{"id":152469,"date":"2014-07-15T07:28:43","date_gmt":"2014-07-15T05:28:43","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=152469"},"modified":"2014-07-15T08:31:51","modified_gmt":"2014-07-15T06:31:51","slug":"nenarodne-novine","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/07\/15\/nenarodne-novine\/","title":{"rendered":"Nenarodne novine"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Igor Lasi\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Nedavna vijest o rastu financijske dr\u017eavne potpore medijima u Italiji, objavljena u jednim hrvatskim dnevnim novinama, o\u010dekivano je izazvala propitivanje iste teme u ovda\u0161njim prilikama. Treba li javno subvencionirati medije, i koje, i za\u0161to? Do koje mjere to \u010dini strani svijet, primjerice zemlje EU-a, i kako? Ali poduzmimo najprije kratki pregled aktualnih zbivanja na doma\u0107oj sceni, radi utvr\u0111ivanja pozicija, a s posebnim fokusom na jo\u0161 nenadomjestivi papirnati medij.<\/p>\n

U posljednjih \u010detiri do pet godina, nazovimo ih op\u0107ekriznim, u Hrvatskoj je zavr\u0161ilo na burzi preko tisu\u0107u novinara, fotoreportera, snimatelja, redaktora i raznih drugih neposrednih medijskih proizvo\u0111a\u010da. To ujedno predstavlja najgori socijalni trend u na\u0161oj medijskoj povijesti. Prihod od oglasa u me\u0111uvremenu se velikim dijelom preselio iz klasi\u010dnih medija, kao \u0161to su tiskani, prema internetskim. O tome izuzetno zanimljivom procesu, u kontekstu tehni\u010dkom i politi\u010dkom, donosimo zasebnu notu u okviru uz ovaj tekst. Nakon ga\u0161enja niza ekonomski slabijih novina, Hrvatska se upravo suo\u010dava i s agonijom dviju od triju najve\u0107ih doma\u0107ih novinskih ku\u0107a, dakako privatnih. Javnih vi\u0161e nema, pa u nacionalnom rangu opstaju samo jo\u0161 nenovinski informativni servisi. Onim dvjema pak zajedni\u010dko je to da su im privatni vlasnici godinama iznosili profit izvan medija, upu\u0161tali se u nemedijski biznis, obmanjivali javnost i dr\u017eavu, zadu\u017eivali izdava\u010dka poduze\u0107a, dok banke nisu zavrnule pipu. Glavne junake mo\u017eemo zvati recimo Albert Pavi\u0107 i Ninoslav Faggian, zapravo je svejedno, postali su u svakom smislu zamjenjivi. Sad \u0107e ih tako i preuzeti banke, neznani investicijski fondovi i sli\u010dne zlo\u010dina\u010dke organizacije pored kojih se i Miroslav Kutle, na\u0161 protorazbojnik u medijskom polju, doima kao rje\u0161enje od neupitnog javnog interesa. Ne treba se zatim nadati pojavi manje zavisnih novina, jer su resursi dokinuti u svakom pogledu. Distribucija i prodaja uru\u010dene su vrhovnom prekupcu te monopolistu Ivici Todori\u0107u, a povrat vrijednosti u tiskano-medijskom sektoru nikad nije bio manji ni te\u017ei.<\/p>\n

Naravno, sve se to na manje-vi\u0161e isti na\u010din de\u0161ava i u drugim granama. Ljudi posvuda ostaju bez posla, uru\u0161ava se potro\u0161nja, gase se poduze\u0107a, nestaje i proizvodnja, a banke uzurpiraju javne prora\u010dune i zatim svoje du\u017enike. Naravno, sve se to de\u0161ava i u drugim zemljama, jer je kriza globalna. Ipak, drugdje se naveliko podr\u017eavaju odre\u0111eni za\u0161titni mehanizmi u tako va\u017enoj i specifi\u010dnoj dru\u0161tvenoj djelatnosti kao \u0161to je medijska, da kvaliteta informiranja naroda ne bi totalno ovisila o burzovnim \u0161pekulantima i njihovoj probavi. Spomenuli smo ve\u0107 Italiju, gdje dr\u017eava upravo osniva novi fond od 120 milijuna eura za potporu novinskom izdava\u0161tvu, \u010dime bi se poticala ulaganja u tehnolo\u0161ki razvoj, kao i zapo\u0161ljavanje novinara. \u0160to se ti\u010de posljednjeg aspekta, uvode se i razne fiskalne olak\u0161ice, ali se propisuje i obaveza izdava\u010dima da novinaru moraju isplatiti minimalno 20,8 eura za svakih 1600 slovnih mjesta teksta. A koliko ju\u010der, nametnuti talijanski premijer Mario Monti rezao je standardne potpore medijima s ukupnih 170 na 53 milijuna.<\/p>\n

