{"id":158927,"date":"2014-09-25T08:29:35","date_gmt":"2014-09-25T06:29:35","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=158927"},"modified":"2014-09-25T08:29:35","modified_gmt":"2014-09-25T06:29:35","slug":"utopija-slobodnog-softvera","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/09\/25\/utopija-slobodnog-softvera\/","title":{"rendered":"Utopija slobodnog softvera"},"content":{"rendered":"

Autor: S\u00e9bastien Broca<\/strong><\/em><\/p>\n

\"\"Pokret slobodnog softvera od svoga za\u010detka u 1980-ima samosvjesno nastupa s ambicijama dalekose\u017enijih dru\u0161tvenih promjena. Devedesetih ga teoreti\u010dari \u201cnematerijalne\u201d ekonomije eufori\u010dno progla\u0161avaju \u010dak zametkom novog, postkapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje. Vrijeme je me\u0111utim pokazalo da su korporacijski informati\u010dki divovi izazov slobodnog softvera bez ve\u0107ih problema uspjeli pretvoriti u alat redukcije vlastitih proizvodnih tro\u0161kova<\/p>\n

Na internetu vlada panika: u travnju 2014. informati\u010dari su otkrili da je jedan od najkori\u0161tenijih kriptografskih programa na svijetu vrlo ranjiv zbog gre\u0161ke. Rije\u010d je o programu koji provodi sigurnosne protokole, predo\u010dene malenim lokotima na adresnoj traci (address bar) u internetskom pregledniku (browseru). Smatra se da on osigurava povjerljivost razmjene podataka izme\u0111u web-stranice i korisnika, primjerice prilikom online pla\u0107anja. Dru\u0161tvene mre\u017ee, komercijalne usluge i web-stranice integrirale su ga kako bi sprije\u010dile prikupljanje informacija od tre\u0107e strane. No taj je program \u2013 koji se zove OpenSSL \u2013 osobit: rije\u010d je o slobodnom softveru.<\/p>\n

Ostavimo li po strani problem sigurnosti, otkrivanje te pogre\u0161ke (takozvanog Heartbleed buga) otvara drugo pitanje: kako program koji je klju\u010dan za ve\u0107inu korisnika komercijalnih internetskih stranica \u2013 od koji neki ostvaruju stotine milijuna dolara profita \u2013 mo\u017ee kreirati i odr\u017eavati \u0161a\u010dica programera-dobrovoljaca?i Pogre\u0161ka je ostala godinama nezamije\u0107ena upravo zbog malog broja suradnika na projektu. Ovaj spektakularni propust nagla\u0161ava neravnote\u017eu izme\u0111u velikih internetskih poduze\u0107a i svijeta slobodnog softvera, u kojemu je programere oduvijek vodila strast za programiranjem vi\u0161e no potencijalni dobitak. On tako postavlja pitanje nastanka pokreta informati\u010dara, koji su odre\u0111eni lijevi intelektualci smatrali snagom otpora komercijalizaciji interneta.<\/p>\n

Do kraja 1970-ih, informati\u010dki programi nisu imali tr\u017ei\u0161nu vrijednost: \u010desto su ih zajedni\u010dki pisali proizvo\u0111a\u010di hardvera i korisnici, a mogli su se slobodno izmjenjivati. Po\u010detkom 1980-ih, masovno \u0161irenje osobnih ra\u010dunala mijenja stanje stvari. Ono pogoduje stvaranju softverske industrije, \u0161to naru\u0161ava kulturu informati\u010dara, povijesno utemeljenu na normama znanstvenih istra\u017eivanja. Brojni programeri napu\u0161taju sveu\u010dili\u0161ta i zapo\u0161ljavaju se u novostvorenim poduze\u0107ima. Prihva\u0107aju \u010dinjenicu da je njihov rad podlo\u017ean klauzulama o povjerljivosti i slu\u017ei za razvijanje \u201cvlasni\u010dkih\u201d (npr. Microsoftovih) programa, koji se prodaju uz restriktivne uvjete kori\u0161tenja.<\/p>\n

