{"id":159104,"date":"2014-09-27T07:39:54","date_gmt":"2014-09-27T05:39:54","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=159104"},"modified":"2014-09-28T08:23:30","modified_gmt":"2014-09-28T06:23:30","slug":"kapitalizam-protiv-klime","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/09\/27\/kapitalizam-protiv-klime\/","title":{"rendered":"Kapitalizam protiv klime"},"content":{"rendered":"

Autor: John Tarleton<\/strong><\/em><\/p>\n

\"\"Naomi Klein govori o svojoj novoj knjizi: \u010cinjenica da se sustavi za odr\u017eavanje \u017eivota planeta destabiliziraju govori da postoji ne\u0161to potpuno krivo u na\u0161em ekonomskom sustavu. Da bi funkcionirala u kapitalisti\u010dkom sustavu, na\u0161oj ekonomiji treba kontinuirani rast i kontinuirano iscrpljivanje resursa. S druge strane, postoje dijelovi na\u0161e ekonomije koje \u017eelimo pro\u0161iriti i koji imaju minimalan utjecaj na okoli\u0161 poput skrbi, obrazovanja i umjetnosti.<\/p>\n

Progresivci su mahom prihvatili \u010dinjenicu da je globalno zatopljenje uzrokovano ljudskim djelovanjem i da predstavlja ozbiljnu prijetnju na\u0161oj budu\u0107nosti. Ipak, rje\u0161enja koja se naj\u010de\u0161\u0107e predla\u017eu, ili nagla\u0161avaju osobnu odgovornost za globalno izvanredno stanje (kori\u0161tenje \u0161tednih \u017earulja, kupovanje Priusa) ili se oslanjanju na tr\u017ei\u0161ne principe poput “cap-and-trade”, trgovanja emisijskim jedinicama stakleni\u010dkih plinova. Ti odgovori ne samo da su neprimjereni, tvrdi popularna autorica Naomi Klein, nego predstavljaju propu\u0161tene prilike da se suprotstave glavnom uzroku klimatskih promjena: kapitalizmu.<\/p>\n

“This Changes Everything: Capitalism vs. the Climate”, dugo o\u010dekivana nova knjiga autorice, istovremeno je iznena\u0111uju\u0107e ispunjena nadom i duboko osobna jer ona vlastitu pri\u010du o borbi da zatrudni vje\u0161to upli\u0107e u istra\u017eivanje mogu\u0107e propasti prirodnog svijeta. U knjizi Klein poziva sve koji su zabrinuti zbog klimatskih promjena da se poku\u0161aju boriti za naoko nemogu\u0107u preraspodjelu politi\u010dke i ekonomske mo\u0107i. To je neophodno, zaklju\u010duje autorica, i daje nadu da \u0107emo \u017eivjeti u pravednijem i humanijem dru\u0161tvu od ovoga koji poznajemo danas.<\/p>\n

Kad govorimo o klimatskoj krizi, kapitalizam je nerijetko poput neprimjetnog slona u porculanskoj prostoriji. Ipak, vi se usmjeravate na njega, po\u010dev\u0161i od naslova knjige. Za\u0161to?<\/em><\/p>\n

Isti\u010dem vezu izme\u0111u kapitalizma i klimatskih promjena zato \u0161to nam \u010dinjenica da se sustavi za odr\u017eavanje \u017eivota planeta destabiliziraju govori da postoji ne\u0161to potpuno krivo u na\u0161em ekonomskom sustavu. Da bi funkcionirala u kapitalisti\u010dkom sustavu, na\u0161oj ekonomiji treba kontinuirani rast i kontinuirano iscrpljivanje resursa, uklju\u010duju\u0107i ograni\u010dene resurse. Da bi se izbjeglo katastrofalno zatopljenje i druge opasne znakove upozorenja, na\u0161em planetu trebaju ljudi koji \u0107e utana\u010diti na\u0161e raspolaganje materijalnim resursima.<\/p>\n

