{"id":154093,"date":"2014-08-02T08:08:13","date_gmt":"2014-08-02T06:08:13","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=154093"},"modified":"2014-08-02T08:09:13","modified_gmt":"2014-08-02T06:09:13","slug":"nasa-vlada-u-stanju-je-stvoriti-totalnu-katastrofu-covjecanstva","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/08\/02\/nasa-vlada-u-stanju-je-stvoriti-totalnu-katastrofu-covjecanstva\/","title":{"rendered":"Na\u0161a vlada u stanju je stvoriti totalnu katastrofu \u010dovje\u010danstva"},"content":{"rendered":"

Autor: Noam Chomsky<\/strong><\/p>\n

\"\"Postoji jedna \u201eprihva\u0107ena standardna verzija\u201c, op\u0107a u akademskim krugovima, te u vladinim izjavama i javnom diskursu. Prema njoj prvenstvena obaveza vlade je da osigura za\u0161titu, a primarna briga SAD-a i njenih saveznika od 1945. godine je ruska opasnost.<\/p>\n

Postoji vi\u0161e na\u010dina da se procijeni ta doktrina. Jedno od o\u010diglednih pitanja koja se name\u0107u je: \u0160to se zbilo godine1989., \u010dim je ruska opasnost nestala? Odgovor: sve se uglavnom nastavilo kao i ranije.<\/p>\n

SAD su odmah izvr\u0161ile invaziju na Panamu, vjerojatno pobile vi\u0161e tisu\u0107a ljudi i uspostavile jedan klijentelisti\u010dki re\u017eim. To je bila rutinska praksa sa posjedima pod dominacijom SAD-a \u2013 ali u ovom slu\u010daju nije ispala ba\u0161 rutinska. Po prvi put, jedan vanjsko-politi\u010dki akt se nije mogao pravdati navodnom ruskom opasno\u0161\u0107u.<\/p>\n

Umjesto toga, izmi\u0161ljen je niz obmanljivih izgovora za invaziju ali su pri ispitivanju odmah propadali. Sredstva javnog informiranja su se odu\u0161evljeno pridru\u017eile sjajnom postignu\u0107u pobjede nad Panamom, ravnodu\u0161ni prema \u010dinjenici da su izgovori bili smije\u0161ni, kao i da je sam \u010din predstavljao radikalnu povredu me\u0111unarodnog prava, te je drugdje sa gor\u010dinom osu\u0111en, i to najo\u0161trije u Ju\u017enoj Americi. Isto tako se ignorirao ameri\u010dki veto jednoglasne izabrane rezolucije Vije\u0107a sigurnosti o osudi zlo\u010dina ameri\u010dkih trupa tijekom invazije, a jedino je Britanija bila suzdr\u017eana prilikom glasanja.<\/p>\n

Sve rutinsko. I sve zaboravljeno (zna\u010di podjednako rutinsko).<\/p>\n

Od El Salvadora pa do Ruske granice<\/strong><\/p>\n

Vlada George-a H.W. Bush-a izdala je prora\u010dun za novu politiku nacionalne sigurnosti i obrane kao reakcija na slom njenog globalnog neprijatelja. Dosta je sli\u010dan ranijem prora\u010dunu, ali sada uz novi izgovor. Prema prora\u010dunu ispada da je potrebno odr\u017eavati oru\u017eane snage u istoj veli\u010dini kao \u0161to sve ostale zemlje svijeta imaju zajedno, i to uz daleko suvremenije tehnolo\u0161ke istan\u010danosti \u2013 ali sada ne zbog obrane od nepostoje\u0107eg Sovjetskog saveza. Prije bi se reklo, da je novi izgovor sada postao \u201ctehnolo\u0161ka sofisticiranost\u201d kod sila Tre\u0107eg svijeta. Poslu\u0161ni intelektualci shvatili su da bi bilo nepodesno dopustiti mogu\u0107nost da budu ismijavani, pa su odr\u017eali prikladnu \u0161utnju.<\/p>\n

Novi programi SAD-a uporno nastoje na odr\u017eavanju svojih \u201cindustrijskih obrambenih baza\u201d. Fraza je zapravo eufemizam koji se op\u0107enito odnosi na industriju visoke tehnologije koja se prete\u017eno oslanja na ekstenzivne dr\u017eavne intervencije za istra\u017eivanje i razvoj, \u010desto pod okriljem Pentagona, odnosno ono \u0161to ekonomisti nazivaju ameri\u010dkom \u201cekonomijom slobodnog tr\u017ei\u0161ta\u201d.<\/p>\n

Jedna od najzanimljivijih odredbi u tim novim planovima odnosi se na Bliski Istok. Tamo, progla\u0161eno je, Washington mora podr\u017eavati interventne oru\u017eane sile koje su usmjerene na presudnu regiju kod koje se glavni problemi \u201cnisu mogli polo\u017eiti na pragu Kremlja\u201d. Za razliku od pedeset godina obmanjivanja, \u0161utke se priznalo da glavna briga vi\u0161e nisu Rusi, ve\u0107 ono \u0161to su nazvali \u201cradikalnim nacionalizmom\u201c, \u0161to zapravo zna\u010di nezavisni nacionalizam koji nije pod ameri\u010dkom kontrolom.<\/p>\n

