{"id":159848,"date":"2014-10-05T08:12:39","date_gmt":"2014-10-05T06:12:39","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=159848"},"modified":"2014-10-04T19:17:48","modified_gmt":"2014-10-04T17:17:48","slug":"prava-i-kriva-dezideologizacija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/10\/05\/prava-i-kriva-dezideologizacija\/","title":{"rendered":"Prava i kriva dezideologizacija"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/em><\/p>\n

\"\"Koliko smo puta \u010duli u dnevnopoliti\u010dkom diskursu kako neki problem valja dezideologizirati? Ho\u0107e se re\u0107i da na njega ne treba gledati u klju\u010du dnevnih strana\u010dkih borbi, ve\u0107 na du\u017ei rok. A onda to zna\u010di \u2013 onako kako o tome misle eksperti. A ne politi\u010dari. Jer znanstvenici su navodno iznad ideologije. To gledi\u0161te koje nekriti\u010dki adorira znanost ipak \u010desto bude provaljeno jer se, nasuprot esencijalizmu ili pozitivizmu, ispostavlja da je i znanost pluralisti\u010dka, da ne ka\u017eemo partijska stvar. Uostalom, zato javnost, ponajvi\u0161e kada su u pitanju ekolo\u0161ke teme, tra\u017ei o\u010ditovanje neovisnih stru\u010dnjaka. I rijetko vjeruje da oni uop\u0107e postoje. Da bi isto vrijedilo i za tzv. politi\u010dke analiti\u010dare \u2013 i to ne samo u onom najvulgarnijem smislu, kako su neki od njih pristrani navija\u010di konkretnih stranaka na vlasti ili u opoziciji, ve\u0107 da mo\u017eemo razlikovati svjetonazorske liberale, konzervativce i ljevi\u010dare \u2013 to se te\u017ee probija. A jasno je i za\u0161to. Jedna od glavnih funkcija vladaju\u0107eg diskursa jest da proizvodi jedinstvo. U najboljem slu\u010daju, kao hegemoniju njemu odgovaraju\u0107ih ideja. U najgorem kao, dugoro\u010dno neodr\u017eivu, nasilnu dominaciju svoga proizvedenog stava. Pa dokle ide, ide. Na nivou proizvodnje dnevnih \u201cvijesti\u201d ideolo\u0161ka zadrtost, naro\u010dito ovdje dominantnog desni\u010darenja, \u010desto u pojedina\u010dnom slu\u010daju, na kome se inzistira, ne traje dulje od nekoliko dana.<\/p>\n

O\u010dito je: ideologija i znanost \u2013 o novinarstvu tu ne treba vi\u0161e tro\u0161iti rije\u010di \u2013 nisu antipodi. Donekle poseban i zanimljiv slu\u010daj je spoznaja kako je pluralizam, istina, u\u0161ao u ovda\u0161nju filozofiju, jo\u0161 puno prije strana\u010dkog pluralizma, pa bi vrijedilo ispitati u kakvoj vezi stoje te pojave. Bilo kako bilo, na\u0161 po\u010detno postavljen problem kao zadatak i perspektiva, ako ve\u0107 ne kao lo\u0161a beskona\u010dnost, ostaje pred nama. A to zna\u010di da se pitamo kako, postupno ili skokovito, smanjivati ideolo\u0161ku i ja\u010dati pravu znanstvenu i filozofsku svijest, kao put prema svijetu u kojemu je sve vi\u0161e istine, a sve manje la\u017ei.<\/p>\n