Da pojasnimo: dr\u017eavna financijska potpora obi\u010dno se dijeli na direktnu i indirektnu, uz pristojbu za javne servise, kao \u0161to je u nas HRT, a koju u pravilu gra\u0111ani izravno pla\u0107aju. Direktna potpora jesu konkretne uplate za ciljane svrhe, pa se onih talijanskih 170 milijuna dijelilo npr. novinama u vlasni\u0161tvu novinara, dakle kooperativama iliti zadrugama, zatim manjinskim novinama itd. Indirektne potpore, s druge strane, u pravilu se odnose na razne porezne olak\u0161ice, rastere\u0107enja od po\u0161tanskih tro\u0161kova ili servisiranje duga. Ne postoji jedinstven model potpore na razini EU-a, zbog \u010dega nije lako uspore\u0111ivati ni ukupne godi\u0161nje iznose koje zemlje tako plasiraju. Italija je, da zaokru\u017eimo pri\u010du o njoj, u predmontijevsko doba kroz indirektne vidove potpore otpisivala novinama oko 560 milijuna eura. Danas ta zemlja tra\u017ei nove vidove potpore, a indikativno je ciljanje na anga\u017eman novinara i tehnolo\u0161ki razvoj. Francuska je tako\u0111er pretrpjela udar za mandata predsjednika Nicolasa Sarkozyja. Dotad, ona je izdvajala oko 440 milijuna eura izravno i oko 800 milijuna neizravno. Ali nakon \u017eestokih napada vlasti i ekonomski-liberalno nastrojenih prijedloga da se sre\u017ee potpora koja tamo\u0161nji tisak \u201cdr\u017ei na permanentnom umjetnom disanju\u201d i \u201cdekura\u017eira u tra\u017eenju odr\u017eivih financijskih strategija\u201d, kao \u0161to je izvje\u0161tavao autor vladine studije Aldo Cardoso, medijski sektor je nanovo za\u0161ao u mirnije politi\u010dke vode, s daljnjim subvencijskim inovacijama.<\/p>\n

Pored mjera koje iznosimo u dodatnom tekstu na koji smo ve\u0107 skrenuli pa\u017enju, tu je i dijeljenje vau\u010dera za 100 tisu\u0107a Francuza u dobi izme\u0111u 18 i 24 godine. Oni tako realiziraju pravo na jedne besplatne novine tjedno, svakako po njihovu izboru, a dr\u017eava izravno podupire tr\u017ei\u0161te od 50 milijuna novinskih kopija godi\u0161nje. Njema\u010dka se ne isti\u010de tako \u017eivo diversificiranim potporama, ali odska\u010de pristojbenim davanjima u visini od oko sedam i pol milijardi eura za nekoliko svojih velikih javnih informativnih servisa. S gotovo 400 milijuna eura za iste svrhe, Finska se \u2013 mjereno per capita \u2013 vinula \u010dak i vi\u0161e. Za usporedbu, Hrvatska godi\u0161nje prikuplja, s pribli\u017eno jednakim brojem stanovnika, oko 160 milijuna eura.<\/p>\n

Doista, \u0161to je s medijskim potporama u Hrvatskoj? Prvo, od te pristojbe za HRT izdvaja se tri posto u Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroni\u010dkih medija, ili oko 35 milijuna kuna. Oni donedavno portale uop\u0107e nisu uzimali u obzir. Istodobno, od njih su itekako poku\u0161avali naplatiti da\u017ebinu na koju su obavezane sve tzv. elektroni\u010dke publikacije. Lavovski dio dobivali su komercijalni lokalni i regionalni radiji i televizije, a neprofitni radiji dobivali bi \u2013 primjerice 2012. godine \u2013 manje od 450 tisu\u0107a kuna godi\u0161nje, \u0161to iznosi deset lipa per capita. Francuska za takve medije izdvaja 33 puta vi\u0161e. Nije se Hrvatska proslavila ni s direktnim potporama: lani je Ministarstvo kulture izdvojilo oko tri milijuna kuna preko natje\u010daja za neprofitne medije i 2,4 milijuna za javne potrebe u kulturi, a \u0161to se odnosi i na informativne medije. Siva zona ostaju lokalni prora\u010duni.<\/p>\n

