{"id":156898,"date":"2014-09-03T07:51:43","date_gmt":"2014-09-03T05:51:43","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=156898"},"modified":"2014-09-03T07:51:43","modified_gmt":"2014-09-03T05:51:43","slug":"socijalizam-kao-brend","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/09\/03\/socijalizam-kao-brend\/","title":{"rendered":"Socijalizam kao brend"},"content":{"rendered":"
Pi\u0161e: Katerina Duda<\/strong><\/address>\n
\n\"\"Dok klopate s lokalnim stanovni\u0161tvom, odu\u0161evit \u0107ete se kako jo\u0161 uvijek mo\u017eete ru\u010dati za tri dolara i osjetiti nostalgiju za poljskim komunisti\u010dkim danima. (Rick Stevens, Nostalgia in a Polish Milk Bar[1])<\/address>\n

Gotovo svatko tko je turisti\u010dki posjetio Berlin posjeduje fotografiju sebe ili svojih suputnika pokraj Checkpoint Charliea, grani\u010dnog prijelaza iz ameri\u010dkog u sovjetski sektor grada. Istoimeni muzej postoji od \u0161ezdesetih godina, a osnovan je, \u0161to nimalo ne iznena\u0111uje, u ameri\u010dkom sektoru gdje se na sigurnoj udaljenosti od grani\u010dara prikazivala povijest berlinskog zida uz ilustraciju raznih poku\u0161aja bijega preko, iznad ili kroz zid.[2] Preno\u0161enje kulturno-povijesnog iskustva \u010dini bitan dio turisti\u010dkog putovanja, \u010demu svjedo\u010de i pretrpani itinereri putni\u010dkih agencija, anga\u017emani turisti\u010dkih vodi\u010da, pa i maskirani DDR grani\u010dni \u010duvari uhva\u0107eni na fotografijama iz Berlina.<\/p>\n

C\u00e9sar Gra\u00f1a \u0107e turizam, karakteristi\u010dnu granu, \u010diji po\u010detak bilje\u017ei razvoj moderne industrije, objasniti kao glad za ostacima predindustrijskog dru\u0161tva, potaknutu brzinom promjena uslijed procesa industrijalizacije.[3] Putovanje iz dokolice nudi \u0161ansu bijega u neko drugo povijesno vrijeme neoptere\u0107eno trenutnim geopoliti\u010dkim i dru\u0161tveno-ekonomskim odnosima. Sli\u010dnu \u0107emo potku prona\u0107i u nizu reklama i turisti\u010dkih vodi\u010da, gdje su zemlje Isto\u010dne Europe nazivane \u201eostacima zlog carstva\u201c ili predstavljene kao \u201eZapad kakav je bio nekada\u201c[4], pru\u017eaju\u0107i turistima izlet u ostav\u0161tinu nekada\u0161njega dr\u017eavnog ure\u0111enja, prezentiranu iz postkolonijalisti\u010dkog rakursa. Egzoti\u010dna turisti\u010dka ponuda le\u017ei u nedavnoj pro\u0161losti, ostacima socijalisti\u010dkog sistema, pri \u010demu socijalizam, zapakiran u komadi\u0107e berlinskog zida i memorijalne centre ili izlete na Goli otok i vo\u017enju u Titovom Cadillacu, postaje glavnim adutom u akumulaciji kapitala. Nakon perioda u kojemu ga se poku\u0161ava izbrisati, ulazi u postsocijalisti\u010dku svakodnevicu kao atrakcija, turisti\u010dki izvozni proizvod. \u201eAutenti\u010dan\u201c se socijalizam kroz nostalgiju ili traumu prodaje posjetiteljima, utjelovljuju\u0107i spomenik antikomunizmu zbog \u010destog podmetanja liberalne demokracije kao jedinog mogu\u0107eg odgovora jednopartijskom sistemu, i smjera u ekonomskom i politi\u010dkom razvoju.<\/p>\n

