{"id":151871,"date":"2014-07-09T08:20:51","date_gmt":"2014-07-09T06:20:51","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=151871"},"modified":"2014-07-09T08:20:51","modified_gmt":"2014-07-09T06:20:51","slug":"emancipacijski-potencijal-principova-cina-traje-do-danas","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/07\/09\/emancipacijski-potencijal-principova-cina-traje-do-danas\/","title":{"rendered":"Emancipacijski potencijal Principova \u010dina traje do danas"},"content":{"rendered":"

Autor: Rade Dragojevi\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Marina Anti\u0107 odr\u017eala je nedavno u Sarajevu zanimljivo predavanje povodom obilje\u017eavanja stogodi\u0161njice atentata. Njezino polje interesa, izme\u0111u ostalog, obuhva\u0107a razvoj modernisti\u010dkih tendencija u Jugoslaviji na primjeru trojice bosanskohercegova\u010dkih pisaca (Andri\u0107, Selimovi\u0107 i Dizdar), op\u0107enito se bavi onim \u0161to naziva \u201cperifernim modernizmom\u201d, te koristi aparaturu postkolonijalne teorije na jugoslavenskom primjeru. Trenutno predaje jezike na fakultetu u Pittsburghu u SAD-u. Na konferenciji pod nazivom \u201cPucnji iz Sarajeva. Doga\u0111aj. Pripovijest. Pam\u0107enje\u201d govorila je o tome da je neprijatelj, kako na po\u010detku 20. stolje\u0107a tako i danas, isti \u2013 kapitalisti\u010dki centar i njegove lokalne kompradorske elite.<\/em><\/p>\n

Odr\u017eali ste predavanje na netom zavr\u0161enoj konferenciji u Sarajevu na zanimljivu temu \u201cBosansko prolje\u0107e ili Mlada Bosna 2.0? Povijest neravnomjernog razvoja na evropskoj periferiji od Principa do plenuma\u201d. Koja je glavna teza teksta?<\/em><\/p>\n

Glavna teza teksta je da su proljetne bune u BiH pokazale jednu bitnu sli\u010dnost izme\u0111u vremena one Mlade Bosne i ove danas, a to je pozicija bosanskohercegova\u010dkog dru\u0161tva na periferiji globalnog kapitala, onda u svojstvu austrougarske kolonije, a danas, kao \u0161to je to slu\u010daj sa svim postkolonijalnim dr\u017eavama, u poziciji du\u017eni\u010dkog ropstva me\u0111unarodnom financijskom kapitalu i njegovim lokalnim podanicima, tj. postdejtonskoj eliti dru\u0161tva u BiH. A ovo kratkotrajno bosansko prolje\u0107e je pokazalo da ve\u0107ina naroda u BiH, \u010dak njih 86 posto, podr\u017eava klasne, anacionalne vrste protesta. Me\u0111utim, za razliku od nekih drugih istra\u017eiva\u010da, ja mislim da je ta periferalna pozicija za nas sasvim neprekinuta od Gavrila Principa naovamo, i to u predavanju dokazujem nekim detaljima politi\u010dke ekonomije biv\u0161e dr\u017eave. Danas je to du\u017eni\u010dko ropstvo samo dublje i temeljitije (od 26,7 milijardi dolara 1990. do 172,5 milijardi dolara u 2012. za prostor biv\u0161e Jugoslavije). Bosansko prolje\u0107e je, s druge strane, pokazalo da se mo\u017eda polako trijeznimo od sna o povratku u Evropu, kako se to obi\u010dno ka\u017ee. Jer \u201cmi putujemo zapadno i uvijek sti\u017eemo isto\u010dno, i \u0161to smo za\u0161li zapadnije, to smo stigli isto\u010dnije, na\u0161e je pleme prokleto\u201d. A periferalna \u017eelja da se priklju\u010di centru je definicija nemogu\u0107nosti: realizacija iste je ni\u0161ta drugo doli iluzija. Strukturalne nejednakosti stvorene i odr\u017eavane globaliziranim kapitalom ne mogu se izbrisati ili prevazi\u0107i isklju\u010divo ideolo\u0161kim, kulturalnim na\u010dinima, nego se mora taknuti u neprikosnovenost te strukturalne nejednakosti, a to je distribucija kapitala.<\/p>\n

