{"id":154724,"date":"2014-08-11T10:00:55","date_gmt":"2014-08-11T08:00:55","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=154724"},"modified":"2014-08-11T10:00:55","modified_gmt":"2014-08-11T08:00:55","slug":"od-inteligentne-moci-do-nekonvencionalnog-rata","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/08\/11\/od-inteligentne-moci-do-nekonvencionalnog-rata\/","title":{"rendered":"Od inteligentne mo\u0107i do nekonvencionalnog rata"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Jorge Auti\u00e9 Gonzales<\/strong><\/p>\n

\"\"Ukoliko se ubrajate u osobe koje \u017eele biti informirane o doga\u0111ajima \u0161to se zbivaju u \u201ena\u0161em svijetu\u201c, sigurno ste se poneki put sreli sa vrlo \u0161irokom ljestvicom definicija koje, s ve\u0107im ili s manjim uspjehom, upotrebljavaju izvjesna sredstva informiranja, kako bi opisala razli\u010dite na\u010dine koje Sjedinjene Dr\u017eave primjenjuju kako bi danas udovoljile vlastitoj ambiciji za svjetskom hegemonijom.<\/p>\n

Ukoliko vi\u0161e nije \u010dudno vidjeti, slu\u0161ati ili \u010ditati vijesti koje se odnose na \u201einteligentnu mo\u0107\u201c (smart power), na \u201elagani trag\u201c, na \u201eblagi dr\u017eavni udar\u201c, na \u201enekonvencionalni rat\u201c, ili onaj \u201enepravilan\u201c, te se \u010dak govori i o ratu \u201e\u010detvrte generacije\u201c.<\/p>\n

Problem postaje slo\u017eeniji ukoliko je pa\u017enja zaokupljena oko \u201enekonvencionalnog rata\u201c, \u010diji manjak \u201ekonvencionalnosti\u201c slu\u017ei jedino da pobudi ma\u0161tu.<\/p>\n

Suptilnosti koje prave razliku<\/strong><\/p>\n

Mnoge od tih koncepcija su povezane s drugima, \u010diji su sastavni dio, pa su njima inherentne ili su im subordinirane, a odnose se na specifi\u010dne aspekte manje ili vi\u0161e zna\u010dajnih pojava, itd. One utje\u010du i na jezik, na kulturu, na profesionalni profil i \u010dak na politi\u010dki stav onog tko se njima slu\u017ei, pa tako u mnogo slu\u010dajeva suptilnosti postaju izraz razlikovanja.<\/p>\n

Ukoliko niste specijalisti te tematike i ne raspola\u017eete neophodnim sredstvima da osvijetlite pojedina\u010dne aspekte pitanja, va\u0161i napori da ih shvatite, mogli bi rezultirati konfuzijom.<\/p>\n

Cijela je pri\u010da po\u010dela prije dvadeset godina, kad je ru\u0161enje socijalizama u Evropi i upu\u0107ivanje Sovjetskog Saveza prema vlastitom nestanku navelo mnoge da se zapitaju, koji \u0107e oblik sad dobiti ono \u0161to se mnogi vrlo eufemisti\u010dki \u2013 ubla\u017eeno \u2013 usu\u0111uju nazvati \u201esvjetskim poretkom\u201c. To jest stanje koje proizlazi iz me\u0111udjelovanja dominacije mo\u0107i s jedne strane i s druge strane svih onih nad kojima se ta ista mo\u0107 i vlast kani vr\u0161iti.<\/p>\n

To je tema od specijalne va\u017enosti za Sjedinjene Dr\u017eave, jer one sebe vide bez osporavanja na svjetskom prijestolju, a pred njima se ostatak svjetskih podanika iz \u201eglobalnog sela\u201c mora pokloniti ili mora platiti carinu za svoj plemi\u0107ki status. Tu mesijansku ambiciju podr\u017eavala je \u201emo\u0107 bez premca\u201c njihove vojske, sposobne da u\u010dini da drugi osjete \u201egrmljavinu njihovog bijesa\u201c na bilo kojem kutu planete i to na zemlji, na moru i u zraku, u vasioni, pa \u010dak i u ovoj novoj dimenziji ljudskog postojanja koju predstavlja kiberneti\u010dki prostor.<\/p>\n

