{"id":154997,"date":"2014-08-14T10:22:38","date_gmt":"2014-08-14T08:22:38","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=154997"},"modified":"2014-08-14T10:22:38","modified_gmt":"2014-08-14T08:22:38","slug":"muslimanska-desnica-i-angloamericka-levica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/08\/14\/muslimanska-desnica-i-angloamericka-levica\/","title":{"rendered":"Muslimanska desnica i angloameri\u010dka levica"},"content":{"rendered":"<p><strong>Pi\u0161e: <a href=\"http:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Meredith_Tax\" target=\"_blank\">Meredith Tax<\/a><\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: center;\"><em>Odlomak iz knjige Double Bind: The Muslim Right, the Anglo-American Left, and Universal Human Rights (U \u0161kripcu: Muslimanska desnica, angloameri\u010dka levica i univerzalna ljudska prava)<\/em><\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-154998\" title=\"Meredith Tax\/jwa.org\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/08\/Meredith_Tax-300x225.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"225\" \/>Muslimanska desnica je skup transnacionalnih politi\u010dkih pokreta koji mobili\u0161u politike identiteta u cilju stvaranja teokratske dr\u017eave. \u010cine je razli\u010dite grupe, od onih koje mediji nazivaju umereni \u201eislamisti\u201c koji predla\u017eu da se taj cilj dosegne postepeno, na izborima i kroz obrazovanje; preko ekstremisti\u010dkih partija i grupa zvanih \u201csalafiti\u201d koji se kandiduju na izborima ali tako\u0111e poku\u0161avaju da nametnu neku verziju \u0161erijatskog prava kroz uli\u010dno nasilje; do znatno malobrojnijeg, militantnog krila salafi-d\u017eihadista, \u010dija propaganda preporu\u010duje vojne metode i koji sprovode nasilje nad civilima. Cilj svih politi\u010dkih islamista, me\u0111utim, koja god sredstva da koriste, jeste dr\u017eava zasnovana na verziji \u0161erijatskog prava koja sistematski diskrimini\u0161e \u017eene kao i seksualne i verske manjine.<\/p>\n<p>Pojedini pripadnici pokreta za ljudska prava posebno nastoje da stanu u odbranu \u017ertava dr\u017eavnog kontra-terorizma, a zavr\u0161e podr\u017eavaju\u0107i muslimansku desnicu. Deo anglo-ameri\u010dke levice \u010dini isto, fokusiraju\u0107i se samo na nepravdu koju su izazvale Sjedinjene Dr\u017eave i pona\u0161aju\u0107i se u skladu sa fatalnim principom da je \u201cneprijatelj mog neprijatelja \u2013 moj prijatelj\u201d.<\/p>\n<p>Istorijski, levica je makar na\u010delno zastupala odre\u0111ene vrednosti: odvajanje religije i dr\u017eave; socijalna jednakost; ukidanje diskriminacije protiv \u017eena i manjina; ekonomska pravda; suprotstavljanje imperijalnim i rasnim ratovima. Poslednjih deset godina, me\u0111utim, neke grupe na krajnjoj levici sklopile su savez sa konzervativnim muslimanskim organizacijama koje se zauzimaju za versku diskriminaciju, zagovaraju smrtnu kaznu za one koje smatraju otpadnicima, protive se gej pravima, pot\u010dinjavaju \u017eene i te\u017ee da svoje ideje nametnu nasiljem. Ova podr\u0161ka muslimanskoj desnici podriva borbu za sekularnu demokratiju na Globalnom jugu a prostire se od krajnje levice do feminizma, pokreta ljudskih prava i progresivnih donatora.<\/p>\n<p>Podr\u0161ka krajnje levice islamisti\u010dkom fundamentalizmu reakcija je na iskrivljenu sliku o islamu koju \u0161ire anti-imigranstki nastrojeni konzervativci \u2013 krajnja desnica govori kao da su svi muslimani potencijalni teroristi, dok krajnja levica govori kao da salafi-d\u017eihadisti predstavljaju sve muslimane. I jedni i drugi previ\u0111aju \u010dinjenicu da ogromnu ve\u0107inu muslimana \u010dine ljudi isti kao bilo gde na svetu: gledaju kako da opstanu i pro\u017eive svoje \u017eivote u miru. Vrlo malo njih podr\u017eava interpretacije i postupke salafi-d\u017eihadista koji nisu predstavnici svih muslimana ba\u0161 kao \u0161to ni ameri\u010dka nacisti\u010dka partija ili English Defence League ne reprezentuju sve hri\u0161\u0107ane.