{"id":152692,"date":"2014-07-17T08:55:20","date_gmt":"2014-07-17T06:55:20","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=152692"},"modified":"2014-07-17T08:55:20","modified_gmt":"2014-07-17T06:55:20","slug":"rehabilitacija-zlocina","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/07\/17\/rehabilitacija-zlocina\/","title":{"rendered":"Rehabilitacija zlo\u010dina"},"content":{"rendered":"

\u00a0Pi\u0161e: \u0110ur\u0111a Kne\u017eevi\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Nema ovdje dovoljno mjesta za svu onu gomilu falsifikata i nevjerojatnih interpretacija s kojima autori \u0161kolskog ud\u017ebenika poku\u0161avaju rehabilitirati Nezavisnu Dr\u017eavu Hrvatsku. Izbor \u010dinjenica i interpretacija koje su ponudili autori ud\u017ebenika naprosto su ciljano falsificiranje povijesti, a ne rezultat nesnala\u017eenja i znanstvene mutavosti. Autori nastoje da se dr\u017eava nastala na zlo\u010dinu i dr\u017eava koja je bila u svom ustroju diktatorska, rasisti\u010dka, ovisna o najgorem \u0161to se \u010dovje\u010danstvu moglo dogoditi, o nacizmu i fa\u0161izmu, rehabilitira. Ako se ne varam, rehabilitiranje fa\u0161izma je kod nas ka\u017enjivo djelo?<\/p>\n

73 su godine pro\u0161le nakon \u0161to je osnovan Sisa\u010dki partizanski odred i u Hrvatskoj se taj dan slavi kao Dan antifa\u0161isti\u010dke borbe. Uvijek iznova, nije naodmet upitati se \u0161to o tome, povijesti tog vremena, znaju mladi danas. Logi\u010dno mjesto, izvor njihovih znanja su \u0161kole, to\u010dnije, knjige iz kojih im se prenose znanja, iz kojih u\u010de \u2013 ud\u017ebenici. Evo kako nam izgleda povijest toga vremena, prema jednom od ud\u017ebenika za 8. razred osnovne \u0161kole, s liste Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Autori su Stjepan Bekavac i Mario Jareb, nakladnik je Alfa d. d. iz Zagreba, izdanje (ve\u0107 drugo) godine 2009. Ud\u017ebenik je odobrilo spomenuto Ministarstvo, a recenziralo ga \u010dak \u0161estero recenzenata.<\/p>\n

\u010citaju\u0107i dijelove koji se odnose na 2. svjetski rat, konkretno na situaciju u Jugoslaviji odnosno Hrvatskoj, \u010dak i slabije poznavanje povijesnih \u010dinjenica dovodi nas u pravo \u010dudo, i to kako nad njihovim izborom, tako (pa i gore) i nad osebujnom “interpretacijom”. Redom i sistematski, autori \u0107e nam sasvim lijepo objasniti \u0161to je to kvisling (“zemlja u kojoj su Nijemci uspostavili marionetsku vladu na \u010delu sa Vidkunom Quislingom\u2026”), ali ni na jednom mjestu ne vezuju taj pojam uz Paveli\u0107a i njegov marionetski re\u017eim (str. 94). Dvije stranice kasnije (u dijelu “Nastanak Nezavisne dr\u017eave Hrvatske”) stvari se, istina bez namjere autora, ipak razja\u0161njavaju. Ka\u017eu: “Imaju\u0107i u vidu \u017eelju hrvatskog naroda za samostalnom dr\u017eavom, smatrali su (Nijemci, op. \u0111k) da nakon razbijanja Jugoslavije treba uspostaviti njima sklonu dr\u017eavu. Vlast u Hrvatskoj odlu\u010dili su ponuditi (podvukla \u0111k) Vlatku Ma\u010deku\u2026 No kako je Ma\u010dek tu ponudu odbio, Nijemci su se pomirili s time da vode\u0107u ulogu u Hrvatskoj preuzmu usta\u0161e na \u010delu s Antom Paveli\u0107em. U dogovoru s njema\u010dkim izaslanikom, pukovnik Slavko Kvaternik 10. travnja 1941. proglasio