{"id":149378,"date":"2014-06-17T09:05:14","date_gmt":"2014-06-17T07:05:14","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=149378"},"modified":"2014-06-18T08:05:02","modified_gmt":"2014-06-18T06:05:02","slug":"socijalisticka-strategija-u-21-st","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/06\/17\/socijalisticka-strategija-u-21-st\/","title":{"rendered":"Socijalisti\u010dka strategija u 21. st."},"content":{"rendered":"

Autor: Luigi Wolf<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Internet \u010dasopis Jacobin i njujor\u0161ki ured Zaklade Rosa Luxemburg organizirali su 28. svibnja javnu raspravu o budu\u0107nosti europske ljevice na kojoj su sudjelovali Bernd Riexinger, supredsjedavaju\u0107i njema\u010dke stranke Ljevica (Die Linke) i strateg Syrize, Elena Papadopoulou.<\/p>\n

U ovom intervjuu Bernd Riexinger govori o strate\u0161kim izazovima s kojima se suo\u010dava Die Linke. Pozivaju\u0107i se na ideju Rose Luxemburg o \u201crevolucionarnoj Realpolitik\u201d, on analizira sada\u0161nju situaciju i ocrtava strate\u0161ke ideje za budu\u0107nost. Luigi Wolf, koji je vodio intervju, na po\u010detku je spomenuo naslije\u0111e \u201cstrategije ujedinjene fronte\u201d, koju je 1920ih osmislila Komunisti\u010dka partija Njema\u010dke (KPD), a nakon toga govori o izazovima s kojima se Die Linke suo\u010dava danas.<\/p>\n

Ujedinjena fronta ustvari je su\u0161tina koncepcije na kojoj je Rosa Luxemburg temeljila ideju o \u201crevolucionarnoj Realpolitik\u201d, ali je potpuno zaboravljena. Mislim da je bitno obnoviti ideju ujedinjene fronte, ali ne smijemo zanemariti razlike izme\u0111u 1920ih i dana\u0161njeg dru\u0161tva. A razlog je da je ujedinjena fronta bila odgovor revolucionarne komunisti\u010dke partije na pitanje kako da prerastu u masovnu partiju.<\/p>\n

Iako je Die Linke ljevi\u010darska reformisti\u010dka stranka, jo\u0161 uvijek se moramo pitati kako \u0107emo doprijeti do ve\u0107inskog dijela stanovni\u0161tva. Kako se postaviti prema socijaldemokraciji? Kako se izvu\u0107i iz defanzivne pozicije? Kako \u0107emo se pobrinuti da strate\u0161ka pitanja, a ne samo moralisti\u010dko ogor\u010denje, budu pokreta\u010dka snaga na\u0161eg djelovanja?<\/em><\/p>\n

Budu\u0107i da postoje mnoge razlike izme\u0111u pro\u0161losti i sada\u0161nje situacije bitno je imati jasno shva\u0107anje povijesti. 1920ih postojala je relativno jasna podjela na radni\u010dke i bur\u017eoaske stranke. A to je zna\u010dilo da su bur\u017eoaske stranke imale vrlo slabe kontakte s radni\u010dkim partijama. Danas je potpuno druga\u010dije, a mnogi \u010dlanovi sindikata ujedno su \u010dlanovi CDU-u ili SPD-a.<\/p>\n

U to vrijeme njema\u010dki radni\u010dki pokret bio je podijeljen na prista\u0161e KPD-a i SPD-a. U odnosu na danas, najva\u017enija razlika je da obje stranke zagovaraju socijalizam: za jednu, to je revolucionarna koncepcija, a druga pomo\u0107u dru\u0161tvenih reformi \u017eeli postupno ostvariti socijalizam.<\/p>\n