<\/p>\n<p>Tokom 2006. pokojni Fred Halidej, socijalista i stru\u010dnjak za Bliski istok, popisao je neke od na\u010dina na koje pokreti sa levice pru\u017eaju podr\u0161ku muslimanskoj desnici. Izme\u0111u ostalog, obuhvatio je posetu Teheranu venecuelanskog socijalisti\u010dkog lidera, tokom koje je Hugo \u010cavez podr\u017eao iranskog predsednika Mahmuda Ahmadined\u017eada; zvani\u010dnu ceremoniju dobrodo\u0161lice koju su Ken Livingston, tada\u0161nji gradona\u010delnik Londona, i poslanik D\u017eord\u017e Galovej iz partije Respect priredili Jusufu al-Karadaviju, kontroverznom egipatskom sve\u0161teniku povezanom sa Muslimanskom bra\u0107om; kao i saradnju Socijalisti\u010dke radni\u010dke partije sa islamistima u pokretu Zaustavite rat, kada su antiratni demostranti u Londonu nosili parole na kojima je pisalo \u201cSvi smo mi Hezbolah\u201d. Mogao je da pomene i \u010dinjenicu da je jedan od va\u017enijih u\u010desnika Tre\u0107eg evropskog socijalnog foruma, susreta organizovanog u Londonu 2004. bio Tarik Ramadan, profesor savremenih islamskih studija na Oksfordu, pritom uskra\u0107uju\u0107i prostor feministi\u010dkoj koaliciji za panel o \u201c\u0110avolskom savezu\u201d izme\u0111u levice i muslimanske desnice.<\/p>\n<p>Posebno \u0161okantan primer ovog trenda jeste podr\u0161ka s levice za \u201cira\u010dku pobunu\u201d koju izme\u0111u ostalih vode grupe u vezi sa al-Kaidom, a \u010dine je militantni suniti koji sprovode sekta\u0161ko nasilje protiv \u0161iita i postavljaju bombe u tr\u017enim centrima i stambenim naseljima. Iako se ira\u010dka levica i feministkinje protive ira\u010dkoj pobuni, i koalicija A.N.S.W.E.R. u Sjedinjenim Dr\u017eavama i koalicija Zaustavite rat u Britaniji podr\u017eali su je na osnovu ideje da je uperena protiv strane invazije i imperijalizma. U stvari, u pobuni je nasilje bilo usmereno manje protiv Amerike, a vi\u0161e u cilju nametanja islamske dr\u017eave sopstvenom narodu, kojoj su na meti posebno \u017eene \u2013 kao \u0161to je 2005. istakla Anisa Heli, feministi\u010dka nau\u010dnica i biv\u0161a koordinatorka inicijative \u201c\u017dene pod muslimanskim zakonima\u201d (WLUML):<\/p>\n<p>\u201cNa primer, ekstremisti\u010dka grupa u Iraku pod nazivom Mujahideen Shura (savet boraca) upozorila je da \u0107e ubiti svaku \u017eenu koja se na ulici zatekne nepokrivena. Nedavni slu\u010daj Zine Al Ku\u0161taini pokazao je da to nije prazna pretnja. Jedna naoru\u017eana islamisti\u010dka grupa otela je i ubila Zinu, aktivistkinju za \u017eenska prava i poslovnu \u017eenu poznatu po tome \u0161to je nosila \u2018zapadnja\u010dku\u2019 ode\u0107u. Njeno telo je na\u0111eno umotano u tradicionalnu \u017eensku odoru, koju je za \u017eivota odbijala da nosi. Za odoru je bila prika\u010dena poruka: \u2018Kolaborantkinja protiv Islama\u2019. Muslimanski ekstremisti su ve\u0107 po\u010deli da ubijaju mu\u0161ke i \u017eenske frizere koje optu\u017euju za promociju \u2018zapadnja\u010dkog\u2019 stila. Tako\u0111e su im posebno na meti sindikalni lideri kao i LGBT osobe. Verske manjine trpe napade, poput hri\u0161\u0107ana u severnom gradu Mosulu gde se nad \u017eenama iz hri\u0161\u0107anske zajednice sprovodi kampanja seksualnog zlostavljanja.\u201d<\/p>\n<p>Uprkos ovim dokazima, istaknuti intelektualci koji \u017eive u Britaniji poput Tarika Alija, urednika \u010dasopisa New Left Review, i dalje romantizuju borbu ira\u010dkih sekta\u0161a.<\/p>\n<p>Sli\u010dno politi\u010dko slepilo karakteri\u0161e podr\u0161ku koju grupe sa me\u0111unarodne levice pru\u017eaju iranskoj teokratiji uprkos nasilnoj represiji \u201cZelene revolucije\u201d 2009-10, njenim napadima na studentske i \u017eenske organizacije, i potiskivanju radni\u010dkih sindikata. Septembra 2010, na primer, 150 osoba koje sebe opisuju kao \u201cprogresivne aktiviste\u201d u Sjedinjenim Dr\u017eavama, predvo\u0111eni biv\u0161im ameri\u010dkim dr\u017eavnim tu\u017eiocem Remzijem Klarkom i biv\u0161om predstavnicom u Kongresu Sintijom Mekini, ve\u010derali su sa iranskim predsednikom Ahmadined\u017eadom prilikom njegove posete Ujedinjenim Nacijama kako bi izrazili