{"id":159702,"date":"2014-10-03T09:35:47","date_gmt":"2014-10-03T07:35:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=159702"},"modified":"2014-10-03T09:37:06","modified_gmt":"2014-10-03T07:37:06","slug":"tronti-izgubili-smo-rat-dvadesetog-stoljeca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/10\/03\/tronti-izgubili-smo-rat-dvadesetog-stoljeca\/","title":{"rendered":"Tronti: Izgubili smo rat dvadesetog stolje\u0107a!"},"content":{"rendered":"

Autor: Antonio Gnoli<\/strong><\/em><\/p>\n

Na \u0111onovima njegovih cipela jo\u0161 je prepoznatljivo blato historije. \u201eEvo \u0161to ostaje od svega. Mje\u0161avina slame i izmeta s kojim smo gajili iluzije da \u0107emo podi\u0107i katedrale radni\u010dkog sna\u201c. Eto \u010dovjeka, mislim u sebi, koji je toliko uronjen u dosljednost, da je do\u0161ao do naj\u010di\u0161\u0107eg oblika melanholije. Govorim o Mariju Tronti, naj\u010duvenijem ideologu operaizma \u2013 radni\u010darstva (teorije supremacije radnika u klasnoj borbi prim. prev.). Upravo je napisao knjigu o onom \u0161to je bila njegova teoretska misao, kako se ona transformirala i \u0161ta je ona danas. Ne znam tko \u0107e tu knjigu objaviti (nadam se ozbiljan izdava\u010d). Prepoznajem u onome \u0161to on govori duboki o\u010daj. Kao dnevnik poraza, kojeg je ozna\u010dila duga\u010dka agonija pro\u0161losti, koja nikad posve ne prolazi, koja nikad definitivno ne umire. Ali koja vi\u0161e ne koristi.<\/em><\/p>\n

\"\"\u201eDrugi nas odr\u017eavaju na \u017eivotu\u201c, ka\u017ee Tronti ironi\u010dno. U \u010dasu kad bi \u017eivot mo\u017eda zahtijevao druga\u010dija isku\u0161enja i druga\u010dije izbore. \u201eMo\u017eda sam zbog toga, izlanuo se, tra\u017eio neku razbibrigu u Taj Ki-u. To su pokreti orijentalne tehnike, koji otkrivaju, svojom sporo\u0161\u0107u, skrivenu harmoniju. Sve je koncentrirano na disanje.Time sam se malo bavio. Radoznalo i pa\u017eljivo. No na kraju sam osjetio da nisam za to prikladan. Kako sam u tome van svoga mjesta. Istok zahtijeva pamet sposobnu da stvori prazninu. A moja pamet \u017eivi u punini, koju je stekla i akumulirala prolaskom vremena\u201c.<\/p>\n

Kako ste se zainteresirali za Tai \u2013Ki?<\/em><\/p>\n

Zahvaljuju\u0107i svojoj k\u0107eri, koja se bavi orijentalnim kulturama. Htjela je postati opatica, a zatim je s istom dubokom dosljedno\u0161\u0107u izabrala da \u017eivi u tom orijentalnom svijetu, koji sam ja samo okrznuo.<\/p>\n

Kako ste do\u017eivjeli tu njezinu odluku u porodici?<\/em><\/p>\n

S uva\u017eavanjem, koje je nu\u017eno za sve stvari \u0161to nas se ti\u010du i \u0161to nas poga\u0111aju iz bliza.<\/p>\n

Da li i kod vlastite djece postoji elemenat nepredvidljivog?<\/em><\/p>\n

Taj elemenat postoji uvijek: kod pojedinaca i u historiji.<\/p>\n

Da li ste o\u010dekivali da \u0107e historija \u2013 mislim i va\u0161a \u2013 zavr\u0161iti ovako?<\/em><\/p>\n

\u010covjek uvijek o\u010dekuje najbolje. Zatim do\u0111e vrijeme provjere. Udariti u \u010dinjenice bez airbag-a \u2013 zra\u010dnog balona \u2013 mo\u017ee biti veoma bolno. Bio sam komunist, marksist, operaist. Ne\u0161to se sru\u0161ilo. Pone\u0161to je ostalo. Shvatio sam i primijenio lekciju politi\u010dkog realizma: \u010dinjenice se ne mogu zaobi\u0107i.<\/p>\n