Pogre\u0161no je usporediti dana\u0161nju situaciju s onim 1920ih, \u010dak i kad raspravljamo o koncipiranju vlastite stanke. A ipak je potrebno preispitati koncepciju ujedinjene fronte. Osobno sam mnogo nau\u010dio \u010ditaju\u0107i o KPO [povijesna Komunisti\u010dka partija Njema\u010dke (Opozicija)], koja je osmislila ideju ujedinjene fronte. To je bila i jedna od najva\u017enijih organizacija u KPD-u koja je podr\u017eavala ujedinjenu frontu i uspje\u0161no je primijenila tu koncepciju od 1919. do 1923. godine. Zbog toga je izbjegnut Kappov pu\u010d i organiziran je jedini uspje\u0161an op\u0107i \u0161trajk tijekom 1920ih u kojem je taj savez zapravo na\u010delno funkcionirao. Me\u0111utim, ujedinjena fronta prije svega je trebala omogu\u0107iti borbu protiv fa\u0161izma.<\/p>\n

Umjesto toga, KPD sa svojom teorijom socijal-fa\u0161izma, koja je bitno uvjetovana vanjskopoliti\u010dkim interesima Sovjetskog Saveza pod vodstvom Staljina, potpuno se izolirala, pa je \u010dak organizirala svoje sindikate. Ti sindikati organizirali su mnogo manje \u0161trajkova nego Njema\u010dka konfederacija sindikata. A osnovni razlog bila je \u010dinjenica da su njihovi \u010dlanovi mahom bili nezaposleni.<\/p>\n

Mislite li da je neka alternativna strategija mogla zaustaviti fa\u0161izam?<\/em><\/p>\n

Bitno je jasno re\u0107i da KPD i SPD nisu bili izravno odgovorni za fa\u0161izam. Me\u0111utim, strategije koje su primijenili protiv fa\u0161izma o\u010dito su bile neuspje\u0161ne. Strategija ujedinjene fronte, s ciljem da se stvori jedinstvo radni\u010dke klase, mogla je imati dobre \u0161anse da zaustavi fa\u0161izam. Naravno da je bitna borba oko pitanja koja utje\u010du na svakodnevni \u017eivot ljudi, a ta pitanja su metode za izgradnju jedinstva. Me\u0111utim, mislim da su i prijelazni zahtjevi bitni za ujedinjenu frontu.<\/p>\n

U boljim razdobljima, KPD nije samo promicala socijalizam, nego je i podrobno razradila njegove zahtjeve, te je stanovni\u0161tvu konkretizirala specifi\u010dne elemente socijalisti\u010dkog dru\u0161tva. Kontrola sredstava za proizvodnju je najpoznatiji prijelazni zahtjev. Drugim rije\u010dima, radnici trebaju kontrolirati proizvodnju. To je druga\u010dije od zahtjeva da bur\u017eoaska dr\u017eava nacionalizira proizvodnju, radi se o davanju izravne kontrole proizvodnje radnicima.<\/p>\n

Die Linke nije revolucionarna partija<\/strong><\/p>\n

Kako su te stare strategije KPD-a povezane s dana\u0161njim djelovanjem Die Linkea?<\/em><\/p>\n

Prvo, ne mo\u017ee se izjedna\u010diti na\u0161 odnos sa SPD-om i onda\u0161nji odnos KPD-a i SPD-a. Die Linke nije revolucionarna partija, a SPD je danas bitno druga\u010diji nego u to doba. Ali mo\u017eemo usporediti neka strate\u0161ka pitanja. Na primjer, pitanje na\u0161eg odnosa s glasa\u010dima SPD-a. KPD je na osnovu svoje teorije socijal-fa\u0161izma tvrdio da se na jednu stranu mogu staviti \u010dlanovi i prista\u0161e SPD-a, a na drugu rukovodstvo SPD-a. Teoreti\u010dari ujedinjene fronte krenuli su drugim putem. Oni su jo\u0161 uvijek htjeli pridobiti socijaldemokratske glasa\u010de, ali su shvatili da bi ocrnjivanjem strana\u010dkog vodstva kao socijal-fa\u0161ista samo potaknuli prista\u0161e SPD-a da jo\u0161 vi\u0161e podr\u017ee svoje vodstvo umjesto da ga odbace. Zbog toga su inzistirali da se \u010ditav SPD pozove na sudjelovanje u zajedni\u010dkom djelovanju.<\/p>\n

