{"id":151303,"date":"2014-07-03T14:54:37","date_gmt":"2014-07-03T12:54:37","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=151303"},"modified":"2016-10-22T13:09:05","modified_gmt":"2016-10-22T11:09:05","slug":"nihilizam-lika-kroz-istorijsku-prizmu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/07\/03\/nihilizam-lika-kroz-istorijsku-prizmu\/","title":{"rendered":"Nihilizam lika (kroz istorijsku prizmu)"},"content":{"rendered":"

Mo\u017ee se re\u0107i da za pojam li\u010dnosti jesu najva\u017enije dvije dimenzije koje je u osnovi konstitui\u0161u: identitet i autonomija, ali budu\u0107i da li\u010dnost nije izolovano ostrvo sa kojeg se ne izlazi (Odiseja<\/em> je upravo sinonim postajanja li\u010dno\u0161\u0107u kroz sve metamorfoze tokom egzistencijalnog putovanja) ve\u0107 \u010dlan odre\u0111ene dru\u0161tvene i kulturne zajednice (zoon politikon<\/em>), itekako je bitno iskora\u010diti iz svog sopstva u mre\u017eu op\u0161tih funkcija kolektiva (ali u tom iskoraku ne izgubiti sebe). Uostalom, slo\u017ei\u0107emo se sa \u010duvenim Aristotelovim uvodom u Politiku, <\/em>u kojem se ka\u017ee da \u010dovjek koji je sam mora biti: ,, ili bog ili zvijer\u201d.<\/p>\n

Dakle, traga se za novim prostranstvima u kojima se kultivi\u0161e spolja\u0161nja linija i pripitomljava granica, u kojima se \u017eivi na: ,,otvorenom moru, umjetni\u010dki, poput sudbine, bez uzroka, bez razloga, bez obzira, bez izgovora\u201d\u2026<\/em> Taj total-osje\u0107aj jeste passage <\/em>u kojem se iska\u010de iz ramova svih ograni\u010denih i potro\u0161enih slika, prelaz iza linije empirijskog horizonta, ali ne da bi se oti\u0161lo u prostor hermeti\u010dke izolovanosti i samodovoljnosti, naprotiv. Izlazak ve\u0107 u sebi sadr\u017ei povratak, on je \u010dista dijalektika: iza\u0107i da bi se linija bjekstva previla ka unutra i da bi ,,prodor u druge prostore\u201d bio povratak u ,,ovo \u017eivljenje\u201d kao drugoja\u010dije i bogatije.<\/p>\n

Kako je tekao istorijski prikaz puta od ideje li\u010dnosti do uniformnosti kolektivizma? I koji su se to kulturolo\u0161ki modeli u odre\u0111enim klju\u010dnim istorijskim periodima nametnuli kao jedini ispravni i op\u0161teva\u017ee\u0107i?<\/p>\n

U Antici, ta\u010dnije u presokratskom periodu kosmogonija i mitova, postojao je ideal koji je te\u017eio da objedini individualno i kolektivno u jedno prvobitno, nepocijepano jedinstvo, njegov savr\u0161en izraz nalazimo u Lesingovoj formuli: jedno <\/em>i mno\u0161tvo<\/em> (hen kai pan<\/em>)[i]<\/a>. Ideal o kojem je rije\u010d, oslikava prvobitan sinkretizam mitske slike svijeta (u kojoj su \u010dovjek i priroda stopljeni u jedno, nepocijepano i savr\u0161eno jedinstvo) i zlatnog doba (Aurea Aetas<\/em>). Na ovoj slici jo\u0161 uvijek nema velikih podjela na opozicionim linijama: tijelo-um, sopstvo-ne-sopstvo, subjektivno-objektivno, spolja\u0161nje-unutra\u0161nje, mu\u0161ko-<\/p>\n