U CIJENU JE UKLJU\u010cENA I PIONIRSKA MARAMA<\/p>\n

Nakon po\u010detnog perioda tranzicije u kojemu ga nacionalne ideologije poku\u0161avaju izbrisati iz povijesne slike dr\u017eava, socijalizam posljednjih nekoliko godina ponovno postaje prisutan u javnom diskursu. Logikom kapitala vra\u0107a se kao brend \u2013 \u201co\u010di\u0161\u0107en od konflikta, sukoba interpretacija, posve zgotovljen proizvod, napokon dostupan svakome\u201d[5]. U tom kontekstu turizam, tranzicijom osvije\u0161ten kao industrija u koju je po\u017eeljno ulagati, u socijalizmu prepoznaje autenti\u010dan izvozni proizvod. Zemlje Isto\u010dne Europe sve \u010de\u0161\u0107e bivaju uvr\u0161tene u razli\u010dite Top 10 ljestvice i niskobud\u017eetne turisti\u010dke aran\u017emane za srednju klasu Zapada. U diskursu koji isprepli\u0107e traumu i nostalgiju, u literaturi i turisti\u010dkim vodi\u010dima nazivanu ostalgijom, dr\u017eave biv\u0161eg socijalisti\u010dkog ure\u0111enja obnavljaju imaginarij prije 1989., investiraju\u0107i u memorijalne centre i redizajniraju\u0107i pripadaju\u0107u ikonografiju. Primjera je, po cijeloj Isto\u010dnoj Europi, napretek \u2013 od ve\u0107 spomenutog Berlina i muzeja DDR svakodnevice, preko \u201eKomunisti\u010dkih ruta\u201c po Nowoj Huti, isto\u010dnoj \u010detvrti u Krakowu, \u201eHammer and Sickle toura\u201d u Budimpe\u0161ti, muzeja komunizma u Pragu do osmodnevnih aran\u017emana koji nude uvid u \u017eivot bugarskog diktatora Todora \u017divkova. Gotovo svaki od nabrojanih aran\u017emana nudi vo\u017enju u Trabantu, poljskom Fiatu 125 ili ruskoj \u010cajki uz odgovaraju\u0107u glazbenu pratnju u pozadini, uklju\u010duje suvenir u obliku nekog detalja partijske odore, putovnice ili autenti\u010dni komunisti\u010dki obrok koji se od tradicionalne nacionalne kuhinje vjerojatno razlikuje jedino u infrastrukturi ugostiteljskog obrta. Potrebu za fikcijom i informacijom u turisti\u010dkom obilasku ispunjava osobni vodi\u010d koji naj\u010de\u0161\u0107e, kako je navedeno u ponudi, prepri\u010dava anegdote totalitarne svakodnevice[6] uz reference na Orwella kao ve\u0107 op\u0107e mjesto.<\/p>\n

Analiziramo li diskurs nekoliko turisti\u010dkih aran\u017emana ili opisa u turisti\u010dkim vodi\u010dima, naj\u010de\u0161\u0107e \u0107emo nai\u0107i na opis socijalisti\u010dke svakodnevice kao totalitarne, \u0161to izletu osigurava poene na ra\u010dun egzotike i neobi\u010dnosti. Sam pojam totalitarizam evocira analogiju SSSR-a i Tre\u0107eg Reicha zbog diktata jednopartijskog sistema, me\u0111utim, prema Domenicu Losurdu, njihovim supostavljanjem kroz pojam totalitarnog re\u017eima ignoriraju se klju\u010dne razlike, poput provo\u0111enja rasisti\u010dke politike koja zasigurno vodi do druga\u010dijih asocijacija i analogija, primjerice onih s imperijalnom politikom kolonijalne Britanije, ili eugenikom, koja se u praksi ostvarivala u nasilju nad ameri\u010dkim autohtonim stanovni\u0161tvom.[7] Postavljanje Isto\u010dnog bloka i Tre\u0107eg Reicha u istu kategoriju, s jedne strane, nudi legitimaciju kapitalizma kao demokracije koju valja nekriti\u010dki prigrliti, dok je s druge, ipak prisutna svijest o razlici izme\u0111u dvaju re\u017eima, koja omogu\u0107uje kategoriju \u201emanjeg zla\u201c. Na taj na\u010din, kao ubla\u017eena verzija, totalitarizam komunisti\u010dkog dr\u017eavnog ure\u0111enja omogu\u0107uje njegovu komercijalizaciju kroz egzotiku turisti\u010dke destinacije i simulaciju stra\u0161ne svakodnevice \u201ezlog carstva\u201c, bez eti\u010dke prepreke koju \u010ditamo u nacizmu.<\/p>\n

