{"id":153248,"date":"2014-07-24T08:11:18","date_gmt":"2014-07-24T06:11:18","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=153248"},"modified":"2014-07-23T22:20:52","modified_gmt":"2014-07-23T20:20:52","slug":"bitka-za-venezuelu-je-nas-staljingrad","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/07\/24\/bitka-za-venezuelu-je-nas-staljingrad\/","title":{"rendered":"“Bitka za Venezuelu je na\u0161 Staljingrad”"},"content":{"rendered":"

Atilio Bor\u00f3n, profesor politi\u010dkih znanosti na Institutu dru\u0161tvenih znanosti Latinske Amerike i na Sveu\u010dili\u0161tu u Buenos Airesu s doktoratom Sveu\u010dili\u0161ta Harvard, generalni tajnik organizacije CLACSO, akademske krovne udruge Latinske Amerike, a 2005. potpisnik Manifesta sa Svjetskog dru\u0161tvenog foruma u Porto Alegreu. Atilio Bor\u00f3n oduvijek tvrdi da su Sjedinjene Dr\u017eave “teroristi\u010dka prijetnja svjetskom miru” i vrlo je kriti\u010dan prema Izraelu. Otvoreno je u akademskoj zajednici izrazio svoje neslaganje s ameri\u010dkim progonom Juliana Assangea. Godine 2009. je od me\u0111unarodne organizacije UNESCO dobio nagradu “Jose Marti” za doprinos integraciji latinoameri\u010dkih i karipskih zemalja<\/em><\/p>\n

\"\"<\/a>U mjesecu lipnju je dao intervju u kojem kristalno jasno opisuje situaciju u Latinskoj Americi, te\u017enje, opasnosti i stremljenja naroda koji su dugi niz desetlje\u0107a \u017eivjeli u “ameri\u010dkom dvori\u0161tu”. Intervju je vodio istaknuti argentinski sociolog, marksist i novinar Katu Arkonada.<\/strong><\/em><\/p>\n

Katu Arkonada: Na koji na\u010din opisujete povijesni trenutak u kojem se nalazimo, u kojem je valjda jasno da s jedne strane imamo krizu kapitalizma, dok se s druge imperijalisti\u010dka agresija u svijetu sve vi\u0161e produbljuje?<\/em><\/p>\n

Atilio Bor\u00f3n: Vjerujem da se kapitalizam danas suo\u010dava sa svojom najve\u0107om krizom u povijesti. To je \u010dinjenica koje, na\u017ealost, mnogi nisu svjesni, \u010dak ni unutar ljevice. Neki govore o krizi kapitalizma koja se dogodila ‘70-ih, a oni najhrabriji je uspore\u0111uju s recesijom iz 1929. Ali ova kriza je puno ozbiljnija od svih prethodnih.<\/p>\n

Ako ste pro\u010ditali literaturu o krizi 1929., nigdje se ne pojavljuje rije\u010d nafta, nema ni vode kao termina, kao ni klimatskih promjena. Kriza 1929. je bila mnogo vi\u0161e ograni\u010dena na gospodarsku i financijsku sferu. Sada je, me\u0111utim, eksplodirala sveobuhvatna kriza. Financijska, ali u kombinaciji s krizom energetskog modela, klimatskome krizom, krizom vode, od \u010dega ni\u0161ta nije bilo prisutno u prethodnim krizama.<\/p>\n

Imamo i vrlo kriti\u010dnu situaciju u me\u0111unarodnom sustavu, koji je postojao kao bipolarni uzorak stvoren nakon Drugog svjetskog rata. On se sru\u0161io implozijom Sovjetskog Saveza, \u0161to je rezultiralo jednim od rijetkih trenutaka ameri\u010dke unipolarnosti i neki intelektualci su mislili da \u0107e to carstvo trajati stolje\u0107ima. U stvari, to je poteklo unutar skupine \u010dije je jezgro u Washingtonu pokrenulo projekt “New American Century”, ali je to trajalo samo oko 10 godina. Odjednom, iznad svega toga, dogodila su se velika ekonomska previranja kapitalizma, temeljni pomak tektonskih plo\u010da me\u0111unarodnog sustava se dogodio s pojavom Kine, koja \u0107e uskoro postati najve\u0107e svjetsko gospodarstvo, ali i Indije koja napreduje u skokovima i po istoj liniji.<\/p>\n

