{"id":153139,"date":"2014-07-23T07:05:56","date_gmt":"2014-07-23T05:05:56","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=153139"},"modified":"2014-07-23T06:52:21","modified_gmt":"2014-07-23T04:52:21","slug":"zivot-poslije-silovanja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/07\/23\/zivot-poslije-silovanja\/","title":{"rendered":"\u017divot poslije silovanja"},"content":{"rendered":"<p><strong>Pi\u0161e: Centar za istra\u017eiva\u010dko novinarstvo<\/strong><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/07\/silovanje.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-153140\" title=\"silovanje, ilustracija\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/07\/silovanje-300x224.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"224\" \/><\/a>Alena Muhi\u0107a majka nije htjela podojiti kada ga je rodila prije dvadeset i jednu godinu u opkoljenom Gora\u017edu. Nije se \u017eeljela vezati za dijete ro\u0111eno nakon silovanja, ostavila ga je na brigu bolni\u010dkom osoblju i oti\u0161la u inostranstvo. Alen oca smatra zlo\u010dincem, a majku, koju nikada nije upoznao, ne \u017eeli ni vidjeti.<\/p>\n<p>Danas \u017eivi u Gora\u017edu, u porodici koja ga je kao bebu usvojila i hrabro mu, kada je imao jedanaest godina, kazala istinu o njegovom porijeklu.<\/p>\n<p>Njegova biolo\u0161ka majka je, prema podacima udru\u017eenja \u201e\u017dene \u017ertve rata\u201c, jedna od najmanje 20.000 \u017eena silovanih tokom rata u Bosni i Hercegovini. Preciznih podataka o broju silovanih \u017eena nema, jer one te\u0161ko pri\u010daju o strahotama koje su pro\u0161le i traumama s kojima i danas \u017eive. Pojedinci i grupe zlostavljali su tokom rata \u017eene iako one nisu bile direktna prijetnja. Zatvaranje u logore i sistematsko mu\u010denje i poni\u017eavanje \u017eena bilo je dio strategije zara\u0107enih strana.<\/p>\n<p>Novinari Centra za istra\u017eiva\u010dko novinarstvo (CIN) su, u okviru projekta Usmena istorija, razgovarali sa preko stotinu \u017ertava rata. Me\u0111u njima je i 25 \u017eena, od kojih su neke u ratu bile silovane ili na drugi na\u010din poni\u017eavane i mu\u010dene. Mnoge od njih nisu mogle otvoreno govoriti o mu\u010dnim iskustvima, pa nisu ni pristale na snimanje razgovora, dok su neke zamolile da se snimljeni intervjui ne objave.<\/p>\n<p>Na\u0161e sagovornice poku\u0161avaju \u017eivjeti normalnim \u017eivotom, neke su u izbjegli\u0161tvu, daleko od mjesta zlo\u010dina, neke se nikada nisu udale dok neke \u017eive same nakon razvoda. Razli\u010ditih nacionalnosti i godina, udaljene kilometrima, ove \u017eene, od kojih su mnoge u ratu izgubile najbli\u017ee, dijele istu sudbinu.<\/p>\n<p><strong>Bijeg od sudbine u Ameriku<\/strong><\/p>\n<p>\u201eDa ti ka\u017eemo istinu, ti nisi na\u0161 sin. Sad jesi, al\u2019 smo te usvojili\u201c, tako su Muharem Muhi\u0107 i njegova supruga svom usvojenom sinu Alenu saop\u0161tili istinu o njegovom porijeklu kada je imao jedanaest godina.<\/p>\n<p>Novinari CIN-a su saznali identitet Alenove biolo\u0161ke majke. Ona je silovana u Miljevini kod Fo\u010de 1992., kada su pripadnici Vojske Republike Srpske zarobili ve\u0107inu mje\u0161tana bo\u0161nja\u010dke nacionalnosti te mu\u0161karce razdvojili od \u017eena, koje su zlostavljali i silovali. Nakon silovanja Alenova majka ostala je trudna i bila je zarobljena sve do poodmakle trudno\u0107e, a razmijenjena je krajem 1992. godine. Tada je zajedno sa oko 200 drugih \u017eena, uz majku i sestru, preba\u010dena na teritorij pod kontrolom Armije BiH, odakle su pje\u0161ice oti\u0161le do Gora\u017eda. Imala je tada 30-ak godina, a trudno\u0107u je krila steznikom preko stomaka.