{"id":156462,"date":"2014-08-30T08:08:56","date_gmt":"2014-08-30T06:08:56","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=156462"},"modified":"2014-08-29T20:14:42","modified_gmt":"2014-08-29T18:14:42","slug":"kad-odrastemo-imamo-vecu-snagu-nesto-promijeniti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/08\/30\/kad-odrastemo-imamo-vecu-snagu-nesto-promijeniti\/","title":{"rendered":"‘Kad odrastemo imamo ve\u0107u snagu ne\u0161to promijeniti’"},"content":{"rendered":"
Autorka: Dolores Mar\u010deti\u0107<\/strong><\/address>\n

\"\"Prije 14 mjeseci, \u0161kotski glumac, dramski pisac i aktivist Matthew McVarish po\u010deo je hodati Europom zbog samo jednog cilja: probuditi svijest ljudi o seksualnom zlostavljanju djece. Zagreb je bio 21. grad koji je posjetio, a tijekom njegova boravka u Hrvatskoj imala sam prilike razgovarati s Matthewom o projektu Road to Change: Walk to Stop the Silence. Cijela kampanja potaknuta je doga\u0111ajima iz njegove pro\u0161losti jer je i sam bio \u017ertva seksualnog zlostavljanja, a danas svojom ispovijesti i zalaganjem za promjenu zakona kojim zlostavlja\u010di djece ne bi ostali na slobodi zbog zastare (\u0161to se u mnogim zemljama u Europi jo\u0161 uvijek doga\u0111a) poma\u017ee djeci diljem EU. Svaki grad koji posjeti koristi za dijeljenje letaka i susrete s medijima, organizacijama i ustanovama koje rade za dobrobit djece. Me\u0111usobnom suradnjom i izmjenom informacija nada se da \u0107e do kraja svog putovanja koje zavr\u0161ava 2015. godine uspjeti ostvariti misije s kojima je krenuo na put i promijeniti odredbe u zakonu.<\/p>\n

Prije godinu i pol zapo\u010deo si va\u017eno putovanje iz Londona u sklopu projekta ‘Road to change’. Kako je zapo\u010dela ideja i organizacija hodanja Europom?<\/strong><\/p>\n

Na ideju sam do\u0161ao jer sam bio \u017ertva seksualnog zlostavljanje od strane svog ujaka kada sam bio dijete, a osim mene zlostavljao je troje moje bra\u0107e. U \u0160kotskoj je i \u017eenama i mu\u0161karcima jako te\u0161ko govoriti o takvim stvarima. Glumac sam i dramski pisac za televiziju i kazali\u0161te, i odlu\u010dio sam napraviti kazali\u0161nu predstavu o bra\u0107i koja su bila zlostavljana jer o tome nisam mogao razgovarati sa svojom bra\u0107om. Predstava je imala premijeru u Glasgowu 2008. godine; pozvao sam bra\u0107u da je pogledaju i nakon nje smo prvi put razgovarali kao obitelj. Ubrzo nakon toga moj je ujak bio u zatvoru. Organizacija u Washingtonu ‘Zaustavimo \u0161utnju, zaustavimo seksualno nasilje nad djecom’ inspirirala me je da napi\u0161em tekst za kazali\u0161nu predstavu. Nazvao sam ih i rekao da su me inspirirali za predstavu koja je u\u010dinila veliku promjenu u mom osobnom \u017eivotu i \u017eivotu moje bra\u0107e, a oni su pozvali predstavu u SAD, tako da se izvodila u San Franciscu, Chicagu, Washingtonu, a \u0160kotska Vlada financirala je predstavu na Broadwayu u New Yorku. Nakon svake predstave iza\u0161ao bih na pozornicu i govorio o svom zlostavljanju. Doslovno nakon svakoga takvog istupa netko iz publike bi podijelio i svoju pri\u010du, a \u010desto su to bili istupi i priznanja zlostavljanja po prvi put uop\u0107e.<\/p>\n