podr\u0161ku njegovom navodnom anti-imperijalisti\u010dkom stavu. Nevoljnost da se kritikuje iranska teokratija dovela je do nedostatka solidarnosti sa ljudima iz Irana, \u0161to je poseban problem u vremenima sankcija i razgovora o mogu\u0107em ratu. Marta 2012. Ujedinjena nacionalna antiratna koalicija sastala se u Hartfordu da se suprotstavi mogu\u0107nosti rata sa Iranom, kao i da osudi sankcije i suprotstavi se ameri\u010dkim ratovima i intervencionizmu. Ogromnom ve\u0107inom me\u0111utim u\u010desnici sastanka su odbili da podr\u017ee ljudska prava iranskog naroda, i izglasaju rezoluciju u kojoj je pisalo: \u201cProtivimo se ratu i sankcijama protiv iranskog naroda i stajemo solidarno uz njihovu borbu protiv dr\u017eavne represije i svih oblika spoljne intervencije\u201d.<\/p>\n<p>Pa ipak, kao \u0161to je rekla predstavnica njujor\u0161ke Rahe \u2013 iranske feministi\u010dke grupe, koja je glasala za odbijenu rezoluciju:<\/p>\n<p>\u201cAko ne podr\u017eimo iransku borbu za iste one stvari za koje se borimo ovde, kao \u0161to su radni\u010dka prava, abolicija smrtne kazne i sloboda za politi\u010dke zatvorenike, rizikujemo oblik kulturnog relativizma koji nas politi\u010dki slabi. U najboljem slu\u010daju bi\u0107emo licemeri; u najgorem pokazujemo nesposobnost da mislimo o Irancima izvan predstave o pasivnim \u017ertvama Zapadnih sila. Ironi\u010dno, ovo je odjek rasisti\u010dkih i orijentalisti\u010dkih stereotipa one vrste koju bi ve\u0107ina antiratnih aktivista \u017eustro osudila.\u201d<\/p>\n<p>***<\/p>\n<p>Neki predstavnici krajnje levice podr\u017eavaju Talibane, ira\u010dku pobunu, iransku teokratiju pa \u010dak i al-Kaidu, u uverenju da se oni sistematski suprotstavljaju ameri\u010dkom imperijalizmu. Ova ideja nema veze sa stvarno\u0161\u0107u.<\/p>\n<p>Glavna finansijska podr\u0161ka za grupe salafi-d\u017eihadista dolazi iz raznih izvora u Saudijskoj Arabiji, verovatno najreakcionarnije dr\u017eave na svetu \u2013 istovremeno, posve\u0107ene saveznice istih onih ameri\u010dkih imperijalista protiv kojih bi d\u017eihadisti trebalo da se bore.<\/p>\n<p>\u010cak i da je muslimanska desnica pouzdan neprijatelj ameri\u010dkog imperijalizma, \u201cneprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj\u201d vrlo je lo\u0161a strategija za opstanak levice. Gde god su islamisti do\u0161li na vlast zbrisali su levicu \u2013 pogledajte Al\u017eir, Indoneziju, Iran, Sudan, i naravno Avganistan. \u201c\u017dene pod muslimanskim zakonima\u201d, me\u0111unarodna mre\u017ea sa preko 25 godina uskustva u dokumentovanju muslimanske politi\u010dko-verske mo\u0107i, izdvojila je ovu poentu u svom apelu Svetskom socijalnom forumu u Porto Alegreu 2005:<\/p>\n<p>\u201cFundamentalisti\u010dki teror nikako nije sredstvo borbe siroma\u0161nih protiv bogatih, ili Tre\u0107eg sveta protiv Zapada, naroda protiv kapitalizma. To nije legitimni odgovor koji mo\u017ee zavredeti podr\u0161ku progresivnih snaga sveta. Njegova glavna meta je unutra\u0161nja demokratska opozicija teokratskom projektu\u2026 kontrole svih aspekata dru\u0161tva u ime religije, uklju\u010duju\u0107i obrazovanje, pravni sistem, slu\u017ebe za mlade, itd. Kada fundamentalisti do\u0111u na vlast, u\u0107utkaju narod; fizi\u010dki elimini\u0161u disidente, pisce, novinare, pesnike, muzi\u010dare, slikare, kao \u0161to to rade fa\u0161isti. Kao i fa\u0161isti, oni fizi\u010dki elimini\u0161u \u2018untermensch\u2019 \u2013 podljude \u2013 me\u0111u njima \u2018ni\u017ee rase\u2019, gejeve, mentalno ili fizi\u010dki ometene osobe. Zaklju\u010davaju \u017eene \u2018na njihovo mesto\u2019 koje se, kao \u0161to to znamo iz iskustva, pokazuje kao luda\u010dka ko\u0161ulja. Kao i fa\u0161isti, oni podr\u017eavaju kapitalizam.