{"id":150835,"date":"2014-06-30T10:19:27","date_gmt":"2014-06-30T08:19:27","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=150835"},"modified":"2014-06-30T10:19:27","modified_gmt":"2014-06-30T08:19:27","slug":"kapitalizam-u-hrvatskoj-ma-kakvi-samo-rintanje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/06\/30\/kapitalizam-u-hrvatskoj-ma-kakvi-samo-rintanje\/","title":{"rendered":"Kapitalizam u Hrvatskoj? Ma kakvi! Samo rintanje"},"content":{"rendered":"

\u00a0Autor: Damir Pili\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Na dana\u0161nji dan prije deset godina, 29. lipnja 2004., iznenada je u svojoj 69. godini umro dr. Stipe \u0160uvar, istaknuti sociolog i posljednji istinski hrvatski ljevi\u010dar, jedini koji se i nakon 1990. zalagao za socijalizam. Koliko je njegova smrt naudila razvoju hrvatske ljevice, a time i hrvatskog dru\u0161tva, dovoljno govori ve\u0107 i letimi\u010dan pogled na dana\u0161nje hrvatske novine i druge medije.<\/p>\n

Naime, deset godina nakon smrti dr. \u0160uvara, do\u0161li smo u krajnje bizarnu situaciju da se u mainstream medijima najozbiljnije konstatira postojanje nekakve radikalne ljevice u Hrvatskoj, dakle, u zemlji koja nema niti obi\u010dnu ljevicu, a kamoli radikalnu. Da je dr. \u0160uvar \u017eiv i politi\u010dki aktivan, onda bi i najgori student sociologije i politologije shvatio \u0161to ljevica jest (\u0160uvarova Socijalisti\u010dka radni\u010dka partija), a \u0161to ljevica nije (Ra\u010danov i Milanovi\u0107ev SDP): ni tada u Hrvatskoj ne bi bilo radikalne ljevice – jer to \u0160uvar nije, niti je ikada bio – ali se ne bi mogao dogoditi dana\u0161nji masovni diskurs da se SDP progla\u0161ava lijevom strankom samo zato \u0161to na politi\u010dkoj sceni nema ni\u010deg ljevijeg.<\/p>\n

Odnosno, kako je to u razgovoru za \u201cNedjeljnu Dalmaciju\u201d u kolovozu 2001. formulirao sam \u0160uvar: \u201cSDP nije lijeva stranka, ni u onom smislu kako su to socijaldemokratske stranke u zapadnoj Europi. Op\u0107enito, socijaldemokracija u tzv. zemljama u tranziciji na istoku Europe igra ulogu borca za uspostavu neoliberalizma u ekonomskoj i socijalnoj sferi, a mnogi to s pravom nazivaju divljim kapitalizmom. Kako se mo\u017ee smatrati lijevom stranka koja se tako predano anga\u017eira na uvo\u0111enju sirovog, \u0161i\u0107ard\u017eijskog, na tijelu dru\u0161tva parazitskog kapitalizma, a po receptima MMF-a, Svjetske banke, Svjetske trgovinske organizacije, institucija koje su u slu\u017ebi ekonomskih interesa jedino nekoliko zemalja i podru\u010dja svijeta, uz sve ve\u0107u relativnu pauperizaciju velike ve\u0107ine ljudi i zemalja!\u201c<\/p>\n

Pujanke zazivaju Stipu<\/strong><\/p>\n

U tom smislu, \u010ditateljima \u0107e mo\u017eda biti zanimljiv \u0160uvarov mini esej, u okviru uz ovaj tekst, o uzrocima propasti europske socijaldemokracije i razlozima njezine dana\u0161nje kolaboracije s neoliberalnim kapitalizmom \u201cmade in USA\u201d, esej koji zvu\u010di kao da je napisan danas, a ne sad ve\u0107 davne 1991. godine. U posebnim okvirima donosimo i \u0160uvarove stavove o kr\u0161\u0107anskom podrijetlu komunizma te o stanju hrvatske kulture.<\/p>\n

