{"id":151083,"date":"2014-07-02T07:06:51","date_gmt":"2014-07-02T05:06:51","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=151083"},"modified":"2014-07-01T23:15:36","modified_gmt":"2014-07-01T21:15:36","slug":"krize-i-eksperimentalni-kapitalizam","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/07\/02\/krize-i-eksperimentalni-kapitalizam\/","title":{"rendered":"Krize i eksperimentalni kapitalizam"},"content":{"rendered":"

Po\u010detkom marta ove godine, urednici \u017eurnala King\u2019s Review Sarah Stein Lubrano i Johannes Lenhard sjeli su sa Nancy Fraser da nastave diskusiju zapo\u010detu dan ranije za ru\u010dkom. Fraser je bila u posjeti sveu\u010dili\u0161tu Cambridge, a ina\u010de dr\u017ei Henry A. and Louise Loeb katedru filozofije i politologije pri New School of Social Research u New Yorku. U svojim ranijim radovima, bavila se feministi\u010dkom teorijom i savremenom sociolo\u0161kom i politi\u010dkom mi\u0161lju, a trenutno radi na tri razli\u010dita svezka u kojima se bavi stanjem posvema\u0161nje “krize” u kojem, \u010dini se, \u017eivimo danas. Upravo je to tema koju smo naro\u010dito htjeli razmotriti.<\/em><\/p>\n

King\u2019s Review:<\/strong> Tokom zadnjih nekoliko godina, mnogi su pisali o “krizi”, iz perspektive kriti\u010dke teorije, marksisti\u010dke misli i tehni\u010dkih oblasti ekonomije. U knjigama na kojima trenutno radite nastojite se baviti radovima tih nau\u010dnika, nadilaze\u0107i selektivna shvatanja pojma krize. Mo\u017eete li nam re\u0107i \u0161ta pod tim podrazumijevate? \u0160ta to nedostaje postoje\u0107im shvatanjima?<\/p>\n

\"\"<\/a>Nancy Fraser:<\/strong> Problem je u tome \u0161to ve\u0107ina tih radova prihva\u0107a standardno mi\u0161ljenje po kojem je privreda poseban, samoodr\u017eiv sistem, koji moramo razumijevati u tehni\u010dkom smislu, koriste\u0107i njegovu vlastitu terminologiju, bez referiranja na institucije i dru\u0161tvene prakse koje ga okru\u017euju i o kojima on ovisi. Oni ignoriraju neke va\u017ene pretpostavke na kojima po\u010diva akumulacija kapitala: naprimjer, nepla\u0107eni rad u doma\u0107instvu bez kojeg ne bi mogao postojati pla\u0107eni rad; tako\u0111er, sposobnost prirode da odr\u017eava \u017eivot i pru\u017ea energiju i sirovine za proizvodnju robe, te javne mo\u0107i koje kapitalizam treba kako bi mogao osigurati privatno vlasni\u0161tvo i izvr\u0161avanje ugovora, i u op\u0107enitijem smislu regulirati ekonomsku interakciju. Standardni pristupi zamagljuju sve te nezaobilazne uvjete iz drugog plana koji moraju postojati kako bi mogla postojati privreda. Oni privredu tretiraju kao sistem koji sam sebe uzdr\u017eava i pokorava se vlastitim zakonima. Usljed toga, oni misle da mogu analizirati krizu “ekonomisti\u010dki”, bez spominjanja socijalne reprodukcije, ekologije ili politike, \u0161to je pogre\u0161no. Nije, mislim, iznena\u0111enje \u0161to mainstream ekonomisti zastupaju to stajali\u0161te. Ali tako\u0111er ga zastupa i ogroman dio onih koji tvrde da prakticiraju kriti\u010dku politi\u010dku ekonomiju, uklju\u010duju\u0107i mnoge marksiste i keynesijance. To predstavlja ve\u0107e iznena\u0111enje i ve\u0107i razlog za uznemirenost.<\/p>\n

Moj je pristup druk\u010diji. Ja kre\u0107em od opservacije da je trenutna kriza multidimenzionalna: da obuhvata ne samo privredu i financije, ve\u0107 i socijalnu reprodukciju, ekologiju i politiku. Ve\u0107ina nas uvi\u0111a ekolo\u0161ki aspekt, koji prepoznajemo, naprimjer, u globalnom zagrijavanju. Mnogi od nas tako\u0111er osje\u0107aju ne\u0161to \u0161to su feministice nazvale krizom “skrbni\u010dkih djelatnosti”, po\u0161to se socijalna davanja smanjuju a sve vi\u0161e \u017eena se zapo\u0161ljava kao najamnice, \u0161to smanjuje njihove kapacitete za odr\u017eavanje porodica i zajednica. Zatim, malo ko bi porekao da se suo\u010davamo s politi\u010dkom krizom u smislu da na\u0161e politi\u010dke institucije izgledaju nesposobne \u2013 iz razloga koji nisu slu\u010dajne ve\u0107 sistemske naravi \u2013 da poduzmu \u010dak i najelementarnije korake ka rje\u0161avanju tih problema, ili preveniranju novog izbijanja financijske krize.<\/p>\n

Imam osje\u0107aj da to nisu odvojene krize koje se odvijaju uporedo, ve\u0107 aspekti op\u0107e krize koji se me\u0111usobno preklapaju. Ako je to ta\u010dno, onda nam treba \u0161ira perspektiva da bismo je shvatili. Ne\u0107e biti dovoljna tehni\u010dko-ekonomska. Ja sada poku\u0161avam razviti multidimenzionalno shvatanje krize, koje povezuje dinamiku kapitalisti\u010dke ekonomije iz prvog plana s uvjetima iz drugog plana kapitalisti\u010dkog dru\u0161tva.<\/p>\n