je Nezavisnu dr\u017eavu Hrvatsku.” (str. 97) Pogledajmo malo vlasni\u010dke odnose. \u010cija je bila Hrvatska? Prema napisanome, o\u010digledno u vlasni\u0161tvu Njema\u010dke, jer su je, kako ka\u017eu autori, Nijemci ponudili, i bilo im je uglavnom svejedno tko \u0107e, samo neka odgovara njihovoj politici. O toj se politici na\u017ealost mnogo zna, s izuzetkom autora ud\u017ebenika. K tome, vrlo su du\u0161evni bili ti Hitlerovi momci, jer su, ka\u017eu opet autori, “imali u vidu \u017eelju hrvatskog naroda za samostalnom dr\u017eavom”. Tko dakle bija\u0161e onaj Quisling? Kako dalje razla\u017eu gra\u0111u i interpretaciju, tako pomutnja autora, da ne upotrijebimo goru rije\u010d, postaje sve te\u017ea, da bi se ipak na kraju pokazala kao sistem, kojega, nau\u010dili smo, ima u svakoj ludosti. Dakle, Nijemci su utrapili dr\u017eavu bilo kome, samo da dobro slu\u017ei njihovim interesima, jer osim politi\u010dke slu\u017ebe i ideolo\u0161ke podre\u0111enosti, NDH je morala pla\u0107ati jo\u0161 i cjelokupne tro\u0161kove uzdr\u017eavanja njema\u010dke i talijanske vojske na “njezinu” podru\u010dju (\u0161to navode \u010dak i autori ovog ud\u017ebenika). Pa po\u0161to su dr\u017eavu, prvo neuspje\u0161no ponu\u0111enu Ma\u010deku, usta\u0161e br\u017ee bolje prihvatile, pogledajmo \u0161to su to novi vazali imali na pameti, kamo im je smjeralo usta\u0161ko srce i pamet. Autorima nije ni na pamet palo da djeci objasne razloge Ma\u010dekovog odbijanja njema\u010dke ponude, kao i razloge zbog kojih su to usta\u0161e sa veseljem i ponizno\u0161\u0107u prihvatile. A \u0161to su to u stvari prihvatile, autori pou\u010davaju djecu na zanimljiv na\u010din. Tuma\u010de\u0107i odakle rije\u010d “Nezavisna” u naslovu marionetske dr\u017eave, ka\u017eu: “Rije\u010dju nezavisna (podcrtali autori) htjela se istaknuti \u017eeljena samostalnost i potpuna neovisnost nove dr\u017eave.” Tako na strani 98. Tridesetak redaka dalje, na stranici 99 stavljaju, me\u0111utim, stvarnom stanju dr\u017eavne nezavisnosti sasvim odgovaraju\u0107i me\u0111unaslov: “Podre\u0111enost NDH Njema\u010dkoj i Italiji”. Jedino \u0161to se iz svega dade zaklju\u010diti jest da su usta\u0161e, dodijeliv\u0161i taj pridjev, te\u0161ko lagale jer dr\u017eava, priznaju to i autori, nije bila nezavisna. Ili su bile retardirane, pa su u naslov dr\u017eave stavljale puke \u017eelje, kako su u stvari autori i objasnili. Svakako, ispod tog me\u0111unaslova tek slijedi jo\u0161 ve\u0107e \u010dudo izbora i sklapanja \u010dinjenica te njihovih interpretacija. Zadr\u017eat \u0107emo se na klju\u010dnom. Ka\u017eu autori: “Ubrzo nakon progla\u0161enja NDH Mussolini je prisilio (podcrtala \u0111k) Paveli\u0107a na sklapanje tzv. Rimskih ugovora. (zbog \u010dega ‘tzv.’ to samo autori znaju) Njima su Italiji ustupljeni najvitalniji dijelovi hrvatskog obalnog podru\u010dja. Uz to su na polovici dr\u017eavnog podru\u010dja NDH zadr\u017eali znatne vojne snage pa su i nad njima bili stvarni gospodari. Osim podru\u010dja ustupljenih Italiji, NDH je ostala i bez Me\u0111imurja, koje je okupirala Ma\u0111arska.” (str. 99) Kako se ipak ne mo\u017ee toliko falsificirati, pa je bilo nu\u017eno priznati \u010dinjenice o tome koliko je Hrvatska bila