{"id":160898,"date":"2014-10-17T07:24:23","date_gmt":"2014-10-17T05:24:23","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=160898"},"modified":"2014-10-16T10:27:20","modified_gmt":"2014-10-16T08:27:20","slug":"ruska-nestabilna-burzoazija-i-americka-velika-proletarizacija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/10\/17\/ruska-nestabilna-burzoazija-i-americka-velika-proletarizacija\/","title":{"rendered":"Ruska nestabilna bur\u017eoazija i ameri\u010dka velika proletarizacija"},"content":{"rendered":"

Autor: D. Marjanovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

\"\"\u0160to je zajedni\u010dko ve\u0107ini konflikata i vanjskopoliti\u010dkih doga\u0111aja u modernom svijetu? Bez obzira da li govorimo o ratu u Ukrajini, Siriji, Iraku, prevratu u Egiptu, savezima Latinske Amerike, resursima na Arktiku ili obilje\u017eavanju oslobo\u0111enja Beograda od nacista – svi bitniji manji i ve\u0107i doga\u0111aji u domeni vanjske politike mogu se gledati kroz prizmu odnosa, tj. sraza, izme\u0111u Washingtona i Moskve.<\/p>\n

Ne samo da se mogu, ve\u0107 se svi ti doga\u0111aji \u010desto ba\u0161 tako i gledaju. To je pak potvrda o postojanju neke nove vrste Hladnog rata, konflikta koji jo\u0161 uvijek nije na onako niskim “temperaturama” kakav je bio u vrijeme SSSR-a, ali je itekako uo\u010dljiv. Klju\u010dna karakteristika je ovo – gotovo svaki doga\u0111aj koji je dobar po Rusiju je lo\u0161 po SAD i obrnuto (\u0161to cjelokupnom spektru svjetskih zbivanja i daje taj element konflikta na relaciji Washington – Moskva).<\/p>\n

Sraz koji dominira vanjskom politikom<\/span><\/p>\n

Ponekad mo\u017eda ni ne idemo za tim, ali vanjska politika po\u010dela se sve vi\u0161e svoditi na okvire ovog sraza – svugdje. Te\u0161ko je uop\u0107e prona\u0107i neki doga\u0111aj da je sam po sebi “neutralan”, da se ne ti\u010de ove dvije sile. Postoje, ali ne u prvom planu, zbog \u010dinjenice da je SAD jo\u0161 uvijek daleko \u0161iri akter od Rusije. Tako primjerice Rusiju ne brine previ\u0161e za\u0161to SAD \u0161alje vojsku u zemlje zapadne Afrike – da pomognu oko epidemije ebole ili da trajno osiguraju svoju dodatnu vojnu prisutnost? Moskvu to ne zanima jer je izvan domene njihove sfere interesa.<\/p>\n

Dakako, ovdje govorimo o sferi “interesa”, a ne “utjecaja”. Ruska sfera utjecaja je poprili\u010dno sku\u010dena, jo\u0161 uvijek, unato\u010d \u010dinjenici da je Rusija znatno oja\u010dala i oporavila se od \u0161okantnih godina tranzicije iz sovjetskog modela (\u0161togod je sovjetski model u zadnjim godinama bio) u tr\u017ei\u0161ni kapitalizam. No, ruska sfera interesa je vrlo \u0161iroka i prostire se od Bliskog istoka, sjeverne Afrike, preko Europe (naro\u010dito Europe) pa do Latinske Amerike.<\/p>\n

Ameri\u010dka sfera interesa se pak dobrim dijelom do sada ve\u0107 transformirala u sferu utjecaja. No, bez obzira o kojoj sferi pri\u010dali, ruska je velika, ali ameri\u010dka je dosegla svoje granice samom \u010dinjenicom da i ova planeta ima granice. No, sfera utjecaja uvijek je pod indirektnom opasno\u0161\u0107u potencijalnih sfera interesa, \u0161to \u010dini SAD i Rusiju idealnim kandidatima za globalno natjecanje (uz \u010deste tragedije koje su nusproizvod takvog natjecanja).<\/p>\n

