{"id":151216,"date":"2014-07-03T07:14:51","date_gmt":"2014-07-03T05:14:51","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=151216"},"modified":"2014-07-03T07:16:43","modified_gmt":"2014-07-03T05:16:43","slug":"princip-u-svetu-falsifikatora","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/07\/03\/princip-u-svetu-falsifikatora\/","title":{"rendered":"Princip u svetu falsifikatora"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Goran Markovi\u0107<\/strong><\/p>\n

Sarajevski falsifikati<\/span><\/p>\n

\"\"<\/a>Be\u010dka filharmonija je odr\u017eala koncert povodom stogodi\u0161njice. \u010cega? Sarajevskog atentata ili po\u010detka Prvog svjetskog rata? To \u0161to Austrijanci sviraju u Vije\u0107nici, obi\u010dno je ruganje \u017ertvi Principa i drugova. To je samo \u201ekulturno-umjetni\u010dki\u201c nastavak davno pokrenute pri\u010de o mladobosancima kao teroristima i izaziva\u010dima Prvog svjetskog rata. Ta pri\u010da, koju sarajevska politi\u010dka i kvaziintelektualna \u010dar\u0161ija jo\u0161 uvijek \u0161iri, treba da zadovolji dva cilja. Prvi je da politi\u010dka elita u Sarajevu poka\u017ee kako je ona dio \u201ecivilizovanog svijeta\u201c i kako prihvata evropske vrijednosti, pa osu\u0111uje teroriste koji su bili instruisani iz Srbije. Drugi cilj je da se udari na srpski nacionalizam, jer su Princip i drugovi navodno bili srpski nacionalisti, koji su radili pod nadzorom srpske vlade i organizacije Crna ruka, koju je vodio Dragutin Dimitrijevi\u0107 Apis. Elem, Bosna treba da bude moderna, evropska i slobodna od velikosrpskih pretenzija, pa zbog toga treba podi\u0107i spomenik Ferdinandu, nosiocu evropske civilizacije, kojeg je ubio velikosrpski terorist Princip.<\/p>\n

Te\u0161ko bi se mogla zamisliti teza koja bi bila vi\u0161e udvori\u010dka i suprotna istini od one kojom se na ovaj na\u010din obja\u0161njavaju sarajevski atentat i Mlada Bosna. Ispada kao da su evropske kapitalisti\u010dke dr\u017eave 1914. godine bile oaza mira i slobode, ali su bosanski fanatici, nahu\u0161kani od strane Srbije, koja je u tom trenutku, zbog krvarenja u dva balkanska rata, bila najmanje spremna za novi rat, pokrenuli dotad najve\u0107i rat. A onda se taj rat vodio \u0161irom Evrope, samo zato \u0161to je izvr\u0161en jedan atentat na evropskoj periferiji. Ovako ne\u0161to mo\u017ee da prihvati samo onaj ko nema pojma o evropskoj istoriji s po\u010detka XX vijeka, onaj ko ne zna ni\u0161ta o imperijalisti\u010dkoj prirodi \u010ditavog niza evropskih dr\u017eava, uklju\u010duju\u0107i Austro-Ugarsku, ili onaj ko sve ovo zna ali naprosto la\u017ee. Ista ta Austro-Ugarska, koju neki u Bosni i Hercegovini uzdi\u017eu kao donosioca kulture i ekonomskog napretka, patila je od ozbiljnog nedostatka demokratije, a mnoge nacije su u njoj bile potla\u010dene. U samoj Bosni i Hercegovini, Austro-Ugarska je donijela neefektivni Sabor, koji nije vr\u0161io zakonodavnu vlast, a koji je bio biran putem ograni\u010denog bira\u010dkog prava i kroz tzv. kurijalni sistem, koji je zna\u010dio podjelu bira\u010da prema imovnom stanju, obrazovanju i zanimanju. Stoga, nije mogu\u0107e govoriti o tome kako je Austro-Ugarska donijela civilizacijski napredak Bosni i Hercegovini.<\/p>\n