S obzirom na ove nove geopoliti\u010dke \u010dimbenike, kapitalizam je poduzeo hitne intervencije i vladaju\u0107a klasa u tom carstvu je jednostavno primijenila recepte koji su izazvali ovu krizu. Tako smo u situaciji u kojoj postoje objektivni uvjeti da bi ljevica mogla ponuditi izlaz iz krize, ali, kao \u0161to je i Lenjin rekao, objektivni uvjeti sami po sebi nisu dovoljni da proizvedu revolucionaran ishod. Tako veliki problemi tra\u017ee i subjektivne uvjete, a problem subjektivnih uvjeta se mo\u017ee vidjeti u onome \u0161to se dogodilo na proteklim europskim izborima ili, bez da idemo daleko, ono \u0161to se dogodilo u prvom krugu predsjedni\u010dkih izbora u Kolumbiji, gdje se gotovo 80% bira\u010dkog tijela odlu\u010dilo glasati za svog krvnika.<\/p>\n

Dakle, mi se suo\u010davamo s najte\u017eom od svih kriza u povijesti kapitala i kapitalizma. Me\u0111utim, ova kriza kao nikada prije kasni u sazrijevanju subjektivnih \u010dimbenika koji su toliko va\u017eni, a to je ono \u0161to spre\u010dava ljevicu da prona\u0111e izlaz iz ove krize.<\/p>\n

Ova je kriza kao trenutak prijelaza u starost, gdje jo\u0161 nema smrti, a novi trenutak se jo\u0161 uvijek ne ra\u0111a, \u010dudovi\u0161na pojava…<\/em><\/p>\n

Atilio Bor\u00f3n: Da, gledaj kako su porasli rasizam, fa\u0161izam, ekstremizam svih vrsta u vrlo opasnom me\u0111unarodnom kontekstu.<\/p>\n

Pri\u010dajmo o Latinskoj Americi i kako ste opisali ovu 2014.? Kako je vidite u drugoj polovici godine u kojima se kontinent suo\u010dava s va\u017enim izbornim procesima, kao \u0161to je upravo drugi krug u Kolumbiji, ili predsjedni\u010dki izbori u Brazilu, Boliviji i Urugvaju u listopadu?<\/em><\/p>\n

Atilio Bor\u00f3n: Vrlo sam zabrinut. \u010cak sam puno razgovarao s Alvarom Garcim Linerom u Buenos Airesu. On kao potpredsjednik Bolivije gradi klasi\u010dni marksisti\u010dki pristup, uz napomenu da revolucije nikada ne slijede linearni trend. U Latinskoj Americi je ameri\u010dko carstvo do\u017eivjelo veliki poraz u Mar del Plati 2005. (IV summit svih zemalja Sjeverne, Sredi\u0161nje i Ju\u017ene Amerike, na kojem su se lideri Latinske Amerike suprotstavili Washingtonu i dogodili su se masovni antiameri\u010dki prosvjedi op.a.)<\/p>\n

Do\u0161lo je do svih vrsta otpora, ali je zna\u010dajno usporavanje u procesu revolucionarnog razvoja u regiji ote\u017eala smrt Huga Chaveza. To je bio veliki udarac, jer je s njegovom smr\u0107u nestao veliki motor emancipacije i procesa integracije u Latinskoj Americi. Chavez nije bio jedina pokreta\u010dka snaga u tom procesu, ali je svakako najva\u017enija.<\/p>\n