Pogledajmo primjerice Europu, ona je bez sumnje pod velikom dominacijom ameri\u010dke sfere utjecaja. Taj utjecaj je vi\u0161eslojan, unutra imamo sve od propagiranja podobnih vlasti, ekonomskih interesa do direktnog nadzora teritorija (NSA masovna \u0161pijuna\u017ea, pra\u0107enje svega \u0161to se doga\u0111a unutar sfere). No, koliko je sfera utjecaja \u010dvrsta? Kako \u0107e se odr\u017eati? Koji joj je rok trajanja?<\/p>\n

\u0160irenje sfere utjecaja na sferu interesa<\/span><\/p>\n

Zaista nema nekih naznaka da bi zemlje Europe mogle po\u010deti “prelaziti” na drugu stranu, pod rusku sferu utjecaja, no to ne zna\u010di da ameri\u010dki stratezi – koji su odradili ogroman posao – zbog toga mirno spavaju. Ukrajina je bila iznimka, tamo se poku\u0161alo izvesti nekakvo prebacivanje sa Zapada na Moskvu, ali – o\u010dekivano – to nije moglo pro\u0107i. Istina, bilo je nezgodno, SAD je morao ovog puta puno vi\u0161e “zapeti” da bi se Ukrajinu zadr\u017ealo na strani Zapada. Prije 10 godina je to bilo relativno lako, bezbolno, bez nasilja, jednom “klasi\u010dnom” naran\u010dastom revolucijom u kojoj su se pojedine korumpirane individue iz ukrajinske kroni\u010dno korumpirane politi\u010dke scene prikazivale kao kakvi spasitelji naroda (Timo\u0161enko i dru\u0161tvo).<\/p>\n

10 godina kasnije to je postalo ve\u0107 puno ozbiljnije. Ovog puta \u0161areni baloni i zastavice nisu bili dovoljni (jer se i narod ve\u0107 polako umorio od toga), a i pravilo vrijedi da se naran\u010dasta revolucija, koja je sama po sebi uvijek prazna i lijepo joj izgleda samo omot, ne mo\u017ee provesti po istoj metodi na istom mjestu dva puta.<\/p>\n

Pogledajmo taj ukrajinski scenarij iz perspektive SAD-a. Za njih je to stvarno bio jedan opaki izazov, ne\u0161to \u0161to ih je poprili\u010dno razbudilo i dovelo do neugodne spoznaje da je njihova sfera interesa “napadnuta”. Rusija nije nikakvo “nevina\u0161ce” u ovoj igri, daleko od toga – Moskva je razradila plan, plan koji je uklju\u010divao milijarde za razvoj ukrajinske ekonomije pod uvjetom da Ukrajina pre\u0111e u njihovu sferu – ovog puta utjecaja (u interesnoj ve\u0107 jest).<\/p>\n

Tada\u0161nji predsjednik Viktor Janukovi\u010d je \u0161utio sve do zadnjeg trena, mada je o\u010dito ve\u0107 neko vrijeme bio upoznat s planovima i \u017eeljama Kremlja da se Ukrajina uklju\u010di u rusku sferu, Carinsku Uniju. Tada je za vrijeme summita u Vilniusu pred EU kolegama slegnuo ramenima i rekao kako je do\u0161lo do male promjene plana, da \u0107e se pristupanje EU paktu sada zamrznuti, a Ukrajina \u0107e se okrenuti Rusiji jer joj se tamo interesi vi\u0161e uklapaju.<\/p>\n

Nije ne\u0161to bio eufori\u010dan Janukovi\u010d zbog toga, jer prelazak na stranu Rusije i jest pragmatizam, ne\u0161to \u0161to zapravo nitko ne bi ba\u0161 jako volio, ali je potencijalno isplativije, to je \u010dinjenica. Rusija ima resurse, ima i dovoljno novca da ga ubrizga u svoju strate\u0161ku vanjsku politiku, ali joj u isto vrijeme jo\u0161 puno toga nedostaje.<\/p>\n

