{"id":160623,"date":"2014-10-13T08:13:57","date_gmt":"2014-10-13T06:13:57","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=160623"},"modified":"2014-10-13T08:13:57","modified_gmt":"2014-10-13T06:13:57","slug":"ruke-su-nam-krvave-savest-cista","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/10\/13\/ruke-su-nam-krvave-savest-cista\/","title":{"rendered":"Ruke su nam krvave, savest \u010dista"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Autor: Laslo Vegel<\/strong> <\/em><\/p>\n<p><span style=\"text-decoration: underline;\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-160624\" title=\"Laslo Vegel\/www.zvonainari.hr\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/10\/laslo-vegel-300x230.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"230\" \/>Kud se dedo\u0161e demoni?<\/span><\/p>\n<p>Ove no\u0107i \u010ditam pesme \u010ceslava Milo\u0161a, koje ve\u0107 godinama nisam uzimao u ruke. Zastajem, razmi\u0161ljaju\u0107i, kod ovog stiha: \u201e\u2026pesmu diktira demon, bilo bi preterano re\u0107i da je nebeski an\u0111eo\u201d. Kud se dedo\u0161e ovi svojeglavi, destruktivni, sabla\u017enjavaju\u0107i demoni poezije? U poslednje vreme usu\u0111uju se da ih prizivaju samo \u010dvrsti, stameni karakteri, dakle, oni koji imaju smelosti da pogre\u0161e. Uzalud je Ni\u010de pisao da ljudi slabog karaktera postaju i slabi umetnici. Danas ova Ni\u010deova teza ne va\u017ei, i to iz jednostavnog razloga: \u017eivimo u razdoblju slabih karaktera. I dana\u0161nje rime su nekako \u0161unjavo podmukle, razmi\u0161ljam, \u010ditaju\u0107i tu liriku iz staklene ba\u0161te. U tim pesmama nema destruktivnih demona, u njima zati\u010demo, u najboljem slu\u010daju, neko \u0161mirantsko glumatanje nepritanog ose\u0107anja sebe u svetu. Sladunjavo-lirska zakernja.<\/p>\n<p><span style=\"text-decoration: underline;\">\u017denski fanatizam<\/span><\/p>\n<p>\u017dene iz okru\u017eenja ma\u0111arskih fa\u0161ista, zloglasnih \u201estrelastih krstova\u201d podsticale su mu\u0161karce da budu nemilosrdni prema sirotinji, bele\u017ei \u0110ula Ilje\u0161 u svom dnevniku iz 1945. godine. I odmah se prisetim Svetlane Dimitrijevi\u0107, jedne od protagonistkinja mog romana \u0160lemilovo kopile. O brutalnosti mu\u0161karaca \u010ditao sam mnogo, ali utoliko manje o fanatizmu \u017eena. Iako sam bezbroj puta iskusio da \u017eene, kad postanu aktivistkinje neke stranke, odnosno, kad stupe u politiku, postaju zaslepljene politikom, i da su daleko opasnije, nego mu\u0161karci. U liku Svetlane Dimitrijevi\u0107 se susre\u0107u strasti mr\u017enje, ubijanja i erotike. I sve to na rubu samociljnosti.<\/p>\n<p><span style=\"text-decoration: underline;\">Tajanstveni strah od smrti<\/span><\/p>\n<p>\u201eZurim na ulici u sve lep\u0161e i lep\u0161e novosadske devojke i pomi\u0161ljam na smrt\u201d, priznao mi je prijatelj u predve\u010derje svog \u0161ezdesetog ro\u0111endana na terasi jednog kafea u Zmaj Jovinoj ulici, pre nekih deset godina. Ovih dana sam slu\u010dajno saznao da se godinama dopisivao s jednom dvadesetogodi\u0161njom devojkom, koja je \u017eelela da ga i li\u010dno upozna, ali on nije bio u stanju da u\u010dini taj korak. Posle deset godina, pre nekoliko dana smo se ponovo sreli, nije gledao ni levo, ni desno, sedeo je pognute glave na stolici i rasejano me\u0161ao ka\u0161i\u010dicom kafu. Strah od smrti je nadasve tajanstven.