U tom trenutku sam shvatio da je to jako va\u017eno i zna\u010dajno, te ubrzo nakon toga organizacija u Washingtonu me imenovala ambasadorom za Veliku Britaniju. Odlu\u010dio sam proputovati Europu, oti\u0107i u svaki glavni grad EU i podizati svijest o seksualnom zlostavljanju djece. Shvatio sam, ako hodam, obratit \u0107u vi\u0161e pa\u017enje i to je zapravo razlog zbog kojega sam se na to odlu\u010dio. Nikada nisam imao \u017eelju hodati Europom ili oboriti Guinnessov rekord, nisam sportski tip, ve\u0107 je to jedini na\u010din koji sam mogao zamisliti, a kojim bi se pri\u010da mogla pro\u0161iriti. Pokazao se uspje\u0161nim; bio sam na televiziji, radiju, u novinama, a sve je prevedeno na 26 jezika. Kada bi po\u010deo pri\u010dati s novinarima rekli bi mi da sam prvi mu\u0161karac kojeg su upoznali, a koji je priznao da je bio seksualno zlostavljan kao dijete.<\/p>\n

Svjetska zdravstvena organizacija je radila istra\u017eivanje u kojemu su rezultati pokazali da \u0107e svaki \u0161esti dje\u010dak i svaka \u010detvrta djevoj\u010dica biti \u017ertve seksualnog zlostavljanja do svoje 18 godine, a to su tek podaci istra\u017eivanja. Koncil Europe imao je kampanju “Jedno od pet” i time su poku\u0161ali obratiti pozornost na podatke koji kazuju da \u0107e svaka \u010detvrta osoba biti zlostavljana. \u010cesto govorim ljudima da zamisle skupinu djece u vrti\u0107u, i da \u0107e 30 posto njih biti seksualno zlostavljano prije nego navr\u0161e 18 godina. Nitko ne \u017eeli da se to dogodi, a jedini na\u010din da to zaustavimo u budu\u0107nosti je da govorimo o tome. Prevencija je ono \u0161to mi kao odrasli ljudi imamo u svojoj mo\u0107i, ne mo\u017eemo o\u010dekivati od djece da sama sebe za\u0161tite. Mi se moramo nositi s time, ali problem je u tome \u0161to poku\u0161avamo podignuti svijest o temi o kojoj nitko ne \u017eeli razgovarati. Da bi se zlostavljanje prestalo doga\u0111ati, moramo priznati da se te stvari doga\u0111aju, a ve\u0107ina ljudi ne \u017eeli o tome niti razmi\u0161ljati.<\/p>\n

Koja je glavna misija i ciljevi projekta ‘Hodanjem protiv \u0161utnje, zaustavimo seksualno zlostavljanje djece’?<\/strong><\/p>\n

‘Road to change’ ima tri glavna cilja, a prvi je svakako dizanje svijesti o problemu koji je doista ozbiljan. Kada seksualno zlostavlja\u0161 dijete, mijenja\u0161 njegovu budu\u0107nost, i ona\/on nikada ne\u0107e postati ono \u0161to su mogli da ih se nije seksualno zlostavljalo. Jako je va\u017eno da ljudi to razumiju. Drugi je politi\u010dki: lobiranje za zakonodavne promjene kako bi se u europskim zemljama ukinula zastara za spolne delikte na \u0161tetu djece, jer svako dijete u EU bi trebalo imati ista prava, a u ovom trenutku to nije tako. Djeca u Hrvatskoj nemaju ista prava kao djeca u Njema\u010dkoj ili Velikoj Britaniji, i to je stra\u0161no. Tre\u0107i je op\u0107enito umre\u017eavanje; poku\u0161avam ohrabriti i dijeliti svijest\/znanje preko organizacija koje se ve\u0107 bave sli\u010dnim poslom i pomo\u0107i im podr\u0161kom i informacijama.<\/p>\n