Dosta pa\u017enje privuklo je najnovije popu\u0161tanje dr\u017eave u PDV-u za dnevne novine, \u010dime je sektoru opro\u0161teno daljnjih 24 milijuna kuna godi\u0161nje. No aktualna medijska politika zapravo se vodila kriptopoliti\u010dkim sredstvima, prebijanjem strana\u010dkih dugova preko Ministarstva financija, oprostima poreznog duga zaslu\u017enim dinosaurima medijskog klijentelizma itd. Iz potisnute, a formalno nadle\u017ene radionice doma\u0107e egzekutive doprli su zasad tek poku\u0161aji da se revalorizira zna\u010daj neprofitnih medija i preispita uloga publike, odnosno naroda, u kreiranju medijske stvarnosti.<\/p>\n

Raspravljaju\u0107i o smislu javnog financijskog podupiranja medijske proizvodnje, dobro je podsjetiti se bogate ameri\u010dke tradicije u tom kontekstu, i jednako golemog njezina kraha. Na po\u010decima te nacije, kao \u0161to podsje\u0107a pravnik C. Edwin Baker sa Sveu\u010dili\u0161ta u Pensilvaniji, politi\u010dari su vjerovali da je subvencioniranje po\u0161tanskih tro\u0161kova novinama klju\u010dno za gradnju dru\u0161tva, radi njegova boljeg informiranja i povezivanja u dono\u0161enju odluka o zajedni\u010dkom funkcioniranju. Ekvivalent takve potpore danas, s obzirom na promjenu vrijednosti dolara i rast ameri\u010dke populacije, iznosio bi oko \u0161est milijardi dolara godi\u0161nje. Ali ona je i prije burzovne propasti 2008. godine jedva prelazila 350 milijuna. Komentiraju\u0107i takvu zapanjuju\u0107u razliku i uop\u0107e novodobnu komercijalizaciju demokracije u njezinu preva\u017enom medijskom aspektu, Robert McChesney i John Nichols u knjizi \u201cSmrt i \u017eivot ameri\u010dkog novinarstva\u201d iz 2010. godine upozoravaju da se Amerika u tome vi\u0161e ne smije oslanjati na tr\u017ei\u0161te. Baker predla\u017ee intervenciju dr\u017eave u poja\u010danom zapo\u0161ljavanju novinara, mediolog McChesney i \u017eurnalist Nichols idu i nekoliko koraka dalje, no zajedni\u010dka im je tendencija veoma jasna. Informativno novinarstvo, posebice \u0161tampano, te dnevno i tjedno, ne smije ovisiti o komercijalnim okolnostima. Na kocki su demokracija i narodni prosperitet, \u0161to se dobro ogleda i po zaplotnja\u010dkim lobiranjima privatnih televizija u EU-u danas, u vidu svojevrsnog politi\u010dkog rata protiv javnih. Utoliko je Baker sasvim u pravu kad tvrdi da je uru\u0161avanje novinarstva u Americi \u2013 i \u0161irom svijeta \u2013 danas puno opasnije od razvikane teroristi\u010dke prijetnje. On predla\u017ee da se javni novac ula\u017ee u medije namjenski, na prvo mjesto stavljaju\u0107i svrhu zapo\u0161ljavanja novinara, jer su vlasnici medija u protivnom skloni subvenciju promatrati kao svaki prihod i sredstva potro\u0161iti recimo na dugove. A ta mogu\u0107nost stvara izazovnu novu kreditnu sposobnost koja je medijske gazde u SAD-u posljednjih godina masovno odvodila u zadu\u017eivanje radi otkupa ve\u0107eg udjela u vlasni\u0161tvu i potom u kona\u010dnu propast.<\/p>\n

Kona\u010dno, umjesno bi bilo zapitati se za\u0161to bi javnost morala povjerovati u re\u010deno vi\u0161e i \u010dak pomalo visokoparno poslanje novinara i novinarstva u dru\u0161tvu. Oko sebe vidimo uglavnom novinare i medije u slu\u017ebi ja\u010deg i sebi\u010dnijeg i tek naznake onoga \u0161to bi opravdalo ovdje zazivani ulog. Cinizam spram novinarske bran\u0161e, tako dugo be\u0161\u0107utne prema ostatku dru\u0161tva i napose propadaju\u0107eg radni\u0161tva te raznih ugro\u017eenih manjina, posve je logi\u010dan. Nije problem, me\u0111utim, u pretpostavci da dru\u0161tvu trebaju nezavisni mediji, nego u konkretnom procesu njihove demokratizacije, a ista se ne doga\u0111a po Duhu Svetom.<\/p>\n

