{"id":152792,"date":"2014-07-18T08:00:40","date_gmt":"2014-07-18T06:00:40","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=152792"},"modified":"2014-07-18T08:00:40","modified_gmt":"2014-07-18T06:00:40","slug":"izuzetna-propast-izuzetne-drzave","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/07\/18\/izuzetna-propast-izuzetne-drzave\/","title":{"rendered":"Izuzetna propast izuzetne dr\u017eave"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: Tom Engelhardt<\/strong><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/07\/zastava-USA.png\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-152793\" title=\"zastava\/www.jarhead.net\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/07\/zastava-USA-300x220.png\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"220\" \/><\/a>Za ameri\u010dku nacionalno-bezbednu dr\u017eavu ovo je doba neka\u017enjivosti. Ni\u0161ta \u0161to ona radi \u2013 tortura, otmice, ubistva, nezakonito nadziranje \u2013 nikad ne\u0107e biti sudski procesuirano. Ni za jedno od njenih vanzakonskih dela niko ne\u0107e odgovarati. Danas u zvani\u010dnom Va\u0161ingtonu krivi\u010dno delo mogu da po\u010dine jedino oni koji su dovoljno glupi da poveruju kako vladavina naroda, od naroda, i za narod ne\u0107e nestati sa lica zemlje. Govorim o raznim uzbunjiva\u010dima koji su imali potrebu da obaveste Amerikance kakva dela i nedela njihova vlada \u010dini u njihovo ime, ali bez njihovog znanja. Oni i dalje pla\u0107aju za svoja dela, a cena koju pla\u0107aju bi trebalo da nas sve zaprepasti.<\/p>\n<p>Krajem juna, New York Times je na naslovnoj strani objavio reporta\u017eu o korporativnoj neka\u017enjivosti koja je mo\u017eda jedinstvena u periodu posle 11. septembra (iako potencijalno najavljuje ono \u0161to nas \u010deka). Kako pi\u0161e novinar D\u017eejms Rajzen, 2007. godine je Danijel Kerol, rukovodilac pla\u0107eni\u010dke kompanije Blackwater u Iraku, jedne od ratnih korporacija koje su u ovom veku pratile ameri\u010dku vojsku u rat, zapretio D\u017einu Rihteru, dr\u017eavnom istra\u017eitelju poslatom u Bagdad da proveri izve\u0161taje o korporativnim malverzacijama.<\/p>\n<p>Ovo je, prema Rajzenu, Rihterova verzija onoga \u0161to se desilo kada su se on, jo\u0161 jedan dr\u017eavni istra\u017eitelj i Kerol sastali da razgovaraju o mogu\u0107im zloupotrebama Blackwatera u toj ratnoj zoni:<\/p>\n<p>\u201eG. Kerol je rekao da bi \u2018u tom trenutku mogao da me ubije i niko ni\u0161ta ne bi u\u010dinio, niti bi mogao da u\u010dini, po\u0161to smo u Iraku\u2019, napisao je g. Rihter u dopisu visokim zvani\u010dnicima Stejt departmenta u Va\u0161ingtonu. Napomenuo da je g. Kerol ranije bio pripadnik \u0160estog odreda Navy SEAL, elitne specijalne jedinice. \u2018G. Kerol je ovo izjavio prigu\u0161enim glasom, spu\u0161tene glave, gledaju\u0107i me pravo u o\u010di\u2019, napisao je g. Rihter u svom dopisu. \u2018Ozbiljno sam shvatio pretnju g. Kerola. Bili smo u borbenoj zoni gde se svakakve stvari doga\u0111aju sasvim neo\u010dekivano, pogotovo kada su u pitanju potencijalno negativni uticaji na unosne bezbednosne ugovore.