{"id":150692,"date":"2014-06-29T07:18:01","date_gmt":"2014-06-29T05:18:01","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=150692"},"modified":"2014-06-29T06:36:46","modified_gmt":"2014-06-29T04:36:46","slug":"zeljeznica-za-bagdad","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/06\/29\/zeljeznica-za-bagdad\/","title":{"rendered":"\u017deljeznica za Bagdad"},"content":{"rendered":"

N\"\"<\/a>jema\u010dki imperijalizam, kad se konsolidirao i oja\u010dao, odmah je poku\u0161avao da se pro\u0161iri (prije vi\u0161e od 100 godina), no konkurentske imperijalisti\u010dke dr\u017eave kontrolirale su ve\u0107 veliki dio zemljine kugle, a naro\u010dito mora i najva\u017enije pomorske puteve. Prili\u010dno mo\u0107ne snage njema\u010dkog Reicha vidjele su dakle kao \u201eprirodni\u201c pravac njema\u010dkog imperijalizma na tragu stogodi\u0161nje njema\u010dke kolonizacije Istoka \u2013 u posezanju za za Isto\u010dnom i Ju\u017enom Evropom i za Ruskim imperijem. Taj \u201e\u017eivotni prostor koji je Nijemcima stavljen na raspolaganje geografijom svijeta na tako re\u0107i prirodan na\u010din, legitimno pripada Nijemcima zbog njihove historijske i ekonomske va\u017enosti u srcu Evrope\u201c- po mi\u0161ljenju tada\u0161njih ideologa ekspanzije \u2013 obe\u0107avao je ogromne rezerve sirovina te proizvodnju hrane; zbog toga ga je samo trebalo, tako se to \u010dinilo Nijemcima, uzeti pod vlastitu upravu i to s poznatom njema\u010dkom marljivo\u0161\u0107u.<\/p>\n

Ali to nije trebalo postati \u201eku\u0107no dvori\u0161te\u201c, \u0161to uop\u0107e nije zadovoljavalo njema\u010dki imperijalizam. Daljnji udarni pravac imao je u vidu ciljeli Bliski i Srednji Istok. Veliki strate\u0161kii poduhvat u tom pravcu predstavljala je izgradnja \u017eelejznice, koja je zapo\u010dela 1903, do Bagdada i upravo je to bio jedan od motiva, koji je doveo do Prvog Svjetskog rata. Projekt je financirala Deutsche Bank, odnosno Banka za elektri\u010dnu i kemijsku industriju, to jest banka \u201enovih\u201c industrija, koje su sve ja\u010de nagonile \u201estare\u201c te\u0161ke industrije na ekspanziju prema Istoku.<\/p>\n

Bagdadska \u017eeljeznica nije jo\u0161 bila zavr\u0161ena, kad je zapo\u010deo rat 1941, a ona je trebala prolaziti kroz Tursku i Irak te na taj na\u010din garantirati povezanost i kopnenim putem sa podru\u010djima bogatim naftom, a u to vrijeme te su zemlje bili dijelovi Otomanskog carstva, kao i Perzijski zaljev. Bila je predvi\u0111ena i mogu\u0107nost snabdjevanja njema\u010dkih ratnih brodova iz te regije, ukoliko bi se pokazala takva potreba.<\/p>\n

Ali na taj na\u010din je Njema\u010dki Reich direktno posezao za krajevima pod britanskim utjecajem u Perzijskom zaljevu, u Arabiji i na Indijskom Oceanu.<\/p>\n

Nije se smjelo odustati od sigurnosti te \u201enjema\u010dke\u201c \u017eeljeznice, koja je trebala i\u0107i do Bagdada. Jedan njen veliki dio u to je vrijeme prolazio uz granice Habsbur\u0161kog carstva, ali je ipak najve\u0107i dio prolazio kroz Otomansko carstvo, koje je u to vrijeme bilo ve\u0107 znatno oslabljeno. Od najve\u0107eg interesa za Njema\u010dki Reich bilo je stoga oja\u010dati Tursku, uz istovremeno ja\u010danje njema\u010dkog utjecaja kao i izravne kontrole svih krajeva jugoisto\u010dne Evrope. A osim toga zahtijevana sigurnost nije se \u010dinila potpunom, sve dok je postojala jaka Rusija. Rusiju je dakle trebalo uni\u0161titi i raskomadati je na manje dijelove.<\/p>\n