U nedostatku kapaciteta za ve\u0107e politi\u010dke geste, ipak mo\u017eemo prionuti, dakle, manjim te domi\u0161ljeno navo\u0111enim koracima u smjeru medijske i op\u0107e slobode, pa dokle stignemo. Svjetska praksa pokazuje da se metode za to moraju stalno isprobavati i preispitivati, ali bi cilj trebao ostati nerelativiziran. To va\u017ei i za medijsko-politi\u010dko polje, pri \u010demu se redakcije ne mogu demokratizirati izdvojeno od ostatka dru\u0161tva. Ili, rije\u010dima jo\u0161 jednog Amerikanca, slavnog pisca Arthura Millera \u2013 dobre novine su one kojima se narod obra\u0107a sebi.<\/p>\n

Uzmi Googleu, daj portalima<\/strong><\/p>\n

Nije tajna kamo se prelijeva kapital od reklamiranja u medijima koji, naime, ve\u0107 dugo izbjegava one tiskane. Privukao ga je novi prostor neregulirane poslovne \u2013 tr\u017ei\u0161ne \u2013 slobode na internetu, gdje najprobita\u010dniji igra\u010di odnose basnoslovni profit. Za to vrijeme, portali pre\u017eivljavaju lak\u0161e nego novine jer su tehni\u010dki jeftiniji u proizvodnji, no po cijenu brutalnog obaranja vrijednosti rada njihovih novinara. Francuska medijska politika, razmjerno inovativna i poduzetna, lani je pokazala kako bi se moglo nositi s tim.<\/p>\n

Google, dobar znanac sviju nas, jedan je od ve\u0107ih dobitnika informati\u010dko-tehnolo\u0161ke revolucije, uza sli\u010dne servise, dru\u0161tvene mre\u017ee itd. Manipuliranje pla\u0107enim oglasima i servisiranje reklamnih agencija ta kompanija skupo napla\u0107uje, pa je burno reagirala na pojavu jednog programa s namjenom blokiranja oglasa. Francuska je potom zabranila daljnje kori\u0161tenje tog programa, ali je od transnacionalnog internetskog giganta, koji se izmi\u010de mnogim dr\u017eavnim regulacijama \u2013 radi profita, a ne apstraktne slobode \u2013 zatra\u017eila participaciju u subvencioniranju klasi\u010dnog, \u0161tampanog novinarstva. I nekako su se dogovorili oko izdvajanja prvih 82 milijuna dolara u fond iz kojeg bi se financiralo bolje promoviranje novinskog sadr\u017eaja na internetu i, kona\u010dno, pove\u0107ao prihod takvih medija.<\/p>\n

Profitirat \u0107e od toga iznova Google, jasno, ali \u0107e takva mjera ujedno spasiti brojne novine od propasti. Jer ve\u0107ina njih bespomo\u0107no gleda preuzimanje svog sadr\u017eaja \u2013 neznatno prera\u0111enog \u2013 po raznim portalima, ba\u0161 kao \u0161to se \u010desto doga\u0111a i me\u0111u portalima samim. No ono bitno jest prilagodba medijske politike novonastalim tehnolo\u0161kim prilikama i reakcija na njihovu mijenu. Ipak je trebalo primijetiti \u0161to se zapravo doga\u0111a u ekonomskom kontekstu i zatim svladati privatno-poduzetni\u010dki otpor javnom interesu.<\/p>\n

U krajnjoj liniji, to je otvorilo i pitanje o dru\u0161tvenom karakteru javnog komunikacijskog prostora. Je li internet samonikla biljka koju mo\u017ee bez obaveze ubrati svaki pojedina\u010dni namjernik ili je rije\u010d o historijski utemeljenom izrazu dru\u0161tva u cijelosti? Svakako je posrijedi ovo drugo, \u010dak i formalnopravno: inoviran je i razvio se iz javnih sredstava. No \u010dak i da nije tako, on zapasuje \u010ditav dodani prostor dru\u0161tvene komunikacije i stoga mora biti reguliran, kako ne bi bio zloupotrebljen. Profit od reklama, prema tome, tako\u0111er mora biti velikim dijelom specijalno oporezovan i preusmjeren, kako ne bi taj epohalni izum poslu\u017eio za stvaranje novih dubokih razlika u zajednici.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U posljednjih \u010detiri do pet godina, nazovimo ih op\u0107ekriznim, u Hrvatskoj je zavr\u0161ilo na burzi preko tisu\u0107u novinara, fotoreportera<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":152470,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-152469","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/152469","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=152469"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/152469\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/152470"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=152469"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=152469"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=152469"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}