Ovo ima o\u010digledne veze sa standardnom verzijom, ali je pro\u0161la neopa\u017eeno \u2013 ili je mo\u017eda pro\u0161la neopa\u017eeno upravo zato.<\/p>\n

Druga va\u017ena doga\u0111anja nastala su odmah nakon pada berlinskog zida, kojim se okon\u010dao Hladni rat. Jedno od njih je El Salvador, vode\u0107i primalac ameri\u010dke vojne pomo\u0107i \u2013 osim Izraelsko-Egipatskoj koja pak spada u posebnu kategoriju \u2013 i jednom od najgorih izvje\u0161taja o po\u0161tivanju ljudskih prava igdje. Rije\u010d je o jednoj poznatoj i vrlo bliskoj korelacija.<\/p>\n

Vrhovna komanda Salvadora naredila je brigadi Atlacatl da upadne u jezuitsko sveu\u010dili\u0161te (Jesuit University) i ubiju \u0161estero vode\u0107ih latinoameri\u010dkih intelektualaca, svi jezuitski sve\u0107enici, uklju\u010duju\u0107i i rektora, Fr. Ignacio Ellacur\u00eda, kao i sve svjedoke, \u0161to je podrazumijevalo ku\u0107epazitelja i njegovu k\u0107er. Brigada se tek vratila sa poha\u0111anja viseg protubuntovni\u010dkog te\u010daja u Vojnom centru John F. Kennedy i \u0161koli Fort Bragg u Sjevernoj Carolini, ali ve\u0107 je bila ostavila svoj krvavi trag u tisu\u0107ama obi\u010dnih \u017ertava tijekom od strane SAD-upravljene dr\u017eavne teroristi\u010dke kampanje u El Salvadoru, dio jedne sire kampanje terora i mu\u010denja diljem cijele regije. Sve to rutinski. Ignorirano i u Americi i njenim saveznicima prakti\u010dno zaboravljeno, opet rutinski. Ali nam govori mnogo o faktorima koji upravljaju ovom politikom, ako nam je stalo da vidimo stvarni svijet.<\/p>\n

Jo\u0161 jedan va\u017ean doga\u0111aj se zbivao u Evropi. Sovjetski predsjednik Mihail Gorba\u010dov suglasio se sa ujedinjenjem Njema\u010dke i sa njenim \u010dlanstvom u NATO, jednim neprijateljskim vojnim savezom. U svjetlu skora\u0161nje povijesti, to izgleda kao krajnje zapanjuju\u0107a koncesija. Radilo se o quid pro quo (usluga za uslugu) dogovoru. Predsjednik Bush i dr\u017eavni sektretar James Baker usuglasili su da se NATO ne\u0107e \u0161iriti \u201cni za stopu\u201d , \u0161to je zna\u010dila prema Isto\u010dnoj Njema\u010dkoj. Odmah su pro\u0161irili NATO na Isto\u010dnu Njema\u010dku.<\/p>\n

Prirodno, Gorba\u010dov je to smatrao sramotnim, ali kad se potu\u017eio, Washington ga je podu\u010dio da je to bilo samo verbalno obe\u0107anje, d\u017eentelmenski sporazum, prema tome bez snage prinude. Kad je bio tako naivan da prihvati rije\u010d ameri\u010dkih lidera, to je njegov problem.<\/p>\n

Sve to je tako\u0111er bila rutina, kao \u0161to je u SAD-u i op\u0107enito na Zapadu \u0161utke prihva\u0107ena i odobrena ekspanzija NATO-a. Predsjednik Bill Clinton je zatim jo\u0161 vise pro\u0161irio NATO, sve do samih granica Rusije. Danas je svijet suo\u010den sa ozbiljnom krizom koja je velikoj mjeri rezultat ovakve politike.<\/p>\n

Apel za plja\u010dkanje siroma\u0161nih<\/strong><\/p>\n

Drugi izvor dokaza je skidanje oznake povjerljivosti sa povijesnih dokumenata. Tu nalazimo izvje\u0161taje koji otkrivaju stvarne motive dr\u017eavne politike. Pri\u010da je bogata i kompleksna, ali nekoliko istrajnih tema igraju dominantnu ulogu. Jedna je jasno izra\u017eena na konferenciji zapadne hemisfere koju su Sjedinjene Dr\u017eave sazvale 1945. godine u Meksiku na kojoj je Washington nametnuo \u201eEkonomsku povelju za Amerike\u201c postavljena da eliminira ekonomski nacionalizam \u201eu svim njegovim oblicima\u201c. Ali tu je bio jedan neizre\u010deni uvjet. Za SAD \u0107e ekonomski nacionalizam biti odli\u010dan jer se njena ekonomija naveliko oslanja na masovnu dr\u017eavni intervenciju.<\/p>\n