Mislim da smo u vrijeme stagnacije, \u0161to ne zna\u010di da je takvo \u0161to nepovratno. Me\u0111utim, ako pogledate izborne alternative koje se nude u Latinskoj Americi, u Kolumbiji je najmanje lo\u0161a opcija Juan Manuel Santos (koji je pobijedio u drugom krugu op.a.), \u010dak i pored masovnih grobnica i svega \u0161to ga prati. U Urugvaju je protukandidat Vazquez, \u010dovjek koji je za vrijeme nereda u tvornicama papira nazvao Georgea W. Busha i pitao ga da preko Argentine po\u0161alje ameri\u010dku vojsku u zemlju.<\/p>\n

Tabar\u00e9 Vasquez koji je koketirao s Pacifi\u010dkim Savezom…<\/em><\/p>\n

Atilio Bor\u00f3n: On je oti\u0161ao u Pacifi\u010dki Savez, kojem je imperijalizam posao, kako ka\u017eu u Venezueli.<\/p>\n

U Brazilu se otvara pitanje kontinuiteta Dilme Rosseff i glavnih nedostataka vlade njene Radni\u010dke partije (PT). Ona je odustala od svog izvornog projekta iz osamdesetih. Temeljni projekt Radni\u010dke partije je mrtav. Ja se uvijek sje\u0107am citata Fernanda Henriquea Cardosa, bio je jedan od najsjajnijih u\u010ditelja kojeg sam u \u0161ezdesetim godinama imao u \u010cileu. Na sveu\u010dili\u0161tu je dr\u017eao seminar “Metoda marksisti\u010dke analize”, a jedna od stvari koju nam je rekao je da ljudi uvijek vi\u0161e vole original od kopije. Istinitost te tvrdnje se danas vidi u Brazilu, \u010cileu i ostalim zemljama na kontinentu, ali i u Europi, koja kopira neoliberalni model ili sve ide prema neoliberalnom karakteru, ali to navodno odgovara i socijalistima. Ljudi radije izabiru \u010dvrstu desnicu, jer \u0107e mo\u017eda izmisliti ne\u0161to novo, a ne\u0107e kopirati. U slu\u010daju Brazila, odustajanje od velikih zastava Radni\u010dke partije je doista vrlo osjetljivo pitanje i tako\u0111er se nitko ozbiljno nije osvrnuo na temu.<\/p>\n

Ponekad vidim ljude da s velikom zabrinuto\u0161\u0107u govore o post-neoliberalizmu u tim zemljama, a vrlo je malo zemalja koje su iza\u0161le iz staze neoliberalizma i to sigurno nije slu\u010daj u Brazilu. Mo\u017eda malo Argentina, gdje je do\u0161lo do procesa nacionalizacije mirovinskih fondova, oporavka kompanije Aerolineas Argentinas i ve\u0107e intervencije dr\u017eave u cjelini, ali jo\u0161 uvijek imaju vrlo jak i ra\u0161iren neoliberalni otpor u cijelom gospodarstvu. Nominacije koje se naziru 2015. u Argentini nisu ni\u0161ta vi\u0161e ohrabruju\u0107e nego \u0161to je Tabar\u00e9 V\u00e1squez u Urugvaju, pa se sigurno radi o vrlo bezizglednom scenariju.<\/p>\n

Zapravo su to promjene koje se doga\u0111aju na jugu kontinenta i simboliziraju nekako ono \u010dime smo se suo\u010dili na kontinentalnoj razini. Npr. promjena osovine Cristina Kirchner – Mujica, \u010dak i sa svim svojim ograni\u010denjima, u hipotetsku osovinu Scioli – Tabar\u00e9.<\/em><\/p>\n

Atilio Bor\u00f3n: Naravno, to su vrlo jaki potresi. Kao \u0161to je jednom Istv\u00e1n M\u00e9sz\u00e1ros, koji je osim \u0161to je veliki filozof, \u010dovjek s vrlo jakim smislom za humor, odgovorio na pitanje: “Mislite li da \u0107e na\u0161a budu\u0107nost biti socijalizam ili barbarstvo?”, a M\u00e9sz\u00e1ros je odgovorio kako \u0107e, “ako budemo sretni, to biti barbarstvo”. Mogli bismo re\u0107i, Scioli-Tabar\u00e9 ne\u0107e biti tako lo\u0161, jer na argentinskoj strani mo\u017ee postojati jo\u0161 gora alternativa. Naime, postoje dva ili tri kandidata koji su gori od Sciolia. To su naprosto glasnici ameri\u010dkog veleposlanstva, kao \u0161to je Sergio Massa ili, na primjer, Mauricio Macri.<\/p>\n