<\/p>\n<p>Kada su pje\u0161ice pre\u0161le od mjesta Osanice do sela Beri\u010d, smje\u0161tene su u fiskulturnu salu. Alenova majka krila je tada trudno\u0107u od ljekara i tek je kasnije u gora\u017edanskoj bolnici zatra\u017eila pomo\u0107 \u017eale\u0107i se na stoma\u010dne tegobe. Tada je i rodila dijete kojem nije dala ime.<\/p>\n<p>Nije ga htjela ni nahraniti svojim mlijekom jer se pla\u0161ila da \u0107e se vezati za dijete koje \u0107e je podsje\u0107ati na silovanje. Preko planinskog prijevoja Grebak, jedinog prohodnog puta, oti\u0161la je za Sarajevo, a danas \u017eivi u SAD.<\/p>\n<p>O Alenu su se od prvog dana brinuli osoblje bolnice i porodica Muharema Muhi\u0107a, koji je tako\u0111er radio u bolnici.<\/p>\n<p>\u201eNije bilo ni vode ni struje, bilo je svaki dan granatiranje, mrtvih i ranjenih stalno. Mi smo njemu poklonili pa\u017enju, sve osoblje bolnice, a ja sam tada stanovao preko puta bolnice, tako da sam dijete \u010desto donosio ku\u0107i i nave\u010der ga vra\u0107ao u bolnicu\u201c, pri\u010da Muhi\u0107.<\/p>\n<p>Brzo su se navikli na dje\u010daka i zavoljeli ga kao \u010dlana porodice. Dali su mu ime Alen. \u201eMoja \u017eena i k\u0107erke su mi \u010desto govorili \u2018Donesi ga babo, neka ga kod nas, da ga najedemo\u2019\u201c, ka\u017ee Muhi\u0107 u razgovoru za CIN.<\/p>\n<p>To su bili te\u0161ki dani za stanovnike Gora\u017eda. U opkoljenom gradi\u0107u na Drini, uz male koli\u010dine hrane, bez struje i bez normalnog snabdijevanja vodom, \u017eivjeli su i oni koji su izbjegli iz okolnih podrinjskih gradova. Hrana se doturala iz centralne Bosne \u201ePutem spasa\u201c, preko Grepka, ali je i ta veza prekinuta te je grad ostao potpuno blokiran.<\/p>\n<p>Kada je \u010duo da u bolnici vi\u0161e nema mjesta za malog Alena i da \u0107e ga dati Crvenom krstu, Muharem je oti\u0161ao ku\u0107i.<\/p>\n<p>\u201eK\u0107erke su me po\u010dele grliti i moliti \u2018Daj da ga mi \u010duvamo, kakva bude s nama sudbina bi\u0107e i s njim\u2019\u201c, ka\u017ee Muharem.<\/p>\n<p>Usvojili su Alena i danas je njihov sin. Znali su da mu moraju re\u0107i istinu o njegovom porijeklu jer nisu \u017eeljeli da je sazna od drugih.<\/p>\n<p>\u201eOdjednom su mi mama i babo, sada\u0161nji, rekli \u2018Moramo s tobom popri\u010dati!\u2019 Ja sam mislio: \u0161ta sam sad napravio!? Pitam ih \u0161ta sam sad uradio? Ka\u017ee \u2018Nisi ni\u0161ta, ali moramo popri\u010dati\u2019\u201c, prisje\u0107a se Alen tokom razgovora s novinarima CIN-a.<\/p>\n<p>Na po\u010detku je bio ljut na svoje roditelje jer mu istinu nisu rekli ranije, ali je vremenom shvatio da je to bilo za njegovo dobro.<\/p>\n<p>\u201eNe znam, osje\u0107ao sam ne\u0161to ovdje u grudima, htio sam da se ubijem\u201c, pri\u010da i dodaje da \u0107e biti vje\u010dno zahvalan roditeljima koji su ga usvojili, jer nije \u201eostao u nekom domu, kao ve\u0107ina djece u ovom ratu\u201c.<\/p>\n<p>Alen nema dobro mi\u0161ljenje o svojim biolo\u0161kim roditeljima. \u201eNa majku jesam ljut. Ne bih nikad \u017eelio da je vidim, zato \u0161to me je ostavila. (\u2026) O ocu mislim kao i o svim zlo\u010dincima. Jednostavno ne bih ga \u017eelio nikad vidjeti, i volio bih da mu se odredi najve\u0107a kazna, jer takvo nasilje nad \u017eenama nikad ne bih odobrio, ne samo mojoj biolo\u0161koj majci nego nijednoj \u017eeni na svijetu\u201d, pri\u010da ovaj hrabri dvadesetjednogodi\u0161njak.