Upravo ovoj potonjoj temi, hrvatskoj kulturi, dr. \u0160uvar je posvetio mo\u017eda i najplodnije svoje radne sate. U razdoblju izme\u0111u 1974. i 1982. godine, kao sekretar, tj. ministar za kulturu i prosvjetu Socijalisti\u010dke Republike Hrvatske, bio je protagonist ili inicijator vi\u0161e zna\u010dajnih dru\u0161tvenih projekata: Muzeja hrvatskih arheolo\u0161kih spomenika u Splitu, Muzeja crkvene umjetnosti u Zadru, Muzejskog prostora na Jezuitskom trgu u Zagrebu, kao i zagreba\u010dkog Muzeja \u201cMimara\u201d, te gradnje nove zgrade Nacionalne i sveu\u010dili\u0161ne knji\u017enice u Zagrebu (\u0160uvar je glavni pokreta\u010d toga projekta).<\/p>\n

\u2019Dovr\u0161avanje\u2019 kapitalizma<\/strong><\/p>\n

Premda se o dosezima njegove znamenite reforme obrazovanja mo\u017ee kriti\u010dki razgovarati, \u010dinjenica je da je u vrijeme dok je \u0160uvar bio republi\u010dki sekretar za prosvjetu i kulturu u Hrvatskoj sagra\u0111eno i obnovljeno vi\u0161e od 700 osnovnih i barem stotinjak srednjih \u0161kola, a otvorena su i sveu\u010dili\u0161ta u Splitu, Rijeci i Osijeku.<\/p>\n

O kakvom se pothvatu radi, svjedo\u010di \u010dinjenica da autor ovih redaka ve\u0107 godinama u kvartu u kojem \u017eivi (splitske Pujanke) svakodnevno gleda gradske autobuse koji kvartovske klince razvoze na vi\u0161e razli\u010ditih \u0161kolskih destinacija u Splitu, jer kvartovska osnovna \u0161kola ve\u0107 godinama nije dovr\u0161ena, odnosno ne ispunjava sigurnosne uvjete za boravak djece.<\/p>\n

Ponovimo jo\u0161 jednom: proskribirani ministar \u0160uvar je u svom mandatu sagradio ili obnovio vi\u0161e od 700 osnovnih \u0161kola po cijeloj Hrvatskoj, a dana\u0161nje vlasti ne uspijevaju u roku od vi\u0161e godina obnoviti jednu ve\u0107 postoje\u0107u \u0161kolu u drugom najve\u0107em urbisu u Hrvatskoj! Kazao bi Luka Modri\u0107: \u201cA \u0161to re\u0107i?\u201d<\/p>\n

Tako\u0111er je \u010dinjenica da jo\u0161 nitko u Hrvatskoj \u2013 uklju\u010duju\u0107i i naj\u017ee\u0161\u0107e kriti\u010dare njegove reforme obrazovanja \u2013 nije vratio diplomu, magisterij ili doktorat koje je stekao u \u0160uvarovo doba, niti je itko vratio ijednu pla\u0107u koju je zaradio na temelju tih titula.<\/p>\n

No, u ovom prigodnom podsje\u0107anju na posljednjeg istinskog hrvatskog ljevi\u010dara \u017eelimo naglasiti sociolo\u0161ku komponentu njegova rada, odnosno njegove sociolo\u0161ke analize hrvatskog dru\u0161tva, \u010diji je razvoj bio njegova trajna opsesija. Tako u intervjuu za zagreba\u010dki magazin \u201cSTAR(T) nove generacije\u201c iz 1995., dakle na samim po\u010decima kapitalizma u Hrvatskoj, \u0160uvar tuma\u010di \u0161to \u0107e se zbivati s dru\u0161tvima postsocijalisti\u010dkih dr\u017eava Isto\u010dne Europe, odnosno zbog \u010dega u Hrvatskoj, kao zemlji \u201c(polu)periferije kapitalizma\u201d, jo\u0161 zadugo ne\u0107e biti srednjeg sloja: \u201cRadi se o povratku kapitalizma na tlo na kojemu se on ranije po\u010deo razvijati, ali ga je nezrelog svrgnuo nezreli socijalizam. Pa je i taj nezreli socijalizam propao i sada treba \u2018dovr\u0161iti\u2019 kapitalizam kroz ponavljanje procesa prvobitne akumulacije kapitala\u201d, kazuje \u0160uvar, upozoravaju\u0107i pritom da \u0107e se u tom procesu prvobitne akumulacije kapitala \u201cstvari odigravati veoma ogoljeno\u201d.<\/p>\n