No \u2013 i to je uglavnom poznato \u2013 istina i la\u017e su najgrublje postavljene opreke u suo\u010denju s fenomenom ideologije. Uostalom, ne vrijedi li danas posvuda to da nas \u201cisuvi\u0161e\u201d medijaliziran svijet stalno vara istinom? Jer otvorena istina na jednom nivou naj\u010de\u0161\u0107e slu\u017ei samo skrivanju druge, vi\u0161e istine. Na jedan na\u010din lako je \u2013 kako to \u010dini dobar dio vladinih i nevladinih organizacija \u2013 primje\u0107ivati nasilnost, isklju\u010divost i netoleranciju u dobrom dijelu svakodnevnih odnosa ve\u0107ine ljudi. Ono \u0161to je te\u017ee \u2013 a to bi morao biti sljede\u0107i korak u analizi \u2013 jest p(r)okazati uvjete u kojima ti \u201co\u0161te\u0107eni\u201d me\u0111uljudski odnosi postaju nu\u017eni. I jo\u0161 vi\u0161e. Prava dezidelogizacija po\u010dela bi tek u onome trenutku kada bismo, nakon uspje\u0161nog dokaznog postupka o tome \u0161to ljude nagoni u \u201cneprihvatljivo\u201d dru\u0161tveno pona\u0161anje, uspjeli sve uvjeriti da ono nije nu\u017eno. Ali da bismo bili uvjerljivi u tvrdnji kako recimo vjerska zatucanost nije nu\u017ena, morali bismo dobro iskora\u010diti iz svijeta kakav jest u imaginarnu konstrukciju jednog novog. To je npr. onaj vi\u0161ak koji postoji u pjesmi Johna Lennona \u201cImagine\u201d. A taj vi\u0161ak ukazuje na manjak. Manjak imaginacije u svijetu kakav jest. U svijetu npr. pozitivisti\u010dkih znanosti eksperata i njihovog calcula s jedne i vjerske zatucanosti s druge strane. A sve to kao dvije strane istoga jednodimenzionalnog svijeta. Pa opet, ako je svijet jedan i ne postoje u njemu npr. dvije Hrvatske, onda se i imaginacija zame\u0107e u tom jednom te istom svijetu. No ona ga istovremeno i otvara. \u010cini ne-cijelim. Ona npr. ne\u0161to takvo kao \u0161to je dru\u0161tvo \u010dini teorijskim.<\/p>\n

I to je pozicija proletarijata. Inzistiranje na ne-cjelovitosti dru\u0161tva, na tome da budu\u0107nost nije ispisana i zatvorena knjiga, omogu\u0107uje otpor procesima dominacije i totalizacije dru\u0161tvenih odnosa. Omogu\u0107uje konceptualiziranje heterogenosti i proturje\u010dja u dru\u0161tvenim procesima. Tako biti na stajali\u0161tu proletarijata ne zna\u010di samo zauzimati se za ovo ili ono ljudsko i radni\u010dko pravo ovog ili onog empirijskog radnika sada i ovdje, iako, naravno, zna\u010di i to. Vi\u0161e od toga, to zna\u010di u analizu uvesti klasnu borbu. A to onda zna\u010di svijest o tome kako je interpretacija povijesnih praksi i njihovih u\u010dinaka dio tih procesa i praksi samih. Konkretnije, iskori\u0161tavanja ne bi bilo kada se iskori\u0161tavani, barem i najmanjim dijelom, sami ne bi dali iskori\u0161tavati.<\/p>\n

To nam ka\u017ee na\u0161a marksisti\u010dka teorija. A ako je tome tako, mora onda i sama na\u0161a teorija konceptualizirati svoje mjesto u klasnoj borbi. Ona se mora smjestiti na polo\u017eaj s kojega je mogu\u0107e vr\u0161iti interpretativnu i spoznajnu razgradnju, kao rastu\u0107u dezideologizaciju postoje\u0107eg dru\u0161tva. Mjesto s kojega teorija mo\u017ee analizirati iskori\u0161tavanje i dru\u0161tvenu ideologiju, koja to iskori\u0161tavanje prikriva, i samo je uklju\u010deno u klasnu borbu. I jo\u0161 apstraktnije: mjesto teorije u klasnoj borbi pripada onom klasnom sastavu koji u stvarnosti dru\u0161tvenih borbi jo\u0161 i ne postoji. Ali ve\u0107 mo\u017ee pripomo\u0107i stvarnoj uspostavi te klasne pozicije.<\/p>\n