Pitanje imid\u017ea i prioriteta<\/span><\/p>\n

U prvom redu nedostaje joj “imid\u017e”, ono ne\u0161to \u010dime SAD – pa i dan danas – ve\u0107 godinama kao magnet privla\u010di sve diljem svijeta. U nekim pojednostavljenim terminima – Rusija zna napraviti odli\u010dnu dalekometnu raketu, iznimne preciznosti i razorne u\u010dinkovitosti, ali je ne zna zapakirati. Ulo\u017eiti \u0107e milijarde rubalja na izradu, testiranje, konstrukciju, i onda \u0107e u samoj zavr\u0161nici totalnom amateru s nekoliko sati Photoshopa dati da izradi promotivni katalog vrlo osrednje kvalitete.<\/p>\n

To je dakako banalni primjer (i pomalo bezvezan – \u0161to \u0107e uop\u0107e raketi promocija?), ali nije ovdje pri\u010da o raketi, ovo je pri\u010da o pristupu. Rusija je jo\u0161 poprili\u010dno troma i ne shva\u0107a va\u017enost nekih stvari u kojima, s druge strane, SAD ima daleko vi\u0161e iskustva i znanja. Neki \u0107e re\u0107i kako je rije\u010d ba\u0161 o tome, o iskustvu, da \u0107e Rusiji trebati jo\u0161 dosta godina da dostigne tu “razinu”. To ne zvu\u010di ba\u0161 uvjerljivo – za\u0161to bi joj trebale godine? Ne govorimo ovdje o razvoju unutarnjih tehnolo\u0161kih kapaciteta, govorimo o ne\u010dem \u0161to je sasvim prosto, govorimo samo o na\u010dinu gledanja na neke stvari. Da bi Rusija to promijenila ne trebaju joj godine, trebaju joj samo sposobni ljudi koji shva\u0107aju to.<\/p>\n

Takvi su, \u010desto, ba\u0161 po tim pitanjima (imid\u017ea i branda dr\u017eave) obrazovani na Zapadu gdje je obrazovanje ve\u0107 neko vrijeme stavilo te\u017ei\u0161te na neopipljive stvari kao \u0161to su dojam, iskustvo, osje\u0107aj itd. To najbolje mo\u017eemo vidjeti u gospodarstvu i ekonomiji, gdje se umjesto proizvoda \u010desto prodaje “iskustvo” tog proizvoda (besmisleno, ali ako su potro\u0161a\u010dke mase besmislene same po sebi, smisao se ipak name\u0107e). No, problem po Rusiju (i mnoge druge zemlje) je i taj da \u0107e ti novi stru\u010dnjaci obrazovani na Zapadu u procesu (ne uvijek, ali \u010desto) postati i lojalni tom Zapadu. U kona\u010dnici ne\u0107e dobiti mlade stru\u010dnjake koji \u0107e im popraviti imid\u017e ve\u0107 petokolona\u0161e koji \u0107e im sru\u0161iti re\u017eim.<\/p>\n

Ka\u017ee ruski tajkun Mihail Hodorkovski za jedan lokalni medij kako sankcije “ne\u0107e sru\u0161iti Putina” te kako \u010deka na “bu\u0111enje srednje klase”. Te dvije pri\u010de se zapravo dobro nadopunjuju. \u0160to to zna\u010di? Da bi Rusija morala mijenjati imid\u017e sebe za one svoje ljude koji bi tek morali mijenjati njen imid\u017e prema svijetu? Otprilike, da. Jer ruska srednja klasa, \u010dijim se usponom voli hvaliti i Putin i cijela njegova nomenklatura, do\u0107i \u0107e ruske vlasti glave prije ili kasnije zato \u0161to su im korumpirani tajkuni dra\u017ei – ne zato \u0161to nu\u017eno glorificiraju korupciju (kako tko) ve\u0107 zato \u0161to je status “tajkun” ne\u0161to gotovo \u010darobno u o\u010dima srednje klase – to je mo\u017eda jedini pravi status koji brani od poniranja natrag u donju klasu.<\/p>\n