POLITIKA SJE\u0106ANJA<\/p>\n

Pi\u0161u\u0107i o rekvijemima za komunizam, Charity Scrimber i\u0161\u010ditava nekoliko oblika koje proizvodi politika sje\u0107anja: nostalgiju, oplakivanje, melankoliju i poricanje.[8] Isti smjer interpretacije prona\u0107i \u0107emo i u turisti\u010dkoj reprezentaciji gdje \u0107e se antagonizmi ispreplitati ve\u0107inu (izletni\u010dkog) vremena. Primjerice, zamislimo posjetitelja Brijuna, koji \u0107e obilaskom imati uvid u fotografije Tita kako ispija Chivas s razli\u010ditim filmskim i politi\u010dkim zvijezdama, bit \u0107e mu omogu\u0107eno provozati se i Titovim Cadillacom El Dorado za pozama\u0161nu cifru, kupiti \u0161alicu ili majicu s njegovim likom u oto\u010dkoj prodavaonici suvenira, a sljede\u0107i \u0107e se dan, prema turisti\u010dkom itinereru zaputiti na tek nekoliko sati vo\u017enje udaljen Goli otok, zatvor za politi\u010dke protivnike sustava.<\/p>\n

Dok je kod nas brendiranje socijalizma tek u povojima, pa je tako, unato\u010d poku\u0161ajima turisti\u010dke zajednice grada Raba, Goli otok potpuno zapu\u0161ten, a preure\u0111enje otoka u memorijalni centar tek u dugoro\u010dnom planu, u drugim zemljama Isto\u010dne Europe pri\u010da je razvijenija. Primjerice, turisti\u010dki pogled na poljske gradove obilje\u017eava jaka memorija mjesta, pro\u017eimaju\u0107i dojmove od Drugog svjetskog rata i komunizma do nacionalnih ideologija i katoli\u010danstva. U koji god dio grada zalutali, jedan od ovih aspekata, sveden na ideolo\u0161ki simbol i poglavlje u povijesti, bit \u0107e tek povr\u0161na informacija, binarna opreka drugome, i naposljetku, materijalizirana u suveniru.<\/p>\n

Me\u0111utim, bilo da je rije\u010d o nostalgi\u010dnom prikazu svakodnevice ili poricanja i prodaji traume re\u017eima, pri \u010demu \u0107e prikazani spomenik prija\u0161njeg \u017eivota dobiti status umjetni\u010dkog predmeta[9], dolazi do paradoksalne situacije legitimiranja kapitalizma. Kapitalizam daje zamah razvoju industrije dokolice gdje turizam nalazi svoje mjesto, omogu\u0107avaju\u0107i demokratizaciju putni\u010dkog iskustva, ali upu\u0107uje i na njegovu reproduktivnu i konfekcijsku praksu[10]. Diskurs turisti\u010dkih vodi\u010da koji \u201euvode na\u010din putovanja iz dokolice\u201c i \u201eprenose stil, na\u010din upotrebe putovanja koji \u0107e zadugo definirati kultivirani turizam\u201c[11] mo\u017eemo analizirati i kao oblik diskursa tr\u017eenja, s obzirom da omogu\u0107uje uvid u mjesta gdje \u0107emo pojesti \u201enajbolji objed\u201c ili gdje \u201ene\u0107emo po\u017ealiti potro\u0161iti novac\u201c. Konfekcijska praksa vidljiva je i u popratnom materijalu, nuspojavama turizma \u2013 razglednicama, suvenirima i sli\u010dnoj robi. Stoga ne iznena\u0111uje \u0161to socijalizam pronalazimo prilago\u0111en tr\u017ei\u0161tu, zapakiran u babu\u0161ke s likovima politi\u010dkih vo\u0111a, pionirske kape, putovnice, \u017eigove i \u010ditav popratni ve\u0107 poznat \u0161ablonski asortiman, koji se\u017ee do redizajniranih, starih, praznih konzerva s opisom na etiketi \u2013 \u201ePosljednji dah komunizma\u201c.<\/p>\n

U pro\u010di\u0161\u0107enoj povijesti, socijalizam ulazi na tr\u017ei\u0161te o\u010di\u0161\u0107en od svake ideologije, zadr\u017eavaju\u0107i floskule o bratstvu i jedinstvu ili pak slavljenjem autenti\u010dnog industrijskog dizajna, pri \u010demu, bez uvida u pravu kriti\u010dku analizu socijalisti\u010dke povijesti i ekonomskog sustava, sve ostaje na razini estetike i folklora.<\/p>\n