Znanost klimatskih promjena u\u010dinila je taj fundamentalni konflikt zasljepljuju\u0107e o\u010ditim. Isticanjem tog konflikta u prvom redu, razbija se tabu. Ponekad, kad razbijate tabu osjetite odre\u0111eno olak\u0161anje ve\u0107 kada ga izgovorite. To sam dosad otkrila: to je ne\u0161to \u0161to ljudi znaju. To je dozvola da ga se barem imenuje. To je dobar po\u010detak pa sad mo\u017eemo imati i pravu raspravu.<\/p>\n

Za\u0161to se taj tabu progovaranja o kapitalizmu i klimatskim promjenama u istom dahu tako ukorijenio ovdje u Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama?<\/em><\/p>\n

Mislim da je tako primarno zato \u0161to je kapitalizam religija u SAD-u. Tako\u0111er, razlog je i to \u0161to je ljevica SAD-a ekstremno kejnzijanska, iako je i sam Keynes propitivao ekonomski rast. Ali prijevod kejnzijanske misli koji vidimo u ovom povijesnom momentu debata je o distribuciji plijena ekonomskog rasta, a ne o temeljnim \u010dinjenicama sigurnog ekonomskog rasta. U knjizi govorim o selektivnom smanjenju rasta. Postoje \u0161kole na ljevici koje otpisuju sve oblike rasta. Ono o \u010demu govorim je upravljanje ekonomijom. Postoje dijelovi na\u0161e ekonomije koje \u017eelimo pro\u0161iriti i koji imaju minimalan utjecaj na okoli\u0161 poput skrbi, obrazovanja i umjetnosti. \u0160irenje tih sektora stvara radna mjesta, blagostanje i dru\u0161tva s vi\u0161e jednakosti. U isto vrijeme moramo smanjiti dijelove ekonomije koji zahtijevaju rast u svrhu rasta, \u0161to uklju\u010duje financijski sektor koji igra veliku ulogu u potro\u0161nji hrane.<\/p>\n

Ka\u017eete da ljevici treba vlastiti projekt za bavljenje klimatskim promjenama na sistemski i transformacijski na\u010din koji raskida s ortodoksno\u0161\u0107u slobodnog tr\u017ei\u0161ta. Kako bi to izgledalo?<\/em><\/p>\n

Industrijalizirane nacije trebaju po\u010deti smanjivati emisije za otprilike 8 do 10 posto po godini, \u0161to je nespojivo s kapitalizmom. Ne mo\u017eete uskladiti tu razinu smanjenja emisije s ekonomskim sustavom koji zahtijeva stalan rast. Jedini put kada smo vidjeli smanjenje emisije na tim razinama bilo je za vrijeme Velike svjetske krize 1930-ih. Na\u010din tranzicije iz statusa quo postavit \u0107e parametre po kojima \u017eelimo organizirati dru\u0161tvo. Zdrava tranzicija zna\u010dila bi goleme investicije u javni sektor, javni prijevoz, smje\u0161taj, sve vrste infrastrukture i servisa, kojima bismo se pripremili za ekstremne vremenske prilike koje su ve\u0107 sad poznate i smanjenje na\u0161e emisije.<\/p>\n

Progresivci bi trebali dr\u017eati uzde ovoga projekta jer je to prilika da se tranzicija provede pravedno i da se stvori bolja ekonomija s druge strane. Tako\u0111er, mo\u017eete dopustiti ekonomiji da se sru\u0161i, \u0161to je grozna ideja i na\u0161tetila bi ogromnom broju ljudi.<\/p>\n

Druga opcija \u010dini se kao dobar po\u010detak hollywoodskog filma.<\/em><\/p>\n

Neobi\u010dno mi je to \u0161to je uvijek kada zami\u0161ljamo budu\u0107nost svijet samo jo\u0161 brutalnije rascijepljen izme\u0111u onih koji imaju i koji nemaju nego ovaj koji imamo sada. To je toliki dio na\u0161e kulture da mislimo da je sve \u0161to smo sposobni u\u010diniti to da \u0107emo postati kao dru\u0161tva opisana u Snowpierceru, Elysiumu ili Igrama gladi. Ustvari uop\u0107e nije kontroverzno re\u0107i da idemo k takvim dru\u0161tvima. Pitanje je mo\u017eemo li zamisliti odgovor na krizu druga\u010diji od onoga koji produbljuje nejednakosti, brutalni razaraju\u0107i kapitalizam i rascjepkane tehno-popravke, zato \u0161to se \u010dini da se ljudi sla\u017eu da u tom smjeru idemo.<\/p>\n