Centralna Evropa<\/p>\n

Pravac njema\u010dkog imperijalizma, koji smo zacrtali, imao je svoju \u201eklasi\u010dnu\u201cformulaciju u imenu \u201eMitteleuropa\u201c. To je bila suvremena imperijalisti\u010dka strategija \u201enovih\u201c industrija, koje su ve\u0107 poslovale na evropskoj kao i na multinacionalnoj razini. One su se protivile izravno aneksijskim planovima te\u0161ke industrije te su ve\u0107 imale u vidu metode povezivanja ekonomske hegemonije sa formalnom nezavisno\u0161\u0107u.<\/p>\n

Jedan od ideologa tog projekta Mittelevrope bio je socijal-liberal F. Nauman. Sredi\u0161nju jezgru svih varijanti Mittelevrope predstavljalo je ujedinjenje Njema\u010dke sa habsbur\u0161kom Austro-Ugarskom i sa Bugarskom, koja je u to doba podrazumijevala i sjeverni dio Gr\u010dke kao i Tursku, a za sve to najve\u0107u smetnju predstavljala je Srbija. Srbija je bila odnedavno stekla vlastitu nezavisnost od Otomanskog carstva i uspje\u0161no se protivila svim poku\u0161ajima Austrougarskog Imperija da ovaj i nju anektira.<\/p>\n

Kad se dotle stiglo Friedrich Naumann izjavio je sljede\u0107e:\u201cSrpski teritorij se ne mo\u017ee tolerirati, budu\u0107i da predstavlja neprijateljsku utvrdu unutar stvorenog mittelevropskog (srednjeevropskih) rova\u2026Kao narod, Srbi imaju isto pravo na postojanje kao i svi drugi narodi, ali oni ne mogu pretendirati izabrati kao vlastito zanimanje ometanje mira\u201c.<\/p>\n

Po\u010deo je Prvi Svjetski rat i njema\u010dki ratni pokli\u010d bio je \u201e svaki pucanj jedan Rus, svaki metak jedan Francuz, svaki udarac nogom jedan Englez\u2026 a Srbi moraju umrijeti\u201c.<\/p>\n

U septembru 1914 kancelar Reicha Hollweg ve\u0107 je formulirao program rata pod utjecajem Rathenauaa (AEG) i Gwinnera (Deutsche Bank):\u201cTreba posti\u0107i mitteleuropsko ekonomsko ujedinjenje putem zajedni\u010dkog ukidanja granica, pod utjecajem Francuske, Belgije i Holanije, Danske, Austro-Ugarske i Poljske, a mo\u017eda i Italije, Norve\u0161ke i \u0160vedske. Ta unija\u2026pod vanjskom jednako\u0161\u0107u vlastitih \u010dlanova, ali ustvari pod njema\u010dkom upravom, mora osigurati prevladavanje Njema\u010dke u Centralnoj Evropi\u201c.<\/p>\n

Suvi\u0161no je naglasiti da se u ovoj to\u010dci, naravno, nije mislilo samo na vojno nametanje te ekonomske unije. Istovremeno bili su ve\u0107 formulirani programi \u201erevolucioniranja Rusije, Finske i Crnog mora, kako se to podrazumijevalo i za islamski svijet od Maroka sve do Indije\u201c.<\/p>\n

Kako se pokazalo, Njema\u010dka nije bila u stanju voditi rat na dva fronta i tako, po zavr\u0161etku rata, nije mogla nametnuti vlastitu dominaciju kao pobjedni\u010dka sila. Zato su najsuvremeniji krugovi njema\u010dke bur\u017eoazije po\u010deli misliti kako da postignu isti rezultat na manje izravan na\u010din.<\/p>\n