Ukidanje ekonomskog nacionalizma drugima o\u0161tro se sukobilo sa stavom Ju\u017ene Amerike u tom momentu, za koje je Ministarstvo vanjskih poslova opisalo kao \u201efilozofiju Novog nacionalizma\u201c [koja] obuhva\u0107a politiku projektiranu da ostvari \u0161iru distribuciju bogatstva i pobolj\u0161a \u017eivotni standard narodnih masa.\u201c Analiti\u010dari ameri\u010dke politike su tome dodali da su \u201eJu\u017eno Amerikanci uvjereni da prvi korisnici razvoja resursa njihovih zemalja treba da budu narodi tih zemalja.\u201c<\/p>\n

To, naravno, ne\u0107e i\u0107i. Prema razumijevanju Washingtona \u201eprvi korisnici\u201c treba da budu ameri\u010dki investitori, a Ju\u017ena Amerika treba da ispunjava svoju uslu\u017enu funkciju. Ona ne smije, kako su to jasno obznanile obje, Trumanova i Eisenhowerova, vlada, \u201cpoduzimati ekscesan industrijski razvoj\u201d koji bi mogao ugroziti interese SAD-a. Tako je Brazil mogao proizvoditi nisko-kvalitetan \u010delik sa kojim se ameri\u010dke korporacije nisu htjele gnjaviti, ali bi bilo \u201eekscesno\u201c ukoliko bude konkurirao ameri\u010dkim firmama.<\/p>\n

Sli\u010dne zabrinutosti odjekuju kroz cijelo razdoblje nakon Drugog svjetskog rata. Globalni sustav kojim je SAD trebao dominirati ugro\u017een je onim \u0161to se u internim dokumentima nazivalo \u201eradikalnim i nacionalisti\u010dkim re\u017eimima\u201c koji reagiraju na narodne pritiske za nezavisnost razvoja. Takva zabrinutost motiviralo je u 1953. i 1954. godini i obaranje parlamentarnih vlada Irana i Gvatamale , kao i brojne druge. U slu\u010daju Irana, glavna zabrinutost le\u017eala je u potencijalan utjecaj \u0161to bi ga iranska nezavisnost imala na Egipat, gdje je tada vladao nemir zbog britanske kolonijalne prakse. U Gvatemali, osim krivi\u010dnog djela nove demokracije \u0161to je opunomo\u0107ila selja\u010dku ve\u0107inu i naru\u0161ila posjede ameri\u010dke korporacije United Fruit Company \u2013 ve\u0107 samo po sebi dovoljno neprijatno \u2013 zabrinutost Washingtona bile su i radni\u010dki nemiri i mobilizacija naroda u susjednim diktaturama koje su SAD podr\u017eavale.<\/p>\n

U oba slu\u010daja posljedice dose\u017eu i do dana\u0161njih dana. Doslovce nije pro\u0161ao ni jedan jedini dan od 1953. a da SAD nisu vr\u0161ile torturu nad narodom Irana. Gvatemala ostaje jedna od naju\u017easnijih mu\u010dili\u0161ta na svijetu. Do dana dana\u0161njeg Maja-Indijanci bje\u017ee od utjecaja gotovo genocidnih vladinih vojnih kampanja po planinskim predjelima koje podupire predsjednik Ronald Reagan i njegova vrhu\u0161ka. Evo kako je direktor Oxfama u toj zemlji, gvatemalski lije\u010dnik, nedavno izvijestio:<\/p>\n

\u201cNa djelu je dramati\u010dno pogor\u0161anje politi\u010dkog, socijalnog i ekonomskog konteksta. Napadi na branioce ljudskih prava pove\u0107ani su za 300% tijekom pro\u0161le godine. Postoje jasni dokazi o vrlo dobro organiziranoj strategiji od strane privatnog sektora i vojske. Jedni i drugi su uzaptili vladu da bi se odr\u017eao status quo i nametnuo ekstradicijski ekonomski model, dramati\u010dno istjerivanje domoroda\u010dkih naroda sa njihove zemlje, a zbog industrije rudarstva, afri\u010dkih palmi i planta\u017ea \u0161e\u0107erne trske. Povrh toga dru\u0161tveni pokret koji brani svoje posjede i svoja prava kriminaliziran je, mnoge vo\u0111e su u zatvoru, dok su mnogi drugi ubijeni.\u201d<\/p>\n

U Sjedinjenim Dr\u017eavama nitko ni\u0161ta ne zna o ovome a zata\u0161kavaju se vrlo o\u010diti razlozi.<\/p>\n

1950-ih godina predsjednik Eisenhower i dr\u017eavni sekretar John Foster Dulles sasvim su jasno objasnili dilemu sa kojom je Amerika bila suo\u010dena. \u017dalili su se da komunisti imaju nepravednu prednost. Oni mogu \u201eneposredno apelirati na mase\u201c i \u201epreuzeti kontrolu nad masovnim pokretima, ne\u0161to nad \u010dim mi nemamo mogu\u0107nost da ih kopiramo.\u201c Siroma\u0161an svijet je onaj na koji oni apeliraju a oduvijek su htjeli plja\u010dkati bogate.\u201c<\/p>\n