Zablude evropocentri\u010dnosti<\/strong><\/p>\n

\u010cin Gavrila Principa i drugih iz Mlade Bosne danas se razli\u010dito tuma\u010di. Primjerice, kolega Filip Balunovi\u0107 taj \u010din tuma\u010di na sartrovski na\u010din \u2013 \u010din ubojstva kolonijalnog subjekta od strane ugnjetavanog znak je istinskog samooslobo\u0111enja. Poga\u0111a li to bit?<\/em><\/p>\n

Da, naravno. To je ne\u0161to \u0161to sam nau\u010dila upravo od antikolonijalnih mislilaca, ne samo Sartrea, nego i Frantza Fanona, Amilcara Cabrala i drugih. To je ono \u0161to se naziva emancipacijskim potencijalom antikolonijalne i antiimperijalisti\u010dke ideje i prakse. Fanon tako ka\u017ee: \u201cKad jednom eksplodira njihov gnjev, oni dobiju natrag svu izgubljenu suvislost, oni iskuse samosaznanje kroz rekonstrukciju sebe samih; izdaleka njihov rat izgleda kao trijumf barbarizma, ali on zapravo ide svojim putem i postepeno emancipira borca i progresivno elimini\u0161e kolonijalnu tamu iznutra i izvana. \u010cim po\u010dne, on je bez milosti. Ili \u0107e\u0161 ostati upla\u0161en ili \u0107e\u0161 postati onaj koji pla\u0161i \u2013 a to zna\u010di ili se predati disocijacijama krivotvorenog \u017eivota ili osvojiti ujedinjenje svog starosjedila\u010dkog tla. Kad se seljak uhvati pi\u0161tolja, stari mitovi blijede i jedan za drugim tabui se ru\u0161e: njegovo oru\u017eje je njegova humanost. Jer u prvoj fazi revolta, ubistvo je neophodno: ubiti Evropljanina je ubiti dvije ptice jednim kamenom, eliminiraju\u0107i u isto vrijeme i tla\u010ditelja i potla\u010denog, ostavljaju\u0107i jednog mrtvim a drugog oslobo\u0111enim.\u201d<\/p>\n

Zar nam to ne zvu\u010di i kao opis Principove motivacije? Iako, kao \u0161to Fanon ka\u017ee, naoko brutalno, to je u biti samoosloba\u0111anje od tame kolonijalizma iznutra kao i izvana. Na\u017ealost, ta lekcija nije nikada dovoljno dobro nau\u010dena u biv\u0161oj dr\u017eavi, uprkos na\u0161em sudjelovanju u Pokretu nesvrstanih. Jer ono \u0161to vidim kao najve\u0107u ideolo\u0161ku pogre\u0161ku onog biv\u0161eg sistema je upravo taj maltene pa nepoljuljani ideal Evrope i svega evropskog; ideal koji je opstao ne samo u intelektualnoj opoziciji onda\u0161njeg dru\u0161tva, nego i u samim vrhovima Partije. \u010cini mi se da kao da nikada nismo nau\u010dili tu lekciju da se dru\u0161tvo mora i ideolo\u0161ki osloboditi okova valorizacije evropskog uspjeha i razvoja kao unikatnog, uzornog, bogomdanog, civilizacijskog ili uro\u0111enog. Evropski ekonomski uspjeh i razvoj zasnovani su u velikoj mjeri na kolonijalnom razvoju, tj. izvla\u010denju prirodnih resursa i ostvarenih vrijednosti kako iz svojih seljaka i radnika, tako i iz kolonija. Isto tako, ideja da se istorijski progres \u0161iri od Evrope u sve \u0161irim koncentri\u010dnim krugovima zapravo je jedna ideolo\u0161ka zabluda. Tu je posebno lucidan J. M. Blaut koji raskrinkava razna \u201cobja\u0161njenja\u201d tzv. \u010duda evropskog razvoja: biolo\u0161kog (da je evropska rasa ili kultura superiorna sama po sebi), demografskog (da su neevropljani nerazvijeni jer imaju vi\u0161e stope nataliteta), okoli\u0161nog (da su tople klime, kao i na\u0161a ju\u017enoevropska, uzrok nerazvijenosti uma, pa time i dru\u0161tva), racionalisti\u010dkog (da su nerazvijeni neevropljani primitivni ili prirodno ili po tradicijama), tehnolo\u0161kog (da je tehnolo\u0161ka unaprije\u0111enost Evrope zasnovana na vi\u0161em razvoju razuma), dr\u017eavnog (da su evropske dr\u017eave osrednje veli\u010dine i umjereno demokratske uzrok br\u017eeg razvoja), religijskog (da su ujedinjenje Evrope kroz crkvu, a poslije i protestantska reformacija doprinijeli razvoju kapitalizma), klasnog (da su evropska aristokratija i nezavisni seljak unikatne pojave), i na kraju onog obiteljskog (da su brakovi zasnovani na ljubavi a ne na tradiciji razlog br\u017eeg razvoja). Kad se sve te zablude uklone, ostaje surova realnost kapitalizma i imperijalizma kao dviju poluga evropskog razvoja. A nacionalno bu\u0111enje, kako u Bosni tako i u cijelom regionu, ina\u010de sti\u017ee u obliku jednog herderovskog nacionalnog subjekta koji tra\u017ei politi\u010dku slobodu. Problem kod nas, kao i diljem postkolonijalnog svijeta, jest koliko je ta osloba\u0111aju\u0107a ideologija nacionalizma ograni\u010dena u svojim dometima. To valjda najbolje vidimo danas u ovom podijeljenom dru\u0161tvu.<\/p>\n