KR:<\/strong> U jednom kratkom \u010dlanku objavljenom u Guardianu u septembru pro\u0161le godine, opisujete jedan skup pretpostavki o socijalnoj reprodukciji koje kapitalizam \u2013 u nedostatku boljeg termina \u2013 donosi, i razne na\u010dine na koje su te pretpostavke opisivale feministice. Va\u0161a poenta je da je kapitalizam tokom godina prisvojio tu kritiku. Kapitalizam ju je izokrenuo i u\u010dinio dijelom kapitalisti\u010dkog poduhvata. Mo\u017ee li se tom prisvajanju dosko\u010diti?<\/p>\n

NF:<\/strong> U tom eseju iz Guardiana bavim se jednim va\u017enim aspektom ovog kriznog kompleksa. S jedne strane, kritiziram razmi\u0161ljanja mainstream ekonomista koji ignoriraju neekonomsku pozadinu privrede. I tu se dijelom oslanjam, kako ste primijetili, na radove teoreti\u010darki socijalisti\u010dkog feminizma, koje su razvile kategoriju “socijalne reprodukcije” kao neophodan pandan “ekonomskoj produkciji”. Po mom shvatanju, u tu kategoriju spada rad u doma\u0107instvu, briga o djeci, briga o starim osobama itd., te cijeli niz drugih “socio-simboli\u010dkih” aktivnosti kojima se odr\u017eavaju dru\u0161tvene veze i zajedni\u010dka shvatanja. I u potpunosti prihvatam feministi\u010dki stav po kojem je socijalna reprodukcija preduvjet iz drugog plana za postojanje kapitalisti\u010dke privrede, iako je ova sistematski obezvre\u0111uje. Ali, opet, tako\u0111er prihvatam eko-socijalisti\u010dku tvrdnju, po kojoj kapitalisti\u010dka privreda ovisi o sirovinama iz prirode, a koje ne nadokna\u0111uje na adekvatan na\u010din. Na kraju, smatram da kapitalizam ja\u0161e na grba\u010di javnih mo\u0107i, koje su mu potrebne, a koje je on sklon degradirati. Moj rad na krizi temelji se na ta tri kriti\u010dka uvida (i me\u0111usobno ih povezuje). Dakle, da, on puno toga ima zahvaliti feministi\u010dkoj teoriji, mada rodne dinamike integrira s politi\u010dkim, ekolo\u0161kim i ekonomskim.<\/p>\n

Me\u0111utim, s druge strane, kritizirala sam trenutnu politi\u010dku orijentaciju mainstream feminizma. Iz mog ugla, dominantne struje unutar feministi\u010dkog pokreta u\u0161le su u opasnu vezu s neoliberalnim kapitalizmom. Usvojile su tr\u017ei\u0161tu pogodna op\u0107a mjesta rodne jednakosti, shva\u0107ene u smislu meritokratskog napredovanja \u017eena unutar postoje\u0107e korporativne strukture definirane \u017eivotnim obrascima mu\u0161karaca. Dobar primjer je knjiga Lean In, bestseller iz oblasti samopomo\u0107i autorice Sheryl Sandberg, u kojoj se \u017eenama savjetuje da se na poslu zala\u017eu dvostruko vi\u0161e i pona\u0161aju nemilosrdno. Taj feminizam prihvata srednjestruja\u0161ke poglede na privredu i nada se da \u0107e osna\u017eiti \u017eene kako bi se one u takvoj privredi uspje\u0161no natjecale, a ignorira uvjete iz drugog plana, koji \u017eenama name\u0107u neravnopravnost \u2013 prije svega nejednaku rodnu raspodjelu rada u doma\u0107instvu. Rodna ravnopravnost zapravo iziskuje transformaciju cjelokupnog odnosa izme\u0111u ekonomske produkcije i socijalne reprodukcije. A to iziskuje javno priznanje vrijednosti rada u doma\u0107instvu.<\/p>\n

Ta opasna veza je od puno ve\u0107e koristi neoliberalizmu nego feminizmu. U dana\u0161nje vrijeme, feministi\u010dke ideje bivaju izvitoperene kako bi slu\u017eile kapitalizmu, nasilu ih se ugra\u0111uje u legitimiraju\u0107e logi\u010dke temelje novog re\u017eima akumulacije koji nazivamo neoliberalizmom, a koji u velikoj mjeri ovisi o najamnom radu \u017eena. Pogledajte ironi\u010dnu sudbinu feministi\u010dke kritike modela porodice po kojem mu\u0161karac zara\u0111uje a \u017eena je doma\u0107ica. Taj model bio je zasnovan na pretpostavci da \u0107e mu\u0161karac primati “porodi\u010dnu platu” (kojom mo\u017ee izdr\u017eavati cijelo doma\u0107instvo). Kada je nastala, sedamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, ta kritika bila je dio jednog politi\u010dkog projekta \u010diji cilj je bio vrednovanje dru\u0161tvene va\u017enosti nepla\u0107enog rada u doma\u0107instvu. Plan je bio da se prevlada rodna dominacija tako \u0161to \u0107e se taj rad reorganizirati, ravnomjerno rasporediti izme\u0111u mu\u0161karaca i \u017eena, i tako \u0161to \u0107e se osigurati javna podr\u0161ka za taj poduhvat. Danas, me\u0111utim, feministi\u010dka kritika porodi\u010dne plate slu\u017ei potpuno druk\u010dijim ciljevima: koristi se za legitimiranje sudjelovanja \u017eena u najamnom radu. Umjesto afirmiranja vrijednosti rada u doma\u0107instvu, ona validira najamni rad. Zna\u010di, ideja koja je nekad predstavljala kritiku konstitutivnog androcentrizma u kapitalizmu danas taj isti androcentrizam validira!<\/p>\n