Dio tog projekta bilo je i tra\u017eenje dugotrajnog mira pa \u010dak i savezni\u0161tva s Francuskom, kako bi imali slobodne ruke za projekt nazvan Mitteleuropa.Ta je perspektiva ponovo o\u017eivjela, kad se uvidjelo, da \u0107e do\u0107i do poraza u Drugom Svjetskom ratu, a tu je perspektivu ponovo posvojio Adenauer.<\/p>\n

U tom su smislu i\u0161li, ve\u0107 od 1917, poku\u0161aji postizanja \u201edogovornog mira\u201c u Prvom Svjetskom ratu.<\/p>\n

Te projekte jasno izra\u017eava jedan memorandum iz 1918 Friedricha Naumanna, Ernsta Jachea i Roberta Boscha, u kojem se smjesta zahtijeva zavr\u0161etak rata, da bi se spasila jugoisto\u010dna zona, koja se nalazi pod njema\u010dkom kontrolom:\u201cNa\u0161a ratna osvajanja do danas predstavljaju ostvarenje ujedinjene Centralne Evrope. To odra\u017eava na\u0161e ekonomsko i vojno smje\u0161tanje me\u0111u velesile, ratni cilj, koji mo\u017eemo posti\u0107i nezavisno od bilo kakve promjene na\u0161ih granica na Zapadu kao i na Istoku\u201c.<\/p>\n

A upravo su to shvatili i ratni neprijatelji Nijemaca, koji su nakon poraza Reicha nastojali da u\u010dine sve, kako bi poni\u0161tili tu pobjedu i nastojali su da sprije\u010de, pomo\u0107u strukturalnih dugoro\u010dnih mjera, ponovno nastajanje onog, \u0161to je bilo nazvano njema\u010dko-imperijalisti\u010dka \u201eMitteleeuropa\u201c. Iz tih razloga su Versailleski ugovor , kao i sljede\u0107i ugovori \u2013 su\u0161tina politi\u010dkog vezivanja Njema\u010dke u lance \u2013 bili jako osporavani od samog po\u010detka.<\/p>\n

Ekspanzionisti\u010dki ciljevi prije nastanka fa\u0161isti\u010dke diktature u Njema\u010dkoj<\/p>\n

Njema\u010dki imperijalizam podnio je u Prvom Svjetskom ratu prili\u010dno te\u017eak poraz, ali je bio daleko od toga da napusti vlastite ekspanzionisti\u010dke ciljeve. \u201eMoramo ponovo postati mo\u0107ni i ponovo \u0107emo ste\u0107i snagu, pa \u0107emo prirodno zauzeti sve ono \u0161to smo izgubili\u201c. To su rije\u010di generala Groenera, Ministra odbrane Reicha od 1928 do 1932, a on je ve\u0107 1919 kazao:\u201cAko se \u017eelimo boriti za svjetsku vlast, moramo biti dalekovidni i moramo se za to pripremati, bez mnogo skrupula s obzirom na posljedice\u2026 U tom cilju teren na kojem stojimo, unutra, u zemlji, kao i izvan nje, mora biti stabilan\u201c.<\/p>\n

Tu du\u017enost preuzeli su sa svom \u010dvrstinom dominantni krugovi u zemlji.<\/p>\n

Ekonomski Mittelevropski kongres<\/p>\n

Odlu\u010dan korak bilo je stvaranje Ekonomskog mittelevropskog kongresa (MWT), interesne grupe njema\u010dkog kapitala, koja je ujedinjavala, prevazilaze\u0107i razli\u010dite frakcije, sve kapitalisti\u010dke grupacije zainteresirane za ekspanziju prema Jugoistoku. Ta je grupa ujedinjavala najva\u017enije multinacionalne kompanije: od Kruppa do Thyssena sve do IG Farben, kao i velike banke. Na taj na\u010din nalazili su se unutar MTWa dva polja krupne industrije iz tog vremena, tako zvano polje Br\u00fcning (a u njemu su bile okupljene izvozne industrije kao Siemens, koje su podr\u017eavale kancelara Reicha Br\u00fcninga), a s druge strane takozvani front Herzburger (kartel takozve \u201enacionalne opozicije\u201cpod vodstvom Hitlera i Hugenberga), a oni su zna\u010dili dijelove krupnog kapitala sa zasebnim interesima, koji su djelimi\u010dno bili u direktnoj suprotnosi sa prvom grupacijom. Osim toga tu su bila i druga udru\u017eenja kao na primjer Njema\u010dka unija industrijalaca Reicha, Kongres njema\u010dkih op\u0107ina, ADAC. Oni su bili tijesno povezani sa oru\u017eanim snagama Reicha i, naravno, s ministrom vanjskih poslova.<\/p>\n

