{"id":153452,"date":"2014-07-26T07:30:49","date_gmt":"2014-07-26T05:30:49","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=153452"},"modified":"2014-07-27T10:52:36","modified_gmt":"2014-07-27T08:52:36","slug":"krvavi-ples-u-trajanju-od-sto-godina","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/07\/26\/krvavi-ples-u-trajanju-od-sto-godina\/","title":{"rendered":"Krvavi ples u trajanju od sto godina"},"content":{"rendered":"

Autor: Hrvoje Ivan\u010di\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Gledaju\u0107i tijela ubijenih Palestinaca u Pojasu Gaze bijes obuzme svakog normalnog \u010dovjeka. Za to jednostavno nema opravdanja. Ali promatrati zadnje sukobe u Izraelu i Palestini van konteksta sasvim je suludo, isto kao \u0161to je suluda \u010dinjenica da se u dobrom dijelu javnosti jednu stranu demonizira, a drugom se postaje fasciniran. U glavama prosje\u010dnih \u010ditatelja sve se svodi na arhetipove Davida i Golijata, s tim da David ovog puta nije \u017didov.<\/p>\n

Rje\u0161enje stoljetnog sukoba ne\u0161to je toliko gnjusno i ljigavo za ekstremne struje, da o tome ne razmi\u0161ljaju ni u najgoroj situaciji. Radi se o jednostavnoj koegzistenciji i o suradnji. Ali egzistencija jednog identiteta je od samog po\u010detka bila uvjetovana negiranjem “onog drugog”. Na opoziciji prema “drugom” gradio se vlastiti identitet i vlastita nacionalna svijest izrasla u zadnjih sto godina.<\/p>\n

\u010cisto da podsjetimo. Izraelci i Palestinci dijele maleni komad zemlje koji jedni zovu Izrael, a drugi Palestina. Palestinci \u017eive prete\u017eno u Pojasu Gaze i Zapadnoj Obali, dvije regije razdvojene i politi\u010dki i geografski, dok Izrael koegzistira na ostatku teritorija od \u010dega 60 posto \u010dini pustinja Negev. I koliko god jedni drugima htjeli negirati pravo na naciju, trenutna situacija je takva da to pravo imaju i jedna i druga strana.<\/p>\n

Po\u0161to su njihovi identiteti izrasli na me\u0111usobnim sukobima i na negiranju prava postojanja onih drugih, jedini mogu\u0107i korak prema su\u017eivotu je transcendentni identitet u kojemu \u0107e biti zadovoljene nacionalne ambicije jednih i drugih, bez prevelikog odricanja, osim odricanja onog ekstremnog i nasilnog elementa.<\/p>\n

Izraelsko-palestinski sukob u sr\u017ei je sukob dvaju nacionalizama koji pola\u017eu pravo na istu zemlju. Odnos prema zemlji sredi\u0161nji je element svakog nacionalizma, pa tako i dva spomenuta. Nacije su kroz povijest nastajale na razli\u010dite na\u010dine, a \u010desto potaknute suprotnostima prema drugim nacijama. Kako bismo mogli tvrditi – “to smo mi”, “to su na\u0161e posebnosti” – moramo ih usporediti s ne\u010dim razli\u010ditim. Mnoge nacije nastale se kao otpor kolonijalizmu (arapski pokret) ili kao umjetno stvorene od ruke kolonizatora (ve\u0107ina zemalja Afrike). Hrvatski nacionalni pokret nastao je dobrim dijelom kao otpor austrijskom i ma\u0111arskom centralizmu tijekom 19. stolje\u0107a.<\/p>\n

Iako su u nedavnoj povijesti napravljeni koraci prema miru (Sporazum iz Osla 1993, samit u \u0160arm el \u0160eiku 2005.), konflikt je zadnjih godina eskalirao i izmrcvario u\u010dinjene napore. Sve u svemu, veliki dijelovi i jednog i drugog nacionalnog korpusa nisu u stanju odre\u0107i se svojih, sad ve\u0107 tradicionalnih stavova o negiranju prava na postojanje onih drugih. U tu se svrhu koriste argumenti koji se konstantno, ve\u0107 desetlje\u0107ima ponavljaju.<\/p>\n