\u201d<\/p>\n<p>Varijanta teorije \u201cneprijatelj mog neprijatelja\u201d poziva se na sirovu verziju marksizma da objasni kako, s obzirom na to da je ameri\u010dki imperijalizam glavni neprijatelj naroda sveta, treba prvo njega da porazimo pre nego \u0161to se pobrinemo za druge neprijatelje. Prema re\u010dima Vi\u0111aj Pra\u0161ada, profesora na Triniti koled\u017eu i autoru knjige \u201cTamnije nacije: Istorija Tre\u0107eg sveta\u201d:<\/p>\n<p>\u201cU dana\u0161njem svetu osnovna kontradikcija, Velika Kontradikcija, jeste ona izme\u0111u imperijalizma i ljudskosti\u2026 Manja Kontradikcija je ona izme\u0111u levice i reakcionara, koji nisu identi\u010dni imperijalizmu. Indijska Hindutva (verski fundamentalizam u Indiji), ameri\u010dki evan\u0111elizam i Cionizam jesu reakcionarni ali nisu deo Manje Kontradikcije. Ovi oblici reakcije deo su Velike Kontradikcije, budu\u0107i da su slu\u0161kinje imperijalizma. Ono \u0161to mislim kada ka\u017eem reakcionari u okviru Manje Kontradikcije jesu organizacije kao \u0161to su Hezbolah i Hamas, Muslimanska bra\u0107a i tako dalje\u2026 Te druge grupe su suprotstavljene imperijalizmu, i sa tog stanovi\u0161ta su u mogu\u0107nosti da shvate ose\u0107anja i politike ljudi koji su anti-imperijalni nacionalisti. Mi se s njima ne sla\u017eemo ali nismo protiv njih onako kako smo protiv imperijalizma. Ne razlikovati ove dve kontradikcije zna\u010di podle\u0107i liberalnoj gre\u0161ci izjedna\u010davanja.\u201d<\/p>\n<p>Problem kod ovakvog pristupa le\u017ei u tome \u0161to \u0107e se, dok se levica bori sa Ve\u0107om Kontradikcijom, Manja Kontradikcija verovatno privu\u0107i s le\u0111a, kao \u0161to je mre\u017ea WLUML pokazala, ilustruju\u0107i to pesmom Eriha Frida: \u201cPotpuno obuzet bitkom protiv glavnog neprijatelja \/ ubi me moj drugi neprijatelj \/ Ne s le\u0111a, kukavi\u010dki, kao \u0161to je njegov glavni neprijatelj tvrdio \/ Ve\u0107 u lice, sa mesta na kojem se odavno nalazi \/ I veran svojim obznanjenim namerama kojima se nisam \/ bavio, misle\u0107i da su neva\u017ene\u201d.<\/p>\n<p>Salafi-d\u017eihadisti govore o uspostavljanju novog kalifata ili pan-islamskog carstva, u kojem bi samo religiozni muslimani imali puna gra\u0111anska prava dok bi nevernici bili ili zbrisani ili bi \u017eiveli kao gra\u0111ani drugog reda. Kako se bilo koja grupa koja poku\u0161ava da uspostavi svoju imperiju mo\u017ee nazvati anti-imperijalisti\u010dkom?<\/p>\n<p>***<\/p>\n<p>Predstavnici salafi-d\u017eihadista stalno porede \u201codbranu muslimanskih zemalja\u201d sa borbama za nacionalno oslobo\u0111enje 1960-tih i 70-tih, posebno onom u Ju\u017enoj Africi. Njihov refren glasi \u201cDana\u0161nji teroristi, sutra\u0161nji su borci za slobodu\u201d. Ali ciljevi ju\u010dera\u0161njih pokreta za narodno oslobo\u0111enje nemaju gotovo ni\u010deg zajedni\u010dkog sa dana\u0161njim d\u017eihadistima. Ne samo da su te narodno oslobodila\u010dke borbe poku\u0161avale da uspostave moderne, nezavisne nacije, slobodne od kolonijalne dominacije; mnoge od njih, bar teorijski, tako\u0111e su imale i eksplicitne ciljeve ekonomske i socijalne jednakosti za sve. Nisu te\u017eile pan-nacionalnom carstvu kojim vlada verska hijerarhija, i u \u010dijoj su ponudi prisilno prevo\u0111enje u svoju veru, nejednakost gra\u0111ana ili smrt za \u201cnevernike\u201d.<\/p>\n<p>Za\u0161to se onda tako \u010desto pravi ovo pore\u0111enje sa narodno-oslobodila\u010dkim borbama? Delom da se privu\u010de podr\u0161ka levice, a delom da se \u201codbrana muslimanskih zemalja\u201d stavi pod \u0161injel borbe za ljudska prava, s obzirom na to da je pravo na nacionalno samoopredeljenje priznato Unverzalnom deklaracijom o ljudskim pravima. Ali o\u010digledno je da ciljevi pan-islamske dr\u017eave u kojoj bi va\u017eila vrsta \u0161erijatskog prava direktno naru\u0161avaju ve\u0107inu \u010dlanova Deklaracije, uklju\u010duju\u0107i \u010clan 7 (\u201cSvi su jednaki pred zakonom\u201d), \u010clan 18 (\u201cSvako ima pravo na slobodu mi\u0161ljenja, savesti i uverenja\u201d), kao i odredbe o jednakosti \u017eena. Nema osnove u teoriji i praksi koja bi dozvolila organizaciji za ljudska prava da podr\u017ei \u201codbrambeni d\u017eihad\u201d, a da ne izneveri sopstvena na\u010dela.