Bitno je upamtiti da se i baza poistovje\u0107uje sa svojom strankom. \u0160tovi\u0161e, ako napadnem stranku u cjelini, onda je vrlo te\u0161ko povezati se s njenom bazom. Naravno da se SPD nije pozivala na zajedni\u010dko djelovanje zbog rada u parlamentu nego zbog izgradnje zajedni\u010dke platforme sa SPD-om i sindikatima izvan parlamenta.<\/p>\n

Na\u017ealost, osim kratke povijesne epizode, to su bila apsolutno manjinska stajali\u0161ta u KPD-u. Postojala je i trockisti\u010dka sekcija koja je imala sli\u010dan pristup. Ali sve te struje su marginalizirane, a kasnije su otvoreno progonjene u staljiniziranom KPD-u. Premda je po\u010detna situacija mnogo obe\u0107avala, nije bila iskori\u0161tena, a KPO nije uspjela dobiti ve\u0107u podr\u0161ku za svoje ideje.<\/p>\n

U Stuttgartu, otkud dolazim, KPD je katkad imala ve\u0107inu na skupovima lokalnih delegata metalur\u0161kih radnika. Dakle, katkad su postojale vrlo sna\u017ene veze izme\u0111u KPD-a i sindikata, ali te su veze presje\u010dene kad je KPD formirala svoje \u201crevolucionarne\u201d sindikate. Zar mo\u017eete mar\u0161irati sa svojim socijaldemokratskim kolegama ako ih istodobno vrije\u0111ate i nazivate socijal-fa\u0161istima? U toj situaciji zajedni\u010dko djelovanje bila je puka iluzija. Mislim da je to bio bitan razlog zbog \u010dega nije organiziran op\u0107i \u0161trajk protiv fa\u0161izma, zbog toga jer op\u0107i \u0161trajk mo\u017eete imati samo ako postoji ujedinjena fronta.<\/p>\n

Mislite li da je SPD bio najvi\u0161e odgovoran za slabljenje njema\u010dkog radni\u010dkog pokreta nakon 1929. godine?<\/em><\/p>\n

SPD mo\u017eete optu\u017eiti za mnogo toga, a ve\u0107ina tih optu\u017ebi dr\u017ee vodu. Na primjer, ta stranka izbacila je komuniste iz sindikata i nije ni poku\u0161ala organizirati op\u0107i \u0161trajk protiv nacista. Ali ne bismo se trebali \u017ealiti da su socijaldemokrati ustvari samo socijaldemokrati i govoriti o politici revolucionara iz pro\u0161losti. Na\u0161a kritika socijaldemokracije isto tako nas \u010dini slijepima za vlastite gre\u0161ke.<\/p>\n

Rekli ste da je KPD smatrala da \u0107e mo\u0107i razdvojiti bazu i rukovodstvo. S jedne strane, KPD je ujedinjenu frontu shvatila kao metodu koja je korisna za raspravu o specifi\u010dnim zahtjevima, a s druge, to je bila taktika za pridobivanje socijaldemokratskih radnika. Dakle, premda je zajedni\u010dko djelovanje postavljeno kao cilj, KPD ga je organizirala kao na\u010din da se aktiviraju odre\u0111ena iskustva.<\/em><\/p>\n

Koji oblik zajedni\u010dkog politi\u010dkog djelovanja socijalista i ne-socijalista mo\u017ee danas usvojiti ujedinjena fronta? Mo\u017ee li ujedinjena fronta biti korisna taktika za Die Linke da pridobije prista\u0161e SPD-a?<\/em><\/p>\n

Rekao bih da se ne radi samo o taktici. Radi se i o shva\u0107anju da se politi\u010dka osvije\u0161tenost ne stje\u010de u politi\u010dkoj agitaciji nego s iskustvima koja onda osvije\u0161teno razra\u0111uju oni koji su ih stekli. Ne\u0107emo pridobiti narod samo zato jer postavljamo ispravne zahtjeve. Trebalo bi biti jasno da agitacija ne\u0107e uvijek usmjeriti dru\u0161tvo prema ljevici. Ako ljevi\u010darska politika te\u017ei emancipaciji, onda se mora osloniti na sudjelovanje naroda i njegove korake prema vlastitoj emancipaciji. Dakle, ljevi\u010darska politika mora osna\u017eiti narod da se zauzme za svoje interese i da politiku shvati ne samo kao ono \u0161to utje\u010de na njihove \u017eivote nego i kao ono u \u0161to su i oni uklju\u010deni. Narod treba postati subjekt politike, a ne objekt koji s ne\u010dim treba uvjeriti.<\/p>\n