Ne radim to da bih promovirao sebe, ‘Zaustavimo \u0161utnju’ nije takav projekt. Radim to isklju\u010divo za dobrobit djece u svakoj zemlji u kojoj se trenutno nalazim. Kao primjer navest \u0107u svoj boravak na Cipru gdje sam se sastao s Ministrom obrazovanja. Zbog sastanka sa mnom pozvali su Dr. Palmer iz organizacije ‘Stop the silence’ iz Washingtona kako bi na Cipru odr\u017eala predavanje i obuku u kojoj je predstavila program organizacije te prevenciju seksualnog nasilja djece kroz edukaciju i obrazovni sistem koji bi svaka \u0161kola trebala imati. To se nije dogodilo dok nisam do\u0161ao na Cipar i tko zna kada bi zapo\u010dela provedba takvog programa da nisam do\u0161ao tamo.<\/p>\n

Postoji knjiga koju promoviramo, zove se ‘Moje tijelo pripada meni’, i biti \u0107e prevedena na \u0161est stranih jezika zahvaljuju\u0107i ‘Road to change’ i suradnji s britanskim koncilom, ambasadom i ministarstvom obrazovanja. Znam da ovdje u Hrvatskoj imate knjigu ‘Kiko i ruka’, prevedena je na deset jezika i to je jako va\u017ena knjiga, ali nije kraj pri\u010de. Postoje i druge knjige. Djeca trebaju \u0161to vi\u0161e informacija, kao i u\u010ditelji i roditelji. Ono \u0161to \u017eelim naglasiti jest da cilj ovog programa nije samo hodanje po Europi, ve\u0107 sastajanje sa \u0161to ve\u0107im brojem ljudi iz raznih organizacija i obrazovnih ustanova kako bi se ostvarila ohrabruju\u0107a suradnja za zajedni\u010dke projekte. Situacije poput onih s kim se nalazim u odre\u0111enom gradu kao i ho\u0107e li mi dati priliku za razgovor pokazuju koliko \u0107u uspjeha imati. Postoje neke ustanove koje mi uop\u0107e nisu htjele dale priliku da govorim.<\/p>\n

Zala\u017ee\u0161 se za mijenjanje zakona kojim bi svakom zlostavljanom djetetu bila omogu\u0107ena jednaka prava. Kakvo je trenutno stanje po pitanju tog zakona u Europi i \u0161to to\u010dno predla\u017ee\u0161 tijekom svojih putovanja?<\/strong><\/p>\n

Ono \u0161to ja predla\u017eem jest da svako dijete u Europi ima jednaka prava. Zakon zbog kojeg negodujem je onaj koji se ti\u010de zastara za spolne delikte na \u0161tetu djece. U Velikoj Britaniji ne postoji ta restrikcija i zlo\u010din se mo\u017ee bilo kada prijaviti. Mogu ti dati puno primjera pre\u017eivjelih ljudi (zovemo ih pre\u017eivjelima jer su pro\u0161li seksualno zlostavljanje) i koji su do\u0161li u policijsku postaju prijaviti zlo\u010din, a policija bi im rekla kako je vrijeme za prijavu isteklo. Dakle, osoba koja ih je seksualno zlostavljala je slobodna i ne mo\u017ee biti uhi\u0107ena. Osoba koju poznajem i koja je seksualno zlostavljana ima 30 godina, a mu\u0161karac koji ga je zlostavljao je u pedesetima, i jo\u0161 uvijek radi s djecom. \u017drtva je bila u policiji, a oni su odgovorili da je rok za prijavu 10 godina od trenutka kada navr\u0161i\u0161 18 godina, zna\u010di ima\u0161 10 godina vremena da prijavi\u0161 zlo\u010din.<\/p>\n