I usred te debate, 1990, izlazi u Sjedinjenim Dr\u017eavama knjiga nazvana \u201ePredore\u0111eni sudbinom za vladanje: promjenjiva priroda mo\u0107i Sjedinjenih Dr\u017eava\u201c \/Bound to Lead: The Changing of American Power\/ u kojoj autor, politolog Joseph Nye izla\u017ee koncept \u201esoft power\u201c \/blage mo\u0107i\/, podrazumijevaju\u0107i pod njom sposobnost \u201eprivla\u010denja na na\u0161u stranu, bez prisiljavanja\u201c.<\/p>\n

U svojem tekstu Nye je izlo\u017eio tezu, kako bi navodno samo vojna vlast bila nedovoljna za Washington, da uspje\u0161no vodi svoju politiku. Autor je primjetio, da je svjetska politika uzimala oblik, koji je \u010dinio \u201enemogu\u0107im da najve\u0107a svjetska velesila jo\u0161 od vremena anti\u010dkog Rima postigne izvjesne svoje me\u0111unarodne veoma va\u017ene ciljeve\u201c bez pomo\u0107i drugih i bez da za to plati cijenu. Nye je okarakterizirao tu pojavu kao \u201eparadoks mo\u0107i Sjedinjenih Dr\u017eava\u201c.<\/p>\n

Smatrao je dakle da \u0107e upotreba kulturnog i ideolo\u0161kog instrumentarija, diplomacije novog tipa, strategije informiranja koja koristi \u201emo\u0107 primjera\u201c, izme\u0111u ostalog, pove\u0107ati sposobnost Sjedinjenih Dr\u017eava da postignu vlastite ciljeve putem \u201eprivla\u010dnosti\u201c, koju pobu\u0111uju, umjesto upotrijebe tradicionalne strategije prisile.<\/p>\n

Ipak, sve do atentata 11 rujna 2001. Sjedinjene Dr\u017eave su koristile prisulu u ograni\u010denom, ali ponavljanom obliku \u2013 u bezbroj primjera, uklju\u010duju\u0107i u nju i otvorenu borbu \u2013 kako se to dogodilo u Iraku, u Somaliji, na Haitima, u Liberiji, u Bosni i Hercegovini, u Sudanu i u Jugoslaviji.<\/p>\n

Priroda akcije, koje je poduzela Bushova administracija prvo u Afganistanu, a potom u Iraku, kao i najo\u010dotije kr\u0161enje me\u0111unarodnog prava i stupanj barbarstva primjenjivan u sjevernoameri\u010dkim intervencijama i u intervencijama njihovih saveznika u tim zemljama, opovrgavao je svaki trag \u201eblagosti\u201c u upotrebi vojne sile.<\/p>\n

Doboljno je nazna\u010diti kako 2003. Sjedinjene Dr\u017eave interveniraju u Iraku bez pristanka OUN-a, pretendiraju\u0107i da dokraj\u010de oru\u017eje za masovno uni\u0161tenje, koje uop\u0107e nije ni postojalo, kako bi ta zemlja postala raskrsnicom napretka i demokracije, a nju je upravo strana agresija podijelila i raskrvarila, kako se to nije dogodilo nikada ranije, zgaziv\u0161i jednu od najstarijih kultura \u010dovje\u010danstva, ugnjetavaju\u0107i i primjenjuju\u0107i torturu, ubijaju\u0107i nevine obitelji, kradu\u0107i i poma\u017eu\u0107i sjevernoameri\u010dkim poduze\u0107ima da ona dobiju projekte za pretpostavljenu obnovu te zemlje.<\/p>\n