Monarhisti\u010dka nostalgija<\/strong><\/p>\n

Obilje\u017eavanje stogodi\u0161njice atentata u Sarajevu, pri \u010demu je istaknuto mjesto dano jednom prestolonasljedniku, dakle agentu kolonijalne i ugnjetava\u010dke vlasti, dosta je diskutabilno. Nije li posrijedi revizionizam, jer se momenti otpora takvoj vlasti danas, ne samo ovom prilikom, posve zanemaruju?<\/em><\/p>\n

Da, to je sigurno u velikoj mjeri tako. Revizionizam istorije valjda nas ne treba vi\u0161e iznena\u0111ivati, ali kao \u0161to mi je jedan Sarajlija u subotu rekao: \u201cAko ovako slavimo 1914, strah me je \u0161ta \u0107e biti 2041!\u201d \u0160alu na stranu, radi se revizionizmu koji dolazi od akademske zajednice vi\u0161e nego od obi\u010dnog svijeta na ulici. Mislim da su razlozi mnogobrojni, neki od njih \u010disto su ekonomske prirode, recimo da se evropski fondovi najbolje mogu pridobiti jednim gestom monarhisti\u010dke nostalgije kakvo je bilo ovo obilje\u017eavanje Prvog svjetskog rata u Sarajevu. Radi se, naime, o dva miliona konvertibilnih maraka Evropske unije, koliko je utro\u0161eno na ove vi\u0161esedmi\u010dne manifestacije. Pored toga, naravno, postoji taj jedan veoma revizionisti\u010dki gest nacionalista sa svih triju strana: nacionalisti\u010dke elite u ime Bo\u0161njaka, Hrvata i Srba pristupile su ovom istorijskom momentu sa zavidnim nivoom saglasnosti. Naime, srpska nacionalisti\u010dka elita revidira mladobosanski pokret u jedan pokret sli\u010dan onom njihovom iz 1990-ih, dok ih bo\u0161nja\u010dka i hrvatska elita podr\u017eavaju u tome, samo mijenjaju vrijednosni predznak, vide\u0107i u mladobosanskom pokretu neku vrstu legitimacije velikosrpskih ambicija srpske nacionalisti\u010dke elite 1990-ih. Naravno, to nema nikakve veze s ve\u0107 odavno utvr\u0111enom istorijom, tj. \u010dinjenicom da je Mlada Bosna bila izraz jednog mladala\u010dkog zanosa idejama oslobo\u0111enja kroz nacionalno djelovanje, a ne idejama mr\u017enje prema drugim Bosancima i Hercegovcima, u \u0161ta se ideja nacije pretvorila na kraju 20. stolje\u0107a. Ne mo\u017eemo, naravno, zaboraviti da je intelektualna osnova nacionalnog, kako onog slobodarskog, antikolonijalnog tako i onog \u0161ovinisti\u010dkog, jedna velika zabluda \u010dovje\u010danstva, koja i nije nekog dugog vijeka, svega od sredine 1700-ih naovamo, ali koja se, na\u017ealost, pokazala dosta utjecajnom u tom periodu. Tako da podjednako suludim smatram ono velikosrpsko svojatanje prije svega Andri\u0107a, a onda i Principa u onoj Emirovoj, oprostite Nemanjinoj, egomanijakalnoj pozornici u Vi\u0161egradu, kao i ovo svojatanje austrougarskih prestolonasljednika kao neke izgubljene nade za evropski nivo razvoja i blagodati u BiH.<\/p>\n

