{"id":153064,"date":"2014-07-22T09:19:42","date_gmt":"2014-07-22T07:19:42","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=153064"},"modified":"2014-07-22T09:19:42","modified_gmt":"2014-07-22T07:19:42","slug":"vise-od-reformizma-manje-od-revolucije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/07\/22\/vise-od-reformizma-manje-od-revolucije\/","title":{"rendered":"Vi\u0161e od reformizma, manje od revolucije"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Rade Dragojevi\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Prekinuli smo za\u010darani krug antikomunizma u postjugoslavenskom kontekstu \u2013 uzbu\u0111eno su napisali drugovi iz Inicijative za demokratski socijalizam (IDS) u uvodu svog prvog obra\u0107anja javnosti netom po zavr\u0161enim slovenskim parlamentarnim izborima. Naime, IDS je zajedno s jo\u0161 dvije stranke \u2013 Demokratskom strankom dela (DSD) i Strankom za trajnostni (odr\u017eivi) razvoj Slovenije (TRS) \u2013 formirao koaliciju pod nazivom Ujedinjena ljevica (Zdru\u017eena levica, ZL), koja je osvojila ne\u0161to manje od \u0161est posto glasova, \u0161to im je dovoljno za \u0161est mandata u slovenskom parlamentu.<\/p>\n

Gal Kirn, potpisnik postizbornog saop\u0107enja IDS-a, u njemu konstatira i ovo: \u201cZahtjevi s kojima smo krenuli u kampanju, ne samo u glavnim centrima, u Ljubljani i Mariboru \u2013 gdje smo dobili najvi\u0161e glasova na nedavno zavr\u0161enim izborima za Evropski parlament \u2013 nego i u svim ostalim mjestima Slovenije, jesu sljede\u0107i: otpis dugova, formiranje druk\u010dijih oblika rada poput kooperativa, uvo\u0111enje radni\u010dkog upravljanja, demokratska kontrola banaka i velikih poduze\u0107a, te kao novitet \u2013 trenuta\u010dni prekid s privatizacijom.\u201d<\/p>\n

Ina\u010de, pobjednik slovenskih parlamentarnih izbora je Miro Cerar, pravnik i sin velikog olimpijca i gimnasti\u010dara Miroslava Cerara. Cerarova stranka, osnovana tek koji mjesec prije izbora, tipi\u010dni je predstavnik centristi\u010dkog \u201cninizma\u201d \u2013 ni lijevo ni desno. Pa tako Cerar malo negoduje zbog privatizacije, a onda podilazi desnici tra\u017ee\u0107i da se suze prava LGBT zajednici.<\/p>\n

Slovenska Zdru\u017eena levica kao nova politi\u010dka snaga u Evropi po svojim idejama, strukturi i formiranju dijeli nemale sli\u010dnosti s drugim organizacijama istog predznaka. Naime, ZL je formiran kao koalicija vi\u0161e stranaka, \u0161to ga \u010dini sli\u010dnim gr\u010dkoj Syrizi, jo\u0161 jednoj pobjedni\u010dkoj lijevoj koaliciji. Naime, ovog je prolje\u0107a Syriza Aleksisa Ciprasa na lokalnim izborima pobijedila na Atici i u Ateni, te na jo\u0161 nekim podru\u010djima koja su dotad tradicionalno pripadala konzervativnoj Novoj demokraciji (ND) premijera Antonisa Samarasa. Kad tome dodamo i njihovu pobjedu na evropskim izborima (dobili su \u0161est mjesta, a ND pet), slika je kompletna.<\/p>\n

Slovenski ZL dijeli jo\u0161 jednu sli\u010dnost sa sestrinskim evropskim organizacijama. Naime, IDS je, kao i ostale \u010dlanice koalicije, nastao nakon slovenskog ustanka otprije dvije godine u Mariboru, Ljubljani i drugim gradovima. Dakle \u0161iroki narodnofrontovski otpor, prije svega politici \u0161tednje, bila je ona platforma s koje se krenulo u strana\u010dko organiziranje. Sli\u010dno je i u \u0160panjolskoj u slu\u010daju Podemosa (\u0161to na \u0161panjolskom zna\u010di \u201cMi mo\u017eemo\u201d). Naime, rije\u010d je o novooformljenoj politi\u010dkoj organizaciji nastaloj na plodnom tlu pokreta Indignados. I\u00f1igo Errej\u00f3n, 30-godi\u0161nji \u0161ef kampanje Podemosa za izbore za Evropski parlament, ka\u017ee da su je vodili prakti\u010dki bez nov\u010danih sredstava. Ne\u0161to se sli\u010dno dogodilo i IDS-u, koji je preko slu\u017ebenih web-stranica tra\u017eio donacije za kampanju do visine od dvije hiljade eura. Pristup politi\u010dkoj kampanji i politici op\u0107enito vr\u0161i se odozdo, odnosno grassroots principom, \u0161to karakterizira obje nove politi\u010dke snage. \u0160ef izborne kampanje dodaje da \u201cPodemos nije i ne \u017eeli biti samo obi\u010dni dio politi\u010dke strukture. \u0160panjolskoj ne nedostaje stranaka, ali ono \u0161to joj nedostaje jest gra\u0111anski anga\u017eman u politici, i mi smo ovdje zato da budemo njihovo oru\u0111e\u201d.<\/p>\n