Ruski klasni problem<\/span><\/p>\n

Srednja klasa u dr\u017eavama kao \u0161to je Rusija rijetko egzistira u jednom trajnom ambijentu, ve\u0107inu vremena provodi na opstanak u tom statusu. Naime, kada govorimo o srednjoj klasi, toliko popularnom terminu, onda i tu srednju klasu mo\u017eemo diferencirati. Govorimo li o nestabilnoj srednjoj klasi koju stalnu \u010dekaju razne zamke ili o zemlji koja je toliko uznapredovala da je \u017eivot u srednjoj klasi relativno siguran od raspada?<\/p>\n

Rusija je ipak zemlja sa srednjom klasom prvog oblika, onom nervoznom koja u\u017eiva u svom sada\u0161njem statusu, ali ne zna do kada \u0107e to potrajati. Dodvoravanje takvoj klasi je jako te\u0161ko, jer ona ne pita za na\u010din, ve\u0107 za ishod. Ta i takva srednja klasa odobriti \u0107e i najgore i najopasnije politike ako uvi\u0111a da od njih ima interesa.<\/p>\n

Ovo nije pamflet s ciljem glorifikacije proletarizacije – mnogi \u0107e se slo\u017eiti da je “srednjoklasni” \u017eivot najpo\u017eeljniji i najudobniji. Mnogi ljudi ni ne bi voljeli biti pripadnici gornje, kapitalisti\u010dke, klase, mnogima to zvu\u010di kao preveliki stres. No, moramo to jo\u0161 jednom ponoviti – kakve srednje klase? Koliko ona mo\u017ee biti “udobna” ako je nestabilna, ako se u nju upada i iz nje ispada velikom brzinom (\u0161to je tipi\u010dno za dana\u0161nje razvijene ekonomije Zapada)?<\/p>\n

\u010cim Hodorkovski i njemu sli\u010dni toliko \u017eeljno o\u010dekuju “ustanak srednje klase” u Rusiji, znamo o kakvoj srednjoj klasi je zapravo rije\u010d. Mo\u017ee li rusko vodstvo u me\u0111uvremenu (tog vremena mo\u017eda i nije tako puno) stvoriti stabilnost srednje klase? Mo\u017ee probati, na tome o\u010dito i rade, sav taj ruski zaokret konzervativnijoj politici je djelomi\u010dno nastojanje u tom pravcu (uz onu misao da se konzervativno opire promjenama, a “\u0161etanje” me\u0111u klasama – prema dole – predstavlja promjenu koja rusku srednju klasu \u010dini nervoznom).<\/p>\n

Sve to ima itekakve veze kada je rije\u010d o srazu izme\u0111u SAD-a i Rusije, jer obje su danas kapitalisti\u010dke dr\u017eave i interesi su im vrlo sli\u010dni. No, unutarnji ustroj (i stabilnost istoga) uvelike \u0107e odrediti i njihove vanjskopoliti\u010dke sposobnosti, cijelu tu pri\u010du oko sfera utjecaja i interesa.<\/p>\n

Rusija se itekako treba pribojavati vlastite nestabilne srednje klase (ili bur\u017eoazije) jer preko nje se jedino mo\u017ee vr\u0161iti proces destabilizacije izvana. Gotovo svi ti veliki lideri ruske nervozne bur\u017eoazije su u dosluhu sa SAD-om, to je potpuno prirodno i to \u0107e nadolaze\u0107e konflikte itekako odrediti.<\/p>\n

Ameri\u010dki klasni problem<\/span><\/p>\n

S druge strane, SAD svoj “klasni problem” zadnjih godina rje\u0161ava masovnom proletarizacijom (u smislu kretanja iz gornje u donju klasu, ponajvi\u0161e iz vi\u0161e-srednje i ni\u017ee-srednje klase u radni\u010dku klasu, ne u onom klasi\u010dnom smislu rije\u010di “proletarizacija” u kojem sitni vlasnici kapitala, poduzetnici i sli\u010dni postaju radnici, tj. proleteri). \u0160to je ostalo od ameri\u010dke srednje klase, one koja je svoj kompletan \u017eivotni stil projicirala u ostatak svijeta? Gotovo ni\u0161ta, ona vi\u0161e danas postoji u serijama nego u stvarnosti. To je zapravo odli\u010dan pokazatelj da je kapitalizam ipak predvidljiv sustav koji se kre\u0107e prema nekim ve\u0107 ranije ustanovljenim fazama.<\/p>\n