Danas \u010dinjenice govore o velikoj krizi.<\/em><\/p>\n

Velikoj i dugotrjnoj. Ona se ti\u010de, na raznim razinama, svih nas. A traje najmanje sedam godina i ne postoji nitko, tko je u stanju re\u0107i na koji \u0107e se na\u010din izi\u0107i iz te krize. \u017divimo u vremenu bez epohe.<\/p>\n

\u0160ta to zna\u010di?<\/em><\/p>\n

Postoji na\u0161e vrijeme, ali mu nedostaje epoha: ona njegova faza koja se uzdi\u017ee i ostaje u budu\u0107nosti. Historija je postala malena, uglavnom se sastoji od svakodnevne kronike \u2013 svakodnevnih sitnih doga\u0111aja: brbljanja, jadikovki, banalnosti.<\/p>\n

Epoha je vrijeme kojem misao daje akceleraciju?<\/em><\/p>\n

I ne samo to. U eposi vrijeme kora\u010da gigantskim koracima. A ono postaje istinitim tada, kad se doga\u0111aju stvari, koji o\u010digledno preobra\u017eavaju na\u0161e na\u010dine \u017eivljenja.<\/p>\n

Da li ste nostalgi\u010dni u odnosu na revolucije?<\/em><\/p>\n

Ne, prije sam nostalgi\u010dar dvadesetog stolje\u0107a, a ono je bilo i stolje\u0107e revolucija. No ne samo revolucija. Gdje je danas velika misao, velika knji\u017eevnost, velika politika i velika umjetnost? Ne vidim vi\u0161e ni\u0161ta od onog \u0161to je proizveo prvi dio dvadesetog stolje\u0107a.<\/p>\n

Kada je zavr\u0161ila eksplozija kreativnosti?<\/em><\/p>\n

\u0160ezdesetih godina.<\/p>\n

To su bile va\u0161e zlatne godine.<\/em><\/p>\n

Ironija historije. Postojalo je Veliko dvadeseto stolje\u0107e i Malo dvadeseto stolje\u0107e, koje se sastoji od svijesti \u0161to nije vi\u0161e u stanju da promi\u0161lja samu sebe.<\/p>\n

Da li je to opra\u0161tanje od ideje progresa?<\/em><\/p>\n

Progresizam je danas ideja, koja je vrlo daleko od mene. Odbijam misao da je sve novo \u0161to se doga\u0111a, uvijek bolje i uvijek naprednije od onog \u0161to je bilo ranije.<\/p>\n

Ali to je bilo jedno od naj\u010dvr\u0161\u0107ih uvjerenja marksizma.<\/em><\/p>\n

Postojala je la\u017ena sigurnost u to da je poraz samo epizoda. Jer, mislilo se, u svako slu\u010daju, historija je na na\u0161oj strani.<\/p>\n

Me\u0111utim?<\/em><\/p>\n

Pa zar niste vidjeli \u0161to se dogodilo?<\/p>\n

Da li se osje\u0107ate pora\u017eenim ili proma\u0161enim?<\/em><\/p>\n

Pora\u017een sam, ali nisam pobije\u0111en. I pobijede nisu nikad definitivne. Pa ipak nismo izgubili samo jednu bitku; izgubili smo rat u dvadesetom stolje\u0107u.<\/p>\n

A tko vas je nadvladao?<\/em><\/p>\n

Kapitalizam. No bez klasne borbe, bez protivnika, on je izgubio vlastitu vitalnost. Postao je ne\u0161to doslovno monstruozno.<\/p>\n

Da li priznajete da u vama postoji izvjesna doza intelektualne oholosti?<\/em><\/p>\n

Priznajem i ne smatram to ru\u017enim. Oholost daje lucidnost, distancu, snagu da se djeluje na stvari. U svakom slu\u010daju bolje od odbijanja da se shvati. U cijelom tom velikom bordelu \u017eelio bih spasiti bar izvjesno gledi\u0161te.<\/p>\n

Gledi\u0161te?<\/em><\/p>\n

Da. Nikako ne uspijevam da se postavim u ravan op\u0107eg interesa. Bio sam i ostao samostalni mislilac, onaj koji misli druga\u010dije, koji se izdvaja.<\/p>\n

Kada ste otkrili to svoje izdvajanje?<\/em><\/p>\n

Jo\u0161 dok sam bio vrlo mlad. Neki to pripisuju mojem opearizmu (radni\u010darstvu) iz \u0161ezdesetih godina. Vidim oko sebe nau\u010dne radove, \u0161to opisuju moju misao i njezin razvoj.<\/p>\n