U Njema\u010dkoj je taj zakon produ\u017een do 51. godine, ali Luksemburg ima limit do 28. godine, \u0161to zna\u010di da su djeca u toj zemlji jo\u0161 uvijek u opasnosti. U Velikoj Britaniji bi taj \u010dovjek istog trenutka bio uhi\u0107en, u Cipru i Njema\u010dkoj tako\u0111er, ali u Ma\u0111arskoj, Latviji ili ovdje u Hrvatskoj, on je slobodan \u010dovjek. To nije po\u0161tivanje ljudskih prava! Kada sam navr\u0161io 25 godina shvatio sam da i dalje \u0161utim dok moj ujak radi s djecom te da je moja \u0161utnja postala preopasna. Mnoga djeca su bila u opasnosti zbog \u010dovjeka o kojem samo ja imam informacije, i samo ja to mogu zaustaviti ako prekinem \u0161utnju. I takva je svaka peta osoba na zemlji, svaka peta osoba je pre\u017eivjela. Spomenuo bih ne\u0161to \u0161to me jako razo\u010daralo u vezi Hrvatske, a to je da vi niste imali taj zakon do prije sedam godina. Kada sam bio u Slova\u010dkoj, u tri dana boravka u kojem sam se na\u0161ao s parlamentom i pravobraniteljem za djecu pokrenuli su peticiju kako bi poni\u0161tili slova\u010dku limitaciju o kojoj se raspravljalo u parlamentu. Neke zemlje u EU nemaju ovaj zakon, neke ga mijenjaju, dok ostali razumiju va\u017enost tog zakona, ali jo\u0161 nisu spremni djelovati jer to ne vide kao prioritet. Naglasio bih kako je poni\u0161tavanje zastare za prijavu seksualnog zlostavljanja jedan od najhitnijih zakona koji bi se trebao provesti!<\/p>\n

Tvoj aktivizam je povezan s doga\u0111ajima iz pro\u0161losti o kojima danas otvoreno govori\u0161. Kako si pre\u017eivio traumu iz djetinjstva i prona\u0161ao snagu da pomogne\u0161 ljudima s istim problemima?<\/strong><\/p>\n

Bio sam jako suicidalan u tinejd\u017eerskim godinama, planirao sam svoje samoubojstvo, a jedini razlog koji me potaknuo da odustanem od tog \u010dina je moja obitelj; nisam im to htio priu\u0161titi. To je stupanj depresije i anksioznosti koju sam dosegnuo tom traumom. Srednju \u0161kolu sam pro\u0161ao osje\u0107aju\u0107i se zbunjeno i usamljeno. Nisam nikome mogao re\u0107i \u0161to je moj ujak u\u010dinio jer nisam htio da itko sazna da sam seksualno zlostavljan. Bio je to doista mra\u010dan period mog odrastanja i do unazad \u0161est godina uop\u0107e nisam govorio o tome. I moja bra\u0107a koja su tako\u0111er bila zlostavljana – svi smo se mi mu\u010dili – a nitko od nas nije progovorio. U to vrijeme, moj ujak je jo\u0161 uvijek bio slobodan. Razmi\u0161ljaju\u0107i \u0161to bi se sve jo\u0161 moglo dogoditi i kome bi mogao na\u0161koditi natjeralo me da prekinem \u0161utnju. Kada pri\u010dam s pre\u017eivjelima, \u010desto im ka\u017eem kako znam da \u017eele da sve \u0161to se doga\u0111alo jednostavno nestane, kako se ne bi morali nositi s time, ali to ne mo\u017ee oti\u0107i samo od sebe, niti ikada odlazi. Ljudi govore kako nisu dovoljno sna\u017eni da prolaze kroz cjelokupan proces, stoje u sudnici i govore o svemu \u0161to im se doga\u0111alo gledaju\u0107i u o\u010di osobu koja im je zagor\u010dala \u017eivot. Kada odrastemo imamo ve\u0107u snagu ne\u0161to promijeniti i pomo\u0107i bespomo\u0107nom djetetu u sebi i svoj djeci kojoj bi se mogla dogoditi ista stvar. Na\u0161 glas je klju\u010d spa\u0161avanja djece od onoga \u0161to nam se i samima dogodilo.<\/p>\n

S obzirom na to da ‘Road to change’ u potpunosti ovisi o donacijama, zanima me tko ti poma\u017ee tijekom ovog putovanja? Podupiru li financijski ovaj projekt Vlada i velike kompanije?<\/strong><\/p>\n