-\u017eensko, \u010dovjek-priroda, priroda-kultura, transcendencija-imanencija\u2026, (podjele kre\u0107u sa Sokratovim antropocentrizmom i izmje\u0161tanjem \u010dovjekovog lika iz ovog prvobitno neodvojivog jedinstva, kao i sna\u017enom vjerom u njegovu mo\u0107 razuma koja ga iz njega izdvaja). Ova podjela \u0107e, kao \u0161to je poznato, svoj kona\u010dan rascijep zadobiti Dekartovim racionalizmom koji kulminira u formuli cogito ergo sum <\/em>(ovako rascjepljeni subjekt manje-vi\u0161e egzistira do dana\u0161njih dana a na njemu po\u010diva i dualizam ,,pocijepanog\u201d svijeta koji ga okru\u017euje\u2026).<\/p>\n

Pomenuti ideal (hen kai pan<\/em>) \u0107e do\u017eivjeti brojne modifikacije, naro\u010dito u romanti\u010darskom idealu slobode (,,spoznati sebe u zrnu pijeska\u201d, stihovnoj panteisti\u010dkoj formuli W. Vordsvorta i Narrenschiffu, <\/em>knji\u017eevnom sastavu preuzetom iz pri\u010da o Argonautima, o velikom simboli\u010dkom putovanju kao potrazi za identitetom), dadaisti\u010dkom slikarstvu (Di\u0161anovom izumu ready-made<\/em> kojim je inicirano otvaranje umjetnosti prema svijetu, iskoraku arta iz okvira slike, dakle razbijanjem predmetnosti materijalnog svijeta), Kafkinoj knji\u017eevnosti (ideji ,,kolektivnog subjekta: narod mi\u0161eva, narod pasa<\/em>\u201d, i \u010duvenom K. iz Procesa<\/em> koji vi\u0161e ne\u0107e biti subjekt: ,,ve\u0107 jedna op\u0161ta funkcija koja se umno\u017eava dok prolazi kroz povezivanje sa svim \u010dlanovima serija birokratskog lavirinta\u201d[ii]<\/a>) , kao i Bergmanovim scenarijima (,,lica se susre\u0107u i te\u017ee da se izmje\u0161aju, uzalud je pitati se, kao u filmu Persona, <\/em>da li je rije\u010d o dvijema osobama koje su ranije li\u010dile jedna na drugu, ili je to u stvari jedna ista osoba koja se umno\u017eava[iii]<\/a>).<\/p>\n

Romanti\u010darska te\u017enja (hen kai pan<\/em>) koja obnavlja idili\u010dnu sliku prvobitnog sinkretizma, te\u017ei da spoji \u010dovjeka od otcjepljene i otu\u0111ene mu prirode, ali i drugih ljudi sa i me\u0111u kojima bivstvuje u zajednici, ali ne na na\u010din kolektivnog uniformizma ve\u0107 na<\/p>\n

na\u010din na koji bi se zadr\u017eiala vlastita autenti\u010dnost. U ovom smislu, drugost \u00a0i razli\u010ditost se javljaju kao osnovne kategorije misli, ne nepomirljivi dualitet, mi\u0161ljenja je Simon de Bovoar. Dovoljno je, ka\u017ee ona, da se u kupeu slu\u010dajno na\u0111u tri putnika pa da svi ostali putnici postanu ,,drugi\u201d, neodre\u0111eni neprijatelji.<\/p>\n

\n
\n
\n

[i]<\/a> Razgovor je reprodukovan u spisu o Spinozinom u\u010denju; F. H. Jakobi ga objavljuje 1785.<\/p>\n<\/div>\n

\n

[ii]<\/a> \u017d. Delez\/F. Gatari, Kafka, <\/em>Novi Sad, 1998, str. 149.<\/p>\n<\/div>\n

\n

[iii]<\/a> \u017d. Delez, Pokretne slike, <\/em>Novi Sad, 1998, str. 120.<\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Uostalom, slo\u017ei\u0107emo se sa \u010duvenim Aristotelovim uvodom u Politiku, u kojem se ka\u017ee da \u010dovjek koji je sam mora biti: ,, ili bog ili zvijer\u201d<\/p>\n","protected":false},"author":2656,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-151303","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/151303","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2656"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=151303"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/151303\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=151303"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=151303"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=151303"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}