U jednoj knjizi Franco Milanesi govori o vama \u2013 a knjiga se ne ba\u0161 slu\u010dajno zove \u201dU Dvadesetom vijeku\u201d (izdanje Mimesis) \u2013 i opisuje va\u0161u misao.<\/em><\/p>\n

Kad je ta misao nastala?<\/em><\/p>\n

Jo\u0161 prije operaizma bio sam komunist. Moj je otac bio staljinist, \u017eivio sam u velikoj porodici roditelja, koji su se razi\u0161li; bio je to svijet pristojne gradske periferije. Tu su moji korijeni.<\/p>\n

U kojem dijelu Rima ste ro\u0111eni?<\/em><\/p>\n

Na via Ostiense, koje je ve\u0107 dijelom Testaccio (radni\u010dka \u010detvrt. prim. prev.). Sje\u0107am se kad se tu nalazili Mercati generali (Zelena tr\u017enica, prim prev.). Sje\u0107am se istovariva\u010da sanduka, koji su na njoj bili zaposleni. Nije to bila radni\u010dka klasa, ve\u0107 narod. Ja sam dio te historije. Kasnije je do\u0161lo intelektualno promi\u0161ljanje.<\/p>\n

Tko su vam bili uzori? Tko vam je otvorio, kako se veli, o\u010di?<\/em><\/p>\n

\u010cesto ka\u017eem: mi smo generacdija bez u\u010ditelja.<\/p>\n

Vi ste, na svoj na\u010din, slovili za u\u010ditelja.<\/em><\/p>\n

Mislite?<\/p>\n

Radnici i kapital, va\u0161a najpoznatija knjiga, imala je ogroman utjecaj. Objavio ju je \u010dak Einaudi. Sje\u0107ate li se?<\/em><\/p>\n

Bio je to sretan slu\u010daj. Nisam imao nikakvih odnosa sa tom izdava\u010dkom ku\u0107om iz Torina. Palo mi je na pamet da im po\u0161aljem rukopis, ne o\u010dekuju\u0107i pozitivan odgovor. Znam da je do\u0161lo do velikih diskusija tim povodom i da se mnogi nisu slagali s mojim rukopisom i njegovim objavljivanjem; naro\u010dito mu je veliki protivnik bio Bobbio.<\/p>\n

To se moglo i predvidjeti.<\/em><\/p>\n

Apsolutno to\u010dno, obzirom na njegove stavove. U tom \u010dasu obratio sam se direktno Giuliu Einaudi obja\u0161njavaju\u0107i mu, koji je smisao moje knjige.<\/p>\n

A on?<\/em><\/p>\n

Sve je shvatio u potpunosti. Protiv mi\u0161ljenja cijele svoje redakcije pokazao se odlu\u010dnim i tvrdoglavim te je knjiga objavljena. Izdanje je ubrzo rasprodato. Bilo je to 1966 godine. Imao sam 35 godina. Taj tekst, kasnije prera\u0111en i sa pogovorom, koji je dopisan, jo\u0161 uvijek je u opticaju po cijelom svijetu.<\/p>\n

Zar niste zbog toga zadovoljni?<\/em><\/p>\n

Ta me knjiga u neku ruku zarobila. Za ljude ja sam jo\u0161 uvijek to. Te\u0161ko im je objasniti da sam se u me\u0111uvremenu promijenio. Misle da sam jo\u0161 uvijek operaista, kao \u0161to sam nekad bio.<\/p>\n

A nije tako?<\/em><\/p>\n

Operaizam je kod mene vrlo kratko trajao. Zatim je po\u010dela ona sezona, zbog kojeg su me doslovno svi prokleli, sezona moje autnomije u politici.<\/p>\n

Za\u0161to su vas prokleli?<\/em><\/p>\n

Postao sam neprijatelj i \u010dak i post-operaisti\u010dkoj generaciji.<\/p>\n

Mislite li na \u0161ezdeset i osmu?<\/em><\/p>\n

Da, \u0161ezdeset i osme je po\u010delo Malo dvadeseto stolje\u0107e. Od tada po\u010dinje glavinjanje i posrtanje po osijeci.<\/p>\n

Po vama, radilo se o velikom nesporazumu?<\/em><\/p>\n

Pa to treba priznati; radilo se o pobuni jednog pokoljenja, pobuni protiv patrijarhata, o pobuni slobodnjaka. Nikad nisam bio slobodnjak.<\/p>\n