Problem je dijelom u tome \u0161to je ta kritika nastala, kao Minervina sova \u0161to leti u suton, u povijesnom trenutku u kojem je ve\u0107 bilo na snazi ukidanje modela porodi\u010dne plate. Kad se osvrnemo sa ove distance, vidimo da je pojava drugog vala feminizma koincidirala s po\u010detkom masovnog, globalnog stupanja \u017eena iz svih klasa i etni\u010dkih grupa u pla\u0107eni rad. Taj doga\u0111aj je ma\u010d s dvije o\u0161trice. S jedne strane on predstavlja autenti\u010dnu \u017eensku borbu za relativnu autonomiju i vi\u0161e mo\u0107i u doma\u0107instvu, te \u017eelju za oslobo\u0111enjem od ovisnosti. S druge strane, predstavlja novu kapitalisti\u010dku strategiju akumulacije, koja za cilj ima vra\u0107anje profita na uzlaznu putanju. Nadalje, koincidirala je s op\u0107im pogor\u0161anjem \u017eivotnih uvjeta radni\u010dke klase kao cjeline. Dana\u0161nja doma\u0107instva moraju ostvariti ve\u0107i broj radnih sati kako bi odr\u017eala isti \u017eivotni standard kakav su imala u prethodnim desetlje\u0107ima; jedan \u010dlan doma\u0107instva vi\u0161e ne mo\u017ee zaraditi porodi\u010dnu platu. Rezultat su smanjene plate, prekarni rad, smanjeni kapaciteti za rad u doma\u0107instvu i u\u017easan stres. Ali neoliberalni ideolozi sve to slave kao postignu\u0107e feminizma!<\/p>\n

U pitanju je manifestacija jednog rasprostranjenijeg fenomena, gdje nekada kriti\u010dki misaoni tokovi preuzimaju karakter kakav ide na ruku tr\u017ei\u0161tu. U na\u0161e vrijeme, do\u0161lo je do su\u017eavanja velikih ideala emancipacije za koje su se borili dru\u0161tveni pokreti kao \u0161to je feminizam. Imaginarij tr\u017ei\u0161ta kolonizirao je na\u0161e razmi\u0161ljanje. Korijeni tog procesa dijelom se mo\u017eda nalaze u kolapsu socijalizma i o\u010ditom nedostatku alternative. Ali za mene nema dileme da je feminizam koji danas provodi hegemoniju neka umanjena verzija, puka lju\u0161tura onog ranijeg, emancipacijskog pokreta.<\/p>\n

KR:<\/strong> Pitam se da li je proces koji opisujete ne\u0161to \u0161to je trebalo sve vrijeme o\u010dekivati od izuzetno kreativnog i fleksibilnog ekonomskog sistema koji nazivamo kapitalizam. Nije li takvo funkcioniranje logika kapitalizma, dakle preuzimanje ideja koje su prema njemu kriti\u010dne i njihova upotreba za vlastite svrhe? Ako je tako, nije li logi\u010dno da se to doga\u0111a pokretima poput feminizma? Pojedini komentatori financijsku su krizu opisali kao dosta neugodnu ali po \u017eivot neopasnu prepreku na putu kapitalizma. Ono \u0161to sada vidimo jest oja\u010dani oblik kapitalizma, unato\u010d kritikama koje su se pojavile usljed financijske krize. Dakle, mogu li radikalne ideje koje predstavljaju radikalne alternative kapitalizmu ikad i\u0161ta zapravo posti\u0107i? Postoji li potreba za teorijskim protute\u017eama statusu quo, imaju\u0107i u vidu da ih kapitalizam mo\u017ee razvodniti ili \u010dak inkorporirati?<\/p>\n

NF:<\/strong> Mislim da tu ima vi\u0161e stvari koje treba naglasiti. Prvo, sudbina feministi\u010dke kritike porodi\u010dne plate, koju sam upravo ukratko opisala, je vrlo ironi\u010dna. To je slu\u010daj u kojem je jedna kriti\u010dka ideja instrumentalizirana, iskori\u0161tena za legitimiranje transformacije istog onog kapitalisti\u010dkog sistema koji je na po\u010detku htjela kritizirati, i za stvaranje novih prilika za zaradu. Jo\u0161 jedan primjer su mikrokrediti. Mikrokreditiranje se obi\u010dno pravda time da se malim zajmovima \u017eenama u siroma\u0161nim ruralnim podru\u010djima mo\u017ee prevazi\u0107i siroma\u0161tvo i rodna hijerarhija. Borba protiv siroma\u0161tva kao utemeljenje je, me\u0111utim, jako varljivo. Imajte na umu da se taj \u017ear za mikrokreditiranjem javio upravo dok su me\u0111unarodne agencije poput MMF-a vr\u0161ile pritisak na postkolonijalne dr\u017eave da usvoje neoliberalne politike \u2013 da otvore tr\u017ei\u0161ta, sasijeku socijalna davanja, privatiziraju imovinu, i op\u0107enito odustanu od razvojnih politika, uklju\u010duju\u0107i velike projekte otvaranje radnih mjesta. Upravo u tom trenutku, te agencije po\u010dinju nametati mikrokredite kao na\u010din da se izbjegne birokracija i “osna\u017ee” \u017eene. Ali mali zajmovi u slu\u017ebi sitnog poduzetni\u0161tva ni slu\u010dajno ne mogu zamijeniti makroekonomske politike usmjerene ka savladavanju siroma\u0161tva. To jednostavno nije ozbiljna politika borbe protiv siroma\u0161tva, a to u velikoj mjeri ograni\u010dava beneficije koje pru\u017ea \u017eenama. Dakle, to je jo\u0161 jedan primjer instrumentalizacije feministi\u010dkih ideja u svrhu legitimiziranja politika koje su dijametralno suprotne vrijednostima feminizma. I, naravno, mikrokreditiranje je tako\u0111er prilika za ostvarivanje profita. Stotine komercijalnih zajmodavaca danas zara\u0111uju veliki novac na mikrokreditiranju, kao \u0161to komercijalne banke zara\u0111uju na “zelenom financiranju,” \u017eivahnoj i unosnoj trgovini \u010dudnim, novim proizvodima kao \u0161to su emisije ugljika i okoli\u0161ne izvedenice. Te kompanije op\u0107enito nastoje iscijediti sve \u0161to mogu iz raznih aspekata krize \u2013 ekolo\u0161kog, financijskog, socijalno-reproduktivnog i politi\u010dkog.<\/p>\n