Sve sli\u010dniji Ju\u017enoj Americi<\/strong><\/p>\n

\u201cNe mo\u017ee se ovdje formirati neka ja\u010da kapitalisti\u010dka klasa s podru\u010dja u kojima je kapitalizam najrazvijeniji, a ne mo\u017ee do\u0107i ni do formiranja nekih vlastitih kompanija koje \u0107e imati multinacionalni karakter, ve\u0107 mogu samo biti filijale kompanija koje ve\u0107 postoje u razvijenom kapitalizmu\u201c, govori \u0160uvar, ustvrdiv\u0161i da se ovdje \u201cne\u0107e dopustiti formiranje sna\u017enih koncentracija ljudske pameti\u201d: \u201cTo \u0107e sve centrale svijeta vu\u0107i sebi.<\/p>\n

Ovdje ima da se rinta! I to da rinta \u0161to jeftinija radna snaga, do daljnjega. Potreban je samo bezobzirni kapitalist i dr\u017eavni aparat koji ga opslu\u017euje. Tu nema mjesta za procvat srednjih slojeva, a pogotovo ne za nove srednje slojeve koji su na razvijenom Zapadu danas nosioci novih vizija, tzv. nove ljevice, ekolo\u0161kog socijalizma itd.<\/p>\n

Otud prijeti opasnost od konstituiranja dru\u0161tava koja \u0107e nalikovati na ona koja su se u Ju\u017enoj Americi konstituirala u 19. stolje\u0107u i nikako da se bitno izmijene\u201c, upozorava \u0160uvar, uvode\u0107i u razgovor teoriju \u201cdvotre\u0107inskog dru\u0161tva\u201c njema\u010dkog ljevi\u010darskog filozofa Petera Glotza, koju zapravo obr\u0107e: \u201cNaime\u201d, tuma\u010di \u0160uvar Glotzovu teoriju, \u201cu najrazvijenijim zemljama Zapada dvije tre\u0107ine ljudi rije\u0161ilo je svoje egzistencijalne probleme u smislu da ne osje\u0107aju bijedu svakida\u0161njeg \u017eivota, a tre\u0107ina je marginalizirana. Ovdje \u0107e tako\u0111er postojati dvotre\u0107insko dru\u0161tvo, ali \u0107e biti obrnuto!<\/p>\n

Dvije \u0107e tre\u0107ine biti u velikom siroma\u0161tvu, barem idu\u0107ih nekoliko desetlje\u0107a. Sve dok se taj proces prvobitne akumulacije kapitala ne dovr\u0161i. Zato \u0107emo ovdje uvijek imati sakati kapitalizam, kapitalizam \u010diji \u0107e mozak i organizacijski pokreta\u010di biti negdje drugdje u velikom svijetu!\u201c<\/p>\n

Fukuyamina djeca<\/strong><\/p>\n

Svakako treba dodati da je dr. \u0160uvar u potonjim intervjuima stalno varirao tu svoju \u201cobrnutu Glotzovu teoriju\u201c, koja je svaki put, kako je kapitalizam na ovim prostorima odmicao, izgledala sve pesimisti\u010dnije. Tako u razgovoru za sarajevsku \u201cSlobodnu Bosnu\u201c krajem te iste 1995. \u0160uvar tvrdi kako \u201c85 posto ljudi u bilo kojoj postsocijalisti\u010dkoj zemlji ne\u0107e imati kapitala i \u017eivjet \u0107e u ve\u0107em ili manjem siroma\u0161tvu\u201c, dok u intervjuu za beogradski \u201cNin\u201d 1997. veli kako \u0107e \u201cpostsocijalisti\u010dke zemlje imati u idu\u0107ih 50 godina 90 posto siroma\u0161nih i 10 posto bogatih\u201d.<\/p>\n