Mi sudjelujemo u regionalnoj politi\u010dkoj integraciji i zauzimamo sredi\u0161nje mjesto u raspravama o produbljivanju tog procesa. Koliko se po va\u0161em mi\u0161ljenju napredovalo u tim procesima, i kakve su se promjene dogodile na kontinentu?<\/em><\/p>\n

Atilio Bor\u00f3n: Prvo, moramo povu\u0107i tanku liniju koja razdvaja procese u zemljama poput Bolivije, Ekvadora i Venezuele, od kojih su u tijeku na jugu kontinenta. Ovdje nedostaje radikalizma kojeg u sebi ima bolivarski proces, koji je napredovao zahvaljuju\u0107i prirodnim resursima, nafti u prvom redu. To se nije dogodilo na jugu. U Argentini se \u010desto kao primjer uzima slu\u010daj kompanije YPF, ali to je jo\u0161 uvijek korporacija koja je na burzi u New Yorku i velika polja i postrojenja “Vaca Muerta” \u010dine podru\u017enicu sa sjedi\u0161tem u Delawareu u Sjedinjenim Dr\u017eavama. Ne\u0161to sli\u010dno se doga\u0111a s kompanijom “Petrobras” u Brazilu, ali to nije slu\u010daj u Boliviji, Ekvadoru i Venezueli, gdje se ponovno prisvajanje prirodnog bogatstva otetog za vrijeme imperijalizma nije dogodilo tako radikalno kao na jugu kontinenta. To je razlog za\u0161to nagla\u0161avam va\u017enost procesa Bolivarske revolucije u zemljama koje sam spomenuo. One su postigle zna\u010dajan napredak u ovom podru\u010dju, a uz to i vrlo zna\u010dajan napredak u podru\u010dju redistribucije prihoda, smanjenju siroma\u0161tva i autonomije u odnosu na velike sile u me\u0111unarodnom sustavu. Ne mo\u017eemo zanemariti to \u0161to je Rafael Correa u Ekvadoru protjerao ameri\u010dke baze u Manti, revidirao vanjski dug, napustio ICSID (organizacija Svjetske banke op.a.) i \u0161to je iza\u0161ao iz “Ugovora iz Ria” (TIAR, jo\u0161 jedna od inicijativa Washingtona u Latinskoj Americi op.a.).<\/p>\n

Da ne spominjem Eva Moralesa koji je protjerao ameri\u010dke veleposlanike, USAID i DEA-u, tako\u0111er napustio ICSID, oporavio nacionalno bogatstvo i ponovno pregovara o naftnim ugovorima (trenutno pregovara s ruskim Rosneftom op.a.)<\/p>\n

Sve te zemlje su vratile stupanj suvereniteta kojeg smo izgubili u Argentini, Urugvaju, Brazilu i \u010cileu.<\/p>\n

Isto se odnosi i na slu\u010daj Venezuele i velikog napretka Bolivarske revolucije. To nije slu\u010dajno, stoga \u0107e se procesi promjene osjetiti u cjelini, a posebno u Venezueli, koja \u0107e biti izlo\u017eena najve\u0107em udaru.<\/p>\n

Nama mora biti jasno da je Venezuela na\u0161a “bitka za Staljingrad”. Ako Venezuela podlegne pred brutalnom protuofenzivom koju vodi Washington, koji trenutno u toj zemlji primjenjuje model “smjene re\u017eima” kao u Ukrajini i Libiji, zavr\u0161it \u0107e se procesi promjene koji su u tijeku na kontinentu. Bez obzira da li su ti procesi radikalni ili umjereni, na kraju \u0107emo do\u017eivjeti istu sudbinu.<\/em><\/p>\n