Alternativni projekt koji imate na umu predvi\u0111a veliku ulogu dr\u017eave. Ipak, mnogi na ljevici duboko sumnjaju u to da bilo kakvo preuzimanje vlasti, a tako i “dr\u017eanje uzdi”, kao \u0161to ka\u017eete, mo\u017ee utjecati na sistemske promjene.<\/em><\/p>\n

Postoji prazan hod u na\u0161oj generaciji ljevi\u010dara nasuprot centraliziranom dr\u017eavnom socijalizmu prija\u0161njih generacija. To se doga\u0111a iz o\u010ditih i jednostavnih razloga. Od ekonomskog sloma 2008. vidim vi\u0161e apetita me\u0111u mla\u0111im generacijama da se uklju\u010de u politiku i poku\u0161aju je promijeniti. To se vidi s pokretom Indignados u \u0160panjolskoj koji formira vlastitu stranku i kandidira se na izborima, na Islandu nakon krize, s autsajderima koji se priklju\u010duju pod vlastitim uvjetima. To se vidi na municipalnoj razini oko minimalne pla\u0107e u Seattleu.<\/p>\n

Oni koji su bili potpuno protiv ikakvog uklju\u010divanja u formalnu politiku, sada razmi\u0161ljaju tako da ne\u0107e replicirati centralizirane strukture, no svjesni su da su pitanja previ\u0161e hitna i previ\u0161e opaka da bi ignorirali institucije raznih vrsta, uklju\u010duju\u0107i pravne. \u017dele ih promijeniti i ugraditi vlastita uvjerenja o decentralizaciji u na\u010din na koji se anga\u017eiramo.<\/p>\n

Je li takav pristup ostavio zna\u010dajnijih tragova igdje u politici vezanoj za energiju i klimu?<\/em><\/p>\n

Zaista dobar primjer je energetska transformacija koja se odvija u Njema\u010dkoj. Trideset posto elektri\u010dne energije koja se tamo proizvodi sada dolazi iz obnovljivih resursa, ve\u0107inom solarnih i zra\u010dnih i ve\u0107inom kroz decentralizirane pothvate koje kontroliraju zajednice raznih vrsta, \u0161to uklju\u010duje stotine kooperativa. Tako\u0111er imate velike gradove poput M\u00fcnchena koji izglasavaju da \u0107e preobrnuti privatizaciju elektri\u010dne energije i postati dio energetske revolucije.<\/p>\n

U Njema\u010dkoj je zanimljivo da je zaista pokazano da trebate sna\u017enu politiku ako \u017eelite napraviti takvu tranziciju. Ne radi se tu o razmi\u0161ljanju: “Hej, osnujmo energetsku kooperativu.” Ne. Ta vrsta feti\u0161izacije inicijativa malih razmjera ne\u0107e nas odvesti kamo trebamo i\u0107i. Njema\u010dka ima odva\u017enu nacionalnu politiku. Tako se dobije 30 posto obnovljive elektri\u010dne energije u toliko kratkom vremenu, a vrlo je vjerojatno da \u0107e dose\u0107i 50 do 60 posto do 2030. Tako\u0111er pokazuje da se mo\u017ee dizajnirati pametna politika sistemati\u010dne decentralizacije.<\/p>\n

\u0160to vas je ponukalo da napi\u0161ete ovu knjigu? Je li postojao specifi\u010dan trenutak kad ste shvatili da \u017eelite napisati knjigu o klimatskim promjenama?<\/em><\/p>\n