oklja\u0161trena, poslu\u017eilo se naizgled manje primjetnim falsifikatom. Onom o prisili. Kako je to, naime, i \u010dime Mussolini prisilio Paveli\u0107a i usta\u0161e da se ne samo odreknu prakti\u010dki cijele hrvatske obale zajedno s Istrom i naravno otocima? Je li Paveli\u0107 mogao kao i Ma\u010dek odbiti nemoralnu ponudu? Da ne govorimo o kasnijem Josipu Brozu, koji ne samo da nije pristajao na otima\u010dinu dijelova Hrvatske, ve\u0107 ih je borbom povratio. Je li Mussolini Paveli\u0107a ne\u010dim ucjenjivao?, mo\u017eda ga i tukao? Po onome \u0161to je prili\u010dno dobro poznato u historijskoj znanosti, ni\u0161ta od toga; dapa\u010de, organizirao je i pla\u0107ao logore za vojnu obuku usta\u0161a, pa ne samo da ih je obu\u010dio ve\u0107 ih je i obukao. Kako nisu imali uniforme, Mussolini im je dao uniforme talijanskih vatrogasaca, pa je tako \u0161aka usta\u0161kog jada ponosno dovezena na talijanskim kamionima (valjda i s talijanskim \u0161oferima) u vatrogasnim uniformama u reliquiae reliqiarum od poklonjenog im feuda. Koja i kakva im se to prisila privi\u0111a, to autori ne obja\u0161njavaju, jer prisile nije niti bilo, barem \u0161to se ti\u010de podataka u ozbiljnoj historijskoj znanosti. Italija nije otela dijelove Hrvatske, ona ih je dobila na poklon od Paveli\u0107evog re\u017eima. Za uzvrat, Paveli\u0107 je dobio talijanske i njema\u010dke gospodare i upravlja\u010de na tom jezi\u010dku od dr\u017eave, a bogme i “\u010dast” da hrvatsku dovede (istim Rimskim ugovorima) pod vlast talijanskog kralja. O svemu tome autori, o\u010dekivano, ne izvje\u0161tavaju.<\/p>\n

Nema ovdje mjesta za svu onu gomilu falsifikata i nevjerojatnih interpretacija dvojca Jareb-Bekavac; spomenimo tek neke “znanstvene zanimljivosti”. Tako imamo poglavlje “Kulturni \u017eivot i mediji u NDH”, u kojem se hvali usta\u0161ku vlast jer je eto “posvetila kulturi i medijima posebnu pozornost”. Pa se vrlo le\u017eerno spominje glavni medij NDH “Hrvatski narod \u2013 glasilo hrvatskog usta\u0161kog pokreta”. \u0160to su objavljivale te novine, o tome ni slova, iako se radilo o najstra\u0161nijoj ratnoj propagandi, koja je uz to sistematski \u0161irila rasizam. Bile su te novine, tko ne zna, ne\u0161to kao usta\u0161ki bilten u koje su objavljivani svi oni propisi i ukazi o progonima \u017didova, Srba, komunista\u2026 Drugo “dostignu\u0107e” za autore je, \u010dudnim \u010dudom, radio (koji zovu krugoval), kojem je, kao i filmu, kako ka\u017eu, “posve\u0107ena sustavna briga”. Krugoval je naime radio, ali je tada usta\u0161ama, a izgleda i danas autorima ud\u017ebenika, srcu bli\u017ei njema\u010dki oblik, to jest naprosto doslovni prijevod i ponovni spoj dviju njema\u010dkih rije\u010di koje tvore rundfunk. Potrudili su se autori, ali u mizernoj ponudi onoga \u0161to bi se moglo podvesti pod kulturu u usta\u0161koj NDH nije bilo, pa tako nije bilo lako na\u0107i ne\u0161to \u0161to bi vrijedilo istaknuti. Ono \u0161to je me\u0111utim odlikovalo usta\u0161ku “kulturu” nosi to\u010dnije ime \u2013 kulturocid; spomenimo samo ru\u0161enje sinagoge u Zagrebu, a sve u skladu s rasnim zakonima, kada je na mjestu ministra vjere i prosvjete bio, vidimo veoma “kulturni”, pisac Mile Budak. O zabranama knjiga, skidanju predstava \u017eidovskih autora s kazali\u0161nog repertoara, zabrani rada umjetnicima a bogme i vje\u0161anju i strijeljanju umjetnika, nema ni rije\u010di. Samo toliko o “umjetni\u010dkom” izra\u017eavanju usta\u0161a. Istovremeno, poglavlja o kulturi u Narodnooslobodila\u010dkoj borbi, gdje je kipjelo svim vidovima kulture i kulturne proizvodnje, u ovom ud\u017ebeniku nema. Presko\u010dilo se i zatajilo u\u010denicima veliko i istinsko kulturno blago no\u0161eno imenima Augusta Cesarca, Otokara Ker\u0161ovanija, Ognjena Price, Antun Barca, Grge Novaka, likovnim velikanima kao \u0161to su Murti\u0107, Radau\u0161, brojnim ljudima od teatra, spomenimo samo Vjekoslava Afri\u0107a, brojnim piscima i pjesnicima\u2026 lista je vrlo duga, preduga. O njima ni\u0161ta, ba\u0161 ni\u0161ta. Jedva su istisnuli imena Nazora, Gorana te Pavleka Mi\u0161kine. Ovakvo znanstveno nedopustivo i moralno bijedno ispu\u0161tanje najboljega \u0161to smo imali, valjda je posljedica toga \u0161to su dio spomenutih umjetnika i znanstvenika pobile usta\u0161e, dio je zatvaran po logorima a dio oti\u0161ao u partizane. Odgovaraju\u0107e autorskim naklonostima su i ilustracije u ud\u017ebeniku: niti jedan od, recimo, genijalnih Murti\u0107evih plakata, ali talijanskih i usta\u0161kih u lijepom broju. I jo\u0161 samo jedan primjer grdnog muljanja s, po autore, neo\u010dekivanim implikacijama. Autorski dvojac naime govori o teroru usta\u0161a uglavnom korektno, jednako kao \u0161to govori i o teroru \u010detnika, tako\u0111er nesporno. Razlika je jedino pod kojim naslovima se o tome govori. Usta\u0161ki teror opisan je pod naslovom “Usta\u0161ki re\u017eim” dok je \u010detni\u010dki teror naslovljen “\u010cetni\u010dki teror”. U silnoj \u017eelji da nekako skinu bijedu s vrata NDH i sakriju ili barem zamagle u\u017eas zla koje je predstavljala i \u010dinila, desila im se nezgoda. Usta\u0161ki teror je po ovakvom smje\u0161taju i imenovanju ne tek neugodna sastavnica re\u017eima (u zna\u010denju vladavine, uprave; istina, pojam konotira diktaturu, svakako ne demokratsku vlast), ve\u0107 je sam re\u017eim imanentno teroristi\u010dki. Teror je po autorima u NDH bio standard a ne devijacija. Dakle, u\u010diteljica i u\u010denici mogu jedino zaklju\u010diti da je usta\u0161ka vladavina bila po svojoj biti i u svom djelovanju, teroristi\u010dka. \u0160to je i to\u010dno (napokon ne\u0161to!), mada daleko od namjere autora da to i tvrde. Omaklo im se ili je ipak povijest mudrija od pojedina\u010dnog nauma.<\/p>\n

Rekoh, mjesta za sve svinjarije nema, pa niti kolumna nije mjesto na kojem \u0107e se do svih detalja razlagati zlo\u0107udnost ovakvog falsificiranja povijesti. I nije glavni problem u tandemu Bekavac, Jareb; takvih nam, na \u017ealost, ne nedostaje, i napokon svatko ima pravo da misli \u0161to ho\u0107e, kako mo\u017ee i koliko je to u stanju. Svatko ima pravo i predlo\u017eiti Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta RH ud\u017ebenik za bilo \u0161to. Oni me\u0111utim na kojima je odgovornost za sadr\u017eaje i pou\u010davanje koje iz njih slijedi prije svega su Ministarstvo i recenzenti koji su takav ud\u017ebenik ocijenili valjanim za upotrebu u hrvatskim \u0161kolama. \u0160estero recenzenata, po svoj prilici \u0161kolovanih histori\u010dara, propustili je takav opasan otpad u upotrebu. I to \u010dak dva doktora (valjda ipak historijskih znanosti, mada se ve\u0107 u to mo\u017ee jako sumnjati), Franko Miro\u0161evi\u0107 i Zdenko Radeli\u0107, te \u010detvero profesora: Mila Anzur, Petar Bu\u010devi\u0107, Ivan Jujnovi\u0107 i Slavica Pervan. Provjereno, taj je ud\u017ebenik i dalje u upotrebi, usprkos dernjanju sada ve\u0107 biv\u0161eg ministra Jovanovi\u0107a da \u0107e ‘isu\u0161iti mo\u010dvaru’. Novi ministar daje jo\u0161 manje nade (za koju, nota bene, ni s Jovanovi\u0107em nije bilo osnova) da \u0107e se ne\u0161to promijeniti. No uza sve to zaista je pitanje, a gdje su to ti silni profesori povijesti, ta silna inteligencija s kojom se busamo u nejaka prsa, na fakultetima, u nastavi, po institutima, da se uhvate analize i podignu glas u javnosti. Jer o \u010demu se u osnovi radi u ovakvim “interpretacijama” povijesti? Mo\u017eemo se mi zabavljati upu\u0107uju\u0107i na nepoznavanje elementarnih \u010dinjenica od strane autora ili pak njihovu interpretacijsku nevje\u0161tost, otklon od svake historijske znanosti i historiografske metode i tako biti jako superiorni. Me\u0111utim, prili\u010dno je blizu pameti da autori poznaju \u010dinjenice, jednako kao i to da je njihova interpretacija ciljana a ne tek rezultat nesnala\u017eenja i znanstvene mutavosti. Izbor \u010dinjenica i interpretacija koje su ponudili Jareb i Bekavac jest naprosto falsificiranje povijesti, nastojanje da se dr\u017eava NDH, nastala na zlo\u010dinu nad vlastitim narodom prije svega, dr\u017eava koja je bila u svom ustroju diktatorska, rasisti\u010dka, ovisna o najgorem \u0161to se \u010dovje\u010danstvu moglo dogoditi, o nacizmu i fa\u0161izmu, da se dakle, takva jedna sramotna mrlja na hrvatskoj povijesti, opere i dapa\u010de, da ju se rehabilitira. Ako se ne varam, rehabilitiranje fa\u0161izma je kod nas ka\u017enjivo djelo?<\/p>\n

Zaklju\u010dno, nije dobro, iako se u pravilu doga\u0111a, kad historiju pi\u0161u pobjednici, kao \u0161to nije dobro niti kada je, to je ve\u0107 rje\u0111e, pi\u0161u gubitnici. Ovo je drugo mo\u017eda i opasnije za znanost samu jer je pra\u0107eno donekle razumljivim, ali po posljedicama katastrofalnim frustracijama. Od silnog bljeska pobjede sjene se slabo vide, no tek od mrklog mraka gubitka, ne vidi se ni\u0161ta. Povijest sama ostaje sakrivena i jedino \u0161to se s njom zbiva jest da umjesto u\u010diteljice postaje obi\u010dna slu\u017eavka.<\/p>\n

Identitet<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kao gubitnici pi\u0161u povijest, onda ona od u\u010diteljice postaje slu\u017eavka<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":152693,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-152692","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/152692","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=152692"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/152692\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/152693"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=152692"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=152692"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=152692"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}