Kakav bismo zaklju\u010dak trebali izvu\u0107i iz ovoga? Ja ne bih i\u0161la tako daleko kao vi maloprije. Borba nije unaprijed osu\u0111ena na neizbje\u017enu propast. Istina je da je kapitalizam strahovit sistem, izuzetno inventivan, oportunisti\u010dki. No, bilo je perioda u povijesti kada je protivljenje kapitalizmu bilo rasprostranjeno i \u017eestoko. U takvim trenucima, protivnici su se mobilizirali i prisilili trenutnu formu kapitalizma na velike strukturalne promjene. Sada, mislim, \u017eivimo u trenutku u kojem je potreba za takvom strukturalnom transformacijom toliko izra\u017eena da se da opipati, toliko je intenzivno osje\u0107a veliki broj ljudi. Svima je jasno da malo \u010deprkanja tu i tamo ne\u0107e rije\u0161iti duboku strukturalnu krizu u kojoj se nalazimo. Zato danas postoji glad za kritikom koja \u0107e objasniti situaciju, integrirati razli\u010dite aspekte krize \u2013 financijski, ekolo\u0161ki, politi\u010dki, socijalni \u2013 i usmjeriti nas, tako da razmi\u0161ljamo djelotvornije i dublje o tome kako da ih prevladamo. Dakle, odbacujem pomisao da otpor mo\u017ee samo oja\u010dati sistem.<\/p>\n

KR:<\/strong> Zala\u017eete se za diseminaciju stavova i rekonstrukciju “novog zdravog razuma”. Kad je u pitanju financijska kriza koju ste maloprije spomenuli, moglo bi se tvrditi da su alternative istra\u017eene, barem u prakti\u010dnom smislu. \u017divjeli ste u centru New Yorka i pretpostavljam da ste imali makar malo kontakta s Occupy protestima. Sigurno ste \u010duli za grupe koje u \u0160panjolskoj i Gr\u010dkoj rade sli\u010dne stvari. Mislite li da su ti novi dru\u0161tveni pokreti predstavljali odr\u017eivu alternativu?<\/p>\n

NF:<\/strong> Aktivno sam sudjelovala u Occupy Wall Street protestima u New Yorku. Taj pokret, kao i njegovi pandani na drugim mjestima, predstavljao je fantasti\u010dnu erupciju radikalne \u017eelje i militantne posve\u0107enosti kakvu dugo nismo vidjeli. Me\u0111utim, na mene je jak dojam ostavilo kad sam vidjela kako se brzo balon ispuhao, kako brzo su se pokreti demobilizirali i kako su malo toga ostavili za sobom. Tu se krije zanimljiva lekcija: unato\u010d svoj pri\u010di o dru\u0161tvenim medijima, cyber komunikaciji i virtuelnom, zauzimanje i dr\u017eanje javnog prostora je ono \u0161to je tim pokretima dalo popularnost, medijsku pa\u017enju i opipljivo prisustvo u dru\u0161tvu. \u010cim su vlastodr\u0161ci ponovo preuzeli te prostore i izbacili pripadnike pokreta, protesti su se uru\u0161ili.<\/p>\n

Zbog \u010dega? Mislim da odgovor ima dosta veze s utjecajem neo-anarhisti\u010dkih ideja na jedan utjecajan sloj mladih aktivista. Naravno, Occupy Wall Street \u2013 dr\u017eat \u0107u se New Yorka, po\u0161to taj slu\u010daj najbolje poznajem \u2013 bio je kompleksan pokret koji je zadobio podr\u0161ku i sudjelovanje \u0161irokog presjeka dru\u0161tva, uklju\u010duju\u0107i sindikate, radnike u javnom sektoru i progresivne NVO-e. Ali kad je prigustilo, etos pokreta oblikovala je perspektiva jednog sloja mladih aktivista koji su bili u mogu\u0107nosti sve vrijeme boraviti u parku Zuccotti. Pripadnici te grupe, u kojoj se nalazio dobar broj mojih studenata, bili su me\u0111u najposve\u0107enijim juri\u0161nicima; ostali su tamo do zadnjeg trenutka, tukli se s policijom, i nastavili odlaziti na plenume, \u010dija se posje\u0107enost stalno smanjivala, dugo nakon \u0161to su demonstranti izba\u010deni iz parka. Divni su bili, stvarno; me\u0111utim, smatram da se pokret, zahvaljuju\u0107i utjecaju svog neo-anarhisti\u010dkog svjetonazora, nije ozbiljno suo\u010dio s organizacijskim pitanjem kako da se institucionalizira i uspostavi relativno trajnu, kontinuiranu prisutnost. Nisu shvatili da je trenutak direktne akcije po definiciji prolazan. Opojan je, uzbudljiv, to je najja\u010da droga na svijetu, ali ako ozbiljno \u017eelite posti\u0107i promjene morate malo razmisliti o tome kako da tu energiju institucionalizirate, a tu rije\u010d mnogi moji studenti mrze.<\/p>\n