<\/p>\n<p>***<\/p>\n<p>Od Francuske i Oktobarske revolucije, ako ne i ranije, levica je bila sklona da terorizam vidi ili kao legitiman izraz narodnog nezadovoljstva ili kao nu\u017enost da bi se za\u0161titili postignuti ciljevi revolucije. Komunisti\u010dka levica je imala razumevanja za Staljinov teror, a delovi Nove levice su bili voljni da oproste kinesku Kulturnu revoluciju i teror Crvenih kmera, Sendero Luminoso, Tamilskih tigrova ili kolumbijskog FARC-a. Danas neki na levici podjednako pra\u0161taju teror muslimanske desnice, smatraju\u0107i ga bezna\u010dajnim u odnosu na ratove i ubistva dronovima. Takva levi\u010darska odbrana terorizma ima tri ideolo\u0161ka korena: uverenje da je teror napad na mo\u0107 dr\u017eave, a zapravo je napad na civile; uverenje da cilj opravdava sredstva; i uverenje da se nasilje mo\u017ee pobediti samo nasiljem.<\/p>\n<p>Ve\u0107ina teroristi\u010dkih akcija nisu usmerene na dr\u017eavu. \u010cak i masovni napadi na civile, kao \u0161to je to bio slu\u010daj sa postavljanjem bombe u metrou i autobusima javnog prevoza u Londonu 7. jula ili napadima na Svetski trgovinski centar i Pentagon u Americi 11. septembra, retkost su u pore\u0111enju sa teroristi\u010dkim operacijama na lokalnom nivou, gde se planira sprovo\u0111enje kontrole nad doma\u0107im stanovni\u0161tvom i \u010desto se posebno ciljaju \u017eene, gejevi, verske manjine ili odre\u0111ene etni\u010dke grupe. Kako je Gita Sagal istakla u svom govoru 2007. za Amnesty International:<\/p>\n<p>\u201cVe\u0107ina teroristi\u010dkih napada, u ve\u0107em delu sveta, jasno je definisana samom grupom koja ih preduzima. \u010cesto ih sprovode ljudi koji dobro znaju svoje mete. Cilj je ne samo ubiti i osakatiti ve\u0107 zastra\u0161iti i kontrolisati. Ukratko, za civile koji su mete takvih napada, neprijatelj nije nepoznat ve\u0107 iz intimnog kruga. A pretnja terorizmom uti\u010de na slobodu govora, slobodu kretanja, pravo na obrazovanje, na zdravstvenu negu i zapo\u0161ljavanje, podjednako kao \u0161to predstavlja pretnju za sam \u017eivot.<\/p>\n<p>Talibani objavljuju anonimne proglase u kojima upozoravaju u\u010ditelje da ne predaju a decu, posebno devoj\u010dice, da ne idu u \u0161kolu. Nedavno su izdali upozorenje berbernicama da prestanu da briju brade mu\u0161karcima. Militantni islamisti od Al\u017eira do Iraka i Ka\u0161mira prete \u017eenama koje se ne obla\u010de po propisu ili ne po\u0161tuju zabrane kretanja. Naoru\u017eane grupe mogu se ume\u0161ati u rasprave na lokalnom nivou, sa svojom verzijom pravde. Primer je obi\u010daj IRA-e da prestupnicima puca u koleno. Ali takve grupe obi\u010dno imaju i puritansku agendu. Njihov cilj nije da prosto napadaju dr\u017eavne ili okupatorske snage, ve\u0107 da nametnu kontrolu nad stanovni\u0161tvom koje bi trebalo da je njihova sopstvena baza.\u201d<\/p>\n<p>To je politika naoru\u017eanih bandi koje ne \u017eude za oslobo\u0111enjem ve\u0107 za dominacijom, bilo da su trgovci narkoticima, samoprogla\u0161eni revolucionari, verski ziloti ili sve nabrojano. Istorija je pokazala da bilo koji politi\u010dki projekat \u2013 levice ili desnice \u2013 koji se oslanja na teror, na kraju ne\u0107e doneti oslobo\u0111enje. Pokret koji poku\u0161ava da se domogne mo\u0107i dizanjem obi\u010dnog sveta u vazduh dok idu na posao ili u prodavnicu, prisustvuju svadbi ili verskoj proslavi, nije na strani naroda i narod to zna.<\/p>\n<p>Postoje oni koji opravdavaju ideju da samo proporcionalno nasilje mo\u017ee savladati mo\u0107 i silu vladaju\u0107e klase, koriste\u0107i argument da je \u201cjedan \u010dovek za nekog terorista a za drugog oslobodilac\u201d. Ali re\u0107i da je nasilje jedne grupe neophodno da bi se okon\u010dalo nasilje druge grupe zvu\u010di kao krilatica iz 1914. o \u201cratu za okon\u010danje svih ratova\u201d. Nasilje ra\u0111a nasilje a sredstva oblikuju cilj. Feministi\u010dki pokret ukazao je da je li\u010dno politi\u010dko. Oni koji ho\u0107e da promene dru\u0161tvo to bi trebalo da \u010dine tako da mobili\u0161u snage pozitivnih promena u narodnim masama, radije nego da koriste metode nasilja, dogmatizma i autoritarnosti.