O\u010digledno je da je politi\u010dki centar prepunjen, posebno otkako se bli\u017ee sredi\u0161tu po\u010dela gurati i klasi\u010dna socijaldemokracija. Stoga su politi\u010dki bokovi, posebno onaj lijevi, otvoreniji za nove igra\u010de. Jedan takav novi igra\u010d je i nizozemska Socijalisti\u010dka partija, koja lijevu stranu dijeli s klasi\u010dnom socijaldemokratskom Nizozemskom radni\u010dkom partijom. Nizozemsku navodimo kao primjer da se nove lijeve, radikalnije stranke te\u017ee uspijevaju nametnuti ukoliko se odlu\u010de isklju\u010divo za klasi\u010dnu izbornu trku. Naime, Socijalisti\u010dka partija prije zadnjih je parlamentarnih izbora otprije dvije godine imala velike \u0161anse, govorilo se i o 20 posto glasova, a i ankete su im i\u0161le u prilog, da bi na izborima podbacili. Uz ogromnu kontrapropagandu bur\u017eoaskih medija koja je pratila kampanju nizozemskih socijalista, velik je problem bio i nepostojanje masovne podr\u0161ke. Naime, dana\u0161nji manje ili vi\u0161e radikalno lijevi politi\u010dki spektar obavezno, ukoliko \u017eeli uspjeh, u svom politi\u010dkom radu mora imati jaku podr\u0161ku mre\u017ee civilnog dru\u0161tva. Osim toga, lijeve stranke vi\u0161e se ne mogu popunjavati \u010dlanovima iz redova radni\u0161tva, niti s te strane mogu o\u010dekivati sigurne glasove. I ina\u010de, klasi\u010dno partijsko \u010dlanstvo od 1980. godine naovamo dramati\u010dno se osipa.<\/p>\n

U svakom slu\u010daju, glavni mobilizacijski moment za lijeve snage, otkako se sredinom pro\u0161log stolje\u0107a na ovaj ili onaj na\u010din odustalo od klasi\u010dne revolucionarne borbe, jesu masovni pokreti popunjeni, prije svega, pripadnicima najnezadovoljnijeg dijela dru\u0161tva, srednjeg sloja. Francuski maj 1968. svakako je ozna\u010dio prekretnicu u pojavi novog kolektivnog aktera. Tu se na trenutak mo\u017eemo referirati na nizozemske Provose, kontrakulturni pokret iz 1966. sastavljen od heterogene kombinacije boema, umjetnika, intelektualaca, studenata i zgubidana svake fele, koji su duhovito nagovijestili nadolaze\u0107e vrijeme rekav\u0161i da \u0107e \u201cproletarijat biti zamijenjen provotarijatom\u201d.<\/p>\n

Me\u0111utim, i u razvoju novog kolektivnog subjekta postoji cezura. Dok su se negdje do kraja devedesetih, a svakako zavr\u0161no s antiglobalisti\u010dkim pokretom, kolektivne antisistemske akcije naj\u010de\u0161\u0107e bavile problematikom iz domene ekologije, afirmacijom svakovrsnih subalternih grupa ili su \u010desto bile antimilitaristi\u010dki usmjerene i op\u0107enito su promovirale kulturu antiestabli\u0161menta, unazad desetak godina na dnevni se red opet stavljaju pitanja iz podru\u010dja zapo\u0161ljavanja, ekonomije i odnosa dr\u017eave prema radu i kapitalu. Samo \u0161to su sada nosioci akcija pone\u0161to promijenjeni, pa umjesto klasi\u010dnog fordisti\u010dkog radnika dominira populacija \u010diji su glavni interesi, istina, i dalje usko vezani uz tr\u017ei\u0161te rada, ali oni sami druk\u010dijeg su, to\u010dnije lo\u0161ijeg radnog statusa (nezaposleni, podzaposleni, prekarni, studenti, osiroma\u0161eni itd.).<\/p>\n