\u2019\u201c<\/p>\n<p>Kada su zvani\u010dnici iz ameri\u010dke ambasade u Bagdadu, ina\u010de najve\u0107e na svetu, \u010duli \u0161ta se dogodilo, odmah su se bacili na posao. Stali su u za\u0161titu ovog menad\u017eera Blackwatera, proterav\u0161i iz zemlje Rihtera i istra\u017eitelja koji je prisustvovao ovoj sceni (neobavljena posla). Iako bi pretnja smr\u0107u nekom ameri\u010dkom zvani\u010dniku, pod druga\u010dijim okolnostima, mogla dovesti do toga da tim CIA-e ili specijalaca kidnapuje krivca sa neke bagdadske ulice, prebaci ga na brod na saslu\u0161anje, a zatim ostavi da trune u Gvantanamu ili nekom ameri\u010dkom zatvoru i \u010deka su\u0111enje, u ovom slu\u010daju ni\u0161ta nije preduzeto.<\/p>\n<p><strong>Centri mo\u0107i nemo\u0107ni da deluju<\/strong><\/p>\n<p>Reakciju ambasade mo\u017eemo posmatrati kao indulgenciju u slavu novog doba. Za razne pla\u0107eni\u010dke kompanije, gra\u0111evinare, snabdeva\u010de i proizvo\u0111a\u010de oru\u017eja koji su se okoristili privatizacijom ameri\u010dkog ratovanja od 11. septembra, neka\u017enjivost je postala nova realnost. Na \u0161irem planu isto se mo\u017ee re\u0107i i za ameri\u010dki korporativni sektor i njegove finansijske ispostave. Na kraju, niko nije odgovarao za ekonomski krah 2007-2008. Nijedna zna\u010dajna li\u010dnost nije zavr\u0161ila u zatvoru zbog bacanja ameri\u010dke ekonomije na kolena. (A mnoge takve li\u010dnosti napunile su se kao brodovi kasnijim dr\u017eavnim spasavanjem i o\u017eivljavanjem njihovih kompanija.)<\/p>\n<p>Za to vreme, tih godina, sama korporacija pu\u0161tena je da divlja. Ve\u0107 dugo \u201eosoba\u201c u pravnom smislu, ona je postajala sve sli\u010dnija pravoj osobi, koriste\u0107i niz presuda Vrhovnog suda koje su gu\u0161ile sindikate i obi\u010dne Amerikance, istovremeno daju\u0107i korporaciji sve ve\u0107a prava i karakteristike gra\u0111anina pu\u0161tenog s lanca. Postseptembarski korporativni svet dobio je slobodu izra\u017eavanja, slobodu tro\u0161enja, kao i razne druge slobode koje proizilaze iz zaprepa\u0161\u0107uju\u0107e nejednakosti i brda novca. Korporativne tvorevine su dobile pravo da zatrpavaju politi\u010dki sistem novcem a nedavno, makar u umerenoj formi, i slobodu veroispovesti.<\/p>\n<p>Drugim re\u010dima, dva velika centra mo\u0107i izrasla su u Americi 21. veka: s jedne strane sve \u0161ira nacionalno-bezbednosna dr\u017eava, sve manje du\u017ena da pola\u017ee ra\u010dune, sve slabije nadgledana, sve tajnovitija, sve spremnija da nadzire druge i sve manje transparentna, sve ovla\u0161\u0107enija od strane tajnog pravosudnog sistema i organa tajnog prava \u010dije presude niko nije mogao da sazna; i s druge strane sve militarizovanija korporativna dr\u017eava, sve manje du\u017ena da pola\u017ee ra\u010dune, sve slabije nadgledana, sve sigurnija da je zakon u njenom vlasni\u0161tvu. Ova dva centra mo\u0107i sada vladaju na\u0161im svetom. To su dominantne sile u uslovima mo\u017eda najneefikasnijeg otpora u \u010ditavoj na\u0161oj istoriji.<\/p>\n<p>U oba slu\u010daja, to je bilo doba trijumfalizma. Kako god merili: po rastu Industrijskog indeksa Dau D\u017eons ili \u0161irenju ekonomije slabo pla\u0107enih poslova, po mo\u0107i \u201emra\u010dnog novca\u201c da upravlja ameri\u010dkom politikom ili po rastu\u0107im zaradama direktora i stagnantnim platama njihovih radnika, po mo\u0107i milijardera i porastu siroma\u0161tva, po senci tajnosti i poverljivosti koja se prostire nad dr\u017eavnim poslovima i sve manjim mogu\u0107nostima gra\u0111ana da saznaju \u0161ta se doga\u0111a, ili po rastu\u0107oj snazi nacionalno-bezbednosne dr\u017eave i korporacija da od va\u0161eg \u017eivota naprave otvorenu knjigu. Gde god pogledate vide\u0107ete neku verziju iste pri\u010de \u2013 pri\u010de o ja\u010danju mo\u0107i konferencijskih sala i prate\u0107em ose\u0107anju neka\u017enjivosti.