Bez obzira \u0161to stvarnost proteklih godina itekako potvr\u0111uje ove \u0160uvarove sumorne prognoze, i danas smo svjedoci da mnogi, uklju\u010duju\u0107i i brojne novinske komentatore, prihva\u0107aju vladavinu ovakvog kapitalizma kao ne\u0161to neupitno i jedino mogu\u0107e, posve u skladu s tezom ameri\u010dkog politi\u010dkog filozofa japanskog podrijetla Francisa Fukuyame iz 1989., koji je ru\u0161enje komunizma u Isto\u010dnoj Europi proglasio kona\u010dnimm globalnim trijumfom liberalne demokracije i slobodnog tr\u017ei\u0161ta kao politi\u010dkog okvira za kapitalizam, \u0161to po njemu ozna\u010dava \u201ckraj povijesti\u201c. Fukuyamini epigoni sve poku\u0161aje promi\u0161ljanja druk\u010dijeg dru\u0161tvenog ure\u0111enja dr\u017ee anakronim i ahistorijskim, pa \u010dak i smije\u0161nim, iako je i sam Fukuyama prije par godina \u2013 suo\u010den s globalnom krizom kapitalizma \u2013 zna\u010dajno revidirao svoje stavove o \u201ckraju povijesti\u201c.<\/p>\n

Jednostavno, otkad je dr. \u0160uvar umro, nema vi\u0161e nikoga da stvari u hrvatskom dru\u0161tvu nazove pravim imenom. Fukuyamina djeca su najozbiljnije povjerovala u svoju tlapnju.<\/p>\n