Principov pucanj predstavljao je pucanj u jednu imperijalisti\u010dku silu, koja nije vodila miroljubivu nego podjarmljiva\u010dku politiku, prije svega prema Bosni i Hercegovini, koju je prvo okupirala a zatim anektirala. Principov pucanj simbolizovao je i otpor politici nacionalnog ugnjetavanja, kojoj su bili podvrgnuti svi slovenski narodi koji su \u017eivjeli u Austro-Ugarskoj, uklju\u010duju\u0107i znatan dio Jugoslovena u jugoslovenskim zemljama Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Vojvodini. Zato, to nije bio pucanj teroriste, nego pucanj \u010dovjeka koji je volio svoj narod i borio se za njegovo nacionalno oslobo\u0111enje. Ali, ne samo za svoj narod, ve\u0107 za oslobo\u0111enje svih Ju\u017enih Slovena ispod austrougarske okupacije.<\/p>\n

Princip nije djelovao kao srpski nacionalist, kako neki ka\u017eu, jer on to uistinu nije bio. On je bio jedan od nosilaca jugoslovenske ideje, jer je sanjao o dr\u017eavi svih Jugoslovena. Njegov cilj nije bio pripajanje Bosne i Hercegovine Srbiji i stvaranje velike Srbije. Njegov cilj nije bio da Srbi budu dominantni u Bosni i Hercegovini i \u0161ire. Predstavljati ga danas kao takvog, zna\u010di pokazivati opsjednutost srbofobijom, kao ne\u010dem lo\u0161em ne prema srpskom nacionalizmu ve\u0107 prema srpskom narodu. Jer, \u017eeli se prikazati kako su Srbi jo\u0161 po\u010detkom XX vijeka stvorili teroristi\u010dku organizaciju ne u jednoj nego u dvije dr\u017eave (Crna ruka u Srbiji i Mlada Bosna u Austro-Ugarskoj), pa su izvr\u0161ili teroristi\u010dki akt, \u010dija \u017ertva je bila \u010dak i jedna trudna \u017eena.<\/p>\n

U to vrijeme, me\u0111utim, atentati su bili uobi\u010dajena pojava. Iako se govorilo o individualnom teroru kao metodu politi\u010dke borbe, pod tim se nije podrazumijevalo ono \u0161to se danas odre\u0111uje kao terorizam. Tako, Princip i drugovi nisu bili teroristi, kako im se danas spo\u010ditava. Prvo, u to vrijeme nije bilo terorizma kao krivi\u010dnog djela. Drugo, dana\u0161nji terorizam, o kome se \u010desto govori u \u010ditavom svijetu nema nikakve veze sa individualnim terorom kao metodom politi\u010dke borbe koji je po\u010detkom XX vijeka bio vrlo ra\u0161iren. Tre\u0107e, Mlada Bosna je predstavljala nacionalno-revolucionarnu politi\u010dku organizaciju, \u010diji \u010dlanovi se nisu okupili s ciljem izvr\u0161enja atentata na Ferdinanda, nego je atentat do\u0161ao na dnevni red njihove politi\u010dke borbe nakon \u0161to je organizacija stvorena i djelovala izvjesno vrijeme. Drugim rije\u010dima, nije atentat stvorio Mladu Bosnu, nego je Mlada Bosna organizovala atentat.<\/p>\n

Odgovorimo i na pitanje s po\u010detka teksta. Stogodi\u0161njica \u010dega se obilje\u017eava ovih dana? Po\u010detka Prvog svjetskog rata? Ako bi se stvar tako predstavila, ispostavilo bi se da su mladobosanci odgovorni za po\u010detak rata. U stvari, kako se tvrdi da su oni bili samo oru\u0111e u rukama srpske vlade, ispostavilo bi se da je za rat kriva Srbija. Me\u0111utim, 28. jun nikako ne mo\u017ee predstavljati stogodi\u0161njicu po\u010detka Prvog svjetskog rata. Rat nije po\u010deo 28. juna nego 28. jula, kada je Austro-Ugarska objavila rat Srbiji. Rat ne po\u010dinje atentatom nego objavom rata, a objavi rata prethodi priprema za rat. Pripremi za rat, opet, prethodi \u017eelja da se rat vodi, kako bi se postigli odre\u0111eni ciljevi. Dakle, za rat je odgovoran onaj ko je vr\u0161io pripreme za rat i ko ga je, na kraju, otpo\u010deo. Istina je da pripreme za rat nije vr\u0161ila samo Austro-Ugarska, nego i druge velike sile i da je po\u010detkom XX vijeka sve bilo spremno za rat za novu podjelu svijeta. Engleska i Francuska su \u017eeljele da sa\u010duvaju svoju dominaciju, a Austro-Ugarska i Njema\u010dka da je ospore. Rat je bio imperijalisti\u010dki i Principov pucanj tu ne bi mogao ni\u0161ta da promijeni niti da izazove. Osim toga, Srbiji definitivno nije odgovarao rat, jer je 1912. i 1913. godine ve\u0107 pro\u0161la dva rata i sa umanjenim ljudskim i materijalnim kapacitetima sigurno nije \u017eeljela ratovati protiv nadmo\u0107nog neprijatelja.<\/p>\n