<\/p>\n<p>Za zlo\u010dine seksualnog nasilja po\u010dinjene u Fo\u010di tokom 1992. i 1993.godine, Ha\u0161ki tribunal je osudio Dragana Zelenovi\u0107a na 15 godina, Dragoljuba Kunarca na 28 godina i Radomira Kova\u010da na 20 godina zatvora.<\/p>\n<p><strong>Vi\u0161egrad \u2013 za jednu mjesto zlo\u010dina, za drugu spas<\/strong><\/p>\n<p>Za razliku od Alenove majke koja je spas od vlastite sudbine potra\u017eila preko granice, u Bosni i Hercegovini ostale su mnoge silovane \u017eene koje se poku\u0161avaju izboriti sa svojim bolom. Me\u0111u njima je i 66-godi\u0161nja Milojka Anti\u0107, koja se zbog toga nikada nije ni udala. Ona \u017eivi u Vi\u0161egradu, 45 kilometara isto\u010dno od Gora\u017eda. Do rata je \u017eivjela u blizini Konjica.<\/p>\n<p>Zarobili su je 1992. godine pripadnici zdru\u017eenih bo\u0161nja\u010dko-hrvatskih vojnih snaga i odveli u logor \u010celebi\u0107i. Tu je pre\u017eivjela vi\u0161estruko silovanje. Bila je zato\u010dena 77 dana.<\/p>\n<p>Za zlo\u010dine po\u010dinjene u ovom logoru pred Haa\u0161kim sudom osu\u0111eni su komandant logora i njegov zamjenik, Zdravko Muci\u0107 i Hazim Deli\u0107. Muci\u0107 je osu\u0111en na devet, a Deli\u0107 na osamnaest godina zatvora.<\/p>\n<p>Po izlasku iz logora umrla joj je majka i danas \u017eivi sama. Ratna su de\u0161avanja, ka\u017ee, utjecala na odluku da ostane sama i da nikada ne zasnuje svoju obitelj. Braka se boji.<\/p>\n<p>\u201eDa nije bilo ovako kako je bilo, ne bih sigurno ostala sama. Bojala sam se svak\u2019 \u0107e re\u0107\u2019 \u2018To je ona \u0161to je bila u logoru, \u0161to je ovaj, \u0161to je onaj\u2026\u2019 Uglavnom, ne bih smjela u\u0107i u to. Meni bi se gadio sada neki taj brak\u201c, kazala je Anti\u0107 u razgovoru s novinarima CIN-a.<\/p>\n<p>Oboljela je, \u010desto pla\u010de, ali se ne predaje. \u201eJa sama ne znam kako sam ostala u pameti. Sva\u0161ta sam mislila. Ili da napravim samoubistvo, ili ne\u0161to\u2026 Pa opet mi do\u0111e, pa ne\u0107u vala kada sam sve ovo pre\u0161la\u2026\u201c, pri\u010da.<\/p>\n<p>Iste godine kada je Milojka Anti\u0107 silovana u Konjicu, u Vi\u0161egradu su, u dvori\u0161tu porodi\u010dne ku\u0107e, pripadnici srpskih vojnih snaga silovali Memnunu Ja\u0161arevi\u0107 i zaklali joj \u0161esnaestogodi\u0161njeg sina. Danas sama \u017eivi u Sarajevu a Vi\u0161egrad joj je simbol nepodno\u0161ljive boli.<\/p>\n<p>\u201eRasporio mi je ko\u0161ulju, ra\u0161\u010dupao je i nasred dvori\u0161ta me je silovao\u201c, ka\u017ee Ja\u0161arevi\u0107.<\/p>\n<p>Sve je to gledao njen \u0161esnaestogodi\u0161nji sin, koji se krio na gornjem spratu ku\u0107e. Kada su je silovali, vojnici su je natjerali da donese najo\u0161triji no\u017e koji ima. Tim no\u017eem su joj zaklali sina.<\/p>\n<p>\u201eMali je vidio, odozgo, i kad me je silovao u avliji. I mali je si\u0161\u2019o i rek\u2019o \u2018Nemojte mi mamu\u2026\u2019 On je njega uhvatio za vrat. (\u2026) Mene su dr\u017eali, da ne bi ga branila\u2026 On je samo rek\u2019o \u2018Hodi vamo, Tur\u010dine\u2019, i no\u017e mu ispod vrata\u2026 Ja sam mislila da su oni njemu samo ko\u017eu isjekli, oni su ga bacili, ja sam ga uhvatila\u2026 Mislila sam da su mu samo ko\u017eu, poku\u0161ala da mu vratim to, al\u2019 sam vidjela da krv ide iz grkljana. On je rek\u2019o \u2018Mama pomozi m\u2026\u2019 Dva je slova progutao, nije mogao izgovoriti, i samo je trznuo i ostao je mali u avliji\u201c, pri\u010da kroz suze.