<\/p>\n<p>***<\/p>\n<p>U svojoj novoj knjizi Lejla Ahmed, harvardska istra\u017eiva\u010dica \u017eenskih i islamskih studija, na jednom mestu otvoreno izra\u017eava bol:<\/p>\n<p>\u201cI dalje verujem\u2026 da su prava i uslovi za \u017eene u dru\u0161tvima sa muslimanskom ve\u0107inom \u010desto u akutnoj potrebi za unapre\u0111enjem, kao \u0161to su to i u mnogim drugim dru\u0161tvima. Ali pitanje je sada kako da otvorimo ova pitanja a da spre\u010dimo da na\u0161 rad bude u slu\u017ebi imperijalnih projekata, uklju\u010duju\u0107i ratne projekte koji donose smrt i traumu muslimanskm \u017eenama pod izgovorom da ih spa\u0161ava.\u201d<\/p>\n<p>Klasi\u010dan izraz \u0161kripca koji je uspeo da diskusiju o bilo \u010demu \u0161to ima veze sa muslimanskim \u017eenama pretvori u tabu u nekim krugovima, dok je u drugim toliko optere\u0107ena jezivim kvalifikacijama da je gotovo potpuno nerazumljiva.<\/p>\n<p>Feministkinja koja u Britaniji ili Severnoj Americi postavi pitanje rodnih politika u zemljama sa muslimanskom ve\u0107inom, verovatno \u0107e biti nazvana orijentalkom; pore\u0111ena sa Lorom Bu\u0161, Ajan Hir\u0161i Ali i Ir\u0161ad Man\u0111i, optu\u017eena za kori\u0161\u0107enje stereotipa \u201cdobar musliman \u2013 lo\u0161 musliman\u201d. Ako je bela, bi\u0107e joj spo\u010ditan kolonijalizam; ako je crna ili feministkinja sa Globalnog juga, smatra\u0107e je neautenti\u010dnom. Bi\u0107e optu\u017eena za \u201cesencijalizaciju\u201d politi\u010dkog islama, ignorisanje razlika unutar islama; za manjak suptilnosti i nerazumevanje kontektsa; da je internalizovala ideju Zapadne superiornosti; da perpetuira binarne podele kao \u0161to su progresivno protiv reakcionarnog, liberalno protiv konzervativnog, sekularno naspram fundamentalizma; da je izdajnica svoje zajednice i kulture. Tu\u0107i \u0107e je po glavi knjigom Edvarda Saida, sekulariste koji bi se okretao u grobu kada bi video \u0161ta sledbenici rade od njega. Kao primer poslu\u017ei\u0107e nedavna rasprava Rupal Oze, direktorke \u017denskih i rodnih studija na Hanter koled\u017eu, i Amne Akbar, starije istra\u017eiva\u010dice u centru za ljudska prava i globalnu pravdu me\u0111unarodne pravne klinike za ljudska prava njujor\u0161ke \u0160kole prava:<\/p>\n<p>\u201cBriga sekularnih feministkinja da verski propisi \u2018muslimanskih fundamentalista\u2019 name\u0107u i pravdaju nasilje nad \u017eenama i kvir osobama zasniva se na kratkovidoj predstavi o muslimanskim \u017eenama kao \u017ertvama muslimanskih mu\u0161karaca i islama, ignori\u0161u\u0107i ulogu imperijalnog nasilja u definisanju muslimanske stvarnosti \u0161irom sveta\u2026 Vojna, obave\u0161tajna i humanitarna sredstva ameri\u010dkog \u2018rata protiv terora\u2019 oslanja se na konstrukciju muslimanskih mu\u0161karaca i islama kao divlja\u010dke pretnje, muslimanskih \u017eena kao bespomo\u0107nih \u017ertava i Sjedinjenih Dr\u017eava kao osloboditelja i spasitelja\u2026 Okvir \u017ertva-divljak-spasilac proizvodi jednodimenzionalne narative koji marginalizuju ili bri\u0161u imperijalno nasilje i transnacionalne i strukturne nejednakosti. U proizvodnji subjekata ljudskih prava u o\u0161tro podeljenim me\u0111usobno zavisnim kategorijama \u017ertve, divljaka i spasioca, ovi ljudskoprava\u0161ki diskursi transformi\u0161u slo\u017eene socijalne kontekste prepune nejednakosti i nasilja u uredne moralne geografije\u2026 ova ograni\u010dena imaginacija \u017ertava propu\u0161ta na\u010dine na koje imperijalno, sekularno nasilje \u2013 ameri\u010dka okupacija Avganistana ili ameri\u010dki napadi dronovima u Jemenu i Pakistanu \u2013 podrivaju ljudska prava i materijalnu stvarnost mu\u0161karaca i \u017eena \u0161irom sveta.