<\/p>\n<p>Bilo da posmatrate snagu nacionalno-bezbednosne dr\u017eave ili korporativng sektora, ovo je njihov trenutak. I to kakav trenutak! Njihov uspeh je skoro potpun. Pa ipak je ovo samo po\u010detak \u010dudne pri\u010de o na\u0161em ameri\u010dkom vremenu, jer iako ta mo\u0107 raste, kao da ne mo\u017ee da se preto\u010di u klasi\u010dnu ameri\u010dku snagu. \u0160to su ova dva sektora uspe\u0161nija, utoliko su Sjedinjene Dr\u017eave manje sposobne da efikasno iskoriste svoju snagu u bilo kom tradicionalnom smislu, u zemlji ili inostranstvu.<\/p>\n<p>Svi to ose\u0107amo, pa je tako nedavno i anketa istra\u017eiva\u010dkog centra Pew pokazala da poslednjih godina drasti\u010dno opada broj Amerikanaca koji smatraju da je SAD izuzetna, najbolja dr\u017eava. Do 2011, samo je 38 odsto Amerikanaca tako mislilo; danas je taj broj pao na 28 odsto, a kao pokazatelj budu\u0107ih stavova \u2013 na samo 15 procenata u starosnoj grupi od 18 do 29 godina. Nije ni \u010dudo. Po mnogim merilima Amerika je mo\u017eda jo\u0161 uvek najbogatija, najmo\u0107nija zemlja na planeti, ali se poslednjih godina njena sposobnost da postigne bilo \u0161ta, kamoli nacionalni ili imperijalni uspeh, drasti\u010dno smanjila.<\/p>\n<p>Centri mo\u0107i opstaju, ali na neki neshvatljiv na\u010din izgleda da sposobnost da se bilo \u0161ta postigne jenjava u dr\u017eavi nekad poznatoj kao najpoletnija na planeti. Po tom pitanju \u010dinjenice su sumorne i jasne. O\u010digledno je da je ameri\u010dki politi\u010dki sistem u nekakvom zastoju ili paralizi iz koje \u2013 sude\u0107i po prognozama za izbore 2014. i 2016. \u2013 nema izlaza. Svi mediji prognoziraju, na primer, da u ovoj godini kongresnih izbora Kongres i predsednik ne\u0107e uspeti ni\u0161ta da zajedno postignu (osim mo\u017eda da izbegnu jo\u0161 jednu obustavu rada vlade). Ni\u0161ta, nula.<\/p>\n<p>Predsednik deluje relativno minimalisti\u010dki, izvr\u0161nim uredbama. Kongres mu preti tu\u017ebom zbog kori\u0161\u0107enja takvih metoda, i (\u0161to bi rekao pisac Kurt Vonegat) tako vam je to. U me\u0111uvremenu, Kongres se pokazuje kao nesposoban da re\u0161i pitanja koja su nekad u ameri\u010dkom \u017eivotu bila rutinska. Na primer, pitanje finansiranja obi\u010dnih popravki nacionalne mre\u017ee puteva, iako sredstva za takve radove ubrzano presu\u0161uju i iako \u0107e radna mesta biti izgubljena.<\/p>\n<p>Takve stvari predstavljaju samo simptom u zemlji sa ogromnim bogatstvom \u010dija se infrastruktura raspada i koja nema ni kilometar brzih pruga. U svemu tome, u porastu siroma\u0161tva i ekonomije minimalnih plata, u gubitku \u2013 naro\u010dito za manjine \u2013 bogatstva koje je nestalo zajedno sa nekretninama, vidimo ra\u0111anje zemlje tre\u0107eg sveta unutar zemlje prvog sveta, nemo\u0107ne Amerike unutar navodne globalne velesile.<\/p>\n<p><strong>Posebna vrsta pada<\/strong><\/p>\n<p>Kad ve\u0107 spominjemo \u201ejedinu velesilu\u201c, jo\u0161 uvek je ta\u010dno da nijedna kombinacija drugih armija ne mo\u017ee da se meri sa ameri\u010dkom vojskom, niti sa novcem koji dr\u017eava jo\u0161 uvek ula\u017ee u nju i u istra\u017eivanje i razvoj futuristi\u010dkog oru\u017eja. Bud\u017eet za nacionalnu bezbednost i dalje spada u Riplijevu rubriku \u201everovali ili ne\u201c, sa \u010dim nijedna druga kombinacija velikih zemalja ni pribli\u017eno ne mo\u017ee da se poredi.