Prava teorija, kao antipod pukom znanju eksperata, proizvodi se dakle s pozicije koja jo\u0161 ne postoji, ve\u0107 mo\u017ee biti produkt teorijske prakse i njezine refleksivnosti. I tu vidimo isti \u201contolo\u0161ki\u201d polo\u017eaj istinske teorije s jedne i politi\u010dke prakse radni\u010dke klase s druge strane. Jer i ova se izvr\u0161ava s pozicije koju radni\u010dka klasa svojom klasnom borbom tek treba uspostaviti. To je paradoks, ili bolje dijalektika, proleterske \u201csvijesti\u201d.<\/p>\n

Posebnost kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje sastoji se u tome da on proizvodnju vi\u0161ka vrijednosti ne predstavlja kao iskori\u0161tavanje. Dapa\u010de, svim mjerama \u0161tednje usprkos, a o zakonskom kr\u0161enju radni\u010dkih prava da i ne govorimo, vladaju\u0107a ideologija uvijek poku\u0161ava i uglavnom uspijeva pokazati postojanje ekvivalentne razmijene u sferi cirkulacije. Ispada: baza dru\u0161tvene reprodukcije je po\u0161tena pla\u0107a za po\u0161ten rad. Makar se to u tzv. dru\u0161tvenoj stvarnosti druga\u010dije negoli ideolo\u0161ki ni pove\u0107alom ne mo\u017ee prona\u0107i. U sferi proizvodnje se pak vladaju\u0107i odnosi prikazuju kao podre\u0111enost tehni\u010dkim zahtjevima radnog procesa, a ne kao ono \u0161to oni zbiljski jesu. A to zna\u010di oduzimanje dijela novostvorene vrijednosti neposrednom proizvo\u0111a\u010du na podlozi odnosa osobne ovisnosti. Ta osobna ovisnost nije \u2013 pokazali su to i povijesni socijalizmi \u2013 ovisnost od kapitalista kao klase (jer njih se po\u010detno uspje\u0161no odstranilo), ve\u0107 od kapitala samog. Taj je s vremenom uspio ne samo stvoriti novu socijalisti\u010dku protobur\u017eoaziju, ve\u0107 i pomo\u0107u kontrarevolucije 1990-ih dobrano zamijeniti ideolo\u0161ku podlogu legitimnosti vlasti. Jer dok su u socijalizmu vladaju\u0107i slojevi osiguravali kakvu-takvu dru\u0161tvenu sigurnost i solidarnost, ideolo\u0161ka podloga suvremenog kapitalizma postalo je iskori\u0161tavanje samo.<\/p>\n

Tako po\u010detno pitanje o nu\u017enosti dezideologizacije zato sada glasi: \u0161to \u017eelimo dezideologizirati? \u201cPrirodnost\u201d iskori\u0161tavanja, kako se taj diskurs kroz tezu o nu\u017enosti vlasti eksperata u nas upotrebljava? Ili \u201cprirodnost\u201d borbe protiv eksploatacije, kako se ona nadaje nama na ljevici? A \u0161to se ne mo\u017ee ostvariti bez prethodnog kriti\u010dkog prola\u017eenja kroz pustinju nama ve\u0107 stranih ideologija. U toj maloj razlici sadr\u017eana je i razlika izme\u0111u vladaju\u0107e (politi\u010dke) ekonomije i njezine kritike. Ali i izme\u0111u vladaju\u0107e gra\u0111anske filozofije i njezine kritike.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Otvorena istina na jednom nivou naj\u010de\u0161\u0107e slu\u017ei samo skrivanju druge, vi\u0161e istine.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-159848","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/159848","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=159848"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/159848\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=159848"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=159848"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=159848"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}