Atilio Bor\u00f3n: “Venezuela \u0107e se na\u0107i na najve\u0107em udaru i nama mora biti jasno da je Venezuela na\u0161a “bitka za Staljingrad”, jer njenim \u0107emo padom svi do\u017eivjeti istu sudbinu!”<\/p>\n

Doista, postoji veza izme\u0111u povratka prirodnih resursa, a time i gospodarskog i politi\u010dkog suvereniteta, te o\u017eivljavanja imperijalisti\u010dke agresije na drugoj strani…<\/em><\/p>\n

Atilio Bor\u00f3n: Na mom blogu sam objavio va\u017enu pri\u010du, koju je kasnije preuzeo Los Angeles Times, koji potvr\u0111uje da su procjene na kojima se temeljila pretpostavka energetske neovisnosti SAD-a propali. Sjedinjene Dr\u017eave odavno govore da oni imaju ogromne nekonvencionalne rezerve plina i nafte (plin iz \u0161kriljca) u Pojasu Monterrey u Kaliforniji. No, LA Times je objavio sveobuhvatno izvje\u0161\u0107e, koje je kasnije potvrdila posebna agencija ameri\u010dkog Ministarstva energetike, isti\u010du\u0107i da je do\u0161lo do ogromnog precjenjivanja tih rezervi za 96%. 2011. su oni najavili da imaju 13 700 milijuna barela, a trenutne procjene su 600 milijuna, \u0161to je otprilike iznos rezervi nafte koju ima Bolivija.<\/p>\n

To \u0107e zna\u010diti jo\u0161 ve\u0107i pritisak na Venezuelu i Brazil, zemlje u kojima su velika le\u017ei\u0161ta nafte na kontinentu, i jo\u0161 ve\u0107i pritisak na Argentinu koja ima rezerve \u0161kriljca u poljima “Vaca Muerta”. Nije slu\u010dajno prije nekoliko dana Argentinu posjetio podtajnik za energetiku Sjedinjenih Dr\u017eava, Daniel Poneman, koji je posjetio podru\u010dje “Vaca Muerta” i potpisao sporazum s ministrom Federalnog razvoja u cilju ja\u010danja i produbljivanje razmjene i suradnje izme\u0111u dviju zemalja, a znamo \u0161to to zna\u010di za Washington. Odnosno, koliko njima malo zna\u010di rije\u010d “suradnja”.<\/p>\n

Jasno je, dakle, da \u0107e taj pritisak pratiti ove procese otprilike istom razinom\u2026<\/em><\/p>\n

Atilio Bor\u00f3n: Naravno, pritisak u slu\u010daju Venezuele \u0107e se pretvoriti u kampanju medijskog terora, koji se ne\u0107e voditi samo protiv Bolivarske revolucije.<\/p>\n

Koji su najve\u0107i izazovi u na\u0161oj neposrednoj budu\u0107nosti?<\/em><\/p>\n

Atilio Bor\u00f3n: Prvi i najhitniji izazov je razviti adekvatnu strategiju kako bi se sprije\u010dilo da Sjedinjene Dr\u017eave naprosto pometu te procese na kontinentu. Venezuela ne\u0107e mo\u0107i ostati sama, kao ni Ekvador, Bolivija i Brazil. Zato su integracijski procesi i jedinstvo va\u017eni. Zato Chavez i jest tra\u017eio jedinstvo, jedinstvo i samo jedinstvo.<\/p>\n

Ali u tome le\u017ei jedan od velikih problema, jer dru\u0161tveno-politi\u010dka karta Latinske Amerike je vrlo heterogena. Karta u kojoj imate stvarno radikalne ljevi\u010darske vlade koje napreduju, s ve\u0107im ili manjim intenzitetom, ali naprijed moraju na put promjena i\u0107i s umjerenijim vladama. S druge strane imate trn u ju\u017enoameri\u010dkom Pacifiku s \u010dvrstim desnim vladama, prije svega mislim na Kolumbiju i Peru, te na sjeveru Meksiko. Dakle, mislim da je najve\u0107i problem i izazov odr\u017eavanje jedinstva. To \u0107e biti vrlo te\u0161ko, a ponekad \u0107e se morati praviti neki ustupci.<\/p>\n

