{"id":153872,"date":"2014-07-31T07:03:47","date_gmt":"2014-07-31T05:03:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=153872"},"modified":"2014-07-31T07:03:47","modified_gmt":"2014-07-31T05:03:47","slug":"opravdavanje-imperijalizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/07\/31\/opravdavanje-imperijalizma\/","title":{"rendered":"Opravdavanje imperijalizma"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Jasna Balorda<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Stota godi\u0161njica sarajevskog atentata na austro-ugarskog nadvojvodu Franca Ferdinanda koji je poslu\u017eio kao obara\u010d za pokretanje ratnih mehanizama u cijeloj Evropi i svijetu, mogla je biti sjajna prilika za objektivno preispitivanje historijske uloge zemalja u\u010desnica u prvom takozvanom totalnom ratu u kojem je broj \u017ertava pre\u0161ao 16 miliona mrtvih. Umjesto toga, mediji su, kako kod nas tako i u svijetu, preplavljeni simplifikacijama i neta\u010dnostima \u0161to zna\u010di da \u0107e falsifikati historije najvjerovatnije i dalje nastaviti da dominiraju evropskim i svjetskim javnim mnijenjem.<\/p>\n

Evropske suze za imperatora<\/strong><\/p>\n

U stranim medijima nalazimo zastra\u0161uju\u0107e sli\u010dnosti u vrijednostima, a dihotomija izme\u0111u Gavrila Principa kao kukavice i austrijskog vojvode kao simpati\u010dnog i pristupa\u010dnog zaljubljenika u Slavene dominira u ve\u0107ini primjera.<\/p>\n

Britanski Economist na datum stogodi\u0161njice donosi originalni \u010dlanak objavljen povodom atentata u julu 1914-e, a u kojem se ubistvo Austro-Ugarskog prestolonasljednika melodramati\u010dno naziva kukavi\u010dkim \u010dinom, dok svako dru\u0161tvo koje mu aplaudira \u201czaslu\u017euje da nestane\u201d. Kao i drugi zapadni mediji, Economist oplakuje Ferdinanda tvrde\u0107i da su motivi za njegovo ubistvo nejasni, obzirom da je navodno bio veliki ljubitelj Slavena. Stoga se Principova inicijativa vidi kao rezultat \u201cludog mozga kriminalca\u201d koji je tragi\u010dno presudio \u201chrabrom\u201d i \u201csimpati\u010dnom\u201d nadvojvodi, retorika identi\u010dna BBC-jevoj. Danski BT ide jo\u0161 dalje u romantizaciji preminulog Ferdinanda. \u201cSofija, Sofija, ne smije\u0161 umrijeti, \u017eivi za na\u0161u djecu\u201d, navodne su posljednje rije\u010di vojvodine. \u201cUsprkos smrtonosnoj kugli u vratnoj arteriji uspjelo je nadvojvodi Francu Ferdinandu od Austro-Ugarske da izusti ove legendarne posljednje rije\u010di svojoj voljenoj trudnoj supruzu, prije nego je njegova glava pala unazad a njegov govor zamijenjen samrtnim ropcem\u201d, opisuje novinar BT-a u ekstazi posljednje trenutke nadvojvode i njegove supruge. Naravno, niti je Sofija zapravo bila trudna niti je iko ikada zabilje\u017eio posljednje rije\u010di umiru\u0107eg Ferdinanda, ali je tira\u017e tabloidskog BT-a nakon ovog remek djela knji\u017eevnog izri\u010daja zasigurno uve\u0107an.<\/p>\n