Mnogi Palestinci, prema tome i Arapi, nijekali zu \u017didovima pravo na dr\u017eavu tvrde\u0107i da su oni tek vjerska skupina i ni\u0161ta vi\u0161e od toga. O tome bi se dakako dalo raspravljati, po\u0161to su mnogi \u017didovi doseljeni u Izrael, uistinu proistekli iz potpuno razli\u010ditih kultura. No s vremenom se svatko od njih uklopio u jednu jedinstvenu naciju i to je \u010dinjenica. Palestinci su tako\u0111er diskreditirali \u017eidovski nacionalni pokret, cionizam, nazivaju\u0107i ga kolonijalizmom perpetuiranim od strane Europe i bez ikakvih pravih veza sa zemljom u koju su doseljavali. Jedina veza je dodu\u0161e staro izraelsko kraljevstvo od prije 2000 godina, i onih nekoliko posto \u017didova koji su cijelo vrijeme \u017eivjeli u Palestini. No ukoliko promatramo nastajanje nacija, one se formiraju tek u 19. stolje\u0107u, kada nastaje i cionizam te se zapo\u010dinje s kolonizacijom u tada\u0161nji dio Otomanskog carstva, u vrijeme dok palestinski nacionalni identitet jo\u0161 uvijek nije postojao.<\/p>\n

Izraelci s druge strane Palestincima nije\u010du postojanje identiteta razli\u010ditog od onog arapskog. U njihovim o\u010dima, palestinski je nacionalizam umjetno stvoren, bez ikakvih \u010dvrstih korijena u pro\u0161losti. I ovu tvrdnju mo\u017eemo smatrati djelomi\u010dno to\u010dnom. Ali kao opozicija sve prisutnijoj \u017eidovskoj kolonizaciji razvijao se otpor lokalnog arapskog stanovni\u0161tva koji je s vremenom, po\u010dev\u0161i od britanske uprave 1920-ih, izrastao u nacionalni pokret. Me\u0111usobna isprepletenost dvaju nacionalizama vidljiva je na svakom koraku. Kao da jedan bez drugoga ne mogu, jer i izraelski se nacionalizam s godinama izgradio usmjeren k diskreditaciji i negaciji onog drugog.<\/p>\n

Unato\u010d tim nijekanjima, obje su strane razvile vlastite nacije. Izrael je stvorio jaku dr\u017eavu, s konzistentnim institucijama i sna\u017enom vojskom, dok su Palestinci razvijali nacionalni identitet kao opozicija u borbi za isti komad zemlje \u0161to se o\u010dituje u Prvoj i Drugoj Intifadi, 1987. i 2000.<\/p>\n

Vje\u017ebanje nacionalizma tijekom britanske kolonizacije<\/strong><\/p>\n

Arapski se nacionalizam po\u010deo razvijati tijekom 19. stolje\u0107a kao otpor slabom Otomanskom carstvu. Rasplamsao se tijekom Prvog svjetskog rata, potaknut najvi\u0161e od zapadnih sila. Britanska je vlada nastojala na svoju stranu pridobiti i bogate \u017didove pa je tzv. Balfourovom deklaracijom 1917. podr\u017eala ideju osnivanja \u017eidovske dr\u017eave u Palestini u kojoj je upravo Britanija 1920. dobila mandat od Lige naroda.<\/p>\n

Na po\u010detku spomenutog mandata tamo je \u017eivjelo oko 590.000 Arapa i oko 50 tisu\u0107a \u017didova. No taj se omjer ubrzo po\u010deo mijenjati. Britanci su nastojali odr\u017eavati politi\u010dku ravnote\u017eu izme\u0111u doseljenih \u017didova i arapske ve\u0107ine, daju\u0107i obim stranama obe\u0107anja, no s rastom \u017eidovskog useljavanja raslo je i arapsko nezadovoljstvo. Po\u010deli su izbijati oru\u017eani sukobi.<\/p>\n

Prvi se dogodio 1920. u Jeruzalemu, a najve\u0107i 1929. i 1936. tijekom arapskih ustanaka koje je vodio jeruzalemski muftija Amin al-Husein. Britanci su ih ugu\u0161ili silom.<\/p>\n

Uo\u010di Drugog svjetskog rata London je u\u010dinio politi\u010dke ustupke Arapima, zbog \u010dega je promijenjen stav prema useljavanju, te je ograni\u010den kontingent useljenika na 75 000 dok je za ve\u0107i broj imigranata bila potrebna arapska suglasnost.<\/p>\n