Kad ljudi s nama sudjeluju u \u0161trajkovima i prosvjedima, ili kad podr\u017eavaju odre\u0111enu politiku, i oni prolaze kroz specifi\u010dne procese u\u010denja koje zatim mogu tuma\u010diti na odre\u0111ene na\u010dine. Jedan od najva\u017enijih ciljeva politike trebao bi biti da ljudi steknu ta iskustva. U \u0161irem povijesnom kontekstu, radi se o tome da ljudi u klasnom sukobu postanu politi\u010dki subjekti. Drugim rije\u010dima, ljudi su politi\u010dki subjekti kad se zauzmu za svoje interese. Kao dio ljevice, mi mo\u017eemo imati korisnu ulogu u tom procesu tako da vodimo odgovorne i dosljedne borbe. Ali mi moramo organizirati taj proces u\u010denja, a rad na tome mora biti sastavni dio svih na\u0161ih kampanja i analiza.<\/p>\n

Strategija ujedinjene fronte naj\u010de\u0161\u0107e je bila sredstvo za stjecanje tih iskustava. Osnovna je pretpostavka ujedinjene fronte da u sindikalnim raspravama ili borbama protiv bud\u017eetskog rezanja socijalnih davanja, socijaldemokrati i mi imamo iste interese. Jasno je da na kampanjama moramo u\u010diti kako \u0107emo organizirati zajedni\u010dke borbe. Mislim da je to danas jo\u0161 uvijek bitno, ne samo u kontekstu na\u0161eg odnosa s SPD-om.<\/p>\n

Iskustvo u sindikatu ver.di<\/strong><\/p>\n

Da li to zna\u010di da raskrinkavanje SPD-a vi\u0161e nije najva\u017enije?<\/em><\/p>\n

To nam je katkad jo\u0161 uvijek potrebno. Ali u biti, najva\u017enije je usmjeriti dru\u0161tvene odnose prema ljevici. Kako uvjeriti ljude da se priklju\u010de borbi? Da li aktivno sudjeluju? Mogu li i svoju stranku, SPD, nagovoriti da se uklju\u010di? Jesu li u stanju usmjeriti SPD prema ljevici? Ako nisu, u SPD-u \u0107e nastati raskol, a to \u0107e biti pozitivno jer \u0107e onima koji se \u017eele boriti omogu\u0107iti da izraze svoje interese i da sami procijene ho\u0107e li ih njihova stranka podr\u017eati. A to nije upu\u0107eno samo SPD-u nego i ukorjenjivanju stranke Ljevice u svim dru\u0161tvenim sukobima.<\/p>\n

Da li to vrijedi i za rad u sindikatima?<\/em><\/p>\n

Trebalo bi. Nikad nisam bio zadovoljan s ljevi\u010darskim skupinama koje su samo vrije\u0111ale sindikalno vodstvo. Bez obzira \u0161to vodstvo radi, \u010dlanovi se moraju sami emancipirati i boriti za svoje interese. \u010clanovi moraju shvatiti da su sindikati udruge najamnih radnika, dakle oni moraju postaviti svoje zahtjeve i osmisliti svoje strategije i borbe.<\/p>\n

Ako krenu tim putem, ubrzo \u0107e vidjeti da li ih sindikalno vodstvo podr\u017eava ili se pojavio konkretan raskol, a to \u0107e se dogoditi samo ako se bore. Pomo\u0107 toj borbi i iskustvima trebao bi biti strate\u0161ki cilj ljevi\u010dara u sindikatima. Politi\u010dka agitacija nije dovoljna. Da je bila dovoljna, Marksisti\u010dko-lenjinisti\u010dka partija Njema\u010dke bila bi najuspje\u0161nija ljevi\u010darska stanka u Njema\u010dkoj zbog toga jer se ve\u0107 50 godina isklju\u010divo bavi politi\u010dkom agitacijom.<\/p>\n