\u201d<\/p>\n<p>Poruka je jasna: dr\u017eite se ameri\u010dkog imperijalizma i umuknite o muslimanskoj desnici. Dok se takva poruka mo\u017ee o\u010dekivati od same muslimanske desnice, ova dolazi od akademskih feministkinja i to mnogo pre 11. septembra. Akademski postmodernizam dosegao je svoj zenit kao deo politi\u010dkog zaokreta 1980-tih i 90-tih, kada je izgledalo da globalizovani kapital trijumfuje i da su sve nade pozitivnih radikalnih promena izbledele; ukratko, bila je to politika o\u010daja. Kriti\u010dka knjiga koju je Hajdeh Mogi\u0161i objavio na temu ove tendencije, \u201cFeminizam i islamski fundamentalizam: Granice postmoderne analize\u201d, napisana je dve godine pre napada na Svetski trgovinski centar. Ovako ka\u017ee Mogi\u0161i:<\/p>\n<p>\u201cOvde me manje brine postmodernizam kao nestabilna epistemolo\u0161ka pozicija a vi\u0161e njegov uticaj na na\u0161u politi\u010dku klimu i raspolo\u017eenje \u2013 to je dobro reklamiran ali fiktivni radikalizam (koji se ubrzano rasta\u010de u proslavu kulturolo\u0161ke razlike), njegovog privilegovanja \u2018lokalnog\u2019 (nasuprot \u2018velikim narativima\u2019 koji nagla\u0161avaju univerzalna prava) i, posledi\u010dno, njegove \u010dudne veze sa najreakcionarnijim idejama islamskog fundamentalizma. Oni dele zajedni\u010dku osnovu \u2013 neumorno neprijateljstvo prema dru\u0161tvenim, kulturnim i politi\u010dkim procesima promena, znanja i racionalnosti, koji poti\u010du sa Zapada, a poznati su pod nazivom \u2013 modernost.\u201d<\/p>\n<p>Postmodernisti\u010dka feministi\u010dka analiza ima neobi\u010dno konzervativan pogled na muslimanske \u017eene, ne ostavljaju\u0107i prostor za stotine miliona muslimanki koje su sekularne na isti na\u010din kao hri\u0161\u0107anke, hinduistkinje, ili Jevrejke. Muslimani su tretirani kao ljudi koji moraju biti za\u0161ti\u0107eni od kosmopolitizma \u2013 \u0161to je opet zapravo odjek stava muslimanske desnice. Kako isti\u010de Sadija Abas, asistentkinja na katedri engleskog jezika i \u017eenskih i rodnih studija na Ratgers univerzitetu, ova vrsta feminizma ignori\u0161e stvarne stavove i organizacije \u017eena u zemljama sa ve\u0107inskim muslimanskim stanovni\u0161tvom, kako bi odbranila konstrukciju muslimanske desnice o islamu pod opsadom, suo\u010denom sa ameri\u010dkom imperijom:<\/p>\n<p>\u201cDa li je islamu zaista potrebna tolika pomo\u0107? Da li su rasprave me\u0111u muslimanima jednostavno neva\u017ene? Mogu li prinudne prakse subordinacije \u017eena islamskih vlasti ikada biti kritikovane kada se odvijaju u kontekstu u kom su muslimani suo\u010deni sa diskriminacijom i gde postoji pozadina brutalne i duge kolonijalne istorije? Da li je sekularnim ili reformisti\u010dkim muslimanskim feministkinjama dozvoljeno da govore o patrijarhalnim strukturama koje po\u010divaju na islamu ili ih uvek treba podvr\u0107i disciplinovanju pogledom iz metropole\u2026 u okviru post-sekularnog univerzuma, ne mo\u017ee biti sekularnih ili anti-islamisti\u010dkih muslimana ili muslimana reformatora. Drugim re\u010dima, postoji ponovljeni poziv na pluralnost islamskih kultura, a istovremeno se ve\u0107ina muslimana neprekidno podvodi pod najortodoksniju vrstu islama.\u201d<\/p>\n<p>Postkolonijalni postmoderni feminizam retko analizira politi\u010dka pitanja savezni\u0161tva i svrstavanja razmatranih u ovoj studiji, ili slo\u017eenu dijalektiku izme\u0111u terorizma i protiv-terorizma. U toj analizi nema mesta za \u010dinjenicu da su navodno \u201cdemokratska\u201d i \u201canti-imperijalna\u201d Muslimanska bra\u0107a u Egiptu jedva do\u010dekala zajmove od Svetske banke i ameri\u010dku pomo\u0107. U stvari, analiza ostavlja vrlo malo mesta za stvaran svet uop\u0161te \u2013 njen fokus je na predstavi, reprezentaciji i tropi umesto na odnosima izme\u0111u \u017eivih ljudi. Uz izuzetak ratova imperija, politi\u010dke borbe stvarnog sveta blede; nema stvarnih islamisti\u010dkih organizacija, nema politi\u010dkih partija, nema borbe oko odre\u0111enih zakona. U stvari nema dru\u0161tvenih aktera bilo koje vrste osim ameri\u010dke vojske i njenih dronova, samo \u201cnarativa\u201d, \u201ckategorija\u201d i \u201cslo\u017eenih dru\u0161tvenih konstrukata\u201d. \u0160tavi\u0161e, nema na\u010dina na koji progresivci ili feministkinje sa Severa mogu biti solidarni sa onima na Globalnom jugu, jer solidarnost mo\u017ee biti konstruisana samo kao imperijalisti\u010dko \u201cspa\u0161avanje\u201d.