<\/p>\n<p><span style=\"text-decoration: underline;\">Ruke su nam krvave, savest \u010dista<\/span><\/p>\n<p>U znamenitoj Sartrovoj drami Muve nai\u0161ao sam na jednu, odnekud poznatu re\u010denicu koja mi je sve do sada izmicala pa\u017enji. Ruke su mu krvave, ali savest mu je \u010dista, zanoveta Jupiter, nikako se ne mire\u0107i s \u010dinjenicom legitimne osvete. Neka u ljude bude usa\u0111eno ose\u0107anje krivice, tada se njima mo\u017ee lak\u0161e vladati. Ista re\u010denica je izgovorena i u pozori\u0161noj predstavi Zoran \u0110in\u0111i\u0107 reditelja Olivera Frlji\u0107a. Sartrova re\u010denica je danas poprimila sasvim druga\u010dije zna\u010denje: parole onih koji su ju\u010de podsticali na ubijanje postale su legitimacija licemera koji se sad trse u ulozi nedu\u017enih.<\/p>\n<p><span style=\"text-decoration: underline;\">Multikulturalizam nacionalne dr\u017eave<\/span><\/p>\n<p>Ma\u0111arski istori\u010dar i politikolog \u0110er\u0111 \u0160eflin vrlo je precizno ukazao na ranjive ta\u010dke zapadnog multikulturalizma. Ve\u0107insko dru\u0161tvo je tolerantno u odnosu na kulturu useljenika, \u010dak i ako pri tom trpi neke traume, \u0161to zna\u010di da imigranti mogu slobodno da zadr\u017ee odre\u0111ene elemente svoje kulture. Mogu slobodno da neguju svoje narodne obi\u010daje, narodnu tradiciju, da izdaju novine koje, eventualno, i dr\u017eava materijalno poma\u017ee, mogu da ple\u0161u, da pevaju, kod ku\u0107e i u svom dru\u0161tvu mogu da se slu\u017ee svojim maternjim jezikom, ali jezik dr\u017eave, dr\u017eavne administracije i jezik privatnog sektora i dalje ostaje ve\u0107inski jezik. Stoga je razumljivo da zapadni politi\u010dari, kad se na\u0111u u poseti Novom Sadu, ne zaklapaju usta hvale\u0107i vojvo\u0111anski multikulturalizam, jer ovde su nazivi brojnih dr\u017eavnih institucija istaknuti i na manjinskim jezicima. To umiruje njihovu savest. Politika koju trenutno vodi ma\u0111arska vlada zagovara ideal nacionalne dr\u017eave, i u tim okvirima i ne mo\u017ee da zahteva vi\u0161e za svoje sunarodnike u susednim zemljama, jer ovaj polovi\u010dni, \u0161mirantsko-folirantski, la\u017eni multikulturalizam je, zapravo, \u201emultikulturalizam nacionalne dr\u017eave\u201d, a nacionalna dr\u017eava, onakva kakva jeste, nije sklona da podari ni\u0161ta vi\u0161e od toga \u0161to je ve\u0107 podarila, jer bi time porekla vlastitu su\u0161tinu. Ba\u0161 nedavno je u tom duhu govorio i Gojko Radi\u0107, funkcioner Srpske napredne stranke sa kojom je Savez vojvo\u0111anskih Ma\u0111ara u koaliciji. Gojko Radi\u0107 misli da pripadnici manjina u dr\u017eavnim institucijama treba da komuniciraju na jeziku nacionalne dr\u017eave. Ima li izlaza? U konacionalnoj dr\u017eavi, koja bi mogla da zameni nacionalnu dr\u017eavu, dr\u017eava se odri\u010de jezi\u010dkog monopola. Me\u0111utim, to je samo obe\u0107anje, i to na dugom \u0161tapu, liberalne demokratije \u2013 naime, danas, u razdoblju srednje-isto\u010dno-evropske \u201eetni\u010dke renesanse\u201d ta opcija jedva da dolazi u obzir.