SAD je najnaprednija kapitalisti\u010dka sila svijeta (libertarijanske polemike oko toga koliko je ovo zaista “pravi” kapitalizam su dobrodo\u0161le, ali u domeni stvarnosti, razvoj kapitalizma u SAD-u uop\u0107e nije sporan) i u SAD-u se klasne migracije mo\u017eda i najbolje osje\u0107aju. Od tri klase dvije se stalno smanjuju, a tre\u0107a nezaustavljivo buja. Kapitalisti\u010dka klasa se smanjuje iz godine u godinu, a onima koji u njoj ostaju stalno se pove\u0107ava bogatstvo. Tako da imamo sve mo\u0107niju i mo\u0107niju klasu ameri\u010dkih kapitalista, ali broj\u010dano sve manju.<\/p>\n

Srednja klasa postoji jer voli sama sebe tako nazivati. U stvarnosti na snazi je \u017eestoka proletarizacija koja se vidi kroz sve ve\u0107i broj obitelji u kojima oba roditelja rade po cijele dane, po nekoliko poslova. Donedavno su se iscrpljivali do iznemoglosti kako bi se spasilo \u017eivotni stil koji se tradicionalno smatra srednjoklasnim. No, do danas su se stvari jo\u0161 i pogor\u0161ale – danas mnogi rade do iznemoglosti kako bi odr\u017eali svoju osnovnu egzistenciju.<\/p>\n

I dok se u Rusiji tek otvaraju novi periodi kapitalisti\u010dkih faza, SAD je danas tamo gdje je Rusija bila prije otprilike to\u010dno 100 godina – u predrevolucionarnoj fazi. Dakako, ne govorimo o kome\u0161anju na ulicama i propagiranju radikalnih politi\u010dkih teorija, toga u SAD-u na ve\u0107oj razini definitivno nema. Govorimo o ne\u010dem sasvim drugom, o \u010distoj neminovnosti.<\/p>\n

Koli\u010dina rada ameri\u010dkog radnika, koli\u010dina njegove produktivnosti (i iscrpljenosti), pove\u0107ava se bez prekida. No, postojao je jedan paralelni trend zbog kojega su mnogi i pristajali na sve ve\u0107u i ve\u0107u razinu eksploatacije. Do 70-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a s pove\u0107anjem rada pove\u0107avale su se i pla\u0107e. Radili su vi\u0161e, ali i zara\u0111ivali vi\u0161e, a \u017eivot je – iluzija ili ne, nije va\u017eno – izgledao sve rasko\u0161niji.<\/p>\n

Trajni napad na ameri\u010dko radni\u0161tvo od 70-ih do danas<\/span><\/p>\n

No, sredinom 70-ih doga\u0111a se jedna tragedija po ameri\u010dkog radnika – zahtjevi rada se pove\u0107avaju, ali ne i pla\u0107e. Od onda pa sve do danas taj trend je konstantan – ljudi rade sve vi\u0161e i vi\u0161e, a u kona\u010dnici imaju sve manje i manje. Ni\u0161ta \u010dudno, dapa\u010de, kapitalizam funkcionira ba\u0161 po toj osnovi i to nam je potvrda da kapitalizam u SAD-u itekako postoji i da se kre\u0107e vrlo predvidljivo.<\/p>\n

Zato je SAD danas, tehni\u010dki, u pred-revolucionarnoj fazi. Ako sav taj nagomilani proletarijat danas jedva pre\u017eivljava, sutra ve\u0107 ne\u0107e mo\u0107i. Kada se to desi, revolucija obi\u010dno izbija kao prirodna reakcija, ne kao politi\u010dki inducirana doktrina.<\/p>\n