<\/p>\n<p>Ipak, solidarnost je jedini na\u010din na koji se mo\u017ee na\u0107i izlaz iz \u0161kripca.<\/p>\n<p>Evo radikalnog predloga anglo-ameri\u010dkoj levici: umesto savezni\u0161tva i za\u0161tite muslimanske desnice, \u0161ta ka\u017eete na solidarnost sa pravim narodnim pokretima demokrata i feministkinja koji vode borbu na Globalnom jugu? \u0160ta ka\u017eete na priznanje \u010dinjenice da smo svi suo\u010deni sa formiranjem konzervativnog fronta u kojem \u0107e Va\u0161ington i Muslimanska bra\u0107a pre biti saveznici nego neprijatelji, dok ljudska prava nisu bitna ni jednima ni drugima?<\/p>\n<p>Da bi se urazumila, anglo-ameri\u010dka levica \u0107e morati da prevazi\u0111e svoj imperijalni narcizam, koji Sjedinjene Dr\u017eave (i njenog britanskog saveznika) smatra uzrokom svega lo\u0161eg \u0161to se de\u0161ava u svetu, a da je jedini mogu\u0107i odgovor na njenu ogromnu mo\u0107 i zlo ironija ili, u najboljem slu\u010daju, pozicija moralnog svedoka. Istina je, Sjedinjene Dr\u017eave napadaju druge zemlje i \u0161alju dronove koji ubijaju no\u0107u; pa ipak, kao i Velika Britanija nekad, Sjedinjene Dr\u017eave su imperijalna sila u opadanju, koja se pru\u017eila izvan granica svojih mogu\u0107nosti, sa ozbiljnim unutra\u0161njim problemima. I dok uporno podr\u017eava staromodne vojne diktature na Bliskom istoku i drugde u potrazi za naftom, jednako se spremno upu\u0161ta u savezni\u0161tva sa muslimanskom desnicom u svim njenim raznim oblicima \u2013 od politi\u010dkih stranaka kao \u0161to su Muslimanska bra\u0107a i D\u017eamat e Islami, do pakistanskih i saudijskih vlasti, talibana i centralnoazijskih diktatora.<\/p>\n<p>Ako je solidarnost sa feministkinjama i progresivcima sa Juga od su\u0161tinskog zna\u010daja za bilo koji izgledni politi\u010dki projekat na Severu, to je slu\u010daj i sa odbranom sekularnog prostora. Od kraja Hladnog rata, sekularni prostori \u0161irom sveta na\u0161li su se pod opsadom raznih oblika fundamentalizma, a instrumentalizacija religije za politi\u010dke ciljeve postala je problem u regionima od Isto\u010dne Evrope, centralne i ju\u017ene Azije, Afrike do Ju\u017ene Amerike, Zapadne Evrope i Severene Amerike. Na svim tim prostorima, politike verskog identiteta zamutile su diskusiju o klasi, rasizmu i diskriminaciji protiv \u017eena i seksualnih manjina. Demoratska vladavina zasnovana je na ideji da je autoritet dr\u017eave delegiran od naroda a ne od boga, dok je odvojenost dr\u017eave od religije su\u0161tinska za demoratiju budu\u0107i da su prava rodnih, verskih i seksualnih manjina na udaru kad god se ljudska prava ograni\u010de religijom, kulturom ili politi\u010dkom podobno\u0161\u0107u.<\/p>\n<p>Kako bismo se izvukli iz opisanog \u0161kripca \u2013 da bismo odbranili sebe i druge od terorizma i kontra-terorizma, osna\u017eili civilno dru\u0161tvo, promovisali univerzalna ljudska prava i oja\u010dali demokratiju \u2013 moramo na umu imati i solidarnost i sekularizam. To nisu jedini dru\u0161tveni lekovi neophodni u svetu iskidanom sukobima koji se uz to na\u0161ao i na ivici ekolo\u0161ke propasti, ali su oba od su\u0161tinskog zna\u010daja da bismo mogli da krenemo dalje.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/pescanik.net\/2014\/08\/muslimanska-desnica-i-angloamericka-levica\/\" target=\"_blank\">Pe\u0161\u010danik<\/a>\/<a href=\"http:\/\/www.tabletmag.com\/jewish-news-and-politics\/180759\/double-bind\" target=\"_blank\">Tablet <\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Poruka je jasna: dr\u017eite se ameri\u010dkog imperijalizma i umuknite o muslimanskoj desnici<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-154997","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/154997","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=154997"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/154997\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=154997"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=154997"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=154997"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}