Toliko poni\u017eenje i uvreda nije mogla drugo do da se pretvori u otpor naroda, koje je Washington natjerao u trku bez kraja i konca za \u201estabilizacijom\u201c tih zemalja, \u0161to je ironi\u010dan izraz, \u0161to ga upotrebljavaju oru\u017eane snage, kad misle na pacifikaciju, koja se pretvorila u neostvarljiv san.<\/p>\n

U tom kontekstu godine 2007, iz napisa samog Nyea, ideja o \u201eblagoj mo\u0107i\u201c mijenja se u \u201einteligentnu mo\u0107\u201c, varijacija koja prepoznaje funkciju \u0161to je nastavlja igrati vojna sila kao sredstvo da se druge prisili da pokorno prihvate \u201epoziv\u201c imperija. Kristalno jasan refleks zna\u010denja te koncepcije mo\u017ee se na\u0107i u izrazu \u201ediplomacija podr\u017eana silom\u201c.<\/p>\n

U svom jednostavnom prihvatanju to zna\u010di ne postojanje direktne i izri\u010dite prijetnje vitalnim interesima, jer vlada Sjedinjenih Dr\u017eava daje prioritet \u201eblagim\u201c instrumentima svoje mo\u0107i \u2013 odnosno diplomatskim sredstvima, kao i ekonomskim te sredstvima informiranja \u2013 nad vojnim sredstvima.<\/p>\n

Upotrebljava se i sila u ograni\u010denijem i to\u010dnijem obliku, koji nije nu\u017eno ni \u010desto manje ubojit no ranije, kako dokazuju napadi \u201edrona\u201cu Jemenu i u Pakistanu, a sila slu\u017ei bilo kao simbol u odnosu prema saveznicima i suu\u010desnicima ili kao garancija njihove sigurnosti ili sigurnosti Sjedinjenih Dr\u017eava, kao u slu\u010daju NATO-a, ili pak kao pomo\u0107 pobunjeni\u010dkim grupama u mjestima u koja nije mogu\u0107e poslati trupe, da naprave invaziju i da okupiraju zemlju, kao \u0161to je to slu\u010daj sa Sirijom.<\/p>\n

Tragovi stonoge<\/strong><\/p>\n

I koncepcija \u201einteligentne mo\u0107i\u201c izraz je prihva\u0107enog oblika \u2013 koji \u0107e se kratkoro\u010dno i srednjoro\u010dno primjenjivati \u2013 za vojno prisustvo SAD-a u razli\u010ditim krajevima svijeta.<\/p>\n

Tim se putem dolazi do jo\u0161 jedne koncepcije, jako u modi u hodnicima Pentagona: \u201elagani trag\u201c koji se materijalizira kroz slanje sa prekidima vojnih snaga u regije ili u zemlje, koje ih zanimaju, s time da ove ne razvijaju u biti borbene djelatnosti, ali da iste ne budu ni isklju\u010dene.<\/p>\n

Te aktivnosti karakterizira relativno ograni\u010dena upotreba osoblja, ciljevi i rok trajanja naro\u010dito s obzirom na desetine tisu\u0107a vojnih lica odnosno jedinica s ratnim rasporedom, koje borave u Afganistanu ili u Japanu.<\/p>\n

Primjer tog \u201elaganog traga\u201c je operacija \u201ePromessa Continuada\u201c \/Neprekidno obe\u0107anje\/ koje ameri\u010dki vojnici odr\u017eavaju u Latinskoj Americi i na Karibima ve\u0107 petnaest godina, iz tobo\u017ee humanitarnih motiva. U tom smislu bio je pozvan veliki ratni brod, posu\u0111en od Ratne mornarice, koji je posjetio desetak zemalja tokom vi\u0161e mjeseci, kako bi pru\u017eao medicinsku pomo\u0107 i pomo\u0107 drugog tipa lokalnom stanovni\u0161tvu.<\/p>\n