Deutsche Welle insistira da je atentat po\u010dinio srbijanski a ne srpski ili bosanski student, amnestiraju\u0107i tako Austro-Ugarsku za ultimatum Srbiji, te djelomi\u010dnu odgovornost iste za Prvi Svjetski rat. \u010cak ni ina\u010de liberalni britanski Guardian, kao ni njema\u010dki Die Zeit ne uspjevaju da obuhvate kompleksnost evropske i balkanske situacije u datom trenutku, ve\u0107 atentat prikazuju kao osnovni razlog za rat, automatski smje\u0161taju\u0107i krivicu u ruke srpskih nacionalista. \u201cIdealista, heroj ili terorista? Ubistvo koje je Gavrilo Princip izvr\u0161io nad austrougarskim prestolonasljednikom rezultiralo je Prvim svjetskim ratom. 100 godina kasnije u biv\u0161oj Jugoslaviji prisutni su brojni problemi.\u201d tvrdi novinar Die Zeita koji, uspostavljanjem paralele izmedju tada\u0161njih i sada\u0161njih problema na Balkanu tako\u0111er negira presudnu odgovornost vanjskih faktora.<\/p>\n

Niti u jednom trenutku nisu zapadni mediji zamijetili da se radi o ubistvu okupatora. Niti u jednom trenutku nije se napredna Evropa naivno zapitala \u0161ta je prestolonasljednik Austro-Ugarske zapravo radio u glavnom gradu Bosne i Hercegovine i koji su razlozi za mr\u017enju prema njemu. Nepostojanje kriti\u010dkog diskursa zna\u010di jedino to da se Evropa odmakla od svoje imperijalisti\u010dke pro\u0161losti onoliko koliko se kapitalizam odmaknuo od svoje opsesije novcem, samo umjesto Osmanlija i Austro-Ugarske, danas postajemo \u017ertve Raiffeisena i Turkish Ziraat banke. Globalni kapitalizam je odstranio potrebu za fizi\u010dkim prisutsvom okupatora na prostoru kolonije, ali je zadr\u017eao sve prednosti imperijalizma. Stoga su na dan imperatorove smrti zastave na pola koplja. Evropa oplakuje gubitak kolonija i smrt monarhije.<\/p>\n

Istina je ipak da nisu Srbi jedini krivi za Prvi Svjetski rat, premda su mu, opijeni nedavnim pobjedama iz Balkanskih ratova i no\u0161eni valom organskog nacionalizma, zasigurno doprinijeli. Bez sumnje, konflikt izmedju Austrije i Srbije konflikt je za kontrolu nad Bosnom, ali i druge dr\u017eave su imale svoje motive. Zapravo, kriva je upravo ona politika imperijalizma i kolonijalizma koja je u to vrijeme bila dominantna u Evropi i koja je zahtijevala osvajanje novih teritorija te obezbje\u0111ivanje novih resursa rastu\u0107oj populaciji zapadne i centralne Evrope. Kao \u0161to brojna relevantna literatura u svijetu, a ne samo srpska kao \u0161to tvrdi Deutche Welle, ukazuje – Njema\u010dka je \u017eeljela rat i mnogo prije tragi\u010dnog atentata. U poku\u0161aju da postane dominatna Evropska sila, rapidno se razvijaju\u0107i industrijski, ona po\u010dinje da prkosi Britaniji i na moru. Obzirom na kasno ujedinjenje, Njemci nisu imali priliku ostvariti posjede u Africi, koju su Britanci i Francuzi u to vrijeme ve\u0107 bili razdijelili me\u0111usobno. Jedino je rat mogao promijeniti dotada\u0161nji status quo. U Evropi, polagano umiranje Osmanskog carstva, takozvanog bolesnog \u010dovjeka Evrope, tako\u0111er je ostavilo prostora za akviziciju novih teritorija te formiranje novih nacionalnih dr\u017eava. Prvom svjetskom ratu tako prethodi i kumuje masovna utrka za naoru\u017eanjem, niz kriza vezanih za sukobe velikih sila oko kolonija, primarno Maroko i Bosna, generalno otima\u010dina za Afriku, odnosno potreba za crtanjem novih granica u vrijeme solidifikacije nacionalne drzave, pokrenute izme\u0111u ostalog finalnim propadanjem starih imperija.<\/p>\n