Gdje je proma\u0161ila 1968?<\/em><\/p>\n

Radilo se o dvodstrukom kolosjeku, a svaki od tih kolosjeka, svaki od tih puteva, bio je pogre\u0161an. S jedne strane dogodila se nepotrebna radikalizacija, osu\u0111ena da propadne i stiglo se do terorizma. Za mene, koji sa stra\u0161\u0107u tra\u017eim tragi\u010dno u historiji, u tim sam doga\u0111ajima vidio beskorisnost i besmislenost tragedije.<\/p>\n

I \u0161ta jo\u0161?<\/em><\/p>\n

Na kraju je 1968 zna\u010dila samo veliku promjenu upravlja\u010dke klase. Na kraju se pretvorila u trku da se na\u0111e slobodno mjesto u establishmentu!<\/p>\n

Nije lo\u0161e kao ironija historije.<\/em><\/p>\n

To su paradoksi historije i historijske nepredvidivosti.<\/p>\n

A mit radni\u010dke klase? \u201eGruba poganska rasa\u201ckako ste to vi kazali i napisali?<\/em><\/p>\n

Ona zacijelo nije bila ono \u0161to smo mi mislili. Radnici su htjeli pove\u0107anje pla\u0107a, a ne revoluciju. To je jedan od razloga, koji su me natjerali da otkrijem vrlinu politi\u010dkog realizma.<\/p>\n

Da li je to bio opro\u0161taj od iluzija?<\/em><\/p>\n

Vidjeli smo crveno. Ali to ne bija\u0161e crvenilo zore, ve\u0107 crvenilo zalaska.<\/p>\n

Gdje smjestiti \u201epora\u017eenog\u201c Marija Tronti?<\/em><\/p>\n

\u017divim izvan ovog vremena. Uvijek sam dijelio misao sa starim Hegelom da \u010dovjek vi\u0161e nalikuje svom vremenu nego svom ocu. Moj svijet bilo je ju\u010dera\u0161nje vrijeme: Dvadeseto stolje\u0107e. A ono nikada ne\u0107e biti doba odmora za nje\u017ene du\u0161e.<\/p>\n

Sa kojim osje\u0107ajnim odsjajem ga se sje\u0107ate?<\/em><\/p>\n

Moj je ton mirnog o\u010dajanja. Mo\u017eda stoga nikad ne posje\u0107ujem javne susrete. Isuvi\u0161e je pateti\u010dno i\u0107i okolo i pri\u010dati o tom svijetu. I na kraju, istinu da velim, njegov svr\u0161etak nije bio na onoj visini na kojoj je bila cijela njegova historija. Nema tu ni\u010deg tragi\u010dnog.<\/p>\n

Vi ste pre\u0161li sa operaizma \u2013 radni\u010darstva, na Machiavellija i na Hobbesa, a sada na politi\u010dku teologiju, na proroke, na lik Pavla.<\/em><\/p>\n

Da su mi to predskazali prije trideset godina, nikad im ne bih povjerovao. Pa ipak vidite, Pavle je bio velik politi\u010dar kr\u0161\u0107anstva. U njegovim pismima ve\u0107 se nalazi \u0160ta da se radi? Lenjina. Mnogo se bavim katoli\u010dkom dimenzijom, njezinim institucionalnim aspektom. U njoj se kriju snaga i trajnost.<\/p>\n

Optu\u017euju vas da isuvi\u0161e flertujete s reakcionarnom mi\u0161lju?<\/em><\/p>\n

S intelektualnog gledi\u0161ta nalazim vrlo stimulativnim horizont na kojem su likovi kao \u0161to je Taubes, Warburg, Benjamin, Koj\u00e8ve, Rosenzweig. Oni predstavljaju anomaliju u sazvje\u017e\u0111u ljudske misli i nemogu\u0107e ih je podvesti pod tradiciju pravovjernog na\u010dina mi\u0161ljenja. Oni su posmrtni mislioci i posmrtni ljudi.<\/p>\n

Ne zove li se to eklektizmom?<\/em><\/p>\n

Ne, nije to. Uzimam ono \u0161to mi mo\u017ee poslu\u017eiti. Moj mentalni kompas je bez ikakvih predrasuda. Pitali ste me o rekacionarnom mi\u0161ljenju. Pa eto: ne odri\u010dem se filozofa Restauracije, ukoliko mi oni poma\u017eu da shvatim Francusku revoluciju daleko bolje od Prosvjetitelja.<\/p>\n