Drugi izazov je velika bitka u ideolo\u0161kom i komunikacijskom podru\u010dju, gdje jo\u0161 uvijek imamo vrlo ozbiljnih nedostataka. Mi se protivimo ogromnoj medijskoj mo\u0107i, ali s vrlo primitivnim oru\u017ejem, blago re\u010deno. Vlade bi trebale biti puno u\u010dinkovitije u komunikaciji s gra\u0111anima o onome \u0161to \u017eele raditi i da ljudi znaju za\u0161to je to \u0161to oni predla\u017eu pametno, razumno i prikladno za dobrobit cijelog naroda. Mislim da smo na tom podru\u010dju neuspje\u0161ni, a neprijatelj je vrlo mo\u0107an. Posjeduje veliku medijsku vatrenu mo\u0107, kojom negativno utje\u010de na svijest na\u0161ih ljudi. Bolivarske vlade bi trebale biti u stanju objasniti da je ponekad potrebno napraviti neke \u017ertve i da revolucija ne ide uvijek prema gore i prema naprijed, nego, kao \u0161to smo rekli prije, ponekad stagnira ili gubi tlo pod nogama, a ponekad dobije zamah. Revoluciju se ne mo\u017ee pomaknuti naprijed na svim frontama.<\/p>\n

Postoji iskustvo u Latinskoj Americi koje vrlo jasno govori o tome, a to je Salvador Allende i ono \u0161to se dogodilo u \u010cileu. Glavna pogre\u0161ka tog procesa je bila po\u010detna strategija gdje se, gotovo uglas, napalo na nekoliko frontova. Ne mo\u017eete napraviti agrarnu reformu, nacionalizirati ITT, boriti se s Amerikancima koji su velikim dijelom dominirali u rudarstvu, napadati Crkvu i njenu prisutnost u odgojno-obrazovnom sustavu, te napadati prije svega medije u isto vrijeme. Nitko ne mo\u017ee imati snage za to. Morate razviti strategiju i prioritete. Prvo \u0107u se boriti s jednim neprijateljem i pobijediti, potom \u0107u izgraditi novi savez i napasti drugog, i tako dalje. Ono \u0161to ne mo\u017eete u\u010diniti je napasti sve u isto vrijeme. U Venezueli, Sjedinjene Dr\u017eave protiv Nicolasa Madura vode napad na svim frontama, a istodobno predsjednik Maduro ne smije odgovoriti na taj izazov, jer je to zamka koja vodi do poraza.<\/p>\n

Ukratko, moramo se suo\u010diti s izazovom kontinentalnog jedinstva, poku\u0161ati oja\u010dati procese pod svaku cijenu, jer to vrije\u0111a one u Americi. Njih vrije\u0111a CELAC, UNASUR, Mercosur i toga se vi\u0161e boje nego ideolo\u0161ke bitke s Fidelom. Moramo pobolj\u0161ati pitanje medija, kao i temeljno pitanje organiziranja u narodu, jer imamo procese poput Venezuele gdje je organizacijski stvar vrlo slo\u017eena, ali sre\u0107om imamo i druge procese, poput Bolivije, \u010dija organizacijska struktura ima bogatu bazu, koja \u0107e u kona\u010dnici braniti proces od vanjskih i unutarnjih napada. Bolivija je izvanredan oblik postignu\u0107a autohtonog stanovni\u0161tva, predkolonijalnog naroda koji se stavio u slu\u017ebu projekta socijalisti\u010dke izgradnje. No, nemaju sve zemlje problem organizacije kao Venezuela, a Chavez je rekao stotinu puta da je to klju\u010dni problem. U svojoj prekrasnoj knjizi “Prije nego zaboravim” Ali Rodriguez ka\u017ee “kako su slabost i krhkost revolucionarnih stranaka Ahilova peta Bolivarskog procesa”.<\/p>\n