OSTALGIJA<\/p>\n

Pi\u0161u\u0107i o ikoni modernog turista, MacCannell \u0107e re\u0107i da svako dru\u0161tvo nu\u017eno sadr\u017ei jo\u0161 jedno dru\u0161tvo u sebi i pored sebe, svoje pro\u0161le epohe, i svoje manje razvijene i nerazvijene susjede. Modernom dru\u0161tvu prijeti prevrat iznutra od nostalgije, sentimentalnosti, i drugih tendencija da se vrati u prija\u0161nje stanje, u zlatno doba koje se u retrospektivi uvijek \u010dini sre\u0111enijim i normalnim.[12] Zato postsocijalisti\u010dke zemlje Europe inozemnim turistima predstavljaju muzej socijalizma, ne samo kroz pri\u010de o traumama u pripovjednoj liniji koja prati dihotomiju socijalizam (totalitarizam)\/ kapitalizam (demokracija), pri \u010demu je mogu\u0107e govoriti o muzeju antikomunizma, ve\u0107 i evociraju\u0107i zapadnja\u010dku nostalgiju na isti sustav, mogu\u0107u alternativu razvijenom kapitalizmu. Mo\u017eemo govoriti o ostalgiji kod gra\u0111ana \u201eprvog svijeta\u201c koja se razvija nakon 1989., naj\u010de\u0161\u0107e kod intelektualaca ili umjetnika koji su u isto\u010dnom bloku vidjeli opoziciju i potencijal socijalne dr\u017eave.[13] Nedavnu ekonomsku krizu i postepeno ukidanje socijalne dr\u017eave mogu\u0107e je interpretirati kao okida\u010d za ostalgiju, \u0161to nakon razo\u010daranja u sada\u0161nji sustav razvija diskurs o alternativnim ekonomskim oblicima i idejama. Nostalgija za socijalnom dr\u017eavom u turizmu, tuma\u010dena kroz ideologiju slobodnog tr\u017ei\u0161ta, kanalizira se kroz njezinu materijalnu varijantu, popularizacijom dizajna i ikonografije toga razdoblja.<\/p>\n

Tako \u0107e povjesni\u010dar Tvrtko Jakovina u razgovoru za Novi list re\u0107i da na\u0161i znanstvenici \u010dak ni tr\u017ei\u0161no ne razmi\u0161ljaju; socijalizam jest roba koja bi se najbolje prodavala, po kojoj bi se znanstvenici najlak\u0161e mogli integrirati u me\u0111unarodnu znanstvenu zajednicu, jer bi mogli pokazati ne\u0161to \u0161to je sve donedavno, do rata, bilo beskrajno atraktivno, a bilo je druk\u010dije no u ostatku socijalisti\u010dke Europe[14].<\/p>\n

Me\u0111utim, ista ideja prevedena u turisti\u010dke obilaske, o kojem god da se pristupu radi, zanemaruje postsocijalisti\u010dku stvarnost. Vrlo pojednostavljenom formulom, iskustvo koje reference tra\u017ei u realizaciji nostalgije ili poricanja, koji god filmski \u017eanr odabrali, zavr\u0161it \u0107e u akumulaciji kapitala jer \u0107e svaka percepcija socijalizma, naj\u010de\u0161\u0107e materijalizirana u svom najbenignijem obliku, \u010disto dekorativnom, napuniti ne\u010diju blagajnu. U mainstream javnom diskursu modeli upravljanja u socijalizmu i ekonomski razvoj ostaju samo u povijesnom pam\u0107enju, bez otvaranja rasprave o nekom ozbiljnom potencijalu omogu\u0107enom povijesnim naslje\u0111em ili reinterpretacijom modela u dana\u0161nji kontekst. Socijalizam zasigurno jest brend koji postaje sve vidljiviji, me\u0111utim, upravo u pretvaranju istoga u sustav koji je odr\u017eiv u neoliberalnoj ekonomiji, on se dovodi u paradoksalnu situaciju.<\/p>\n