Ne \u0161etnja! Bosna! Bosna!<\/strong><\/p>\n

Koji su dometi proljetnih buna u Bosni i Hercegovini i plenuma kao oblika narodnog samoorganiziranja? \u0160to se trenutno na tom planu doga\u0111a?<\/em><\/p>\n

Dometi tih buna su zaista zavidni, iako se to tako ne \u010dini svima, a ponajmanje u\u010desnicima tih protesta i plenuma. Od Slovenije do Makedonije, gdje su demonstranti uzvikivali \u201cBosna! Bosna!\u201d, i do Srbije, gdje se na beogradskoj prvomajskoj \u0161etnji pojavio transparent \u201cNe \u0161etnja, Bosna! Bosna!\u201d, moglo se vidjeti koliko je to zapravo bio va\u017ean momenat za sve nas. Dru\u0161tvene okolnosti u regionu i \u0161ire ono su \u0161to se naziva tranzicijom u Evropu, kapitalizam, demokratiju i op\u0161te blagostanje, a ustvari se radi o tranziciji u izuzetno podre\u0111enu periferiju globalnog kapitala. A pored toga, u Bosni i Hercegovini postoji jedna op\u0161ta onesposobljenost dr\u017eave samim dejtonskim poretkom. Upravo zbog toga mislim da je ovo \u0161to se desilo u februaru daleko najbitnije i najprogresivnije \u0161to se desilo od raspada Jugoslavije. Jer, ako \u0107e odnekud krenuti, onda to mora iz Bosne i Hercegovine, koja je ostala zamrznuta u momentu na\u0161e najve\u0107e kolektivne katastrofe. Potaknuti sugra\u0111ane da iza\u0111u u tom broju na ulice uspjeli su i drugi, ali uraditi to u BiH, gdje je pobjeda nacionalizma zagarantovana ustavom i gdje su sve tri nacionalisti\u010dke elite usagla\u0161ene na jednom vi\u0161em nivou, u smislu potpune odanosti neoliberalnom ekonomskom pravcu, e to je ve\u0107 ne\u0161to zaista zadivljuju\u0107e. Pa tako i sa plenumima. To su bili spontani oblici samoupravljanja socijalnim pokretom, koji su imali svoju svrhu i odradili je odli\u010dno, a to je dokazivanje sebi samima da se za efektivni socijalni pokret moraju stvarati \u0161iroke koalicije na osnovu dobro organizovanih lokalnih, demokratskih organizacija, od sindikata do radnika u \u201csivoj\u201d ekonomiji, od penzionera do nezaposlenih, od mjesnih zajednica do entiteta itd.<\/p>\n

I na pitanju Sarajevskog atentata lako se vidi distorzirani, nerijetko \u0161ovinisti\u010dki pogled Zapada na Balkan, kao na svojevrsno europsko \u201csrce tame\u201d. Kako se takvom pogledu suprotstaviti? Mo\u017eda izlaskom iz identitetskih politika i prelaskom na klasni princip, \u0161to je i bosanska borba proljetos nagovijestila?<\/em><\/p>\n

Vidite, pogled Zapada na Balkan je bitan iz dva razloga. Jedan je \u010disto onaj objektivni: ako ovisite o nekome, njihov pogled mora vam biti bitan, htjeli vi to ili ne. Drugi je onaj ideolo\u0161ki o kojem sam ve\u0107 govorila \u2013 to prihvatanje uzornosti evropskog razvoja i \u201ccivilizacije\u201d. Ovaj drugi se vjerovatno ne mo\u017ee potpuno ukloniti bez borbe protiv onog prvog, tj. bez borbe protiv te ovisnosti, pa to nekako ispada ba\u0161 onako kako je Fanon nagovijestio: tek se u borbi za slobodu ostvaruje samostalnost vlastitog duha. Myles Horton, ameri\u010dki borac za gra\u0111anska prava crnaca, to je tako\u0111e dobro sro\u010dio, da \u010dovjek nije zaista slobodan sve dok se ne bori za pravdu ne samo za sebe samog, nego i za pravdu za sve one oko sebe. Tako da smatram da se mi\u0161ljenje \u201cZapada\u201d, tj. centra globalnog kapitala ne\u0107e promijeniti nikakvim intelektualnim vje\u017ebama, nego isklju\u010divo promjenom objektivnih uslova u kojima smo mi periferija a oni centar. A me\u0111u nama to isto tako mora biti borbom protiv tih istih uslova egzistencije na periferiji globalnog kapitala. Ta\u010dno, tu je klasni princip najbitniji, a odustajanje od identitetskih politika jedini mogu\u0107i put borbe, kao \u0161to su to demonstranti u februaru pokazali, dok su politi\u010dari pomalo suludo i sumanuto poku\u0161avali da doka\u017eu kako su demonstranti nacionalisti\u010dki motivirani. Ba\u0161 u toj strategiji politi\u010dara u BiH mo\u017ee se vidjeti koliko su se samo tih protesta prepali. A jedan od meni najdra\u017eih citata je ba\u0161 onaj: \u201cSvi tigrovi su samo tigrovi od papira.\u201d Pa tako i ovi na\u0161i.<\/p>\n