\u0160to karakterizira nastavak produbljivanja procesa u Boliviji?<\/em><\/p>\n

Atilio Bor\u00f3n: Od razli\u010ditih procesa tranzicije, uklju\u010duju\u0107i i kubansku revoluciju, Bolivija je jedna od najzanimljivijih primjera koji je dokazao uspje\u0161nost makroekonomskog upravljanja. U Kubi \u0107ete isto vidjeti probleme, ali uznemiruju\u0107i utjecaj embarga predstavlja nepremostivu prepreku. Ve\u0107 smo govorili o Allendeu i \u010cileu, a isto vrijedi i danas za Venezuelu. Prevrat u zemlji koja izvozi nafte za nekoliko stotina milijardi dolara godi\u0161nje bi bio strahovito te\u017eak udarac za gospodarstvo. Bolivija i Ekvador su probleme rje\u0161avali \u010dak i bolje nego zemlje na jugu kontinenta, kao \u0161to su Brazil, Argentina i Urugvaj, gdje je makroekonomski menad\u017ement pokazao mnogo nedostataka u gospodarstvu.<\/p>\n

Osim dobrog ekonomskog upravljanja, Evo je uspio okupiti nenadma\u0161an izborni stroj i istina je da ne postoji na\u010din da se s njim bore, kao \u0161to se dogodilo s Chavezom. Opet, ako je desnica odlu\u010dila ne boriti se, jedina joj je alternativa dr\u017eavni udar, bilo pod pokroviteljstvom Washingtona ili na jezivi na\u010din testiran u Libiji i Ukrajini. U izbornom scenariju, Evo je osigurao pobjedu. On ima i sna\u017enu revolucionarnu budnost, jer je kapitalisti\u010dko carstvo u vrlo te\u0161koj situaciji i svaki put kad mobilizira svoje ljude u okviru oru\u017eanih snaga ili policije, unutar Bolivije se dogodi udar na revolucionarni proces u tijeku.<\/p>\n

Osim dobrog makroekonomskog upravljanja, \u0161to smatrate izazovom bolivijskog procesa u vezi svog novog ekonomskog modela i modela razvoja?<\/em><\/p>\n

Atilio Bor\u00f3n: Ekonomski model koji mo\u017ee osna\u017eiti Boliviju i \u0161to bi bio dugoro\u010dni projekt je litij, ali se pokre\u0107e la\u017ena debata oko razvoja i sukoba izme\u0111u dru\u0161tva i prirode. Tvrdi se da je o\u010duvanje prirode va\u017enije od gospodarskog rasta i blagostanja, ali bez gospodarskog rasta koji ne mora biti kapitalisti\u010dki ne mo\u017ee bit dru\u0161tvenog napretka. Ovaj pristup pretpostavlja odnos ljudskog dru\u0161tva prema prirodi, \u0161to je neto\u010dno. Svi smo mi dio prirode. Problem je jednostavno rije\u0161iti i morate samo razmi\u0161ljati kako racionalno i odgovorno koristiti javna dobra koja nam nudi Majka Zemlja. Naime, \u0161to \u0107e litij u\u010diniti Boliviji, koji u ovom stolje\u0107u mo\u017ee postati ono \u0161to je nafta bila u pro\u0161losti? Bolivija ima oko 80% litija na planeti, pa tako i ima moralnu odgovornost za razvoj industrije. Sada imamo problem, jer prethodne vlade nisu u\u010dinile apsolutno ni\u0161ta da obrazuju tehni\u010dare, in\u017eenjere i stru\u010dnjake i bolivijska vlada \u0107e imati malo izbora, nego \u0107e morati sjesti i pregovarati u te\u0161kim uvjetima i to s multinacionalnim kompanijama, ali samo da se usavr\u0161i i stvori tehnologija. Ne iskoristiti ovo ogromno bogatstvo, koje \u0107e se tako izgubiti, je neoprostivo, ili \u0107e biti ukradeno od strane multinacionalnih kompanija.<\/p>\n