Nije nipo\u0161to slu\u010dajno da je taj program aktiviran kad je Washington konstatirao priznanje i popularnost, koje u regionu dobijaju sanitetski i obrazovni programi, koje je promovirala ALBA.<\/p>\n

Uprkos \u201edobroti\u201c tog tipa programa, sjevernoameri\u010dki Department Odbrane odlu\u010dio je da ih ograni\u010di te da vi\u0161e favorizira, nasuprot njima, djelovanje snaga za specijalne operacije, vrlo prikladno sredstvo da se svijet ispuni \u201elaganim tragovima\u201c.<\/p>\n

Ukoliko sumnjate, dovoljno je pogledati brojke. Prema komandi za specijalne operacije Sjedinjenih Dr\u017eava, osim dislociranih jedinica, raspore\u0111enih u Afganistanu, oko 12.000 efektivnih vojnih snaga raspore\u0111eno je u 70 \u2013ak zemalja.<\/p>\n

Re\u010deno drugim rije\u010dima svake godine \u201evrlo lagani\u201c trag sjevernoameri\u010dkih specijalnih snaga javlja se otprilike u polovici zemalja \u010dlanica ONU-a.<\/p>\n

Pred tim brojkama, pretpostavljeni \u201elagani\u201c trag ponovo postaje stvarno \u201emo\u0107an\u201c.<\/p>\n

Iako za 80% stanoovnika ovoga svijeta, koji pre\u017eivljavaju svega sa 20% od njegovog bogatstva, globalizacija mo\u017ee izgledati kao apstraktni koncept te predstavljati jo\u0161 jedno od \u201e\u010dudesa\u201c, koje pru\u017ea tr\u017ei\u0161te u obliku novih tehnologija informiranja i komunikacija, \u0161to njima sli\u010di na neostvariv san, a ustvari je sve to stvarnost te su oba fenomena izazvala i pospje\u0161ila debatu o karakteru sada\u0161njih i budu\u0107ih ratova.<\/p>\n

Napredovanje tih tendencija dovelo je do prevladavanja teorija i terminologija koje, mada nisu slu\u017ebeno priznate kao doktrina od strane oru\u017eanih snaga Sjedinjenih Dr\u017eava, relativno se vrlo \u010desto upotrebljavaju od strane profesionalnih vojnika i od politi\u010dkih li\u010dnosti, pa \u010dak se njima slu\u017ee i u akademskom svijetu, a iz spiska ne treba isklju\u010diti ni profane komentatore.<\/p>\n

Nove tehnologije i ratni sukobi<\/strong><\/p>\n

Neke od tih tehnologioja sugeriraju vezu s \u201enekonvencionalnim ratom\u201c, kao u slu\u010daju \u201erata \u010detvrte generacije\u201c i tako zvanog \u201ehibridnog sukoba\u201c. U oba slu\u010daja se, sa razli\u010ditom perspektivom, kombinira novi napredak tehnologije sa taktikom nepravilnog rata, \u010diji je nekonvencionalni rat jedan od oblika.<\/p>\n

Izraz \u201erat \u010detvrte generacije\u201c pojavio se krajem osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, u raspravu kakve \u0107e oblike imati rat u XXI stolje\u0107u. Njegovi promotori opisivali su ga kao rat u kojem \u0107e protivnici elasti\u010dno kombinirati terorizam, visoku tehnologiju i \u201evisoko sofisticiran psiholo\u0161ki rat, naro\u010dito putem manipuliranja masovnih sredstava informiranja, u prvom redu televizijskih vijesti\u201c.<\/p>\n

Slo\u017eenost pri razlikovanju stanja rata od stanja mira predstavljala bi prepoznatljivu zna\u010dajku te \u010detvrte generacije rata, jer u njoj vi\u0161e ne\u0107e postojati frontovi, niti \u0107e biti jasno definirana bojna polja, ve\u0107 \u0107e prevladavati slo\u017eenost u razlikovanju izme\u0111u rata i mira, a jednako tako bit \u0107e te\u0161ko praviti razliku izme\u0111u boraca i neboraca.<\/p>\n

