Kako se od li\u010dnosti postaje lik-lutka, okamenjena u socijalnim ulogama?<\/p>\n
Pojam li\u010dnosti \u010diji je nosilac individua kao jedinstveno i neponovljivo bi\u0107e, jeste pojam koji je pretrpio velike promjene tokom smjene istorijskih razdoblja u kojima je uplitanje ideologije ometalo traganje za li\u010dnim identitetom i autenti\u010dnim oblicima bivstvovanja. Svako razdoblje je nudilo druga\u010diji dekor za sopstvenu pozori\u0161nu scenu, individua je \u010desto bila prinu\u0111ena da odigra unaprijed pripremljene uloge koje joj je odre\u0111eni dru\u0161tveni sistem diktirao iza kulisa kao Deus ex machina.<\/em> Li\u010dnost je u ovom kontekstu bila determinisana odre\u0111enim vremenom i prostorom, dru\u0161tveno-vrijednosnim sistemom koji je svojom gustom mre\u017eom ograni\u010denja i zabrana nudio gotov egzistencijalni model koji bi se afirmisao kao jedini, op\u0161teva\u017ee\u0107i i bitni, istovremeno negiraju\u0107i svaku relativnost u odnosu na svoj dati korelativ.<\/p>\n Na ovaj na\u010din, li\u010dnost se neminovno utapala u stvarnost propisanih normi i konvencija, postaju\u0107i isklju\u010divo jedno sabi\u0107e (mitsein), gube\u0107i time upravo ona fundamentalna svojstva koja joj daju li\u010dni i autenti\u010dni egzistencijalni oblik, jedinstvenost i neponovljivost. Me\u0111u mno\u0161tvom problema sa kojima se suo\u010davaju naro\u010dito savremene teorije li\u010dnosti u poku\u0161aju iznala\u017eenja jedne op\u0161te definicije koja bi uspje\u0161no obuhvatila sve aspekte ljudske egzistencije, mi \u0107emo se ograni\u010diti na one koje su su\u0161tinski usmjerene na pojam slobode. Naime, slobodu u ovom kontekstu tuma\u010dimo kroz napor individue da izvr\u0161i iskorak iz vlastitog sopstva u prostor kolektivne svijesti i zajedni\u0161tva, ali na na\u010din koji bi joj omogu\u0107io zadr\u017eavanje egzistencijalne autenti\u010dnosti.<\/p>\n Najuzvi\u0161eniju sadr\u017einu koju subjektivnost jeste u stanju da obuhvati u sebi, Hegel imenuje u Estetici upravo slobodom: ,,sloboda je najvi\u0161a odredba duha, ona se sastoji u tome \u0161to subjekat u onome \u0161to stoji njemu nasuprot, nema ni\u010deg tu\u0111eg, nikakve granice ni smetnje, ve\u0107 u njemu pronalazi sama sebe; u ovoj odredbi i\u0161\u010dezavaju svaka nevolja i nesre\u0107a a subjekat se izmirio sa svijetom.\u201d<\/p>\n Sartrov pojam slobode tako\u0111e\u00a0 implicira dinami\u010dki karakter odvajanja o kojem je rije\u010d u na\u0161em kontekstu slobodnog odabira: ,,karakter odvajanja se sastoji u stalnom naru\u0161avanju i uspostavljanju ravnote\u017ee, u stalnoj transcendenciji i anga\u017eovanju\u201d. Dinami\u010dki karakter slobode o kojoj Sartr govori grani\u010di se sa pojmom libertas actiones kojim M. Miler tuma\u010di primarnu te\u017enju \u010dovjekovu za slobodnim odabirom egzistencijalnog oblika (ejdetska sloboda) svog postojanja.<\/p>\n Naime, rije\u010d je o slobodi pojedinca da bira autenti\u010dni vid vlastite egzistencije, a potom usmjerava sve svoje stvarala\u010dke i kreativne potencijale prema toj svrsi. Na ovom putu akcije ka usvrhovljenju, prepoznajemo permanentno kretanje o kojem je govorio i Aristotel (entelehija), ali i otpor prema svim vidovima, da ka\u017eemo, gotovih modela koje nudi utabani i provjereni put kolektiva sa svojim institucionalizovanim vrijednostima, iluzornom smislenosti \u017eivljenja i beskona\u010dne reproduktibilnosti.<\/p>\n Kako se odazvati zovu autenti\u010dne egzistencije? A da on ne bude protuma\u010den kao \u010din pobune\u2026<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Kako se od li\u010dnosti postaje lik-lutka, okamenjena u socijalnim ulogama? Pojam li\u010dnosti \u010diji je nosilac individua kao jedinstveno i neponovljivo bi\u0107e, jeste pojam koji je pretrpio velike promjene tokom smjene istorijskih razdoblja u kojima je uplitanje ideologije ometalo traganje za li\u010dnim identitetom i autenti\u010dnim oblicima bivstvovanja. Svako razdoblje je nudilo druga\u010diji dekor za sopstvenu pozori\u0161nu […]<\/p>\n","protected":false},"author":2656,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-150459","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/150459","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2656"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=150459"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/150459\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=150459"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=150459"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=150459"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}