<\/p>\n<p>Pored toga, Amerika jo\u0161 uvek odr\u017eava stotine vojnih baza i ispostava \u0161irom planete (a poslednjih godina i sve ve\u0107i broj baza za na\u0161e najnovije \u010dudo od tehnike, bespilotne bombardere). Godine 2014, ona i dalje garnizonira u \u010ditavoj planeti, \u0161to nikada nije radila nijedna druga imperijalna sila. U stvari, ona i dalje pokazuje sve ornamente velike imperije, sa vojskom toliko impresivnom da na\u0161a poslednja dva predsednika moraju da koriste isti hvalisavi opis: \u201eNajsjajnija borbena sila koju je svet ikada video.\u201c<\/p>\n<p>Me\u0111utim, novija istorija je jasna: vojska se pokazala nesposobnom u ratovanju sa manjim (i manjinskim) pobunjenicima globalno, ba\u0161 kao \u0161to i Va\u0161ington, uz svu svoju silu, vojnu i ekonomsku, vrlo te\u0161ko name\u0107e svoje \u017eelje u bilo kom delu planete. Izgleda da je Va\u0161ington izgubio sposobnost da preto\u010di ovu mo\u0107 u bilo \u0161ta nalik na uspeh.<\/p>\n<p>Danas Amerika manje li\u010di na funkcionalnu i efikasnu imperiju a vi\u0161e na imperijalnu ludu ku\u0107u, nesposobnu da svoju nesagledivu silu efikasno upregne od Nema\u010dke, preko Sirije, Iraka, Avganistana, do Ju\u017enog kineskog mora, Krima i Afrike. \u0160to je jo\u0161 \u010dudnije, sve se to odigrava u odsustvu bilo kakvog imperijalnog izaziva\u010da. Rusija je klimava energetska dr\u017eava koja ume da ostvari svoju verziju imperijalnog uspeha samo unutar svojih granica, a Kina, o\u010digledno glavna rastu\u0107a ekonomska sila na planeti, iako pokazuje vojne mi\u0161i\u0107e u spornim naftom bogatim vodama, nema vidljivu \u017eelju da izaziva ameri\u010dku vojsku daleko od svojih granica.<\/p>\n<p>Sve u svemu, situacija je zaista zbunjuju\u0107a. Uprkos pri\u010dama o usponu multipolarnog sveta, svet je i dalje unipolaran, \u0161to mo\u017eda zna\u010di da su povrede koje Va\u0161ington vu\u010de sa brojnih frontova poslednjih godina posledice samoranjavanja.<\/p>\n<p>Ostaje da se vidi ta\u010dno kakav je pad u pitanju. Me\u0111utim, danas je jasnije da su uspon nacionalno-bezbednosne dr\u017eave i trijumfalizam korporativnog sektora (uz toliko hvaljeni rast velikog bogatstva i zaprepa\u0161\u0107uju\u0107u nejednakost u zemlji) pra\u0107eni jasnim slabljenjem sposobnosti dr\u017eave da funkcioni\u0161e u zemlji i imperijalne dr\u017eave da name\u0107e svoju volju \u0161irom planete.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/pescanik.net\/2014\/07\/izuzetna-propast-izuzetne-drzave\/\" target=\"_blank\">Pe\u0161\u010danik<\/a>\/<a href=\"http:\/\/www.tomdispatch.com\/blog\/175867\/tomgram%3A_engelhardt,_the_age_of_impunity\/\" target=\"_blank\">TomDispatch<\/a><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Dva velika centra mo\u0107i izrasla su u Americi 21. veka: s jedne strane sve \u0161ira nacionalno-bezbednosna dr\u017eava, sve manje du\u017ena da pola\u017ee ra\u010dune, sve slabije nadgledana, sve tajnovitija, sve spremnija da nadzire druge i sve manje transparentna<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-152792","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/152792","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=152792"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/152792\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=152792"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=152792"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=152792"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}