\u201eVrhu\u0161ka koplja\u201c tog tipa rata ne bi bile velike vojske snabdjevene bornim kolima, koje podr\u017eavaju flote ili sateliti, brodovi i avioni s visokom tehnologoijom, ve\u0107 jako male neovisne \u0107elije, koje bi se prilago\u0111avale i mijenjale oblik prema misijama, \u0161to ih treba obaviti. Laganost tih struktura zna\u010dajno bi reducirala ovisnost od logistike i favorizirala bi njihovu sposobnost manevriranja.<\/p>\n

Te ideje nisu ba\u0161 bile najbolje prihva\u0107ene i mnogi su ih kritizirali. Za njih, daleko od toga da se bi se radilo o nekoj \u201enovoj teoriji\u201c, na rat \u010detvrte generacije treba gledati kao evoluciju pobuna ili centra za podbunjivanje u \u201eglobalnoj eri\u201c.<\/p>\n

Tako se godine 2003. Pentagon uop\u0107e nije obazirao na ovu teoriju. Za napad na Irak SAD su upotrebile 200 tisu\u0107a efektivnih vojnih snaga, na manje vi\u0161e tradicionalan na\u010din, u zrakoplovno-kopnenim operacijama, zasnovanim na sposobnosti brzog manevriranja.<\/p>\n

Uskladiti doktrinu<\/strong><\/p>\n

Od tog \u010dasa ratna se sre\u0107a po\u010dela mijenjati, kada su se napori SAD-a da se pacificira Afganistan po\u010deli sukobljavati sa stvarno\u0161\u0107u i kad se uvidjelo kaako moraju ratovati sa protivnikom, koji im izmi\u010de, koji je bio dio samog stanovni\u0161tva, koji je neprekidno napadao okupatora, a da mu nije davao prostor, kojeg treba osvojiti niti vojsku, koju treba poraziti u odlu\u010dnoj pobjedi.<\/p>\n

Ponovo se pojavila stvarnost Vijetnama. Razlika je bila jasna u novim informati\u010dkim i komunikativnim tehnologijama, po\u0161to su one li\u0161ile velike informativne lance monopola u informacijama. Internet i dru\u0161tvene mre\u017ee otvorile su prostor za razmjenu informacija na samoj pozornici borbi i ratnog sukobljavanja. Mobilni telefon ili digitalna komora malog formata mogle su ispri\u010dati svijetu \u201edruga\u010diju pri\u010du\u201c o ratu, realniju i dramti\u010dniju.<\/p>\n

Ta je evolucija prisilila vojno zapovjedni\u0161tvo Sjedinjenih Dr\u017eava da preoblikuje svoju doktrinu o nepravilnom ratu i malo zatim, kao dio nje, o nekonvencionalnom ratu. \u010cudno, ali su neke od ideja pristalica rata \u010detvrte generacije bile u nju uklopljene i to gotovo bez ostatka, a to je unijelo svje\u017ei zrak u samo poimanje ratnih sukoba.<\/p>\n

Rad odnosno studija \u0161to je 1989 godine bila izvori\u0161tem te teorije doslovno je potvr\u0111ivala da, u tom tipu rata \u201estanovni\u0161tvo neprijateljske zemlje pa \u010dak i njegova kultura postaju ratni ciljevi\u201c, ideja koja se potpuno sla\u017ee sa definicijom nepravilnog rata datom 2008. godine od ameri\u010dkog Departmenta za Odbranu, koji smatra da su nu\u017ena \u201enasilna borbena sredstva (\u2026) zbog legitimiteta i zbog utjecaja na stanovni\u0161tvo\u2026\u201c<\/p>\n