Isto\u010dnosarajevski falsifikatori<\/span><\/p>\n

Dodiku su se zvijezde jo\u0161 jednom nasmijale, pa se izbori odr\u017eavaju ba\u0161 na stotu godi\u0161njicu atentata. On je po\u017eurio da otkrije spomenik Gavrilu Principu u Isto\u010dnom Sarajevu i da po\u0161alje poruku i svom narodu i ostalima u Bosni i Hercegovini. Njegova poruka je neprimjerena i ne uklapa se u kontekst: \u201eRepublika Srpska \u0107e ja\u010dati svoju autonomiju sve do sticanja nezavisnosti.\u201c Ostavimo po strani to \u0161to je antiustavna, jer poziva na cijepanje dr\u017eave. Za ovu pri\u010du je va\u017enije kako Dodik i njegovi koriste mladobosance u dnevnopoliti\u010dke svrhe. Kad \u010dovjek posmatra sa strane, izgleda kao da je Dodik nastavlja\u010d Principove politike, jer obojica brane srpski narod od mrskog okupatora. A ba\u0161 se dobro podudarilo \u0161to je jedan od visokih predstavnika Austrijanac.<\/p>\n

Ono, istina je da smo danas okupirani, ako ne formalno, sigurno su\u0161tinski, sli\u010dno kako smo bili prije sto godina. Samo, Principovi ideali i politika sigurno nemaju nikakve sli\u010dnosti sa onim \u0161to danas zagovara srpska politi\u010dka elita u Bosni i Hercegovini. Srpski nacionalisti prosto zloupotrebljavaju \u010dinjenicu \u0161to su Princip i znatan broj mladobosanaca bili Srbi. Iako su mladobosanci bili ponosni na svoju nacionalnu pripadnost, nisu zagovarali ono \u0161to srpska politi\u010dka elita zagovara i sprovodi vi\u0161e od dvije decenije \u2013 stvaranje srpske nacionalne dr\u017eave i fakti\u010dku neravnopravnost drugih naroda sa Srbima. Ekskluzivizam srpskog naroda i srpske ideje, te stvaranje srpske dr\u017eave, bili su uvijek strani mladobosancima, tako da je povla\u010denje bilo kakvih paralela izme\u0111u njih i dana\u0161njih \u201eboraca za srpski nacionalni interes\u201c najobi\u010dniji falsifikat.<\/p>\n

Ovome treba dodati i \u010dinjenicu da su mladobosanci bili revolucionari koji su \u017eeljeli ne samo nacionalno nego i socijalno oslobo\u0111enje. Oni su bili protivnici postoje\u0107eg dru\u0161tvenog poretka i zagovarali su novo dru\u0161tveno ure\u0111enje, u kome ne bi bilo mjesta za klasne podjele. Ni sa te strane dana\u0161nja srpska politi\u010dka elita nema ni\u0161ta zajedni\u010dko sa mladobosancima.<\/p>\n

Nacionalno i socijalno oslobo\u0111enje<\/span><\/p>\n

Mladobosanci su, kako je ve\u0107 re\u010deno, bili revolucionari. Neki od njih, poput Gavrila Principa i Vladimira Ga\u0107inovi\u0107a, nadahnjivali su se anarhisti\u010dkom literaturom, dok su drugi bili socijalisti (pri \u010demu su socijalisti s po\u010detka XX vijeka, za razliku od ovih dana\u0161njih, bili revolucionari). Oni su uo\u010davali velike dru\u0161tvene nepravde i bili su protivnici dru\u0161tvenog poretka, iako nisu imali jasne predstave kako se protiv njih boriti. Rad u radni\u010dkom pokretu, koji je u tada\u0161njoj Bosni i Hercegovini bio u za\u010detku, te povezivanje borbe radnika i seljaka, za njih su bile nejasne perspektive, mo\u017eda suvi\u0161e dugoro\u010dne za njihove \u017eelje da se stvari brzo mijenjaju. U tom smislu, mo\u017ee se raspravljati o tome da li su metodi politi\u010dke borbe mladobosanaca bili ispravni, ali se ne mo\u017ee osporavati da su oni ideolo\u0161ki pripadali razli\u010ditim ljevi\u010darskim, revolucionranim pokretima.<\/p>\n