U svakom slu\u010daju, novi lijevi politi\u010dki pokreti puno vi\u0161e o\u010dekuju od sve pauperiziranijih i sve razo\u010daranijih pripadnika srednjeg sloja ma koliko oni bili neorganizirani, negoli od sve malobrojnijeg klasi\u010dnog proletarijata. Dodajmo da je ta povezanost srednje klase s masama a protiv oligarhije bila vrlo jasno izra\u017eena i u sjevernoafri\u010dkim ustancima prije tri godine. Sociolog G\u00f6ran Therborn zaklju\u010duje da se \u201carapsko prolje\u0107e\u201d vrlo brzo susrelo s problemom poznatim iz \u201c18. brumairea Louisa Bonapartea\u201d (u kojem Marx opisuje kako je pari\u0161ki proletarijat na kraju ostao sam u revoluciji 1848. godine), odnosno s nepremostivim razlikama izme\u0111u relativno malobrojnih radikalnih snaga koncentriranih u gradovima i \u0161irokih konzervativnih masa iz ruralnih podru\u010dja.<\/p>\n

U kontekstu novih lijevih politi\u010dkih snaga vrijedno je spomenuti francusku koaliciju Front de gauche \u2013 Lijeva fronta, s Jean-Lucom Melenchonom na \u010delu, koja upravo inzistira na novom jedinstvu gra\u0111ana, sindikata i klasi\u010dnih politi\u010dkih organizacija. Zadnji su parlamentarni izbori u Francuskoj pokazali da je spomenuta \u201ckemija\u201d uspje\u0161na, jer je nova lijeva koalicija \u010detvrta politi\u010dka snaga u zemlji. Me\u0111utim, oni su zanimljivi ne samo zbog izbornih uspjeha i to ne bilo gdje, nego u zemlji u kojoj je hegemonija klasi\u010dne socijaldemokracije i nadalje vrlo jaka, ve\u0107 i zbog inovativnog pristupa politici. I u njihovom, ba\u0161 kao i u prethodnim navedenim primjerima, vidljivo je da su dana\u0161nje lijeve politi\u010dke organizacije manje politi\u010dke stranke ili izborne koalicije, a puno vi\u0161e, kako pi\u0161e i u jednom programatskom tekstu Lijeve fronte, \u201cpoliti\u010dka snaga koja \u017eeli biti sredstvo politi\u010dke dinamike masa. To zahtijeva stalne organizacione forme, istovremeno otvorene i gipke, ali podjednako efikasne i sposobne da odgovore zahtjevima koji dolaze odozdo\u201d.<\/p>\n

Sli\u010dnih su profila i Crveno-zelena koalicija u Danskoj, Lijeva stranka \u0160vedske i Die Linke u Njema\u010dkoj. Potonja je vrlo zanimljiva jer je nastala, u glavnim crtama kazano, kao spoj lijevih frakcija iz Socijaldemokratske partije Njema\u010dke i Stranke demokratskog socijalizma, koja je pak bila sljednica Njema\u010dke partije socijalnog ujedinjenja iz DDR-a.<\/p>\n

U ve\u0107ini medija za stranke ovog tipa ve\u017eu se atributi poput \u201cradikalne\u201d, \u201ckrajnje lijeve\u201d i sli\u010dno. Me\u0111utim, sami akteri i \u010dlanovi stranke svoje djelovanje unutar tog konteksta vrlo \u010desto vide samo kao reformisti\u010dko. Recimo, jedan od lidera stranke Die Linke, Bernd Riexinger, rekao je, \u0161to je preneseno i u ovim novinama, da se \u201cu Die Linke premalo raspravlja o promjeni dru\u0161tvene realnosti, dijelom zbog uskog shva\u0107anja politike. Vrlo va\u017ean proces odvija se kad je ta politika korisna za pronala\u017eenje pravog trenutka za dru\u0161tvene i politi\u010dke borbe. Zbog toga moramo iznova osmisliti koncepciju politi\u010dke stranke u kontekstu koji prema\u0161uje parlamentarizam\u201d. U tom smislu, mnogi smatraju, posebno nakon nekoliko njihovih uzastopnih pobjeda (na parlamentarnim, lokalnim i evropskim izborima), da je i Syriza samo o\u017eivjela istinske socijaldemokratske vrijednosti i da u njoj, iako u imenu koalicije stoji pojam \u201cradikalna\u201d, ni\u010deg revolucionarnog zapravo nema.<\/p>\n