Da li ste jo\u0161 uvijek \u010dovjek ljevice?<\/em><\/p>\n

Krasne li kontradikcije. U smislu Waltera Benjamina. Predo\u010dite sebi sad njegovu figuru An\u0111ela? On gleda unazad, sa krilima, koja su mu se zaplela u oluji.<\/p>\n

To je lijepa slika. Tjera nas da mislimo na nemilosrdnog i stra\u0161nog Boga iz Biblije. U \u0161to vi vjerujete ili ste vjerovali?<\/em><\/p>\n

Onome tko dijeli ljude na vjernike i nevjernike odgovaram, da nisam ni jedno ni drugo. Nalazim se na nekoj vrsti granice, koju je dobro opisala Simone Weil: ne prelaziti je, a niti se vra\u0107ati nazad. Istovremeno mislim da \u201ekrivo drvo\u201c \u010dovje\u010dje, kako bi pre\u017eivjelo, ima potrebu za nekim oblikom vjere.<\/p>\n

A vi ste je na\u0161li?<\/em><\/p>\n

U izvjesnom smislu bio sam vjernik i ja. Vjerovao sam da se kapitalizam mo\u017ee sru\u0161iti, da je mogu\u0107e izgraditi socijaliam, a zatim komunizam. Ni\u0161ta od svega toga nije imalo ni najmanjeg znanstvenog pokri\u0107a.<\/p>\n

Zar od te vjere nije ostalo ni\u0161ta?<\/em><\/p>\n

Postao sam oprezniji. Vrlo jasno shva\u0107am razliku izme\u0111u realizma i strasti. Sam realizam je oportunizam, \u010disto prilago\u0111avanje realnosti. Da se ispravi ta vizija potreban je izvjestan oblik strasti.<\/p>\n

\u017divimo u vrijeme ugaslih strasti.<\/em><\/p>\n

Tu\u017enih, svakako. Ali nisu posve ugasle. Nevolja je u tome da je danas historija izmakla kontroli.<\/p>\n

A to zna\u010di?<\/em><\/p>\n

Ovo je vrlo konfuzna faza. Svaka stvar ide kuda ona ho\u0107e. U po\u010detku Dvadesetog stolje\u0107a govorilo se o velikoj krizi moderniteta. Onda je ona i do\u0161la. A sada, kad smo do grla u toj krizi, ne znamo u kojem pravcu po\u0107i. To je stanje stagnacije. Gledamo, a stvarno ne vidimo.<\/p>\n

Va\u0161e brige izgledaju kao brige prevazi\u0111enog \u010dovjeka.<\/em><\/p>\n

U izvjesnom smislu je tako. No to me uop\u0107e ne brine. Za\u0161to bih se morao zabrinjavati zbog toga? Sje\u0107am se izvjesnih staraca, koji su u blizini smrti govorili: na\u017ealost, moram da odem. Moj otac je vjerovao da \u0107e do\u0107i bolji svijet. \u017delio ga je vidjeti. Blago njemu. A ja mladima velim: kakva sre\u0107a \u0161to nemam va\u0161e godine! I vrlo sam zadovoljan, \u0161to uskoro ne\u0107u vi\u0161e gledati ovaj svijet. To velim.<\/p>\n

Ni\u0161ta drugo ne o\u010dekujete?<\/em><\/p>\n

Budu\u0107nost je uzap\u0107enica sada\u0161njosti. Nemogu\u0107e je zamisliti ni\u0161ta, \u0161to nije nastavak na\u0161e dana\u0161njice. To je vje\u010dna sada\u0161njost o kojoj se govori. I u tom smislu vrlo sam zadovoljan, \u0161to sam prevazi\u0111en \u010dovjek. Tje\u0161i me pomisao da onaj tko tr\u010di ne razmi\u0161lja. Razmi\u0161lja jedino onaj tko hoda.<\/p>\n

Tronti je bio jedan od vode\u0107ih ljudi KP Italije, ideolog operaizma i teolog politi\u010dkog zna\u010denja historije. Danas je senator PD-a. Intervju se odnosi na njegov protekli \u017eivot i politi\u010dka uvjerenja.<\/p>\n

Novi plamen\/<\/a>La Repubblica<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kapitalizam je postao ne\u0161to doslovno monstruozno<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":159703,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-159702","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/159702","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=159702"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/159702\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/159703"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=159702"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=159702"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=159702"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}