Odlu\u010dila sam da \u0107u uroniti u ovu temu 2009. kada sam pisala o UN-ovoj antirasisti\u010dkoj konferenciji u \u017denevi. Na prija\u0161njoj konferenciji, odr\u017eanoj u rujnu 2001. u Durbanu u Ju\u017enoafri\u010dkoj Republici, zapo\u010deta je debata o tome trebaju li SAD i Europa platiti od\u0161tetu afri\u010dkim narodima kojima su nanijele \u0161tetu kroz trgovinu robljem i kolonijalizam. Pitanje je i\u0161\u010dezlo iz javne rasprave nakon 11. rujna i do 2009. je bilo jasno koliko smo temeljnih argumenata izgubili.<\/p>\n

Na konferenciji 2009. upoznala sam Ang\u00e9licu Navarro, predstavnicu iz Bolivije koja je dosta zanimljivo djelovala na klimu, na\u010dine obnove i zaista progurala koncept klimatskog duga u klimatske pregovore unutar UN-a. To je bio trenutak kad sam shvatila da je u znanosti jasno odre\u0111ena povijesna odgovornost za klimatske promjene i da se to mo\u017ee iskoristiti kao sredstvo postizanja pravednih ciljeva za koje se dru\u0161tveni pokreti bore ve\u0107 jako dugo.<\/p>\n

Va\u0161a knjga dodaje tra\u010dak nade u takvu mra\u010dnu temu.<\/em><\/p>\n

Jako mi je te\u0161ko pisati kad se osje\u0107am beznadno. Trebalo mi je pet godina da napi\u0161em ovu knjigu dijelom i zbog toga \u0161to na po\u010detku nisam imala mnogo nade. Onda, do\u0161lo je do eksplozije otpora zaga\u0111uju\u0107im projektima poput hidrofrakturiranja i naftnih vodova i terminala za izvoz ugljena. Organizirani su na istinski globalan i umre\u017een na\u010din koji me podsje\u0107a na rane dane takozvanog anti-globalizacijskog pokreta.<\/p>\n

Taj pomak odu\u0161evio me jer sam uvidjela da postoji rastu\u0107i pokret i da knjiga mo\u017ee biti dio toga pokreta. Osje\u0107am da smo blizu spajanju pokreta za ekonomsku pravdu i nove vrste sna\u017enih grassroots anti-zaga\u0111iva\u010dkih pokreta. Kada se ljudi bore protiv hidrofrakturiranja2 ili se bore protiv velike naftne cijevi, op\u0107enito nisu vo\u0111eni brigom o klimi, nego ljubavlju prema mjestu. \u010cesto je za\u0161tita vode prva motivacija, kao i briga o zdravlju djece. Me\u0111utim, klimatske promjene definitivno dodaju jo\u0161 jedan sloj \u017eurnosti tome da ugljik zadr\u017eimo pod zemljom, a ne da ga stavljamo u atmosferu.<\/p>\n

Prije nekoliko godina prvi put ste postali majka. Kako se to iskustvo odrazilo na to kako vidite klimatske promjene? Je li vas uvid u stravi\u010dne posljedice klimatskih promjena u ovom stolje\u0107u natjerao da posumnjate u to da \u017eelite postati roditelj?<\/em><\/p>\n

Imala sam 38 godina kad sam odlu\u010dila da \u017eelim imati djecu i po\u010deti poku\u0161avati. To je poprili\u010dno kasno. U razgovoru s mu\u017eem rekla bih da \u0161to vi\u0161e \u010ditam o klimatskim promjenama, to mi se vi\u0161e \u010dini da je roditi dijete isto \u0161to i osuditi ga na budu\u0107nost kao u Pobje\u0161njelom Maxu u kojoj \u0107e se morati tu\u0107i s prijateljima oko hrane i vode. Takvu sam distopijsku budu\u0107nost zami\u0161ljala. I nisam mogla zamisliti ni\u0161ta druga\u010dije.<\/p>\n