Jugoslovensko naslje\u0111e<\/strong><\/p>\n

Va\u0161 se akademski interes, barem dijelom, odnosi na kulturno i politi\u010dko naslje\u0111e Jugoslavije. Ima li u njemu kakve ostav\u0161tine za budu\u0107nost koja bi se dala iskoristiti? Tako\u0111er, kako u tom smislu predajete te teme u Americi, odnosno kolika je upu\u0107enost tamo\u0161njih studenata u njih?<\/em><\/p>\n

\u0160to se ti\u010de naslje\u0111a Jugoslavije, smatram da je za nas danas najvrednije jedno \u0161iroko vjerovanje da postoji neki bolji i pravedniji oblik organizacije dru\u0161tva. To se o\u010dituje recimo u \u0161irokom shvatanju da postoji ne\u0161to \u0161to bi se moglo nazvati ljudskim pravom na rad, na platu od koje se mo\u017ee pre\u017eivjeti, na zdravstveno osiguranje, na besplatno, javno obrazovanje itd. Ovdje \u010desto \u010dujem da su to neke evropske vrijednosti. Vjerujte, nisu. A da o ameri\u010dkim i ne govorimo. To bi se u SAD-u smatralo ravno velikoizdaji dr\u017eave! Ali ni u Evropi ta prava nisu ostvarena niti se ona smatraju o\u010diglednim, bjelodanim, kao \u0161to bi se to moglo naslutiti iz njihovih mnogobrojnih proklamacija, konvencija i sl. A ja to jo\u0161 uvijek susre\u0107em me\u0111u biv\u0161im Jugoslovenima u zavidnom postotku. Jer to je ne\u0161to \u0161to kad se jednom osjeti kao stvarnost, ne nestaje tako lako. Eto, ba\u0161 kao sloboda. To bi se dalo dobro iskoristiti u pokretu za socijalnu pravdu. Na\u017ealost, ovdje nismo imali ama ba\u0161 nikakvo organizovanje na tom polju ve\u0107 dvadeset godina. Tu smo deficitni i tu bi mogli prisko\u010diti ljudi s iskustvom iz drugih zemalja, ali ne mislim na one iz regiona, nego one iz centra. \u0160to se ti\u010de ameri\u010dkih studenata, ne mogu vam re\u0107i da su informisani o biv\u0161oj Jugoslaviji, a dana\u0161nji bruco\u0161i se ni ne sje\u0107aju \u0161ta bi to moglo biti Sovjetski Savez, a kamoli Jugoslavija i njena ostav\u0161tina. Polje jugoslovenskih studija drasti\u010dno se smanjilo u posljednjih desetak godina, tako da to nisam imala priliku predavati studentima, ali bih vrlo rado pristupila tom zadatku, bez obzira na tu neinformisanost. Poku\u0161avam, onoliko koliko je to mogu\u0107e, unutar \u010dasova jezika, a pod dijelom koji pripada izu\u010davanju kulture, objasniti neke detalje \u017eivota onda i sad, ali to je dosta ograni\u010deno u tom kontekstu.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Marina Anti\u0107: Proljetne bune u BiH pokazale su jednu bitnu sli\u010dnost izme\u0111u vremena one Mlade Bosne i ove danas, a to je pozicija bosanskohercegova\u010dkog dru\u0161tva na periferiji globalnog kapitala<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-151871","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/151871","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=151871"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/151871\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=151871"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=151871"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=151871"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}