Taj problem \u201crevolucionarnog reformizma\u201d koji mu\u010di sve navedene stranke, a o kojem se \u010desto govorilo jo\u0161 od Marxa, Rose Luxemburg i Gy\u00f6rgya Luk\u00e1csa naovamo, poku\u0161ao je pojasniti i britanski sociolog Ralph Miliband, kazav\u0161i da taj ambigvitetni pojam podrazumijeva \u201cintervenciju u klasni sukob na svim to\u010dkama konflikta u dru\u0161tvu, posebno na radnom mjestu\u201d. Istovremeno, taj koncept pretpostavlja i \u201cozbiljan anga\u017eman u izbornoj politici i jasnu namjeru dobivanja parlamentarnih mandata\u201d. Ovakva se politika ipak bitno razlikuje od pukog tradicionalnog reformizma, mi\u0161ljenja je Miliband, i to po tome jer permanentno \u201ckritizira domete i ograni\u010denja bur\u017eoaske demokracije, njezin uski formalizam i njezine autoritarne tendencije i prakse. Tako\u0111er, sve to ne pretpostavlja glatku tranziciju u socijalizam putem parlamentarne ve\u0107ine i izbora, nego se do socijalizma dolazi uz visok stupanj podr\u0161ke narodnih masa i potpune predanosti ideji\u201d.<\/p>\n

Politi\u010dkih mobilizacija na novim osnovama bilo je i u Hrvatskoj. Poklopile su se s novovjekim prolje\u0107em naroda 2011., a koincidirale su i s po\u010decima interne krize. Postoji i jedan specifi\u010dni unutarnji problem za koji bi se moglo re\u0107i da je doveo do vi\u0161emjese\u010dnih demonstracija u prolje\u0107e 2011. godine. Rije\u010d je o doma\u0107oj ina\u010dici subprime kredita, odnosno na\u0161oj verziji nekretninskog balona. Kao \u0161to se zna, u nas je od 2004. oko 75 hiljada ljudi uzelo stambene kredite u \u0161vicarskim francima, a jo\u0161 oko 50 hiljada njih kredite za automobil. Prema izra\u010dunu Udruge Franak, to zna\u010di da je na ovaj ili onaj na\u010din pod pritiskom \u201c\u0161vicaraca\u201d oko 300 hiljada ljudi. Kad su banke po\u010dele \u0161pekulirati s kamatama i te\u010dajem, stigla je i prva kriza. Najizlo\u017eeniji frana\u010dkom napadu bio je upravo spomenuti srednji sloj. Stoga ne \u010dudi da je u hrvatskim \u201chodanjima\u201d bilo najvi\u0161e takvih. Razo\u010darenje se zasad jo\u0161 nije pretopilo u organizirani politi\u010dki rad, iako se dru\u0161tvena scena otada bitno promijenila jer smo, ako ni\u0161ta, dobili novi kolektivni subjekt koji se sastoji od ne\u0161to borbenije civilne scene, ne\u0161to radikalnijih studenata i bitno siroma\u0161nijih pripadnika srednjeg sloja. Trenuta\u010dno se u nas javlja Radni\u010dka fronta, inicijativa koja namjerava, kako njezini \u010dlanovi ka\u017eu, \u201cpromijeniti odnose mo\u0107i u korist radnika i svih potla\u010denih, dovesti u pitanje postoje\u0107u vladavinu kapitala i njihovih politi\u010dkih slugu, pokrenuti \u0161to \u0161ire mase u borbu za vlastita prava te zapo\u010deti promjenu dru\u0161tva u interesu ve\u0107ine\u201d.<\/p>\n

Na kraju, zavr\u0161avamo s pobjednicima dana, slovenskom Ujedinjenom ljevicom, koja bira\u010dima poru\u010duje: \u201cSvi oni koji su glasali prvi put, kao i oni koji su do danas glasali po principu manjeg zla (protiv Jan\u0161e), od sada pa nadalje dobivaju mogu\u0107nost da se opredijele za kriti\u010dki glas koji u potpunosti odbacuje neoliberalno rje\u0161avanje krize.\u201d<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Novi lijevi politi\u010dki pokreti puno vi\u0161e o\u010dekuju od sve pauperiziranijih i sve razo\u010daranijih pripadnika srednjeg sloja ma koliko oni bili neorganizirani, negoli od sve malobrojnijeg klasi\u010dnog proletarijata<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-153064","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/153064","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=153064"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/153064\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=153064"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=153064"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=153064"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}