To izaziva probleme. SAD-u je nekako nezgodno apelirati na sirotinju sa svojom doktrinom da bogati trebaju plja\u010dkati siroma\u0161ne.<\/p>\n

Kubanski primjer<\/strong><\/p>\n

Kuba je jasna ilustracija jednog op\u0107eg obrasca kad je 1959. stekla nezavisnost. Unutar nekoliko mjeseci, zapo\u010deli su vojni napadi na otok. Ubrzo iza toga, Eisenhowerova vlada donosi tajnu odluku za ru\u0161enje kubanske vlade. Tada je John F. Kennedy postao predsjednik. Po preuzimanju du\u017enosti namjerava posvetiti vi\u0161e pa\u017enje Ju\u017enoj Americi pa je tako osnovao studijsku grupu za razvoj politike na \u010dijem se \u010delu nalazio povjesni\u010dar Arthur Schlesinger,<\/p>\n

Prema tuma\u010denju Schlesingera, ugroza koju predstavlja nezavisna Kuba je \u201eCastrova ideja da stvari uzme u svoje ruke\u201c. Radilo se o zamisli koja je na\u017ealost odgovarala \u0161irokim narodnim masama Ju\u017ene Amerike u kojoj se \u201edistribucija zemlji\u0161nih posjeda i drugih oblika nacionalnog bogatstva bili naveliko favorizirani u korist imu\u0107nih klasa, dok su oskudni i siroma\u0161ni, potaknuti primjerom kubanske revolucije sada zahtijevali da im se pru\u017ei prilika za dostojan \u017eivot.\u201c I ponovo, Washington pred uobi\u010dajenom dilemom.<\/p>\n

Prema obja\u0161njenju CIA-e, \u201c\u0160iroki utjecaj \u2018Castroizma\u2019 nije funkcija kubanske mo\u0107i\u2026 Castrova sjena pomalja se velikom jer dru\u0161tveni i ekonomski uvjeti diljem Ju\u017ene Amerike pogoduju opoziciji u odnosu na vladaju\u0107e autoritete te se ohrabruje agitacija za radikalnim promjenama\u201c za kakvim njegova Kuba slu\u017ei kao model. Kennedy se pribojavao da \u0107e pomo\u0107 Rusije u\u010diniti od Kube \u201evitrinu\u201c za razvoj, daju\u0107i sovjetima prevlast u Ju\u017enoj Americi.<\/p>\n

Vije\u0107e za politiku planiranja pri Ministarstvu vanjskih poslova upozorava da \u201eprvenstvena opasnost \u0161to ga predstavlja Castro je\u2026 u utjecaju \u0161to samo postojanje njegova re\u017eima ima na ljevi\u010darske pokrete u mnogim zemljama Ju\u017ene Amerike\u2026 Jednostavna \u010dinjenica je da Castro predstavlja uspje\u0161an prkos za SAD, negaciju na\u0161e politike ve\u0107 skoro stolje\u0107e i po na na\u0161oj hemisferi \u2013 to jest od Monroeove doktrine 1823., kad su SAD objavile svoju namjeru da dominiraju nad hemisferom.<\/p>\n

Neposredni cilj u ono vrijeme bio je osvajanje Kube, ali se to nije moglo ostvariti zbog nadmo\u0107nosti britanskog neprijatelja. No ipak je veliki strateg John Quincy Adams i intelektualni otac Monroe-ove doktrine i Sudbinskog manifesta informirao svoje kolege da \u0107e Kuba s vremenom pasti u na\u0161e ruke zahvaljuju\u0107i \u201ezakonima politi\u010dke gravitacije\u201c, kao \u0161to jabuka pada sa stabla. Ukratko, ameri\u010dka mo\u0107 \u0107e rasti a britanska slabjeti.<\/p>\n

Godine 1898., Adamsova prognoza se ostvaruje. Sjedinjene Dr\u017eave napadaju Kubu pod izlikom da je osloba\u0111aju. Zapravo, sprije\u010dile su oslobo\u0111enje otoka od \u0160panjolske i pretvorile ga u \u201evirtualnu koloniju\u201c, da citiram povjesni\u010dare Ernest May i Philip Zelikov. Kuba je ostala takva sve do sije\u010dnja 1959., kad je stekla nezavisnost. Otada postaje meta glavnih ameri\u010dkih teroristi\u010dkih ratova i ekonomskog gu\u0161enja, prvenstveno u godinama vladavine Kennedya. Ne zbog Rusa.<\/p>\n