Nemam nikakvu potporu od strane kompanija jer se nitko nije uklju\u010dio u projekt, niti ga sponzorirao. Mislim da je to zato \u0161to se projekt zove ‘Hodanjem protiv \u0161utnje, zaustavimo seksualno zlostavljanje djece’. Mnoge kompanije je strah imati svoj logo pored takvog naslova. O\u010dito im je prestra\u0161no biti povezan sa seksualnim zlostavljanjem djece iako se projekt odnosi na prevenciju i lije\u010denje tog problema. Javio sam se vi\u0161e od 200 privatnih kompanija i nitko od njih nije htio imati veze s nama. Hodam 50 km svaki dan, trebao bih jesti 5000 kcal dnevno, izgubio sam oko 15 kilograma jer nemam financije koje bi sve to pokrile. Obi\u010dno, kada hoda\u0161 toliko, ima\u0161 fizioterapeuta i nutricionista koji nadgledaju cjelokupnu situaciju; ja samo hodam i nastojim si omogu\u0107iti sportsku masa\u017eu, ali katkad si ne mogu ni to priu\u0161titi. Zadnji put kada sam i\u0161ao na masa\u017eu, bio sam u Rumunjskoj i nakon toga u Ljubljani, no bilo je toliko bolno da sam morao prestati zbog jakih bolova u le\u0111ima i nogama. To su posljedice s kojima \u0107u se morati nositi jednom kada zavr\u0161im s hodanjem, ali za sada jednostavno moram nastaviti dalje.<\/p>\n

Tijekom boravka u Zagrebu imao si sastanak s Pravobraniteljicom za djecu. Kako je pro\u0161ao sastanak i kakvi su dojmovi o dosada\u0161njem radu hrvatskih organizacija i ustanova po pitanju za\u0161tite djece i prevencije seksualnog zlostavljanja?<\/strong><\/p>\n

Iako je Hrvatska razvijenija od mnogih zemalja, tijekom sastanka sam saznao da je neke va\u017ene zakone u vezi seksualnog zlostavljanja djece i zastare po pitanju prijava istih, Hrvatska donijela tek prije sedam godina. Imate neke sjajne stvari, posjetio sam Polikliniku za za\u0161titu djece i Hrabri telefon, a razgovor u Uredu pravobraniteljice je pro\u0161ao jako ugodno. Kada sam krenuo hodati nastojao sam se, u suradnji s Vladom, povezati i stvoriti edukativne centre diljem EU. U Velikoj Britaniji imamo puno adolescentskih trudno\u0107a, mnogo mladih ljudi je prerano seksualno aktivno i to je jako te\u0161ko kontrolirati, zato je seksualni odgoj nu\u017eno uvrstiti u edukaciju. Da bi se bilo kakav edukativni centar mogao ostvariti najprije moramo razumjeti politi\u010dku povijest neke zemlje, ekonomske faktore i religiju koja prevladava, jer su to samo neki od utjecaja na cjelokupnu situaciju.<\/p>\n

A zakon o zastari seksualnog nasilja nad djecom ne\u0161to je \u0161to je nu\u017eno i mogu\u0107e promijeniti diljem EU – nije bitno iz koje kulture dolazi\u0161. Mo\u017eemo dokazati da djeca koja su seksualno zlostavljana i traumatizirana u djetinjstvu imaju trajne psiholo\u0161ke o\u017eiljke. Ako pogledate mozak djeteta koje je zlostavljano, vidjet \u0107ete da je potpuno druga\u010dijeg oblika od mozga djeteta koje nije zlostavljano. Iako se to ne mo\u017ee vidjeti na prvi pogled, oni su uni\u0161teni i to \u0107e doista utjecati na to kakvi \u0107e ljudi postati kada odrastu, a psiholo\u0161ki \u0107e se manifestirati na njihov \u017eivot, na na\u010din na koji se do\u017eivljavaju, na na\u010din na koji \u0107e graditi veze u svome \u017eivotu, a mo\u017ee se manifestirati i na samo pona\u0161anje. Brojni su slu\u010dajevi ljudi koji pate od alkoholizma ili onih koji su zavr\u0161ili kao besku\u0107nici, a u djetinjstvu su pretrpjeli traumu koja je utjecala na njihov daljnji \u017eivotni tijek. Djetetov mozak se razvija na jednak na\u010din, bilo da dolazi iz Zagreba, Pariza ili Glasgowa, ali ako je dijete iz bilo kojeg dijela Europe traumatizirano, ta \u0161teta \u0107e imati itekako veliki utjecaj na njihovu budu\u0107nost i to dijete bi trebalo imati pravo prijaviti taj zlo\u010din kada je spremno.<\/p>\n