<\/p>\n<p><span style=\"text-decoration: underline;\">Ve\u0161ti\u010dija kuhinja reformi<\/span><\/p>\n<p>Svet se menja brzinom koju vi\u0161e nije mogu\u0107e pratiti, reforme koje se neprestano pominju ne slu\u017ee ni za \u0161ta drugo nego da prikrijemo vlastitu tromost. Raspr\u0161ile su se i nade koje su pobudile \u201epli\u0161ane revolucije\u201d, a reformske ideje privremeno zamenjuju analgetike, bojim se, me\u0111utim, da nam nisu potrebni samo anestetici. Mislim da razo\u010darane mase naprosto pri\u017eeljkuju diktaturu. Prispev\u0161i, onako batrgavo, u novope\u010denu demokratiju, gra\u0111ani sanjare o zakonitom i pravednom, prosve\u0107enom diktatoru, jer veruju da bi on imao mo\u0107 vrhunskog i univerzalnog anesteti\u010dara. I veruju da bi tako obamrli, bar ta\u010dno znali o \u010demu je re\u010d, kako da se pona\u0161aju i od \u010dega da se pla\u0161e.<\/p>\n<p><span style=\"text-decoration: underline;\">Posedeli mladi\u0107i<\/span><\/p>\n<p>\u0160andor Marai je pisao u jednom svom malom eseju o \u201eposedeloj omladini\u201d. O ekstremistima se mnogo govori, ali o njima \u2013 jedva po koju re\u010d. Iako su oni u ve\u0107ini. Ne bune se, jer za pobunu nemaju dovoljno snage: ona mlade\u017e iz Otpora se razi\u0161la, posle Milo\u0161evi\u0107evnog pada pobunjeni\u010dki duh je splasnuo. Mogu\u0107e je i razumeti, za\u0161to: jer se i ovo poslednje ispoljavanje nezadovoljstva \u2013 poput mnogih drugih \u2013 zavr\u0161ilo na krajnje apsurdan na\u010din. Za iole ozbiljnije ispoljavanje gra\u0111anske neposlu\u0161nosti vi\u0161e nema dovoljno energije. Sistem je upodobio dana\u0161nju omladinu koja i ne pri\u017eeljkuje ne\u0161to drugo, ne o\u010dekuje \u010dudo. Razdoblje pobuna je pro\u0161lo. Od prethodnih generacija oteli su pro\u0161lost, sada\u0161njost i budu\u0107nost, od ove, me\u0111utim, nemaju vi\u0161e \u0161ta uzeti. Do\u0161li su na svet praznih ruku, nemaju nikakve zahteve, tra\u017ee samo neko mirno mesto i \u2013 ti\u0161inu. Pomirili su se sa tim da su jo\u0161 kao mladi\u0107i posedeli. Zbog toga nisu samo otrpljeni, nego su i simpati\u010dni. A to \u0107e ve\u0107 biti dovoljno za nekakvu afirmaciju. Ovu enigmu, me\u0111utim \u2013 od \u010dega im je kosa tako rano posedela \u2013 nikad ne\u0107e re\u0161iti. I treba da ostane tajna. Pojavi\u0107e se nove generacije mladih ljudi koje \u0107e sa zaprepa\u0161\u0107enjem primetiti da su njihovi o\u010devi bili pokunjeni i da su se ko\u010doperili pod perikama.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.autonomija.info\/laslo-vegel-ruke-su-nam-krvave-savest-cista.html\" target=\"_blank\">Autonomija<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Pojavi\u0107e se nove generacije mladih ljudi koje \u0107e sa zaprepa\u0161\u0107enjem primetiti da su njihovi o\u010devi bili pokunjeni i da su se ko\u010doperili pod perikama.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-160623","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/160623","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=160623"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/160623\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=160623"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=160623"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=160623"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}