La\u017eni izgovor je za cijelo to vrijeme bio da se branimo od prijetnje Rusije \u2013 potpuno apsurdno obja\u0161njenje koje se op\u0107enito prihva\u0107alo bez pogovora. Jednostavna proba za tu tezu je ono \u0161to se dogodilo po nestanku bilo kakve shvatljive ruske prijetnje. Ameri\u010dka politika prema Kubi postala jo\u0161 \u017ee\u0161\u0107a, a juri\u0161nici su liberalni Demokrati sa Billom Clintonom, koji je pretekao desni\u010dara Busha na izborima 1992. Na prvi pogled ovi su doga\u0111aji trebali imati znatnu te\u017einu na validnost doktrinarnog okvira kod rasprava o vanjskoj politici i faktorima \u0161to je pokre\u0107u. Ali opet, utjecaj se pokazao slaba\u0161an.<\/p>\n

Virus nacionalizma<\/strong><\/p>\n

Da upotrijebim terminologiju Henrya Kissingera, nezavisni nacionalizam je \u201cvirus\u201d koji bi mogao \u201c\u0161iriti zarazu.\u201d Kissinger je imao na umu \u010cile i Salvadora Allendea. Virus je bio Allendeov ideja da mo\u017eda postoji parlamentaran put ka nekoj vrsti socijalisti\u010dke demokracije. Na\u010din kako se nositi sa takvom prijetnjom bio je da se virus uni\u0161ti ubrizgavanjem cjepiva svima koji su se mo\u017eda inficirali, tipi\u010dnom uspostavom nametanjem krvolo\u010dnih dr\u017eava nacionalne sigurnosti. To je u slu\u010daju \u010cilea i ostvareno, ali va\u017eno je da se uvidi kako je takvo razmi\u0161ljanje rasprostranjeno \u0161irom svijeta.<\/p>\n

Primjerice, takvo je rezoniranje stajalo iza odluke da se oponira nacionalizmu Vijetnama po\u010detkom 1950-ih i pru\u017ei potpora francuskim nastojanjima da ponovo prisvoji svoju biv\u0161u koloniju. Bojazan je nastao iz straha da bi nezavisni vijetnamski nacionalizam mogao biti virus koji \u0107e pro\u0161iriti zarazu na susjedne regije, uklju\u010duju\u0107i Indoneziju bogatu resursima. To je moglo potaknuti \u010dak i Japan \u2013 kojeg je azijski u\u010denjak John Dower nazvao \u201csuperdomino\u201d \u2013 te postao industrijski i komercijalni centar jednog neovisnog novog poretka one vrste za koju se carski Japan donedavno borio da uspostavi. To bi pak zna\u010dilo da su Sjedinjene Dr\u017eave izgubile rat na Pacifiku, opcija koja nije dolazila u obzir 1950. godine. Lijek je bio jasan \u2013 i uglavnom uspje\u0161an. Vijetnam je virtualno uni\u0161ten i okru\u017een vojnim diktaturama koje su sprije\u010dile \u201evirus\u201c od daljnjeg \u0161irenja zaraze.<\/p>\n

U retrospektivi, McGeorge Bundy, Savjetnik za nacionalnu sigurnost tandema Kennedy-Johnson, razmi\u0161lja kako je Washington trebao okon\u010dati rat u Vijetnamu u 1965. godini, kad je diktatura Suharta instalirana u Indoneziji uz enormne pokolje stanovni\u0161tva koje je CIA uspore\u0111ivala sa zlo\u010dinima Hitlera, Staljina i Mao-a. Ovi su masakri, me\u0111utim pozdravljeni u SAD i op\u0107enito na Zapadu sa neobuzdanom euforijom zato \u0161to je \u201ezapanjuju\u0107e krvoproli\u0107e\u201c, kako ga je tisak s veseljem opisao, priveo kraju svaku prijetnju od zaraze i otvorio bogate resurse Indonezije zapadnja\u010dkoj eksploataciji. Nakon toga, rat za uni\u0161tenje Vijetnama postao je izli\u0161an, kako je retrospektivno priznao Bundy.<\/p>\n

Isto je va\u017eilo i za Ju\u017enu Ameriku u tim godinama: jedan virus za drugim je \u017eestoko napadnut ili oslabljen do to\u010dke golog pre\u017eivljavanja. Od ranih \u0161ezdesetih kuga represije bez presedana u povijesti nasilja nametnula se kontinentu hemisfere, zahva\u0107aju\u0107i i Centralnu Ameriku u osamdesetim godinama pod Ronaldom Reaganom, materija o kojoj ne bi trebalo biti potrebe za ponovno razmatranje.<\/p>\n