Dakle, mislim da postoje i negativne lekcije koje se moraju nau\u010diti iz Occupy Wall Street pokreta. Ako ste podozrivi spram svih institucija, ako djelujete u potpunosti izvan svih tokova javne mo\u0107i, umjesto da je poku\u0161avate promijeniti i iskoristiti, sve \u0161to \u0107ete posti\u0107i jest to da \u0107ete pove\u0107ati mo\u0107 privatnih struktura, tj. korporacija. Mislim da neo-anarhisti koji su dominirali u pokretu temeljno ne shvataju narav mo\u0107i. To ne zna\u010di da ja ne cijenim eksperimentalne dru\u0161tvene projekte, komune, zadruge, i druga nastojanja na izgradnji “dru\u0161tvene i solidarne privrede”. Ali to ne mo\u017ee zamijeniti kontrolu nad globalnim financijama, na primjer. Privatne strukture mo\u0107i koje danas vladaju su prevelike i preduboko ukopane da bismo ih mogli prevladati putem lokalnih eksperimentalnih komuna. Vjerovanje da je direktna akcija sama po sebi dovoljna je ozbiljno samozavaravanje.<\/p>\n

S druge strane, nije te\u0161ko uvidjeti zbog \u010dega je neo-anarhizam danas tako privla\u010dan. To je odgovor \u2013 potpuno razumljiv, mada neadekvatan \u2013 na politi\u010dku frustraciju. Te\u0161ko pogo\u0111eni krizom, stanovnici ju\u017ene Europe i drugi uvi\u0111aju da nije va\u017eno za koga \u0107e glasati: bankari su ti koji dirigiraju. Dakle, smatra se da je politi\u010dki sistem sam po sebi pokvaren, da krizu ne mo\u017eete rije\u0161iti tako \u0161to \u0107ete djelovati u okviru sistema. Jedino \u0161to mo\u017eete jest izi\u0107i na ulicu. To je potpuno shvatljivo, i nije to neispravna dijagnoza kolonizacije politi\u010dkog sistema od strane banaka i korporacija. Ali ako ne bude ozbiljnog razmi\u0161ljanja o tome kako da izgradimo alternativu, sve \u0107e se to pretvoriti u povremeno ispu\u0161tanje pare, impotentan izraz bijesa i frustracije.<\/p>\n

KR:<\/strong> Ako ovo \u0161to ste rekli uzmemo zdravo za gotovo, vi tvrdite da se ne mo\u017ee raditi bez dr\u017eave i politike. Ne mo\u017eete uspostaviti ne\u0161to potpuno izvan sistema, a \u0161to bi doprinijelo dru\u0161tvu kao takvom. Odnosi li se to i na domen privrede? Da li bi na\u0161 cilj trebao biti, barem u ovom trenutku, prisiliti kapitalizam da bude obazriviji prema ljudima? Ako je tako, mo\u017eemo li ga posti\u0107i jedino tako \u0161to \u0107e nam u politi\u010dkoj sferi radikalna alternativa biti anarhizam, a u sferi ideja kriti\u010dka teorija?<\/p>\n

NF:<\/strong> Moje zvani\u010dno stajali\u0161te je agnosti\u010dko: agnostik sam kad se radi o pitanju mo\u017ee li se kriza adekvatno rije\u0161iti putem dubinskog, beskompromisnog restrukturiranja kapitalizma, ili je pak potrebna istinska nekapitalisti\u010dka alternativa, ne\u0161to \u0161to \u0107e okon\u010dati kapitalizam i zamijeniti ga ne\u010dim drugim. Te\u0161ko je danas biti na\u010disto s tim. Prija\u0161nje generacije mislile su da su na\u010disto, ali ispostavilo se da su bile u zabludi. Moja strategija jest zaobila\u017eenje tog pitanja, barem zasad. Drugim rije\u010dima, predla\u017eem da se organiziramo oko nekih prili\u010dno radikalnih zahtjeva (kao \u0161to je ure\u0111ivanje financijskog sektora na socijalisti\u010dkim principima, restrukturiranje odnosa izme\u0111u ekonomske produkcije i socijalne reprodukcije, globalni porez na emisije ugljika, itd.) pa da vidimo mo\u017ee li ih, i u kojoj mjeri, kapitalizam, u nekom reformiranom obliku, ispuniti \u2013 dakle, da vidimo ho\u0107emo li morati oti\u0107i korak dalje, i koliki bi taj korak morao biti. Drugim rije\u010dima, predla\u017eem eksperimentalni pristup.<\/p>\n

Ali i ja mislim da je bitno imati radikalnu viziju \u2013 pa bila to vizija restrukturiranog kapitalizma ili neke nekapitalisti\u010dke ili socijalisti\u010dke alternative. U pravu ste vi: radikalni stavovi imaju orijentiraju\u0107i i motiviraju\u0107i karakter. Oni krijepe ljude u dugom i te\u0161kom procesu dru\u0161tvene transformacije.<\/p>\n

No, ja ipak imam odre\u0111ene sumnje vezano za pitanje mo\u017ee li se anarhizam smatrati radikalnom politi\u010dkom vizijom. Naravno, on sebe prikazuje kao radikalnu viziju; a ja podr\u017eavam mnoge konkretne prakse koje je on sklon privilegirati: naro\u010dito prakse koje inkorporiraju elemente direktne demokracije u politi\u010dke institucije, kao \u0161to je participatorno odlu\u010divanje o bud\u017eetu u gradu Porto Alegre u Brazilu. Ali, kao \u0161to sam ve\u0107 rekla, bez robusnih javnih mo\u0107i velikog formata ne mo\u017eete izi\u0107i nakraj s problemima kao \u0161to je globalno zatopljenje. Ne vidim kako bi potpuno ukidanje tih mo\u0107i moglo ikome biti od koristi osim krupnim kapitalistima i velikim korporacijama. Neke stvari zahtijevaju koordinaciju u velikom razmjeru, relativnu centralizaciju, \u010dak i pribjegavanje prinudi. Sve to mora biti na demokratski na\u010din organizirano, ra\u010duni se moraju polagati onima koje se ti\u010de, i mora biti podlo\u017eno uvidu javnosti. Zala\u017eem se za biranje \u010dlanova upravnih odbora centralnih banaka, i njihovo smjenjivanje istog trena kada u\u010dine bilo \u0161ta \u0161to predstavlja izdaju povjerenja javnosti. Ali tu smo i dalje u domenu politi\u010dkih institucija i javnih mo\u0107i velikih razmjera.<\/p>\n