Ali ameri\u010dke vlasti tvrde da se tr\u017ei\u0161te rada odli\u010dno oporavlja, da se stvaraju nova radna mjesta br\u017ee no ikad? To je to\u010dno, ali samo na papiru. U stvarnosti se postavlja pitanje kakva su to nova mjesta? Kakvi su radni uvjeti? Kolika je dugoro\u010dna sigurnost tih novih radnih mjesta za krizom pogo\u0111eno ameri\u010dko radni\u0161tvo? U su\u0161tini – nisu ba\u0161 dobra, a to \u0107e jo\u0161 i dodatno pove\u0107ati frustraciju onih koji su pro\u0161li kroz proces brze proletarizacije u SAD-u.<\/p>\n

Pojedini marksisti\u010dki teoreti\u010dari kritizirali su Oktobarsku revoluciju 1917. tvrde\u0107i kako “nije prirodno” da se ona desi tamo i tada, jer bi se zapravo . po logici razvoja kapitalizma – trebala desiti u najrazvijenijim kapitalisti\u010dkim zemljama (\u0161to carska Rusija definitivno nije bila). \u0160tovi\u0161e, isti su tvrdili kako \u0107e se zbog toga i raspasti.<\/p>\n

Znaju\u0107i kako su socijalisti\u010dke revolucije 20-og stolje\u0107a zavr\u0161ile, te\u0161ko je ne slo\u017eiti se da su isti bili u pravu. No, ako su bili u pravu, to je razlog vi\u0161e za pomnije promatranje procesa u SAD-u, jer tamo imamo najrazvijeniji stadij kapitalizma i radni\u0161tvo koje brzo gubi tlo pod nogama – to je uvijek bio “ud\u017ebeni\u010dki” primjer teorije o izbijanju autenti\u010dne revolucije.<\/p>\n

Rusija i SAD, \u010dekanje na velike klasne probleme<\/span><\/p>\n

\u0160to sfere utjecaja i interesa s po\u010detka ovog teksta imaju veze s klasnim kretanjima u Rusiji i SAD-u? Sve – jer ponekad je dobro zapitati se “\u010demu sve to”? \u010cemu potreba za dominacijom teritorija, zemalja, resursa itd? Dobrim dijelom se stvar svodi na kontroliranje unutarnjeg stanja vanjskim probitkom. Iz te perspektive SAD je u znatno lo\u0161ijem polo\u017eaju jer nema \u0161to previ\u0161e vi\u0161e ni prisvajati ni osvajati, a unutarnja situacija mu ipak nije dobra, \u0161tovi\u0161e.<\/p>\n

Gdje na ovom fizi\u010dki ograni\u010denom svijetu uop\u0107e namknuti prostora za nova \u0161irenja tr\u017ei\u0161ta? Za dodatnu ekspanziju sfere utjecaja koja je zapravo drugi naziv za \u0161irenje tr\u017ei\u0161ta? SAD vi\u0161e gotovo da nema gdje, a to su jako neugodne vijesti za opstanak SAD-a. Osim… mo\u017eda, Rusija?<\/p>\n

I to je to, jedan od glavnih razloga za\u0161to danas postoji sraz izme\u0111u SAD-a i Rusije. Period koji sada promatramo svodi se na igru (ne ba\u0161 pasivnog) \u010dekanja: ili \u0107e prije izbiti revolucija u SAD-u (u trenutku kakvog ve\u0107eg ekonomskog sloma) ili \u0107e ruska srednja klasa svrgnuti vlastitu vlast kako bi otvorila vrata ameri\u010dkoj sferi utjecaja na njihovo obostrano zadovoljstvo.<\/p>\n

Bilo bi jako te\u0161ko re\u0107i koja od tih opcija \u0107e se dogoditi prije i kada, ali u kona\u010dnici ne\u0161to od toga \u0107e se sigurno dogoditi. Pojedinac ne mora biti pobornik niti jedne teorije, niti socijalisti\u010dke niti kapitalisti\u010dke, da uvidi kako takav scenarij ima poprili\u010dno logike.<\/p>\n

Advance.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Klasni kontekst iza novih hladnih ratova i borbi za sfere utjecaja<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-160898","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/160898","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=160898"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/160898\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=160898"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=160898"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=160898"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}