Vrlo sli\u010dno va\u017eilo je i za Bliski Istok. Jedinstveni ameri\u010dki odnosi sa Izraelom uspostavljeni su u njihovoj sada\u0161njoj formi jo\u0161 godine 1967., kad je Izrael nanio odlu\u010dni udar Egiptu, sredi\u0161tu sekularnog arapskog nacionalizma. Tim postupkom, za\u0161titili su ameri\u010dkog saveznika, Saudijsku Arabiju, koja se tada nalazila u vojnom sukobu sa Egiptom u Jemenu. Saudijska Arabija, naravno, je najekstremnija radikalno-fundamentalisti\u010dka Islamska dr\u017eava, a isto tako misionarska dr\u017eava koja tro\u0161i goleme sume novca da uspostavi svoje Wahhabi-Salafi doktrine i izvan granica svoje dr\u017eave. Valja dr\u017eati na umu da su Sjedinjene Dr\u017eave, poput Engleske prije njih, bile sklone podr\u017eavati radikalni fundamentalisti\u010dki Islam nasuprot sekularnom nacionalizmu, koji je obi\u010dno percipiran da je ve\u0107a prijetnja kao nezavisna i zarazna.<\/p>\n

Vrijednost tajnosti<\/strong><\/p>\n

O ovome se mnogo vi\u0161e mo\u017ee govoriti, ali povijesna dokumentacija vrlo jasno demonstrira da je standardna doktrina od male vrijednosti. Sigurnost u normalnom zna\u010denju nije neki istaknutiji faktor kod formiranja politike.<\/p>\n

Ponavljam, u normalnom zna\u010denju. Ali kod procjene standardne doktrine moramo se pitati \u0161to se zapravo podrazumijeva pod \u201esigurno\u0161\u0107u\u201c: sigurnosti za koga?<\/p>\n

Jedan od odgovora je: sigurnost za dr\u017eavnu mo\u0107. Imamo mnogo primjera. Uzmimo jednu od sada\u0161njih. U svibnju, SAD se slo\u017eila da \u0107e podr\u017eati rezoluciju Vije\u0107a sigurnosti Ujedinjenih Naroda kojom se tra\u017ei od Me\u0111unarodnog kaznenog suda da istra\u017ei ratne zlo\u0107ine u Siriji, ali uz odredbu: da ne smije biti bilo kakva istraga o mogu\u0107im ratnim zlo\u010dinima od strane Izraela. Ni od strane Washingtona, iako je zaista bilo nepotrebno dodati taj zadnju uvjet. SAD su jedini koji sami sebe izuzimaju iz me\u0111unarodnog pravnog sustava. Fakat, \u010dak postoji i kongresno zakonodavstvo prema kojem se predsjednik ovla\u0161\u0107uje primijeniti vojnu silu za \u201espa\u0161avanje\u201c bilo kojeg Amerikanca dovedenog pred sudom u Hag radi su\u0111enja \u2013 \u201eZakon o Haag invaziji\u201c, kako ga ponegdje zovu u Europi. To jo\u0161 jednom ilustrira va\u017enost koja se pridajie za\u0161titi sigurnosti za dr\u017eavnu mo\u0107.<\/p>\n

Ali za\u0161tita dr\u017eave od koga? Ovdje fakat postoje jaki razlozi da je primarna zabrinutost vlade da sa\u010duva sigurnost dr\u017eavne mo\u0107i od vlastitog stanovni\u0161tva. Kao \u0161to dobro znaju oni koji provode puno vremena kopaju\u0107i po arhivama, tajne vlada vrlo rijetko da su motivirane nekom istinskom potrebom za sigurnost, ve\u0107 definitivno slu\u017ee da stanovni\u0161tvo dr\u017ee u mraku. A za to imaju dobre razloge, o kojima je lucidno dao obja\u0161njenje ugledni liberalni u\u010denjak i vladin savjetnik, Samuel Huntington, profesor znanosti o vlasti na sveu\u010dili\u0161tu Harvard. Prema njegovim rije\u010dima: \u201cArhitekti mo\u0107i u Sjedinjenim Dr\u017eavama moraju stvoriti silu koja se osje\u0107a ali se ne vidi. Mo\u0107 ostaje jaka dok ostaje u mraku; izlo\u017eena svjetlosti sunca ona po\u010dinje isparavati.\u201d<\/p>\n

Godine 1981., kad se Hladni rat po\u010deo zagrijavati, on je nadalje izlo\u017eio \u201emo\u017eda \u0107emo morati prodavati [intervencije ili druge vojne operacije] tako da stvorimo pogre\u0161ni utisak da se borimo protiv Sovjetskog saveza . To SAD stalno \u010dine jo\u0161 od nastanka Trumanove doktrine.\u201d<\/p>\n

Ove jednostavne istine vrlo rijetko se priznaju, ali daju uvida u dr\u017eavnu mo\u0107 i politiku, sa ponavljanjima sve do sada\u0161njeg trenutka.<\/p>\n

Dr\u017eavna mo\u0107 mora biti za\u0161ti\u0107ena od doma\u0107eg neprijatelja; u o\u0161trom kontrastu, od dr\u017eavne mo\u0107i stanovni\u0161tvo nema sigurnosti. Frapantan sada\u0161nji primjer je radikalan napad na Ustav putem programa masovnog nadzora od strane vlade predsjednika Obame. On se, naravno, opravdava \u201enacionalnom sigurno\u0161\u0107u\u201c. To je rutina za doslovce sve operacije svih dr\u017eava pa stoga donosi vrlo malo informacija.<\/p>\n