KR:<\/strong> Pre\u0111imo nakratko s trenutnih zbivanja na temelje va\u0161eg intelektualnog rada. Govorili ste o va\u017enosti jedinstvenog prostora u kojem bi se spojile razne vrste tvrdnja vezanih za pravdu, ali naravno ima teoreti\u010dara koji ka\u017eu da je to nemogu\u0107e. Neki ka\u017eu, na primjer, da \u017eenska prava ne spadaju u domen ljudskih prava, ili da u tom domenu ne\u0107e biti u potpunosti priznata kao takva, te je potrebno napraviti novu kategoriju kao \u0161to su “prava \u017eena”. \u0160ta je to kod tih me\u0111usobno ispresijecanih tvrdnja \u0161to vas \u010dini optimisti\u010dnijom?<\/p>\n

NF:<\/strong> To me pitanje podsje\u0107a na Gramscijev koncept hegemonije i njegov habermasovski pandan javnu sferu. Ako odre\u0111eni fenomen promatramo iz te dvije perspektive, nije toliko bitno ho\u0107emo li ga vidjeti kao ne\u0161to \u0161to zahtijeva zasebnu kategoriju. Va\u017enije je da se emancipacijske ideje ne zatvaraju u odvojene enklave u kojima \u0107e samo oni koji u njih ionako vjeruju biti izlo\u017eeni argumentima koji ih potkrijepljuju. Va\u017eno je da se one \u0161ire na sve strane u borbi za mijenjanje osje\u0107aja i stavova \u0161to ve\u0107eg broja ljudi. Demokratske promjene \u2013 pa \u010dak i one poludemokratske \u2013 se bez toga ne de\u0161avaju. Ako niste spremni (kao \u0161to ja nisam) socijalnu transformaciju putem pu\u010da prihvatiti kao mogu\u0107nost, \u0161to \u0107e re\u0107i, da vlast prigrabi \u0161aka prosvijetljenih du\u0161a dok ve\u0107ina ljudi i dalje vjeruje u gluposti u koje su vjerovali ranije, onda suprotstavljanje u javnoj sferi onome \u0161to se u datom trenutku smatra zdravim razumom nema alternativu.<\/p>\n

Kad su u pitanju \u017eenska prava, meni nije toliko va\u017eno ho\u0107emo li ili ne\u0107emo na kraju imati zvani\u010dnu kodifikaciju ljudskih prava unutar koje postoji zasebna kategorija \u017eenskih prava, odijeljena od drugih prava. Va\u017enije je da svi uvide ograni\u010denja koja podrazumijeva tradicionalno shvatanje ljudskih prava. Ta interpretacija stavlja prava privatnih lica ispred tiranske dr\u017eavne sile. Usljed toga, ona izostavlja kvintesencijalna rodno-specifi\u010dna kr\u0161enja ljudskih prava kao \u0161to su nasilje u porodici, seksualni napad, genitalno saka\u0107enje \u017eena, poznani\u010dko silovanje, sistematsko silovanje u ratu, itd. Da ponovim, va\u017eno je uvjeriti \u0161to ve\u0107i dio javnog mnijenja da o ljudskim pravima moramo razmi\u0161ljati druga\u010dije.<\/p>\n

Nadalje, tako\u0111er postoji potreba za kriti\u010dkom refleksijom o ulozi koju danas igra ideja ljudskih prava. Na jednoj razini, njena istaknutost je veliko postignu\u0107e. Na drugoj, me\u0111utim, uz nju idu neka ozbiljna izvrtanja. Jedan problem je taj \u0161to se ljudska prava primijenjuju selektivno, na njih se poziva kako bi se legitimizirao “vojni humanizam”, (naro\u010dito) ameri\u010dki, koji pokre\u0107u neki drugi interesi. Drugi problem je njihov moralni i pravni karakter: pozivaju\u0107i se na ljudska prava, mi zapravo mijenjamo istinski politi\u010dku viziju dobrog dru\u0161tva za jedan kvazi-pravni koncept.<\/p>\n

KR:<\/strong> Kad pogledam va\u0161 rad, kao i neke tvrdnje koje iznosite, \u010dini mi se da vas jako zanima sinteza ideja za koje su trugi ljudi tvrdili da su opre\u010dne. Najuobi\u010dajeniji primjer je post-modernizam i kriti\u010dka teorija. Mislite li da je to samo po sebi filozofsko pitanje, iskaz o tome da se stvari predstavljaju kao suprotne a zapravo to nisu, ili mislite da se radi o nuspojavi nekog drugog filozofskog pitanja?<\/p>\n