Osnivanje fundacije MWT nije se dogodilo slu\u010dajno u vrijeme najve\u0107e i najdu\u017ee ekonomske krize u povijesti kapitalizma.<\/p>\n

Glavni zadatak MTWa bio je izrada strategija za suo\u010davanje s krizom, i to takvih strategija, koje bi mogle nai\u0107i na najve\u0107i pristanak od strane glavnih kapitalisti\u010dkih grupacija. \u010cinjenica, \u0161to su napredovali izuzetno brzo, bila je jedan od uvjeta koji je dozvolio nastanak fa\u0161isti\u010dke diktature 1933 godine.<\/p>\n

Strategije rje\u0161enja za krizu njema\u010dkog kapitala po\u010detkom tridesetih godina<\/p>\n

Perspektive njema\u010dke ekonomije 1931, krajem duge krize svjetske ekonomije, bile su krajnje nepovoljne:<\/p>\n

Od svjetskog tr\u017ei\u0161ta nije trebalo o\u010dekivati kroz kra\u0107e vrijeme ponovni procvat poslova;<\/p>\n

Njema\u010dki imperijalizam bio je blokiran u odnosu na politike valute i na kreditnu politiku zbog pla\u0107anja ratnih reparacija;<\/p>\n

nije imao na raspolaganju kolonije kao vanjska rezervna tr\u017ei\u0161ta;<\/p>\n

U Prvom Svjetskom ratu izgubio je najve\u0107i dio vanjskog kapitala;<\/p>\n

Imao je na raspolaganju, za vlastite proizvodne mogu\u0107nosti, jako ograni\u010deno unutarnje tr\u017ei\u0161te.<\/p>\n

Koncentracija interesa, kako bi se prona\u0161ao zajedni\u010dki put izlaska iz krize u toj o\u010dajnoj situaciji, nije uop\u0107e predstavljala jednostavan zadatak. S jedne strane polje kojim je raspolagao Harzburg tjeralo ga je da se otka\u010di od svjetskih tr\u017ei\u0161ta, u kojima se nije nazirala nikakva perspektiva. Multinacionalne kompanije, koje su jo\u0161 bile kompetitivne na svjetskom tr\u017ei\u0161tu, kao \u0161to je to bio Siemens i Pharma, pru\u017eale su otpor bilo kakvoj zakonskoj odredbi, koja bi mogla na\u0161koditi njihovoj sposobnosti me\u0111unarodnog konkuriranja. Jedini izlaz bio je, \u010dinilo se, u tri me\u0111usobno povezana prijedloga:<\/p>\n

stvaranje dodatne potra\u017enje od strane dr\u017eave, naro\u010dito ratnog materijala;<\/p>\n

postizanje agresivne ratne sposobnosti putem masovnog naoru\u017eavanja;<\/p>\n

\u201edelimitacija \u2013 osloba\u0111anje svih granica i ograda njema\u010dke vanjske trgovine\u201c-\u0161to je ustvari zna\u010dilo otkop\u010davanje od svjetskog tr\u017ei\u0161ta stvaranjem ekonomske regije, ovisne od Njema\u010dke u Centralnoj i u Isto\u010dnij Evropi. Uostalom, u slu\u010daju rata bilo bi nemogu\u0107e odr\u017eavati prekooceanske ekonomske odnose.<\/p>\n