Do 2012. godine bili ste glavni tajnik sindikata javnih slu\u017ebi ver.di u Stuttgartu. Kakva je bila situacija?<\/em><\/p>\n

U Stuttgartu razvili smo strategiju demokratskih \u0161trajkova, pa su radnici bili uklju\u010deni u odlu\u010divanje na svim razinama. Kolege su samostalno odlu\u010divali \u0161to \u017eele raditi, a pojavila su se i mimoila\u017eenja zbog toga jer je odre\u0111ena radna snaga ili dijelovi radne snage imala vi\u0161e \u0161trajka\u010dkog iskustva od drugih. Odjednom, kolege su morali razmi\u0161ljati kao ljudi koji zaista vode \u0161trajk. Mislim da je to postignu\u0107e temeljno na\u010delo ljevi\u010darske politike.<\/p>\n

Mo\u017eete li nam ne\u0161to re\u0107i o svom iskustvu u Stuttgartu? Spomenuli ste procese u\u010denja koji nastaju u iskustvu dru\u0161tvenog sukoba. Koje su konkretne sastavnice tih procesa?<\/em><\/p>\n

Vodili smo se na\u010delom da su \u0161trajka\u010di subjekti \u0161trajka, da su mnogo vi\u0161e od mase radnika koja samo slijedi vodstvo. Radnici u \u0161trajku trebaju imati mogu\u0107nost da donose svoje odluke. U \u0161trajku smo svaki dan odr\u017eavali demokratske skupove. To je po sebi jedan oblik emancipacije, a to iskustvo mo\u017ee se prenijeti i na druge politi\u010dke sukobe, analize i rasprave. Vodstvo na lokalnoj razini nije samo posredovalo je u sukobu, nego je bilo intenzivno uklju\u010deno u \u0161trajk. Oni na lokalnoj razini bili su najodgovorniji za provo\u0111enje \u0161trajka.<\/p>\n

Vo\u0111enje \u0161trajka na taj na\u010din znatno je oja\u010dalo volju ljudi da sudjeluju u borbi, a sada se to vidi gotovo u svim ograncima u Stuttgartu. Od novinara \u010desto \u010dujem da jedino ljudi iz Stuttgarta sudjeluju u nekom \u0161trajku. Taj oblik \u0161trajka o\u010dito je preuzeo grad i uvukao se u podru\u010dja za koja su svi prije nekoliko godina mislili da su neosvojiva. Zapo\u010delo je s javnim slu\u017ebama, zatim se pre\u0161lo na maloprodaju, a onda su zahva\u0107ena sva podru\u010dja u gradu. To je djelomi\u010dno prihva\u0107eno i u drugim gradovima kad se \u0161trajkalo u maloprodaji.<\/p>\n

Ipak, ishod \u0161trajka nije uvijek zadovoljavaju\u0107i.<\/em><\/p>\n

Ali \u0161trajka\u010di uvijek sudjeluju u osmi\u0161ljavanju strategije i razmi\u0161ljaju o ishodu. Nakon \u0161trajka, uvijek dolaze do istog zaklju\u010dka: trebali su nastaviti sa \u0161trajkom, a ne pristati na kompromis. Bitno je shvatiti da su \u0161trajka\u010di raspravljali i o tome kako se do\u0161lo do kompromisa i zbog \u010dega je \u0161trajk okon\u010dan.<\/p>\n

\u0160trajka\u010di uvijek znaju da li kompromis odra\u017eava trenutnu ravnote\u017eu snaga izme\u0111u kapitala i rada, ili se radi o trulom sporazumu. Ako su sve mogu\u0107nosti bile iscrpljene, onda kompromis odra\u017eava trenutnu ravnote\u017eu snaga, a trule sporazume treba kritizirati. Te razlike su vrlo zna\u010dajne za ljude koji \u0161trajkaju. A oni to mogu sami doku\u010diti, ali samo ako su zaista sudjelovali u \u0161trajku. Dakle, uvijek se radi o promicanju demokratizacije pokreta i procesa emancipacije, a ne o delegiranju politi\u010dke rasprave sindikalnom aparatu.<\/p>\n