NF:<\/strong> Zanimljivo je to. Mislim da proisti\u010de djelomice iz mog generacijskog iskustva jedne \u0161ezdesetosma\u0161ice. Ljudi poput mene, koji poti\u010du iz Nove ljevice, naslijedili su odre\u0111enu vrstu marksizma koja nam je bila previ\u0161e restriktivna, previ\u0161e ortodoksna, pa smo htjeli razviti alternativne marksizme koji bi mogli u\u010diniti vidljivim oblike dominacije i socijalne patnje koje su ortodoksne paradigme blokirale: pitanja roda i seksualnosti; kolonijalizam i post-kolonijalizam; ekologiju i politi\u010dko isklju\u010divanje i marginalizaciju. \u010cinilo mi se tada, a \u010dini mi se i danas, da je za prihvatanje tih pitanja potrebno ne odbaciti ve\u0107 rekonstruirati marksizam. Po meni je bila, i jo\u0161 uvijek je, potrebna sinteza: sinteza marksizma, feminizma, ekolo\u0161ke kritike, postkolonijalne kritike, itd. I nikad me nisu intelektualno zadovoljavali prijedlozi jednostavne podjele rada: marksizmom analizirajte ekonomiju, feminizmom porodicu \u2013 ta takozvana “teorija dualnih sistema” uvijek je bila u krivu, po meni. Ekonomija i porodica (produkcija i reprodukcija) su dio jedne te iste kapitalisti\u010dke dru\u0161tvene formacije; razvile su se u tandemu i jedino ih mo\u017eemo razumjeti zajedno, u njihovom me\u0111usobnom preklapanju.<\/p>\n

Zatim, imala sam i neka konkretnija iskustva vezana za potrebu za sintezom. Moj prvi intelektualni dom, da se tako izrazim, bili su hegelovski marksizam i frankfurtska \u0161kola kriti\u010dke teorije, koje sam otkrila kao studentica filozofije na dodiplomskom programu, i namjeravala sam ih dalje prou\u010davati na postdiplomskom. Me\u0111utim, sredinom sedamdesetih, svi su stalno pri\u010dali o Foucaultu. Po\u010dela sam ga \u010ditati, i bila sam potpuno op\u010dinjena \u2013 tako izvrstan pisac, i takav genij. I ponovo sam se na\u0161la suo\u010dena s dvije izuzetno privla\u010dne paradigme. Bilo mi je nezamislivo da odbacim jednu od njih u ime druge \u2013 tim prije \u0161to mi se \u010dinilo da obje imaju svoje slijepe ta\u010dke kao i uvide. Tako da mi je sasvim prirodno palo na pamet da ih integriram, da iskoristim uvide iz jedne kako bih popravila slijepe ta\u010dke kod druge.<\/p>\n

Jasno mi je da se ponavljam, da stalno izvodim isti plesni korak: “redistribucija i priznanje, nema tu ili\/ili, ve\u0107 i\/i”! Svjesna sam da imam taj intelektualni tik. Ali ne\u0107u se odricati paradigmi koje smatram vrijednim za dru\u0161tvenu kritiku. Dra\u017ee mi je da ih, kad je potrebno, reinterpretiram, pa makar i na na\u010dine koji su suprotni njihovom samorazumijevanju.<\/p>\n

Dobar je primjer dekonstrukcija. Nemam strpljenja za dekonstrukciju shva\u0107enu kao Weltanschauung koji tvrdi da \u0107e nam pru\u017eiti etiku, politiku, filozofiju, sve \u0161to treba. Ali potpuno je izvrsna kao alatkica za kritiku ideologije. Tako da sam na\u0161la na\u010din da je integriram s drugim stvarima, uklju\u010duju\u0107i neke (kao \u0161to je Habermassova misao) za koje se \u010desto mislilo da je na njih alergi\u010dna. Neovla\u0161teno se slu\u017ee\u0107i dekonstrukcijom, fakti\u010dki sam uputila izazov njenoj zvani\u010dnoj verziji.<\/p>\n

KR:<\/strong> Da se vratimo na politiku, kakva mo\u017ee biti uloga univerziteta i akademika u kreiranju alternativnih pogleda o kojima smo govorili? Kako ste rekli, mora postojati neki prostor u kojem se mogu proizvoditi kritike. Govorimo o prakti\u010dnoj razini, ali \u0161ta mogu akademici u\u010diniti? O ovom pitanju smo mi u King's Review nedavno razmi\u0161ljali, a tako\u0111er se poku\u0161avamo baviti i javnim anga\u017emanom. U nedavnom intervjuu za King's Review, Sydney Brenner opisao je do koje mjere je akademska zajednica zaokupljena sama sobom. Naro\u010diti je problem za mnoge nau\u010dnike proces konstantnog objavljivanja i peer review-a. Konstantni akademski pritisak ne ostavlja puno vremena za javni anga\u017eman. Kakvu ulogu mogu igrati sami akademski radnici i \u0161ta mogu u\u010diniti \u017eurnali poput N+1, Jacobin ili King's Review?<\/p>\n

NF:<\/strong> Pa, evo jo\u0161 jedan primjer onog \u010duvenog tika. Vjerujem da odgovor mora biti “i\/i”. Kritika mora prona\u0107i dom na oba mjesta: i u prostoru unutar akademske zajednice, i u prostoru van nje. Va\u017eno je to \u0161to se neki od tih prostora sami financiraju te nisu ovisni o redovnim profesurama i peer review-u. Magazin n+1 je dobar primjer. Ta “spolja\u0161nja” strategija je naro\u010dito privla\u010dna danas, s obzirom na sve ve\u0107u korporatizaciju sveu\u010dili\u0161ta, koja ugro\u017eava njegovu sposobnost stvaranja prostora za javnu kritiku. Ali tako\u0111er se treba boriti za stvaranje ili odbranu prostora za kritiku unutar sveu\u010dili\u0161ta, ba\u0161 kao \u0161to vi radite u King's Review.<\/p>\n