Kako ka\u017ee Veselin Masle\u0161a, jugoslovenski komunist i marksisti\u010dki teoreti\u010dar, u svojoj studiji o Mladoj Bosni, mladobosanci su raspravljali o tome da li se treba orijentisati na sitan ili revolucionarni rad, \u0161to bi zna\u010dilo da su razmi\u0161ljali o alternativi izme\u0111u dugoro\u010dnog rada na prosve\u0107ivanju naroda, stvaranju politi\u010dkih i drugih organizacija i uslova za dru\u0161tveni prevrat, i, s druge strane, poku\u0161aja da se nekim \u010dinom, kao \u0161to je atentat, brzo uti\u010de na krupne politi\u010dke i dru\u0161tvene promjene. U tom smislu, atentat je za njih predstavljao sredstvo izazivanja \u0161irih pokreta i promjena, a ne puki \u010din ubistva pojedinca.<\/p>\n

Iako su mladobosanci bili i za nacionalno i za socijalno oslobo\u0111enje, oni su smatrali da ono treba da bude postignuto u dvije etape. Prvo treba posti\u0107i nacionalno oslobo\u0111enje, odnosno stvaranje zajedni\u010dke jugoslovenske dr\u017eave, a potom treba raditi na socijalnom oslobo\u0111enju, odnosno ru\u0161enju ekonomske i politi\u010dke dominacije veleposjednika i bur\u017eoazije. Istina, mladobosancima nije bilo sasvim jasno kako izvesti socijalno oslobo\u0111enje, \u0161to zna\u010di da nisu imali jasne predstave o njegovoj formi i sadr\u017eini. Ipak, za njih je bilo nesumnjivo da se prvo treba izboriti za slobodu od Austro-Ugara.<\/p>\n

Iz ovih nekoliko redova o prirodi mladobosanske organizacije \u017eelimo pokazati kako se nije radilo o grupi \u201eterorista\u201c okupljenih s ciljem ubijanja ljudi, pa i trudnih \u017eena (!), kako neki namjerno imputiraju, nego o revolucionarnoj organizaciji, koja nije imala izgra\u0111enu infrastrukturu i jasan program, ali je imala \u010dlanove, sa razli\u010ditim ideolo\u0161kim stavovima, koji nisu bili podjednako razvijeni, ali koje je ujedinjavala jedna misao \u2013 nacionalno oslobo\u0111enje od okupatorske vlasti.<\/p>\n

Neko mo\u017ee re\u0107i da ti mladi\u0107i nisu imali jasan i razra\u0111en politi\u010dki program ili da su mislili primijeniti pogre\u0161ne metode politi\u010dke borbe, ali ne mo\u017ee im se osporiti da su njihove ideje, \u010dak i nedovoljno jasne, bile ispravne, jer onaj ko se bori za nacionalno i socijalno oslobo\u0111enje, ne mo\u017ee grije\u0161iti. Mo\u017ee u pojedinim zamislima o tome kako do\u0107i do tog cilja, ali ne mo\u017ee u jednom istorijskom smislu \u2013 kad cijenimo vrijednost tih ideja u krupnim crtama. Na kraju, iako ne najmanje va\u017eno, niko ne mo\u017ee osporiti samopo\u017ertvovanost mladobosanaca, ljudi koji su jedva pre\u0161li dvadesetu godinu \u017eivota (a neki su bili i mla\u0111i), i koji su bili spremni da \u017ertvuju sve, a mnogi od njih su mogli dobiti udobna i lijepo pla\u0107ena \u010dinovni\u010dka mjesta. Dana\u0161nji malogra\u0111ani to ne mogu da razumiju ili olako prelaze preko te \u010dinjenice. Vjerovatno zato \u0161to ne mogu da pomisle da bi oni bili spremni na takvu \u017ertvu za op\u0161tu stvar.<\/p>\n

Novi plamen<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Principov pucanj predstavljao je pucanj u jednu imperijalisti\u010dku silu, koja nije vodila miroljubivu nego podjarmljiva\u010dku politiku<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":151217,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-151216","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/151216","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=151216"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/151216\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/151217"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=151216"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=151216"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=151216"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}