Kad je NSA-ov program nadzora otkrio Edward Snowden, visoki du\u017enosnici su tvrdili da je taj program sprije\u010dio 54 teroristi\u010dkih napada. Nakon istrage, to se svelo na dvanaest. Jedna visoka vladina komisija je zatim otkrila da se radilo o jednom slu\u010daju: netko je poslao $8.500 u Somaliju. To je bio ukupni plod tog velikog napada na na\u0161 Ustav i, naravno, na druge napade diljem svijeta.<\/p>\n

Zanimljiv je stav Britanije. Godine 2007., britanska vlada pozvala je Washingtonsku kolosalnu \u0161pijunsku agenciju \u201cda analizira i zadr\u017ei bilo koji broj mobilnih telefona ili faksova, e-mail i IP adresa britanskih gra\u0111ana \u0161to ga otkrije njihova mre\u017ea za traganje, \u201d kako je izvje\u0161tava The Guardian. To je korisna indikacija o relativnom zna\u010daju, u o\u010dima vlade, privatnosti vlastitih gra\u0111ana i o zahtjevima Washingtona.<\/p>\n

Druga zabrinutost je za sigurnosti privatne mo\u0107i. Jedna od ilustracija su golemi trgova\u010dki sporazumi o kojima se danas pregovora, Trans-Pacifi\u010dka i Trans-Atlantska partnerstva. O njima se pregovara u potaji \u2013 ali ne potpuno u potaji. Oni ne predstavljaju tajnu stotinama korporativnih odvjetnika koji sastavljaju detaljne odredbe. Nije te\u0161ko pogoditi kakvi \u0107e rezultati biti, a ono nekoliko curenja informacija o njima sugeriraju da su o\u010dekivanja to\u010dna. Poput Sjevernoameri\u010dkog sporazuma o slobodnoj trgovini (NAFTA) i druga sli\u010dna partnerstva, to nisu sporazumi o slobodnoj trgovini. Zapravo, to nisu \u010dak ni trgova\u010dki sporazumi, ve\u0107 prete\u017eno sporazumi o pravima investitora.<\/p>\n

I opet, tajnost je od kriti\u010dne va\u017enosti primarno da \u0161titi doma\u0107e grupacije upletenih vlada, korporativnog sektora.<\/p>\n

Zavr\u0161no stolje\u0107e ljudske civilizacije?<\/strong><\/p>\n

Ima i drugih primjera toliko brojnih da ih ne spominjem, \u010dinjenice koje su tako dobrano utvr\u0111ene da bi se u slobodnim dru\u0161tvima mogle podu\u010davati u osnovnim \u0161kolama.<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, postoji obilje dokaza da je ogra\u0111ivanje dr\u017eavne mo\u0107i od doma\u0107eg stanovni\u0161tva i osiguranje koncentrirane privatne mo\u0107i pogonska snaga kod formiranja politike. Naravno, nije to ba\u0161 tako jednostavno. Imamo interesantnih slu\u010dajeva, neki upravo skora\u0161njih, gdje se ove anga\u017eiranosti na\u0111u u sukobu, ali gledajte na to kao prili\u010dno dobru prvu procjenu koja je radikalno u opreci sa ste\u010denom standardnom doktrinom.<\/p>\n

Hajde da se osvrnemo na jedno drugo pitanje: \u0160to je sa sigurno\u0161\u0107u stanovnika? Lako \u0107emo demonstrirati da je to za planere politike marginalna briga. Uzmimo dva istaknuta suvremena primjera, globalno zatopljenje i nuklearno naoru\u017eavanje. Nedvojbeno je svaka pismena osoba svjesna da su posrijedi sudbonosne prijetnje za sigurnost stanovni\u0161tva. No ako se osvrnemo na dr\u017eavnu politiku, vidimo da je posve\u0107ena ubrzavanju svake od ovih prijetnji \u2013 u interesu njihovih primarnih briga, za\u0161tita dr\u017eavne mo\u0107i i koncentrirane privatne mo\u0107i koja naveliko odre\u0111uje dr\u017eavnu politiku.<\/p>\n

Razmotrimo globalno zatopljenje. Danas u Sjedinjenim Dr\u017eavama ima dosta radosti oko navodnih \u201e100 godina energetske nezavisnosti\u201c jer postajemo \u201eSaudijska Arabija sljede\u0107eg stolje\u0107a\u201c \u2013 mo\u017eda zavr\u0161nog stolje\u0107a ljudske civilizacije ako se ustraje na sada\u0161njoj politici.<\/p>\n

To vrlo jasno ilustrira prirodu brige za sigurnost, ali svakako ne za stanovni\u0161tvo. To isto tako ilustrira moralnu ra\u010dunicu suvremenog anglo-ameri\u010dkog dr\u017eavnog kapitalizma: sudbina na\u0161e unu\u010dadi je bezvrijedna u usporedbi sa imperativom ve\u0107ih profita sutra.<\/p>\n