U borbi protiv takvog razvoja doga\u0111aja, Richard Stallman, tada informati\u010dar na Massachusetts Institute of Technologyju (MIT), godine 1984. pokre\u0107e pokret slobodnog softvera. Pod tim nazivom podrazumijeva programe \u010diji je izvorni k\u00f4d (source code) \u2013 upute koje odre\u0111uju provo\u0111enje nekog programa \u2013 na raspolaganju svima, te ga se mo\u017ee koristiti, mijenjati i dijeliti. U njegovim o\u010dima, takvi programi omogu\u0107uju obranu suradnje me\u0111u programerima, kru\u017eenje informacija i gospodarenje korisnika alatima kojima se slu\u017ee. Pokret slobodnog softvera odvija se u dva pravca: s jedne strane rezultira programima koji su u stanju zamijeniti vlasni\u010dke programe, s druge donosi militantni, slo\u017eeni diskurs vezan uz slobode kori\u0161tenja i otvorenost \u0161irenju znanja.<\/p>\n

Slobodni softver kao sredstvo emancipacije?<\/strong><\/p>\n

Krajem 1990-ih, slobodni softveri vi\u0161e nisu egzoti\u010dni programi koje je razvila \u0161a\u010dica dugokosih hakera. GNU\/Linux postao je sna\u017ean sustav koji cijene i profesionalci. S munjevitim uzletom interneta, pitanja koja je postavio Stallman odjeknula su izvan kruga prvih prista\u0161a. U Francuskoj su aktivisti i lijevi intelektualci fascinirani otkri\u0107em slobodnog softvera.ii \u201cKako daleko to mo\u017ee i\u0107i?\u201d pita se J\u00e9r\u00f4me Gleizes u prvom broju \u010dasopisa Multitudes, prije no \u0161to \u0107e ponuditi odgovor: \u201cGranica nema.\u201diii On sanja o informati\u010dkom svijetu u potpunosti oslobo\u0111enom od vlasni\u010dkih okova.<\/p>\n

Voditelji mre\u017ee Samizdat.net \u2013 na kojoj se nalazi \u010ditava konstelacija web-stranica i foruma za sindikate, \u010dasopise i organizacije \u2013 tako pridonose \u0161irenju brojnih slobodnih alata (GNU\/Linux, Apache, Sympa, SPIP)iv, inzistiraju\u0107i na nu\u017enosti zbli\u017eavanja \u201chaktivista\u201d i aktivista.v Intelektualci poput Yanna Moulier-Boutanga, Andr\u00e9a Gorza ili Gleizesa u slobodnom softveru vide priliku za raskid s izbjegavanjem lijeve kritike informatike i interneta, koji se \u010desto smatraju instrumentima neoliberalne globalizacije. Pokret koji je lansirao Stallman u toj se mre\u017ei utjelovljuje kao mogu\u0107nost otpora unutar digitalnog svijeta. Gorz ga opisuje kao \u201cprakti\u010dno negiranje kapitalisti\u010dkih dru\u0161tvenih odnosa\u201dvi; negiranje koje je tim zna\u010dajnije jer je smje\u0161ten usred sektora koji je klju\u010dan za novu ekonomiju \u201cnematerijalnog\u201d.<\/p>\n

Iz tih entuzijasti\u010dnih interpretacija javljaju se dvije velike ideje: slobodni softveri su emancipatorske tehnologije i predstavljaju alternativu kapitalisti\u010dkoj organizaciji \u201cnematerijalne\u201d proizvodnje. Kako stvari stoje gotovo petnaest godina kasnije?<\/p>\n