Po svr\u0161etku rata, to\u010dnije 1947. Velika Britanija odlu\u010duje staviti svoj mandat u Palestini na raspolaganje Ujedinjenim narodima.<\/p>\n

\u010cim je UN proglasio prestanak mandata, isti dan, 14. svibnja 1948. \u017didovsko narodno vije\u0107e proglasilo je izraelsku dr\u017eavu na podru\u010dju koje mu je dodijelio plan podjele. Dan nakon progla\u0161enja nezavisnosti zapo\u010dinju teroristi\u010dki napadi arapskih snaga u Jeruzalemu, ali i napad arapskih vojski na Izrael i Prvi izraelsko – arapski rat.<\/p>\n

Po svr\u0161etku rata 1949. Izrael je sebi pripojio jo\u0161 40 posto teritorija koji je bio namijenjen za palestinsku dr\u017eavu.<\/p>\n

Razvoj palestinske nacionalne ideje<\/strong><\/p>\n

Palestinska se nacionalna ideja razvijala sustavno s razvojem dr\u017eave Izrael. Tragi\u010dna sudbina htjela je da se Palestinci disperziraju kao \u0161to su se neko\u0107 disperzirali \u017didovi. Al Nakba je naziv najve\u0107e katastrofe Palestinaca odnosno velikog izbjegli\u010dkog vala 1948; tijekom kojeg je 750 000 ljudi napustilo domove. Oni i dan danas \u017eive u kampovima susjednih zemalja, s tim da su im jedino u Jordanu priznata gra\u0111anska prava i tamo \u010dine preko 50 posto stanovni\u0161tva. U Libanonu, u egzilu, kao gra\u0111ani drugog reda \u017eive ve\u0107 generacijama.<\/p>\n

Razvoj palestinskog nacionalizma odvija se na nekoliko mjesta i u potpuno druga\u010dijim uvjetima. On se razvija u izbjegli\u0161tvu: u kampovima i u dijaspori diljem svijeta; razvija se na palestinskom teritoriju: Gaza i Zapadna Obala; te u Izraelu, gdje \u017eivi oko 20 posto Palestinaca.<\/p>\n

Logi\u010dno je pretpostaviti da se me\u0111u raseljenim Palestincima javlja osje\u0107aj otu\u0111enosti, \u017eelja za povratkom u dom pradjedova te samim tim i osje\u0107aj nacionalizma. Literatura, posebno poezija, igra va\u017enu ulogu u definiciji nacionalizma kao \u017eelje za povratkom u domovinu. Preko literature, ra\u0161trkani su Palestinci bili u mogu\u0107nosti ujediniti se i graditi identitet.<\/p>\n

Palestinski identitet oblikovala je arapska borba protiv kolonijalizma isto kao i politi\u010dke ideologije 20. stolje\u0107a: naserizam, cionizam, a trenutno i islamski fundamentalizam. Religija je posljednjih desetlje\u0107a prodrla u tkivo palestinskog nacionalizma, za razliku od pro\u0161lih vremena kada je borba bila povezana s ljevi\u010darskim organizacijama na \u010delu kojih je stajao Jaser Arafat.<\/p>\n

Zbog prisutnog Hamasa u Pojasu Gaze, Izrael poku\u0161ava dokazati da je terorizam inherentan palestinskoj borbi za nacionalni teritorij. U potpunosti je krivo pobrkati pravednu palestinsku borbu za vlastitu dr\u017eavu s ideolo\u0161kim sukobom izme\u0111u terorista i zapadnih vrijednosti, slobode i demokracije.<\/p>\n

Sukob koji oblikuje identitet<\/strong><\/p>\n

U izraelsko-palestinskom konfliktu, kao u ostalom i u svim drugim konfliktima u svijetu, svaka zara\u0107ena strana oblikovana je sukobom. Ukoliko je sukob permanentan i traje sto godina, on se upija u nacionalno tkivo i postaje conditio sine qua non opstanka nacije. Takav na\u010din razmi\u0161ljanja za sobom vu\u010de i duboku psiholo\u0161ku traumu koja, \u0161to svjesno \u0161to nesvjesno, stvara sliku prema prema ostatku svijeta. Revizija takve konstelacije zna\u010dila bi duboko preispitivanje svih dosada\u0161njih mitova i elemenata koji su utkani u nacionalni identitet jednih i drugih. U sada\u0161njem shva\u0107anju, do\u017eivljaj uspjeha jedne grupe nu\u017eno zna\u010di neuspjeh druge. Zbog toga se tijekom godina razvilo ogromno nepovjerenje, pa i strah koji je te\u0161ko izbrisati.<\/p>\n