1914-e, Bosna se nalazila u samom centru, stije\u0161njena izme\u0111u ovih razli\u010ditih svjetskih interesa. S jedne strane, Bosanski Muslimani su dolazak katoli\u010dke Austrije na mjesto Osmanskog carstva vidjeli kao potencijalnu katastrofu, te je promjena vlasti stoga rezultovala u masovnim iseljenjima stanovni\u0161tva islamske vjeroispovijesti. Bosanski Muslimani su stoga tako\u0111er i oni koji su u najve\u0107oj mjeri pru\u017eili otpor Austro-Ugarskoj, ali je taj otpor u sebi sadr\u017eavao i elemente podr\u0161ke jenjavaju\u0107oj snazi Osmanske imperije. Bilo je te\u0161ko stanovni\u0161tvu islamske vjeroispovijesti zamisliti opstanak u kri\u0161\u0107anskoj Evropi bez Osmanskog carstva kao svojevrsne garancije tog opstanka. Za srpsko stanovni\u0161tvo (nacionalne identifikacije na bazi vjerosipovijesti su u ovom trenutku u jeku snage), dolazak Austrije tako\u0111er nije sa sobom donosio ni\u010deg dobroga. Ne samo da je Austrija zadr\u017eala feudalni sistem u kojem su srpski kmetovi radili na posjedima Begova – Muslimana, ve\u0107 je i Austrijska politika tretirala pravoslavno stanovni\u0161tvo kao metu za osvete protiv Srbijanske pan-slavenske politike i snova o ujedinjenju svih Slavena\/Srba u jednu dr\u017eavu. Me\u0111uetni\u010dki odnosi izme\u0111u srpskog i muslimanskog stanovni\u0161tva su tako ve\u0107 u startu problemati\u010dni, ali Austrija ih dodatno pogor\u0161ava organizuju\u0107i Muslimane u volonterske jedinice Schutzkorpsa koje su za cilj imale organizovanje pogroma i protjerivanje srpskog stanovni\u0161tva iz Bosne. Katoli\u010dko stanovni\u0161tvo, s druge strane osjetilo je unaprije\u0111enje statusa kroz organizovano naseljavanje katolika iz Hrvatske te izgradnju Katedrale Srca Isusova i drugih katoli\u010dkih crkava i vjerskih organizacija.<\/p>\n

Nostalgija za okupatorom<\/strong><\/p>\n

Kako onda shvatiti naslove sa Sarajevskih portala koji veli\u010daju uticaj Austro-Ugarske u Bosni kao pozitivan. Portal Radio Sarajeva posebno usvaja nostalgi\u010dan osvrt, govore\u0107i o imperiji kao o benevolentnom okupatoru, a o dolasku Franca Ferdinanda u Sarajevo kao o dolasku iz ljubavi prema slavenskoj supruzi. \u010citavo dominantno medijsko strujanje koje Principa karakteri\u0161e kao teroristu nije ni\u0161ta do usvajanje dominantnog zapadnog stava koji opravdava imperijalizam. Kakav je na\u0161 nacionalni identitet kad \u017eudimo za povratkom okupacije i nazivamo je najboljim vremenom u istoriji Bosne, fokusiraju\u0107i se na izgradnju puteva i \u017eeljezni\u010dkih pruga, naravno s ciljem odvo\u017eenja resursa, ali ko se jo\u0161 toga sje\u0107a? Da li je to samo poku\u0161aj da se eliminira svaka historijska veza i dokaz o suradnji sa \u201cgenocidnim\u201d Srbima, ili se naprosto radi o \u010de\u017enji za vremenom kad smo zapravo bili Evropa. Na jednom vrlo bazi\u010dnom nivou, psiholo\u0161ki mehanizam poistovje\u0107ivanja s agresorom jedna je varijanta \u0161tokholmskog sindroma. Ipak, okarakterisati Principa kao teroristu, s obzirom da je atentat na Franca Ferdinanda upravo atentat na Austro-Ugarsku monarhiju, zna\u010di pristati na ideju da je Bosna bila legitimni i prirodni dio Austro-Ugarske monarhije na \u0161ta se ni pod koju cijenu ne smije pristati.<\/p>\n