Cilj pokreta slobodnog softvera nije samo tehni\u010dki, on zami\u0161lja i dru\u0161tvene promjene. Time se razlikuje od svog dvojnika, open source pokreta, koji jednako tako zagovara otvaranje informati\u010dkog k\u00f4da, ali iz drugih razloga: kako bi se proizveli uspje\u0161niji programi i stvorili inovativni business modeli. Stallman smatra da \u201cosloba\u0111anje\u201d tehnologija mora imati za cilj pro\u0161irenje polja individualnih i kolektivnih sloboda, dok programer Benjamin Mako Hill nagla\u0161ava da ga \u201cnije briga za slobodni softver: njemu je bitna sloboda korisnika programa\u201d.vii On smatra da, osloba\u0111aju\u0107i softver, osloba\u0111amo one koji se njime slu\u017ee.<\/p>\n

Tu ideju podupire vi\u0161e argumenata. Slobodni softveri tako bi bili imuni na zlonamjerne funkcije, na primjer one koje \u017eele ugroziti korisnikove osobne podatke. Naime, kada svi imaju pristup source k\u00f4du, funkcije koje bi mogle skupljati podatke mogu se lako ukloniti (no to ipak iziskuje, kao \u0161to je pokazala afera \u201cHeaertbleed\u201d, da se k\u00f4d redovito pregledava i kontrolira). Osim te pogodnosti, zagovornici slobodnog softvera zadaju si i \u0161iri cilj: omogu\u0107iti ponovno demokratsko preuzimanje informatike. Gorz je bio osobito osjetljiv na tu ideju. On je slobodne softvere smatrao \u201cotvorenim tehnologijama\u201d, naspram \u201czaklju\u010danih tehnologija\u201d koje \u201cpodjarmljuju korisnika, programiraju svoje operacije i monopoliziraju ponudu nekog proizvoda ili usluge\u201d.viii U njima je vidio sredstvo nadila\u017eenja konzumeristi\u010dkog dru\u0161tva u kojemu ljudi koriste tehnologije koje ne razumiju i kojima ne upravljaju.<\/p>\n

Slobodni softveri su dakle zami\u0161ljeni kao sredstvo emancipatorskog projekta. Nezgoda je u tome \u0161to su se danas svi po\u010deli njima baviti. Internetski divovi koriste ih za pokretanje svojih usluga i osposobljavanje ogromnih tehni\u010dkih infrastruktura, \u0161to nema nikakav u\u010dinak na slobode. To \u0161to su usluge poput Googlea ili Facebooka razvijene zahvaljuju\u0107i Linuxu nije pridonijelo korisnikovom boljem razumijevanju funkcioniranja interneta ni sprije\u010dilo da se njihovi osobni podaci ustupaju obavje\u0161tajnim slu\u017ebama! Centraliziranjem i udaljavanjem od korisnika provedbe brojnih zadataka, rast dru\u0161tvenih mre\u017ea i razvoj online usluga (e-mail, pohrana dokumenata) umanjili su mogu\u0107nosti da slobodni softver bude jamac sloboda.<\/p>\n

Taj razvoj doga\u0111aja nije promakao glavnim interesentima. Kako bi ostali vjerni duhu svoga pokreta \u2013 a ne samo na formalnoj razini \u2013 odre\u0111eni zagovornici slobodnog softvera malo su izmjestili borbu, nastoje\u0107i na primjer izbjegavati kori\u0161tenje Googleovih usluga.ix Drugi su nastojali prona\u0107i zamjenska rje\u0161enja za velike komercijalne dru\u0161tvene mre\u017ee, trenutno sa slabim uspjehom, kao \u0161to su Diaspora i Identi.ca. Stallman pak zagovara vrlo jednostavno rje\u0161enje: sistematsko odbijanje usluga internetskih divova. Rigidan, ali ne bez humora, on poti\u010de roditelje da na Facebook gledaju \u201ckao na neku vrstu bande u kojoj ne \u017eelite vidjeti svoje dijete\u201d.x<\/p>\n