Iako \u0107e mnogi Izraelci tvrditi kako Arapi u Izraelu imaju ve\u0107a prava nego u bilo kojoj arapskoj zemlju, ta \u010dinjenica, koja je velikim dijelom to\u010dna, ne zadovoljava nacionalne te\u017enje palestinskog naroda.<\/p>\n

Slabost i ranjivost Palestinaca usko je povezana s napretkom i ja\u010danjem Izraela. Veliki egzodus 1948. uzrokovan je snagom Izraela, ali i odlu\u010dno\u0161\u0107u arapskih zemalja da ga napadnu. Isto je i s ratom 1967.<\/p>\n

Bitan faktor u me\u0111uzavisnosti obje nacije je slika koju o njima ima vanjski svijet. U slu\u010daju Izraelaca to je slika nasilnika, tla\u010ditelja, grubijana s mi\u0161i\u0107ima, rasista odgovornog za granatiranja, ubijanja civila, mu\u010denja. U slu\u010daju Palestinaca to je slika fanati\u010dnog borca s bombom u ruci koji napada civilne ciljeve, \u010desto i u samoubila\u010dkim akcijama, a u posljednje vrijeme, i opravdano, kao \u017ertvu sa stotinama mrtvih civila na ulicama gradova. I jedni i drugi \u017eele se svijetu pokazati kao civilizirana i uljudna grupa koja nasilju pribjegava samo izazvana drugom stranom.<\/p>\n

Recentni sukob u Gazi samo je nastavak tog krvavog plesa dugog stotinu godina. Prema informacijama koje imamo krvoproli\u0107e je isprovocirano od strane Hamasa, a izraelski odgovor na provokaciju vi\u0161e je nego brutalan. Hamas, politi\u010dki predstavnik Palestinaca u Gazi, svojevrsno je krilo egipatskog Muslimanskog bratstva i organizacija s izrazitim vjerskim nabojem. \u010cisto da podsjetimo, Muslimansko bratstvo u Egiptu je zabranjeno.<\/p>\n

Hamas ne priznaje dr\u017eavu Izrael, ve\u0107 to podru\u010dje naziva “\u017didovski entitet”. Ta organizacija nije\u010de pravo \u017didova na dr\u017eavu. Fatah, koji je najja\u010da organizacija na Zapadnoj Obali od 2006. godine u sukobu je s Hamasom. Ove godine u travnju, postignut je dogovor izme\u0111u Hamasa i Fataha o vladi nacionalnog jedinstva. Prilikom mirovnih pregovora to se nije svidjelo slu\u017ebenom Izraelu \u010diji je premijer Benjamin Netanyahu u razgovoru za BBC rekao da Fatah mo\u017ee imati ili mir s Izraelom ili pakt s Hamasom, kojega Izrael smatra teroristi\u010dkom organizacijom.<\/p>\n

Na kraju dana evidentno je da Izraelci ne\u0107e popustiti tek tako i odustati od vlastite dr\u017eave. Ona je \u010dinjenica i ona je tu. Isto kao \u0161to Palestinci ne \u017eele postati tek manjina unutar Izraela i popustiti pred stalnim podizanjem izraelskih naselja na podru\u010dju Zapadne Obale. I Palestinci imaju naciju i njihova zemlja pripada njima. Jedni i drugi kao uvjet koegzistencije imaju transcendenciju nacionalnih identiteta u ne\u0161to vi\u0161e, u ne\u0161to \u0161to nije isklju\u010divo za “one druge”.<\/p>\n

Hrvojeivancic.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Gledaju\u0107i tijela ubijenih Palestinaca u Pojasu Gaze bijes obuzme svakog normalnog \u010dovjeka. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-153452","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/153452","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=153452"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/153452\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=153452"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=153452"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=153452"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}