Kakva su ti dosada\u0161nja iskustva i \u0161to mo\u017ee\u0161 re\u0107i o zemljama koje si obi\u0161ao? Kako ljudi uop\u0107e reagiraju kada dijeli\u0161 letke i govori\u0161 o seksualnom zlostavljanju djece?<\/strong><\/p>\n

Na\u017ealost, govorim samo engleski. Kada im pri\u0111em pri\u010daju engleski, obi\u010dno imam kilt na sebi, majicu s natpisom i promotivne materijale organizacije; u ve\u0107ini slu\u010dajeva je jako pozitivno. Tijekom vlastitog boravka u Cipru dao sam jednom starijem \u010dovjeku letak na kojemu je na jednoj strani karta hodanja, a na drugoj informacije o seksualnom zlostavljanju djece. Nije mogao vjerovati da sam hodao toliki put. Dotr\u010dao je do drugog \u010dovjeka kako bi mu to prenio, no nakon toga je okrenuo letak na kojem su informacije i lice mu se potpuno promijenilo. Potrgao ga je u 100 komadi\u0107a i bacio na mene. Ja ne promoviram seksualno zlostavljanje djece, ja promoviram osvje\u0161tavanje te problematike kako bi se to moglo zaustaviti, ali vjerojatno je sve pogre\u0161no razumio jer nije dobro govorio engleski.<\/p>\n

Bio sam u 25 zemalja i niti u jednoj zemlji ljudi nisu otvoreni prema ovoj temi. Interesantno je da su razlozi zbog kojih ljudi ne \u017eele o tome razgovarati razli\u010diti u svakoj zemlji. Uzmimo kao primjer zemlju poput \u0160vedske: skandinavske zemlje imaju tradiciju da \u017eene trebaju biti pristojne i da ne bi smjele pokazivati ljutnju. Zamislimo, pritom, da \u0107e svaka \u010detvrta \u017eena u \u0160vedskoj biti seksualno zlostavljana, a takva trauma za sobom \u010desto nosi mnogo ljutnje. No, ako \u017eivi\u0161 u kulturi gdje to ne smije\u0161 pokazivati, kako se izvu\u0107i iz svega toga? Kako se oporaviti? Takav problem nemaju u Italiji, jer \u017eene u Italiji pokazuju ljutnju, ali mu\u0161karci ne pokazuju ranjivost, niti slabost. Tamo mu\u0161karac mora biti mu\u0161karac, i ako je do\u017eivio seksualno zlostavljanje, morao bi pokazati neku ranjivost, a to je u Italiji gotovo nemogu\u0107e.<\/p>\n

\u017delim re\u0107i da postoji toliko jedinstvenih razloga za\u0161to je to tako te\u0161ka i stra\u0161na stvar za razgovor, a nije jednaka u svakoj dr\u017eavi. \u010cak i ekonomski uzroci mogu imati svojevrstan utjecaj. Kada sam posjetio Rumunjsku, bio sam u jednoj malenoj ku\u0107i. Zapravo, jedna je soba \u010dinila njihov dom. Bilo je oko 12 \u010dlanova obitelji – roditelji i sva njihova djeca \u017eive i spavaju u jednom krevetu.U toj ku\u0107i je o\u010dito da ti roditelji imaju puno djece i da su imali seksualne odnose ispred ostale djece jer nema drugog mjesta na koje bi oti\u0161li. Zna\u010di ,radi se o ekonomskoj problematici. Ne\u0161to \u0161to je u Velikoj Britaniji ilegalno, u Rumunjskoj je posve normalno zbog ekonomskih razloga. Ja kao \u0160kot, s prebivali\u0161tem u Britaniji i nevladinom organizacijom u SAD-u ne mogu govoriti ljudima \u0161to bi trebali napraviti samo zato jer se to tako radi u Britaniji ili Americi. Puno je faktora potrebno uskladiti kako bi se zakoni svugdje mogli uskladiti. Nisam utopist, niti idealist, potpuno sam realna osoba, ali upravo zbog svih prethodno navedenih stvari i slu\u010dajeva, mislim da je nu\u017eno mijenjati zakone \u0161irom EU.<\/p>\n