Jedan od najve\u0107ih uspjeha slobodnog softvera pravne je prirode. Licenca General Public License (GPL), stvorena 1989., programerima je pru\u017eila sna\u017ean alat za osloba\u0111anje informati\u010dkih programa od mehanizama privatne aproprijacije. Ta licenca korisnicima dodjeljuje pravo preuzimanja, kopiranja, modificiranja i distribucije. No name\u0107e im jo\u0161 jednu obvezu: da se te slobode o\u010duvaju i u svim takozvanim deriviranim verzijama softvera. Tako neki izdava\u010d programa ne mo\u017ee uzeti \u201cslobodan\u201d k\u00f4d, na njemu napraviti nekoliko manjih izmjena i komercijalizirati ga pod vlasni\u010dkom licencom: GPL ga u tome domi\u0161ljato sprje\u010dava. GPL je, uz to, nadahnuo i mnoge druge pravne akte, poput Creative Commons licenci, koje autoru nekog umjetni\u010dkog ili intelektualnog djela omogu\u0107uju da svoje djelo oslobodi od svih konvencionalnih prava intelektualnog vlasni\u0161tva.<\/p>\n

Zametak novog na\u010dina proizvodnje?<\/strong><\/p>\n

Neki su u toj zna\u010dajnoj inovaciji vidjeli za\u010detak proizvodnog modela. Ekonomist Moulier-Boutang je otvaranje informacijskih resursa predstavio kao najbolji poticaj za inovaciju. Ujedno, u kolaborativnoj organizaciji rada programera slobodnog softvera vidi znak nadolaze\u0107e zastarjelosti menad\u017eerskih hijerarhija.xi Na sli\u010dan na\u010din, Gorz je borbu izme\u0111u slobodnog i vlasni\u010dkog softvera vidio kao izraz op\u0107enitijeg sukoba postkapitalisti\u010dke ekonomije u nastanku, potaknute uzletom otvorenosti i besplatnosti, te industrijskih aktera koji su se o\u010dajni\u010dki uhvatili konvencionalnih alata intelektualnog vlasni\u0161tva.<\/p>\n

No \u201ckognitivni kapitalizam\u201d prilagodio se alternativnom pravnom re\u017eimu koji mu je naizgled predstavljao prijetnju. Malo-pomalo, tehnolo\u0161ka poduze\u0107a su shvatila da bi odricanje od privatne aproprijacije odre\u0111enih informati\u010dkih resursa moglo donijeti i neke prednosti, primjerice smanjenje njihovih tro\u0161kova. S OpenSSL-om, ona profitiraju od softvera \u010diji razvoj ne pla\u0107aju. U slu\u010daju jezgre (kernel) Linuxa, otvaranje k\u00f4da omogu\u0107ilo im je kolektivizaciju jednog dijela ulaganja u istra\u017eivanje i razvoj. Dotjerivanje takvog softvera tako ve\u0107inski provode zaposlenici velikih poduze\u0107a (Google, Oracle, Intel itd.) koji u njemu vide u\u010dinkovito i jeftino rje\u0161enje. Svaka tvrtka zapo\u0161ljava informati\u010dare koji provode one modifikacije k\u00f4da koje tvrtka smatra naro\u010dito strate\u0161kima za svoju aktivnost, profitiraju\u0107i pritom od tu\u0111eg rada. Odsustvo privatne aproprijacije tako postaje instrument ekonomske u\u010dinkovitosti. Zagovornici slobodnog softvera u njemu ne prepoznaju nu\u017eno svoj inicijalni projekt, no nemaju ni ve\u0107ih prigovora, tako dugo dok je sa\u010duvana otvorenost k\u00f4da.<\/p>\n

Nalazimo se dakle dosta daleko od postkapitalisti\u010dkog preokreta za koji su intelektualci poput Gorza vjerovali da ga slobodni softver najavljuje. Zahtjevi velikih kolaborativnih projekata poput Linuxa mo\u017eda poti\u010du poduze\u0107a da prihvate pode\u0161avanja granica onih sloboda koje su njihovim radnicima najva\u017enije; pri \u010demu ti radnici nisu nu\u017eno i njihovi zaposlenici. No odsustvo privatne aproprijacije u toj sferi o\u010dito vi\u0161e nije dovoljno za promjenu raspodjele bogatstva izme\u0111u kapitala i rada. Op\u0107enito, dio profita od nekog softvera koji se vra\u0107a programerima nije nu\u017eno ve\u0107i u svijetu \u201cslobodnog\u201d softvera. Omjer se \u010desto pokazuje manjim od onoga u \u201cvlasni\u010dkoj\u201d industriji.<\/p>\n