Ova masovna autarhi\u010dna naprezanja kao i masovno naoru\u017eavanje zahtijevali su jaku dr\u017eavu, koja \u0107e mo\u0107i nametnuti mjere i propise potrebne cijeloj zemlji \u2013 a kod postoje\u0107ih odnosa to je bilo mogu\u0107e posti\u0107i jedino unutar diktatorskog poretka.<\/p>\n

Politika njema\u010dke imperijalisti\u010dke agresije prije dolaska fa\u0161isti\u010dke diktature<\/p>\n

Pogre\u0161no je misliti da je u to vrijeme njema\u010dka politika imperijalisti\u010dke agresije morala \u010dekati \u201ezauzimanje vlasti od strane Hitlera\u201c. Ve\u0107 u oktobru\/novembru, dakle tri mjeseca prije no \u0161to je Hitler \u201eizvu\u010den iz kreveta\u201c, kako bi postao Kancelar Reicha, bilo je politi\u010dkih poku\u0161aja agresije u zoni Mediterana, koji predstavljaju primjer za aktivnost MWT: u novembru 1932 MWT je sa oru\u017eanim snagama Reicha i sa Ministarstvom vanjskih poslova izradio \u201eneslu\u017ebeni\u201c memorandum, koji je bio predat Mussoliniju. Taj je memorandum imao za cilj nasilno ru\u0161enje i preoblikovanje zemalja centralne i jugoisto\u010dne Evrope. Sredi\u0161nja to\u010dka projekta bila je Jugoslavija, koja je trebala biti razorena uz pomo\u0107 Italije. Jugoslavija je trebala biti podijeljena na hrvatsko-slovensku dr\u017eavu, i na dr\u017eavu u kojoj bi se nalazio ostatak Jugoslavije, koju bi \u010dinili Srbija i Crna Gora, slijede\u0107i na taj na\u010din stare granice Isto\u010dnog Rimskog carstva i Zapadnog Rimskog carstva. Osim toga trebalo je provaliti u njema\u010dku Transilvaniju, koja se nalazila u Rumunjskoj, kako bi se stvorila linija za Dunavsku federaciju, koju bi \u010dinile Hrvatska, Slovenija, njema\u010dka Transilvanija i Ma\u0111arska , a ova bi federacija bila na jednak na\u010din podlo\u017ena Italiji koliko i Njema\u010dkoj. Secesije bi morale biti izazvane podr\u0161kom datom hrvatskim i slovenskim reakcionarnim pokretima za nezavisnost u Jugoslaviji, ili pak ustani\u010dkim pokretima unutar Ma\u0111arske i Nijemaca u Transilvaniji u Rumunjskoj, koji bi bili umjetno podsticani.<\/p>\n

Tako je do\u0161lo do pobuna u Hrvatskoj i u Sloveniji godine 1932\/1933 \u2013 kao plod zakulisne aktivnosti, kako je to izjavio Alfred Sohn-Rethel, a sve to podbadanje na pobunu financirao je Krupp:\u201cNa polju njema\u010dke vr\u0161ila se kupovina oru\u017eja, klijntelarne usluge, podjela recikliranog novca, pregovori s politi\u010dkim partijama i sa \u0161efovima bandi\u2026Paveli\u0107evi izaslanici \/vo\u0111e usta\u0161a\/ dolazili su i odlazili. Krajnji rezultat te aktivnosti bilo je ubojstvo kralja Aleksandra I u Marseillesu 9 oktobra 1934 godine. To je bila posljednja uloga Paveli\u0107evih ljudi\u201c (uz aktivnu ulogu njema\u010dke odbrane).<\/p>\n

Taj ve\u0107 izra\u0111eni projekat nije potom ostvaren, prije svega iz razloga, \u0161to su za njega doznale Francuska i Engleska.<\/p>\n

Novi plamen<\/a>\/Arbeitskreis antiimperialistisches Solidarit\u00e4t<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Historijski kontinuitet u vanjskoj politici Njema\u010dke u odnosu na Isto\u010dnu i Ju\u017enu Evropu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-150692","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/150692","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=150692"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/150692\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=150692"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=150692"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=150692"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}