<\/p>\n<p>Kasnije su je odveli u hotel \u201eVilina Vlas\u201c, u kojem je, prema dostupnim podacima, silovano najmanje 200 \u017eena, me\u0111u njima i 11-godi\u0161nja djevoj\u010dica.<\/p>\n<p>\u201eMo\u017eete zamisliti krik djeteta koje vi\u010de \u2018Nemoj, \u010diko, molim te!\u2019 To\u2026 da ti srce \u017eivoj pukne\u201c, prisje\u0107a se Ja\u0161arevi\u0107.<\/p>\n<p>\u201eMamino srce lijepo. Do\u0107i \u0107e tebi mama ubrzo sine, bi\u0107e majka s tobom\u201c, pla\u010de Memnuna Ja\u0161arevi\u0107 i miluje staru fotografiju mrtvog sina.<\/p>\n<p><strong>61 dijete nakon silovanja<\/strong><\/p>\n<p>Do kraja 2013. godine pred Sudom Bosne i Hercegovine je okon\u010dano 36 predmeta koji su uklju\u010divali optu\u017ebe o seksualnom nasilju sa ukupno 45 optu\u017eenih. Trideset i tri optu\u017eene osobe su osu\u0111ene, a me\u0111u njima i \u017deljko Lelek, Boban \u0160imi\u0107 i Nenad Tanaskovi\u0107 za zlo\u010dine u Vi\u0161egradu te Ne\u0111o Samard\u017ei\u0107 i Radovan Stankovi\u0107 za zlo\u010dine u Fo\u010di.<\/p>\n<p>Bosna i Hercegovina je ovim presudama postala dr\u017eava sa najve\u0107im brojem okon\u010danih predmeta pred doma\u0107im sudovima za seksualno nasilje u oru\u017eanim sukobima. No, ve\u0107ina po\u010dinilaca i dalje nije ka\u017enjena, \u0161to ima negativan uticaj na \u017ertve i 20 godina nakon rata.<\/p>\n<p>Prema istra\u017eivanju udru\u017eenja \u201e\u017dene \u017ertve rata\u201c koje je finansirala EU, potvr\u0111en je broj od preko 20.000 \u017ertava silovanja. Projekt je realiziran kroz izjave 2.707 sagovornica koje su svjedo\u010dile o svom i silovanju drugih \u017eena. Istra\u017eivanje je obuhvatilo \u017eene svih nacionalnosti, a rezultati su pokazali da je me\u0111u njima 95 posto Bo\u0161njakinja. Najmla\u0111a \u017ertva silovanja je djevoj\u010dica od 11 godina, a najstarija \u017eena od 65 godina. Me\u0111utim, ve\u0107ina \u017eena danas \u0161uti o doga\u0111ajima unutar logora. Ovo udru\u017eenje je utvrdilo da je najmanje 61 dijete ro\u0111eno nakon silovanja.<\/p>\n<p>Djeca koja su ro\u0111ena nakon silovanja tragaju za svojim identitetom, a biolo\u0161ki roditelji ih uglavnom odbacuju. \u201eNeke su dale tu djecu na usvajanje, neke ostavljale kod silovatelja, a rijetke su zadr\u017eale tu djecu\u201c, rekli su nam u udru\u017eenju \u201e\u017dene \u017ertve rata\u201c.<\/p>\n<p>Za ovu djecu i njihove porodice tek predstoji suo\u010davanje sa pro\u0161lo\u0161\u0107u i traganje za odgovorima koje, mo\u017eda, za razliku od Alena, nikada ne\u0107e dobiti.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.cin.ba\/zivot-poslije-silovanja\/\" target=\"_blank\">CIN<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Najmanje 61 dijete u BiH je ro\u0111eno nakon silovanja u ratu i ve\u0107ina ih ne zna istinu o svom porijeklu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-153139","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/153139","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=153139"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/153139\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=153139"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=153139"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=153139"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}