Ovi zaklju\u010dci se mogu potkrijepiti pa\u017eljivijim pogledom u promid\u017ebeni sustav. U SAD-u je u tijeku ogromna PR (Odnosi sa javno\u0161\u0107u) kampanja koju sasvim otvoreno organiziraju najkrupnije (Big Energy) naftne kompanije poslovnog svijeta, poku\u0161avaju\u0107i uvjeriti javnost da je globalno zatopljenje nerealno ili pak da nije rezultat ljudske aktivnosti. Kampanja ima odre\u0111enog uspjeha. SAD su ni\u017ee rangirane od drugih zemalja glede javne zabrinutosti oko globalnog zatopljenja a rezultati su raslojeni: me\u0111u Republikancima, stranka je potpunije odana interesima bogatih i korporativne mo\u0107i, pa se svrstavaju daleko ispod globalne norme.<\/p>\n

Teku\u0107e izdanje vode\u0107eg \u010dasopisa za medijsku kritiku, Columbia Journalism Review, ima interesantan \u010dlanak po ovom pitanju, pripisuju\u0107i ovakav ishod medijskoj doktrini o \u201efer i izbalansiranom\u201c objavljivanju. Drugim rije\u010dima, ako \u010dasopis objavljuje mi\u0161ljenje koje je odraz 97% nau\u010dnika, onda tako\u0111er mora objaviti kontra-mi\u0161ljenje koje je gledi\u0161te energetskih korporacija.<\/p>\n

To se odista doga\u0111a, ali svakako tu ne postoji bilo kakva \u201efer i izbalansirana\u201c doktrina. Stoga, ako \u010dasopis objavi mi\u0161ljenje u kojem se osu\u0111uje ruski predsjednik Vladimir Putin za kazneni \u010din okupiranja Krima, \u010dasopis sigurno ne mora objaviti tekst kojim se isti\u010de da iako je to kazneni \u010din, Rusija danas ima daleko ja\u010de opravdanje nego \u0161to su SAD imale prije vi\u0161e od sto godina okupacijom jugoisto\u010dne Kube , uklju\u010duju\u0107i i glavnu luku te zemlje \u2013 te odbacivanjem kubanskog zahtjeva (otkako je nezavisna) da joj se vrati. Isto va\u017ei i u mnogim drugim slu\u010dajevima. Prava medijska doktrina je \u201efer i izbalansirana\u201c kad su u pitanju interesi koncentrirane privatne mo\u0107i, ali svakako nigdje drugdje.<\/p>\n

Po pitanju nuklearnog oru\u017eja, arhivska dokumentacija je na sli\u010dan na\u010din zanimljiva \u2013 i zastra\u0161uju\u0107a. Ona nam vrlo jasno otkriva da je pitanje sigurnosti, jo\u0161 od najranijih dana, bilo non-issue (ne-pitanje, to jest pitanje bez va\u017enosti) i takvo i ostaje. Ovdje nemamo vremena da pro\u0111emo kroz svu tu \u0161okantnu dokumentaciju, ali nema sumnje da ona sna\u017eno potkrepljuje jadikovku generala Leea Butlera , zadnjeg komandant Strate\u0161kog zapovjedni\u0161tva zraka koje je bilo naoru\u017eano nuklearnim oru\u017ejem. Prema njegovim rije\u010dima, dosad smo pre\u017eivjeli nuklearno doba \u201enekom \u010dudnom kombinacijom vje\u0161tine, sre\u0107e i bo\u017eanske intervencije, i mislim da je ovog potonjeg bilo u najve\u0107oj mjeri.\u201d I jedva da mo\u017eemo vi\u0161e ra\u010dunati na bo\u017eansku intervenciju dok oni koji odre\u0111uju politiku igraju rulet sa sudbinom ljudske vrste u tra\u017eenju pokreta\u010dkih faktora za formiranje politike.<\/p>\n

Kao \u0161to smo svi vjerojatno svjesni, sada smo suo\u010deni sa najzloslutnijim odlukama u ljudskoj povijesti. Postoje mnogi problemi kojima je potrebno pristupiti, ali dva su porazna po svom zna\u010daju: ekolo\u0161ko uni\u0161tenje i nuklearni rat. Po prvi put u povijesti su\u010deljeni smo sa mogu\u0107no\u0161\u0107u da sru\u0161imo sve izglede za pristojnu egzistenciju \u2013 i to ne u dalekoj budu\u0107nosti. Ve\u0107 samo zbog toga, imperativno je da rastjeramo ideolo\u0161ke oblake i u o\u010di iskreno i realno pogledamo kako se tvore politi\u010dke odluke, i \u0161to mo\u017eemo u\u010diniti da ih izmijenimo prije nogo \u0161to je prekasno.<\/p>\n

Novi plamen<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Krucijalno pitanje je kako se odrediti prema vanjskoj politici u svjetskim poslovima<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-154093","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/154093","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=154093"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/154093\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=154093"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=154093"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=154093"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}