No put koji je prije\u0111en tijekom posljednjih trideset godina ima odre\u0111enu va\u017enost. Sve dok su za\u0161ti\u0107eni licencom poput GPL-a, plodovi rada programera i dalje su dostupni svima.xii To nije mala stvar, naro\u010dito u kontekstu u kojemu ekstenzija prava intelektualnog vlasni\u0161tva privatizira \u010ditava podru\u010dja spoznaje, kulture, pa \u010dak i \u017eivih bi\u0107a.xiii Osim toga, premda slobodni softver vi\u0161e nije dovoljan za garanciju individualnih sloboda na internetu, pokret koji je Stallman pokrenuo nije se jo\u0161 uvijek u cijelosti odrekao suprotstavljanja internetskim divovima\u2026<\/p>\n

S francuskog prevela: Sana Peri\u0107<\/address>\n
* S\u00e9bastien Broca je sociolog. Autor je knjige Utopie du logiciel libre (Utopija slobodnog softvera) objavljene u studenome 2013. kod izdava\u010da Le passager clandestin iz Lyona.<\/address>\n
i Jose Pagliery, \u201cYour Internet security relies on a few volunteers\u201d, CNN Money, 18. travnja 2014., http:\/\/money.cnn.com<\/address>\n
ii Bernard Lang, \u201cDes logiciels libres \u00e0 la disposition de tous\u201d, Le Monde diplomatique, sije\u010danj 1998.<\/address>\n
iii J\u00e9r\u00f4me Gleizes, \u201cIntroduction au logiciel libre\u201d, Multitudes, br. 1, Pariz, o\u017eujak 2000.<\/address>\n
iv Philippe Rivi\u00e8re, \u201cLa toile de SPIP\u201d, Le Monde diplomatique, listopad 2003.<\/address>\n
v Aris Papatheodorou i Jean-Pierre Masse, \u201cIls pourront toujours se brosser avec leurs lois\u201d, intervju s Jean-Marcom Manachomom, Transfert, Pariz, 28. rujna 2000.<\/address>\n
vi Andr\u00e9 Gorz, L\u2019Immat\u00e9riel, Galil\u00e9e, Pariz, 2003.<\/address>\n
vii Benjamin Mako Hill, \u201cFreedom for users, not for software\u201d, 23. listopada 2011. http:\/\/mako.cc<\/address>\n
viii Andr\u00e9 Gorz, Ecologica, Galil\u00e9e, 2008.<\/address>\n
ix Goofy, \u201cSe lib\u00e9rer de Google? Chiche!\u201d, Framablog, 26. svibnja 2014., www.framablog.org<\/address>\n
x Richard Stallman, \u201cFacebook\u201d, https:\/\/stallman.org<\/address>\n
xi Yann Moulier-Boutang, Le Capitalisme cognitif. La nouvelle grande transformation, Editions Amsterdam, 2007.<\/address>\n
xii Postoje brojne druge licence u svijetu slobodnog softvera od kojih neke, koje se nazivaju \u201cpermisivnima\u201d, ne brane privatizaciju koda.<\/address>\n
xiii James Boyle, \u201cThe Second Enclosure Movement and the construction of the public domain\u201d, Law and Contemporary Problems, vol. 66, br. 1 i 2, Durham (SAD), 2003.<\/address>\n

Lemondediplomatique.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Slobodni softveri su emancipatorske tehnologije i predstavljaju alternativu kapitalisti\u010dkoj organizaciji \u201cnematerijalne\u201d proizvodnje<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-158927","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/158927","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=158927"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/158927\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=158927"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=158927"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=158927"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}