Interes da se stanovni\u0161tvo smatra za \u201eratni cilj\u201c jo\u0161 jasnije proizlazi iz sjevernoameri\u010dke doktrine o nekonvencionalnom ratu, koji je promovirao ru\u0161enje vlada neprijateljski raspolo\u017eenih prema Washintonu djelovanjem upravo gra\u0111ana zemlje napadnute nacije. U korist toga Cirkular uvje\u017ebavanja specijalnih vojnih jedinica 18-01 o nekonvencionalnom ratu preporu\u010duje \u201edijeljenje\u201c protivni\u010dke vlade od lokalnog stanovni\u0161tva, \u0161to zna\u010di li\u0161avanje vlade podr\u0161ke vlastitog stanovni\u0161tva.<\/p>\n

Ta publikacija predla\u017ee da subverzija potkopa mo\u0107 vlasti i da ujedno uka\u017ee na njezinu nemogu\u0107nost \u201evladanja\u201c na efikasan na\u010din. \u010cudno, ali i taj izazov u odnosu na mogu\u0107nosti vr\u0161enja vlasti ponavlja se u mnogim studijama i u obilnim tiskanim materijalima o ratu \u010detvrte generacije, u kojima se poja\u010dava ideja o iskori\u0161tavanju slabosti protivnika i o miniranju njegove snage.<\/p>\n

Novijeg je porijekla koncept \u201ehibridnog konflikta\u201c, koji je nastao na osnovu proma\u0161ene agresije Izraela na Libanon te iskustava izvu\u010denih iz oblika borbe, upotrebljavanih od strane \u0161itske grupe libanskog Hezbollaha, kako bi porazili cionisti\u010dkog agresora. Iako ta ideja potje\u010de od kupole sjevernoamari\u010dkog Departmenta za odbranu, ona do dana dana\u0161njeg nije jo\u0161 slu\u017ebeno prihva\u0107ena.<\/p>\n

Kao i za koncepciju rata \u010detvrte generacije, pristalice i promotori idje \u201ehibridnog sukoba\u201cnagla\u0161avaju fizi\u010dki prostor u kojem se odvijaju operacije, koji je rijetko to\u010dno definiran, jer bar jedna sukobljena strana ne raspola\u017ee regularnom vojskom.<\/p>\n

Ta klasfikacija pretendira da ispuni praznine svojstvene koncepciji nepravilnog rata, kao \u0161to je na primjer upotreba od strane neregularnih naoru\u017eanih skupina najnaprednijih tehnologija, koje su u drugim vremenima bile rezervirane isklju\u010divo za regularne oru\u017eane snage.<\/p>\n

Iz dosada re\u010denog, \u017eeljeli bismo da se razumije da se, kada se citiraju odre\u0111eni izrazi, naro\u010dito \u010desti, kao inteligentna mo\u0107, ili hibridni sukob, rat \u010detvrte generacije, aludira na \u201eteorije\u201c o prirodi i vrsti rata u tom specifi\u010dnom historijskom trenutku, \u010diji je profil u bazi deskriptivan i konkluzivan i, zbog toga, vi\u0161e ili manje dvoli\u010dan.<\/p>\n

Nasuprot tome, kad se susretnemo sa izrazima kao \u0161to su nepravilni rat i nekonvencionalni rat, stojimo pred najavama doktrine koju promoviraju i upotrebljavaju sjevernoameri\u010dke oru\u017eane snage kao i ostale snage i ostale ustanove upravo te zemlje.<\/p>\n

Budite na oprezu prijatelji i \u010ditatelji, izgleda kao da su one jedno te isto\u2026ali nisu.<\/p>\n

Novi plamen<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Svake godine \u201evrlo lagani\u201c trag sjevernoameri\u010dkih specijalnih snaga javlja se otprilike u polovici zemalja \u010dlanica ONU-a<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":154725,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-154724","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/154724","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=154724"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/154724\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/154725"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=154724"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=154724"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=154724"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}