Turisti\u010dki obilasci po Pragu, Budimpe\u0161ti, Berlinu, Krakowu ili \u010ditavoj Bugarskoj pretvaraju ove dr\u017eave u muzeje socijalizma, tematske parkove, omogu\u0107uju\u0107i stranom turistu da kroz vo\u017enju Trabantom i ru\u010dak u komunisti\u010dki ure\u0111enom restoranu, konzumira fikciju, povijest prilago\u0111enu kapitalu, pro\u010di\u0161\u0107enu politi\u010dkih implikacija i sada\u0161njice. Zanemaruju\u0107i politi\u010dku stvarnost dr\u017eava u koje putuju, ili je pak svode\u0107i na povr\u0161nu epizodu koja proizlazi iz prethodno logi\u010dnog zavr\u0161etka \u201espasa u demokraciji\u201c, turisti \u0107e doma odnijeti potvrdu socijalizma kakvu su i o\u010dekivali, onog s klju\u010dnim rije\u010dima totalitarizma, cenzure, kli\u0161eja bratstva i jedinstva, s pone\u0161to nostalgije za estetikom i folklorom, bez dubljih analiza i odgovaraju\u0107e kritike. Jasno je da kriti\u010dki odmak ne mo\u017eemo o\u010dekivati u tematskom izletu i magnetu koji \u0107e nas s fri\u017eidera podsje\u0107ati na vrijeme provedeno u dokolici, me\u0111utim potrebno je postaviti pitanje, kakva je mogu\u0107nost opstanka ideje o socijalizmu usred uvjeta komodifikacije. Pitanje odgovaraju\u0107e reinterpretacije nedostaje u mainstream javnom diskursu, a sve ve\u0107a popularizacija socijalizma zahtjeva promi\u0161ljanje o pitanjima kamo vode banalizacija komodifikacijom, te ilustrativno prikazivanje socijalisti\u010dkih ideja i simbola koju nala\u017ee dinamika turizma.<\/p>\n

Naposljetku, primjer razglednice iz pra\u0161kog muzeja komunizma \u010dija je kompozicija sastavljena od Lenjinovog lika i teksta \u2013 We\u2019re above McDonalds, across from Benetton. Viva la imperialism! Museum of Communism, djelomi\u010dno implicira odgovor.<\/p>\n

Bilje\u0161ke<\/address>\n
[1] Iz \u010dlanka Ricka Stevensa, ameri\u010dkog autora turisti\u010dkih vodi\u010da po Europi, url: http:\/\/www.ricksteves.com\/watch-read-listen\/read\/articles\/nostalgia-in-a-polish-milk-bar (21.2.2014.)<\/address>\n
[2] Url: http:\/\/www.mauermuseum.de\/index.php\/en (21.2.2014.)<\/address>\n
[3] MacCannell, D. (1999) \u201eThe Tourist: A New Theory of the Leisure Class\u201c, London: University of California Press<\/address>\n
[4] URL: http:\/\/travelstore.ricksteves.com\/catalog\/index.cfm?fuseaction=product&theParentId=157&id=208 (22.8.2011.)<\/address>\n
[5] Duda, D. (2010.) \u201eUspavanka za gomilu\u201c M. u: Hrvatski knji\u017eevni bajkomat, Zagreb: Disput, str: 122-125<\/address>\n
[6] Url: http:\/\/www.krakow-tours.com\/tour\/Communism_and_Nowa_Huta-Krakow (24.8.2011.)<\/address>\n
[7] Losurdo, D. (2004) \u201eTowards a Critique of the Category of Totalitarianism\u201c, u: Historical Materialism, 12:2 (25-55)<\/address>\n
[8] Scrimber, C. (2003) \u201eRequiem for Communism\u201c, Cambridge: MIT press<\/address>\n
[9] MacCannell, 1999<\/address>\n
[10] Duda, D. (2012) \u201eKultura putovanja\u201c, Zagreb: Naklada Ljevak<\/address>\n
[11] Isto.<\/address>\n
[12] MacCannell, 1999<\/address>\n
[13] Scrimber, 2003<\/address>\n
[14] Url: http:\/\/www.novilist.hr\/Vijesti\/Hrvatska\/Tvrtko-Jakovina-Socijalizam-je-roba-koja-bi-se-najbolje-prodavala<\/em><\/address>\n
Slobodni filozofski<\/em><\/a><\/address>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pakiranje iskustva \u017eivota u nekada\u0161njem sustavu u turisti\u010dku ponudu Isto\u010dne Europe<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-156898","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/156898","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=156898"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/156898\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=156898"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=156898"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=156898"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}