Iza tebe je 21 grad, 25 zemalja i konstantno hodanje i podizanje svijesti o zlostavljanju djece. Jesi li zadovoljan dosada\u0161njim napretkom projekta?<\/strong><\/p>\n

Prije nego vidim kraj projekta ‘Road to change’ \u017eelim vidjeti uskla\u0111eno ukidanje zakona o zastari za spolne delikte na \u0161tetu djece. Tri su na\u010dina na koji to poku\u0161avam u\u010diniti. Hodam 12 sati dnevno, spavam u kombiju i kada do\u0111em u grad poku\u0161avam se na\u0107i sa \u0161to ve\u0107im brojem ljudi – poput medija, ministarstava i nevladinih organizacija; nakon toga nastavljam hodati do sljede\u0107eg grada. U cijeloj pri\u010di smo voza\u010d koji vozi kombi u kojem spavam, moj brat koji mi poma\u017ee u koje\u010demu (ponajvi\u0161e kontaktiranju medija), vlada i ja. Mi smo tim koji poku\u0161ava doprijeti do milijuna ljudi na 26 razli\u010ditih jezika, nastojimo promijeniti zakon koji \u0107e utjecati i promijeniti \u017eivote tih ljudi, poku\u0161avamo ohrabriti prijevod knjige na \u0161est novih jezika koja bi se trebala implementirati u edukativne svrhe kako bi bila dostupna milijunima djece. \u010cetvero ljudi poku\u0161ava doprijeti do milijuna ljudi. Smatram to uspjehom posebno jer to radimo gotovo bez novaca. Vi\u0161e od 20 zemalja, a ‘Road to change’ jo\u0161 nije ko\u0161tao niti 25 tisu\u0107a funti. Projekt nosi otprilike 1000 funti po zemlji, zato pogledajmo koji utjecaj mo\u017eemo imati samo hodanjem: hodanjem i pri\u010danjem. Ako \u017eelimo podignuti svijest o nekoj temi i napraviti kampanju na vi\u0161e od dvadesetak jezika i isto toliko zemalja u \u010ditavoj Europi, sigurno bi ko\u0161talo vi\u0161e od 25 tisu\u0107a funti, bili bi potrebni milijuni, a mi smo to napravili gotovo ni s \u010dim jer sam hodao. I to je razlog zbog kojega hodam.<\/p>\n

Putovanje zavr\u0161ava u velja\u010di 2015. godine u Edinburghu; ima\u0161 li ve\u0107 planove za sljede\u0107i korak u vezi projekta? Jesi li putem ostvario neke suradnje ili dobio ponude koje bi mogle doprinijeti daljnjem razvijanju projekta i nakon hodanja po Europi?<\/strong><\/p>\n

Puno se toga otvorilo tijekom puta ‘Road to change’. U skoroj budu\u0107nosti planiram treninge koji \u0107e se iz SAD-a provoditi u europskim zemljama, kroz suradnje koje sam ostvario. Tako\u0111er predstavljanje knjige koja \u0107e biti prevedena na strane jezike i dostupna djeci u raznim zemljama. Mo\u017eda \u0107u se morati vratiti u Brussels ili oti\u0107i u Strasbourg; mo\u017eda \u0107u morati prikupiti milijun potpisa kada zavr\u0161im hodanje 2015. Hodanje Europom je i dizanje svijesti o problematici seksualnog zlostavljanja djece, ali i misija putem koje trebam nau\u010diti u kojoj zemlji je potrebno mijenjanje zakona.<\/p>\n

Svi koji \u017eele donirati projektu ‘Road to change’ sve informacije mogu prona\u0107i ovdje.<\/a><\/p>\n

Libela<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Matthew McVarish: Ne radim to da bih promovirao sebe. Radim to isklju\u010divo za dobrobit djece u svakoj zemlji u kojoj se trenutno nalazim<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":156463,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-156462","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/156462","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=156462"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/156462\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/156463"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=156462"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=156462"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=156462"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}