Ako vjerujemo da \u0107e to dodatno pobolj\u0161ati uvjete \u017eivota na\u0161ih ljudi i da ljudi moraju imati pravo na pitku vodu, osnovne higijenske uvjete, vi\u0161e \u0161kola i bolnica, adekvatno stanovanje, a sve to zna\u010di vi\u0161e bakrene \u017eice, \u017eeljeza, vapna, cementa, cinka, nafte, vi\u0161e energije. Sve u svemu, to se ne mo\u017ee posti\u0107i bez strategije gospodarskog rasta. Vidio sam i o\u010daj u Ekvadoru, koji je posljedica zaustavljanja rasta i pitam se kako \u0107emo imati nulti rast, ako populacija Ekvadora raste za 2,5%, \u0161to zna\u010di da \u0107e se za trideset godina broj stanovnika udvostru\u010diti. To neminovno tra\u017ei vi\u0161e \u0161kola, bolnica, stanova, cesta, mostova, dalekovoda, vodovoda, kanalizacije, itd.. Dakle, mislim da je pri\u010da oko zagovaratelja o\u010duvanja okoli\u0161a i nekontroliranog gospodarskog rasta la\u017ena debata izme\u0111u dvije skupina iz istog tabora. Ono \u0161to moramo je vidjeti kako te prirodne resurse koristiti odgovorno, jer je o\u010dito da ih se mora koristiti. Bez toga, a sa stopom rasta stanovni\u0161tva kao \u0161to je gore navedeno, \u017eivotni standard stanovni\u0161tva \u0107e znatno opasti.<\/p>\n

\u0160to mislite o bolivijskoj vladi o procesu dru\u0161tvenog pokreta?<\/em><\/p>\n

Atilio Bor\u00f3n: Kulturni centar mora uspostaviti suradnju, ali je bitno prona\u0107i ravnote\u017eu. Postoje dvije krajnosti koje treba izbjegavati. Jedna od njih je ona mobilizacijska i dinami\u010dna, koja vodi ka tome da pokreti zavr\u0161e odvajanjem od dr\u017eave. Oni su tada nemo\u0107ni da ostvare svoje te\u017enje. Ako bi se to dogodilo, time bi se doveo u opasnost proces upravljanja, \u0161to bi odmah zna\u010dilo zagrijavanje za ameri\u010dku intervenciju, za promicanje destabilizacije, a u tre\u0107em koraku to zna\u010di promicanje op\u0107eg kaosa kojeg \u0107e organizirati i financirati Bijela ku\u0107a. Nakon toga dolazi do pada vlade i obnove gra\u0111anske dominacije i neokolonijalne dr\u017eave.<\/p>\n

Druga krajnost je situacija kada dr\u017eava doslovno proguta dru\u0161tvene pokrete, kao \u0161to se dogodilo u Meksiku, gdje je revolucionarni val bio organiziran od strane dr\u017eave. To je vrsta pasivne revolucije i to zavr\u0161ava likvidacijom revolucije, kao \u0161to je bilo u tom slu\u010daju.<\/p>\n

Dakle, to \u0107e zahtijevati osjetljivost od svih dr\u017eavnika, a primjer je narodni vo\u0111a Evo Morales koji je morao pro\u0107i kroz taj uski put izme\u0111u dvije navedene smrtonosne opasnosti, a sve kako bi sigurno nastavio svoj revolucionarni proces. Na kraju \u0107e vlada biti sa\u010dinjena od dru\u0161tvenih pokreta, ali se moraju po izbijanju sprije\u010diti usko partikularisti\u010dki zahtjevi. Tada \u0107e birokratski aparat dr\u017eave ugu\u0161iti dru\u0161tveni pokreti, kojima je u krvi provo\u0111enje revolucije.<\/p>\n

Advance.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Mi se suo\u010davamo s najte\u017eom od svih kriza u povijesti kapitala i kapitalizma. Me\u0111utim, ova kriza kao nikada prije kasni u sazrijevanju subjektivnih \u010dimbenika koji su toliko va\u017eni, a to je ono \u0161to spre\u010dava ljevicu da prona\u0111e izlaz iz ove krize<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-153248","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/153248","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=153248"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/153248\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=153248"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=153248"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=153248"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}