———————————————–<\/address>\n
O ZAPADNOJ SOCIJALDEMOKRACIJI<\/address>\n
Najodaniji saveznici SAD-a<\/address>\n
Sada se treba upitati, \u0161to je bilanca socijaldemokracije? Jedan od zapadnih marksista, Marcel Liebman, tvrdi u svojoj nedavnoj studiji da su \u201csocijalisti\u010dki pokreti zapadne Europe zavr\u0161ili u reformizmu koji je ravan uljep\u0161avanju kapitalizma\u201c. Socijaldemokracija se i sama htjela integrirati u dr\u017eavu, koju bi onda razvijala kao dr\u017eavu blagostanja. No, sve reforme za koje se uspjela izboriti, a u susret su joj i\u0161le reformisti\u010dke snage samog kapitala (koje su htjele revitalizaciju postoje\u0107eg sistema), nisu zna\u010dile i ukidanje kapitalizma. Socijaldemokratska politika u pravcu stvaranja dr\u017eave blagostanja na\u0161la se, vi\u0161e-manje, na istom kolosijeku s politikom dr\u017eavnog kapitalizma, oli\u010denog u provo\u0111enju Keynesove doktrine pune zaposlenosti.<\/address>\n
Na tom su se kolosijeku smjenjivale generacije socijaldemokrata, koje su doista radile na uljep\u0161avanju kapitalizma, na stvaranju kapitalizma s ljudskim likom, ali samo u nekoliko zemalja-metropola, po cijenu ekonomskog i politi\u010dkog ovladavanja \u010ditavim svijetom, osim donedavno SSSR-om i blokom zemalja u njegovoj orbiti. Najzad, tok doga\u0111anja (…) pokazuje da je socijaldemokracija izgubila svoju mo\u0107 da dalje reformira kapitalizam, te da se u najboljem slu\u010daju sve zavr\u0161avalo s povremenim pobjedama na izborima.<\/address>\n
S druge strane, socijaldemokracija je odigrala golemu ulogu u mobiliziranju radni\u010dkog pokreta za globalnu kontrarevolucionarnu ofenzivu koju su pokrenule kapitalisti\u010dke vlade. Socijaldemokratske vo\u0111e, navodi jedan drugi zapadni marksist, Millband, \u201cpokazale su se najodanijim saveznicima SAD-a u njihovoj globalnoj strategiji\u201c. Ovome bih osobno dodao i \u010dinjenicu da je socijaldemokracija od po\u010detka bila \u017eestoki protivnik socijalizma na Istoku, jer je smatrala da on tamo nije ni mogu\u0107, te da je samim tim socijalizam tamo ni\u0161ta drugo do izdanje azijatskog despotizma. I doista je i\u0161la, takvim svojim stavom i dr\u017eanjem, na ruku zapadnom imperijalizmu u hladnom ratu koji je Zapad po\u010deo protiv Istoka jo\u0161 1946. godine. SSSR se tada stvarno pona\u0161ao kao hegemon, poku\u0161avao je i na silu izvoziti svoj model socijalizma, ali zasigurno nije i\u0161ao na izazivanje svjetskog rata.<\/address>\n
Da rezimiram, socijaldemokrati su i tada kada bi se na\u0161li na vlasti, a u desetak zemalja svijeta i danas dr\u017ee vlast, \u010de\u0161\u0107e bili u ulozi obavljanja prljavih poslova bur\u017eoazije nego \u0161to su ulazili u dublje reforme u skladu sa socijalisti\u010dkim postulatima na koje su se pozivali. No, bez obzira na sve to, ti socijaldemokratski poku\u0161aji imali su i dosta veliku ulogu u ugra\u0111ivanju nekih socijalisti\u010dkih postulata u kapitalski sistem dru\u0161tvene reprodukcije, poti\u010du\u0107i time njegovu djelomi\u010dnu socijalizaciju (tzv. socijalno tr\u017ei\u0161te).<\/address>\n
(iz intervjua novosadskom listu \u201cStav\u201c od 26. travnja 1991.: \u201cSvi su oni tek puki statisti\u201d)<\/address>\n
O KR\u0160\u0106ANSKIM KORIJENIMA KOMUNIZMA<\/address>\n
Revoluciju nije izmislio Marx<\/address>\n
Komunizam kao ideja vu\u010de svoje podrijetlo iz ranokr\u0161\u0107anskih ideala. A onda u epohi moderne, koja zapo\u010dinje s europskim humanizmom i renesansom, tu komunisti\u010dku ideju pronosila je utopisti\u010dka misao, od Thomasa Morea naovamo. Zatim su Marx i njegovi sljedbenici u 19. stolje\u0107u to posebno razra\u0111ivali, oslanjaju\u0107i se na novovjekovnu politi\u010dku ekonomiju Adama Smitha i Davida Ricarda, te izvode\u0107i obrat u Hegelovoj filozofiji. Komunizam je Marx nagovijestio kao \u201cpravu historiju \u010dovje\u010danstva\u201d, smatraju\u0107i \u010ditavu raniju historiju \u201cprethistorijom\u201c. Pledirao je za revolucionarni obrat da se to i postigne. Ali revoluciju nije izmislio Marx. Revolucije su bile oru\u017eje dru\u0161tvenih promjena od pada Bastille 1789. – ostavimo sad po strani ranije englesku i holandsku, a i ameri\u010dku revoluciju \u2013 pa do pada Berlinskog zida 1989. godine.. Mo\u017eda se sada epoha revolucija i zavr\u0161ila, ali s idejom komunizma stvar nije zavr\u0161ena. Ona ostaje, ljudi \u0107e trajno biti obuzeti njome!<\/address>\n
(iz intervjua magazinu \u201cSTAR(T) nove generacije\u201c iz svibnja 1995.)<\/address>\n
O HRVATSKOJ KULTURI<\/address>\n
Dom kulture, kino i knji\u017enica na 3000 ljudi<\/address>\n
Hrvatska bi morala prije svega stvoriti elementarnu kulturnu infrastrukturu da na 3000 stanovnika imamo jedan dom kulture, kino i knji\u017enicu. Zatim da kazali\u0161ta djeluju u svim gradovima u kojima su postojala ranije… Danas se u Hrvatskoj knjiga prodaje u prosje\u010dno 400 primjeraka, kao i u doba Ilirskog pokreta kada Hrvatska nije imala ni tisu\u0107u obrazovanih ljudi. Bitna je i kulturna suradnja sa zemljama Europe i najva\u017enijim zemljama svijeta, a onda posebno i sa zemljama biv\u0161e Jugoslavije… \u201cDuhovna obnova\u201d koju je lansirao Tu\u0111man zna\u010dila je povratak u 19. stolje\u0107e, ali ispod razine Ilirskog pokreta…<\/address>\n
(u Ve\u010dernjem listu od 19. o\u017eujka 2001.)<\/address>\n
\u00a0<\/address>\n
Slobodna Dalmacija<\/address>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Potreban je samo bezobzirni kapitalist i dr\u017eavni aparat koji ga opslu\u017euje<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":150836,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-150835","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/150835","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=150835"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/150835\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/150836"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=150835"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=150835"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=150835"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}