Ali da ponovim, povijest je va\u017ena. U mojoj generaciji, ljudi iz redova Nove ljevice koji su u\u0161li u akademsku zajednicu i postali profesori su znatno preoblikovali humanistiku i dru\u0161tvene nauke. Oni su pokrenuli rodne studije, “povijest odozdo”, “subalterne studije”, LGBT studije, studije crna\u010dkog oslobo\u0111enja, nove protokole za politi\u010dko \u010ditanje svih vrsta tekstova. U nekim slu\u010dajevima, ti su na\u010dnici promijenili etablirane discipline tako \u0161to su u njih unijeli perspektive razvijene u okviru socijalne borbe izvan sveu\u010dili\u0161ta. U to vrijeme, granice izme\u0111u “unutarnjeg” i “vanjskog” (sveu\u010dili\u0161ta i socijalnih pokreta) su bile jako porozne; ideje su strujale tamo-amo s relativnom lako\u0107om. Kasnije se to me\u0111utim promijenilo, te je sveu\u010dili\u0161te postalo vi\u0161e okrenuto sebi, odvojeno od dru\u0161tva koje ga okru\u017euje. \u010cak i discipline ro\u0111ene usljed politi\u010dkih previranja su se sve vi\u0161e specijalizirale, akademizirale i ezoterizirale. Naravno, bilo je pojedinaca tu i tamo, herojskih figura kao \u0161to je Noam Chomsky, i neki drugi manje poznati ljudi. Tokom ve\u0107eg dijela tog perioda, imala sam sre\u0107u da predajem na New School for Social Research, a to je cijela jedna institucija posve\u0107ena javnom anga\u017emanu. Te\u0161kom mukom smo odr\u017eavali na \u017eivotu kriti\u010dku tradiciju u te\u0161kim vremenima. Sre\u0107om, situacija kao da se ponovo mijenja. Izgleda mi kao da ulazimo u period u kojem \u0107e vladati rastere\u0107eniji, propusniji odnos izme\u0111u “unutarnjeg” i “vanjskog”.<\/p>\n

KR:<\/strong> \u0160ta ka\u017eete svojim studentima \u2013 onima koji \u017eele izlaziti na ulice \u2013 mislite li da im je najbolje da poku\u0161aju dobiti poslove na univerzitetu koji vode do redovne profesure, ili mo\u017eda ponekad imate druk\u010dije aspiracije u njihovo ime?<\/p>\n

NF:<\/strong> Imam \u0161irok dijapazon studenata. Neki su izuzetno daroviti i posve\u0107eni istra\u017eiva\u010di, koji \u0107e vjerovatno postati profesori. Neki dolaze iz inostranstva i namjeravaju se vratiti u svoje zemlje kako bi pomogli u izgradnji novog dru\u0161tva tamo. Neki od tih \u017eele raditi za vladu \u2013 neki su dobacili do kabinetskih funkcija u ministarstvima ljevi\u010darskih latinoameri\u010dkih vlada koje, istini za volju, nisu dugo ostale na vlasti. Neki pak \u017eele raditi u anga\u017eiranom novinarstvu, sektoru razvoja, ljudskih prava, i tako dalje. Zna\u010di, ne mogu im dati savjet koji bi im svima bio od koristi. \u0160to se ti\u010de studenata koji su bili aktivni u protestima poput onih u re\u017eiji pokreta Occupy, na\u0161e osoblje ih je podr\u017eavalo. Nismo ih ka\u017enjavali zbog izostajanja s nastave. Sje\u0107am se semestar\u00e2 1968-69 za vrijeme kojih se niti jednom nisam pojavila u u\u010dionici. Moram re\u0107i, sad kad se osvrnem na taj period, da sam vi\u0161e nau\u010dila na ulici i na okupacijama nego na nekim od kolegija koje sam poha\u0111ala. Do\u0161la sam u dodir sa odre\u0111enim na\u010dinima dubokog razmi\u0161ljanja, i to iskustvo mi se duboko urezalo. Zato mislim da je divno \u0161to se studentima pru\u017eaju takve prilike.<\/p>\n

KR:<\/strong> U va\u0161e vrijeme bilo je jeftinije.<\/p>\n

NF:<\/strong> Apsolutno ste u pravu. \u0160ezdesete su bile period relativnog prosperiteta. Niko od nas iz Nove ljevice nije se brinuo kako \u0107e do\u0107i do idu\u0107eg obroka. Takve stvari smo uzimali zdravo za gotovo, po\u0161to smo \u017eivjeli u najbogatijoj zemlji na svijetu, prije naftne krize, prije deindustrijalizacije, i tako dalje. Pripadali smo jednoj kontrakulturi koja je kritizirala ne\u0161to \u0161to smo nazivali “etika uspjeha”, korporativnu kulturu i konzumerizam. \u017deljeli smo izgraditi novo dru\u0161tvo na temeljima “post-materijalisti\u010dkih vrijednosti”.<\/p>\n

KR:<\/strong> Danas se tako ne\u0161to \u010dini dalekim, zar ne?<\/p>\n

NF:<\/strong> Tako je! Pa, bila je to, kako sam ve\u0107 rekla, Minervina sova. Postratni val prosperiteta uru\u0161avao se pod na\u0161im nogama, ali mi to nismo znali. Kao \u0161to sam rekla, mislili smo da mo\u017eemo izgraditi post-materijalisti\u010dko dru\u0161tvo. To se pokazalo kao naivna (iako lijepa) iluzija, ali dalo nam je ogromno samopouzdanje i osje\u0107aj da neke stvari zaslu\u017eujemo. \u010cinjenica da nismo morali brinuti o stvarima o kojima studenti danas moraju brinuti bila je osloba\u0111aju\u0107a, iako se ubrzo pokazala kao gre\u0161ka.<\/p>\n

Diskriminacija.ba<\/a>\/King\u2019s Review<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nancy Fraser: Za mene nema dileme da je feminizam koji danas provodi hegemoniju neka umanjena verzija, puka lju\u0161tura onog ranijeg, emancipacijskog pokreta.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-151083","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/151083","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=151083"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/151083\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=151083"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=151083"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=151083"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}