Mislim da je to \u0161to sam vidjela neke od tih znakova nade dio procesa i odluke da postanem roditelj: mogla sam zamisliti budu\u0107nosti druga\u010dije od one koja se trenutno vrti na repeatu. No vrlo sam oprezna s razmi\u0161ljanjima poput “sad mi je vi\u0161e stalo do budu\u0107nosti jer imam dijete.” Kao netko tko dugo nije imao djece i tko je imao problema sa za\u010de\u0107em, zaista sam mrzila kad su ljudi to radili, jer mi se \u010dinilo kao da me isklju\u010duju. Razumijem, kao roditelj, za\u0161to ljudi to govore, jer kad \u010dujete da \u0107e nam biti za X stupnjeva toplije do 2050., ne mo\u017eete si pomo\u0107i i po\u010dinjete mentalne izra\u010dune poput “Okej, koliko \u0107e tada biti star?” Ali bila sam zabrinuta za budu\u0107nost i prije nego je ro\u0111en moj sin Toma, isto kao \u0161to neki od najbri\u017enijih ljudi koje znam nemaju djecu. Zato \u017eelim biti oprezna s tim.<\/p>\n

Mnogo se ula\u017ee u organizaciju prosvjeda koji \u0107e se odr\u017eati ovdje u New Yorku za Globalni klimatski mar\u0161. Za\u0161to mislite da je ovaj prosvjed posebno va\u017ean i koje su \u0161anse da \u0107e imati dugotrajan u\u010dinak?<\/em><\/p>\n

Klimatske promjene, od pitanja koje \u0107e utjecati na na\u0161e unuke, postale su pitanje dana\u0161njice. Razlika je u posljednjih nekoliko godina u tome \u0161to se klimatski pokret, rije\u0161iv\u0161i se balasta svog astronautskog pogleda “uprtog u nebo” sa svjetlucave plavo-bijele to\u010dke postavljene usred tame Svemira u kojemu se ne vide nikakvi ljudi, spustio na Zemlju.<\/p>\n

Povezuje se s ljudima koji su vo\u0111eni zahtjevima za temeljnu pravednost kao \u0161to je pravo \u010disti zrak za njihovu djecu ili pravo na pitku vodu. Globalni klimatski mar\u0161 bit \u0107e raznolik i imat \u0107e mnogo vi\u0161e ljutnje nego prija\u0161nji prosvjedi. Ta ljutnja ustvari je va\u017eno i mo\u0107no sredstvo. Mislim da \u0107emo vidjeti druga\u010diju vrstu klimatskog pokreta. Ve\u0107 je tu. Mislim da je 1999. godina u Seattleu bila vrijeme nastanka globalnog pokreta za pravednost i mislim da \u0107e ovo biti vrijeme nastanka novih klimatskih pokreta.<\/p>\n

Drugi trenuci u posljednja dva desetlje\u0107a, primjerice Rio Earth Summit, zatim film Ala Gorea, uragan Sandy, nakratko su doveli klimatske promjene u javno mnijenje, no ipak su brzo i\u0161\u010deznuli.<\/em><\/p>\n

U pro\u0161losti je klimatski pokret bio nevjerojatno elitisti\u010dki. Zaista je postojalo vjerovanje da nisu potrebni grassroots pokreti ako su na va\u0161oj strani sve zvijezde, milijarderi i biv\u0161i potpredsjednik poput Ala Gorea. Mislim da je to u\u010dinilo pitanje tako prolaznim. Ako vam je strategija samo dovesti gomilu slavnih i milijardera na svoju stranu, znate \u0161to? Mogu se predomisliti i prebacit \u0107e se na druge stvari. Vanity Fair je pokrenuo godi\u0161nji zeleni broj i to je potrajalo dvije godine. Moda se mijenja.<\/p>\n

Ovo je prvi put da se u Sjevernoj Americi oko klimatskih promjena okupio neki grassroots pokret. I to \u0107e biti ono \u0161to mu daje stalnu mo\u0107. Poanta je da sad ima korijene. Problem sa strategijom odozgo je u tome \u0161to ona nema korijene. A kad nemate korijene, lako vas mogu otpuhati.<\/p>\n

H-alter<\/a>\/Indypendent.org<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u010cinjenica da se sustavi za odr\u017eavanje \u017eivota planeta destabiliziraju govori da postoji <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-159104","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/159104","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=159104"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/159104\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=159104"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=159104"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=159104"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}