S druge strane, postoje oni koji Principa vide kao bosanskog patriotu, kao \u0161to je akademik Muhamed Filipovi\u0107. Usprkos dobrim namjerama ovakvih spisatelja uistinu je te\u0161ko na\u0107i dokaze za ovo. I sam Princip se izja\u0161njavao isklju\u010divo kao jugoslovenski nacionalista, a to je me\u0111u pravoslavnim intelektualcima tog vremena zna\u010dilo gotovo isklju\u010divo jedan vid srpske hegemonije. Na kraju krajeva i najliberalnije jugoslavenske ideje tog vremena vidjele su Srbiju kao ju\u017enoslavensku Prusiju, koja je u kontekstu njema\u010dkog ujedinjenja zadr\u017eala ulogu neprikosnovenog hegemona. \u010cinjenica je da je nakon Balkanskih ratova jedino Srbija od ju\u017enoslavenskih zemalja imala dovoljno sna\u017enu vojsku i adekvatnu dr\u017eavnu strukturu da bi mogla pomo\u0107i oslobo\u0111enju Hrvatske i Bosne od Osmanlija i Austro-Ugarske istovremeno. Na kraju krajeva i bliske veze sa Crnom rukom, tajnom velikosrpskom nacionalisti\u010dkom organizacijom sastavljenom od najvi\u0161ih vojnih kadrova, koja je deceniju ranije organizovala i izvela atentat na kralja Aleksandra I Obrenovi\u0107a I njegovu suprogu 1903-e, a koja je Principa i kompaniju trenirala i naoru\u017eala, a sam atentat planirala uz znanje, iako ne i odobravanje srbijanskog premijera Pa\u0161i\u0107a, govore o istom.<\/p>\n

Ipak, Gavrilo Princip za Bosance ne mo\u017ee biti u potpunosti negativan lik, a u kojoj mjeri je njegovim snovima dominirala ideja o bratstvu i jedinstvu a u kojoj ona o sprskoj dominaciji u zajedni\u010dkoj dr\u017eavi ju\u017enih Slovena, te\u0161ko je re\u0107i. \u010cini se da su se ove dvije ideje u to vrijeme nadopunjavale i postojale paralelno i istovremeno \u010dak i kod istih ljudi. Ono \u0161to je za nas zna\u010dajno jeste to da je Principov atentat s jedne strane ozna\u010dio po\u010detak kraja direktnog imperijalizma u Evropi, a jo\u0161 va\u017enije je to da je taj sudbonosni metak pokrenuo mehanizme potrebne za kona\u010dno ujedinjenje ju\u017enih Slavena te nastanak prve Jugoslavije, zajednice u kojoj smo u jednom ili drugom obliku postojali gotovo osamdeset godina. Napokon, ono \u0161to je od presudnog zna\u010daja ne samo za dana\u0161nje histori\u010dare ve\u0107 i za sve nas jeste uspomena na to da je premda u velikoj mjeri konflitna, relacija izme\u0111u bosanskih Srba i Muslimana na samom pragu Prvog svjetskog rata, kao i poslije njega, bila zapravo bazirana na zajedni\u010dkom interesu i da je upravo taj zajedni\u010dki interes morao biti prisutan da bi se ostvarila prva dr\u017eava ju\u017enih Slavena, koja nije bila \u017ertva niti Osmanlija niti Austrijanaca. Na po\u010detku dvadeset i prvog vijeka brojni su poku\u0161aji da se zatomi uspomena na me\u0111uetni\u010dku saradnju i da se \u010ditava historija prika\u017ee kao historija konflikta i genocida, ali realnost je uvijek kompleksnija od ovoga. Kreiranje nacionalnog identiteta, koji je u Bosni jedva zapo\u010det proces, ne mo\u017ee se ostvariti na falsifikatima, nego samo na objektivnim preispitivanjima, pitanje je dakako, da li smo spremni na otvoren razgovor.<\/p>\n

Media.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jedan pogled na medijsko izvje\u0161tavanje o stotoj godi\u0161njici sarajevskog atentata<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-153872","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/153872","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=153872"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/153872\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=153872"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=153872"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=153872"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}