U va\u0161em shva\u0107anju ljevi\u010darske politike, \u010dini se da je najva\u017enije uklju\u010diti ljude. A u na\u0161oj stranci katkad imam dojam da je ljevi\u010darska politika naj\u010de\u0161\u0107e su\u017eena na \u201cpisanje letaka\u201d.<\/em><\/p>\n

To bih nazvao \u201cpamfletiranjem\u201d ili \u201cpisanjem bro\u0161ura\u201d, a ne politikom.<\/p>\n

Kampanje ali i socijalni projekt<\/strong><\/p>\n

Mislim da u stranci postoji stajali\u0161te da zbog sprje\u010davanja usvajanja politike SPD-a i Zelene stranke moramo jasno pokazati politiku po kojoj smo druga\u010diji od tih stranaka i istaknuti osobine Die Linkea po kojima smo jedinstveni.<\/em><\/p>\n

Mislim da se to stajali\u0161te temelji na uskom shva\u0107anju politike. Rasprave o strana\u010dkom manifestu i dokazivanje razlika izme\u0111u na\u0161e stranke, SPD-a i Zelene stranke vrlo su korisne u izbornoj kampanji. Me\u0111utim, vjerujem da nam je potreban socijalni projekt i da se moramo pomu\u010diti da osmislimo projekt koji je okrenut prema budu\u0107nosti. To se mo\u017ee dogoditi samo u kolektivnom procesu, nije dovoljno da se samo sjedne i ka\u017ee: u redu, sad je vrijeme da to u\u010dinimo. Ustvari, to se mo\u017ee u\u010diniti samo u kontekstu dru\u0161tvene borbe i dru\u0161tvenih pokreta. Teorija nije odvojena od dru\u0161tva, ona nastaje u dru\u0161tvenom kontekstu.<\/p>\n

Na\u017ealost, u Die Linke premalo se raspravlja o promjeni dru\u0161tvene realnosti, dijelom zbog tog uskog shva\u0107anja politike. Ne treba se ograni\u010diti na to\u010dke u strana\u010dkom manifestu i razvojnu politiku. Vrlo va\u017ean proces odvija se kad je ta politika korisna za pronala\u017eenje pravog trenutka za dru\u0161tvene i politi\u010dke borbe. Zbog toga moramo iznova osmisliti koncepciju \u201cpoliti\u010dke stranke\u201d u kontekstu koji prema\u0161uje parlamentarizam.<\/p>\n

Ako ozbiljno \u017eelimo da Die Linke ima parlamentarnu i izvan parlamentarnu funkciju, onda moramo osmisliti politiku koju \u0107e podr\u017eati sindikalisti, SPD, a mo\u017eda \u010dak i Zelena stranka. Zbog njenog revolucionarnog aspekta ljudi bi morali iza\u0107i na ulice i podr\u017eati tu politiku. Sindikati na tome ve\u0107 djelomi\u010dno rade, ali to nije to\u010dno za politi\u010dke stranke. Kad govorimo o izvan parlamentarnim pokretima, uvijek se spomene savez Blockupy, a po meni to je uspje\u0161an primjer ljevi\u010darske politike.<\/p>\n

Ali u njega je uklju\u010deno samo 25.000 ljudi. To je daleko od hegemonije. Za izgradnju protuhegemonijske politike trebali bismo stvoriti \u0161iroki savez s op\u0107im zahtjevima. Te zahtjeve mogla bi predlo\u017eiti stranka Ljevice. A ako se op\u0107im zahtjevima tra\u017ei manje, onda bismo mogli predlo\u017eiti da nije zgorega istaknuti dalekose\u017ene ciljeve. A najva\u017enije je da su ljudi spremni da se okupe, iza\u0111u van i aktivno rade na zajedni\u010dkim zahtjevima.<\/p>\n

S pravom se razmi\u0161lja o pritisku na SPD izvan parlamentarne razine. To je bio moj prijedlog kad sam bio u ver.di. Nekoliko ljevi\u010darskih ver.di okruga moglo je imati golem utjecaj da su koordinirali svoje djelovanje. O tome sam nedavno razgovarao s ver.di iz Stuttgarda. Rekao sam im da ne\u0161to poduzmu dok smo \u010dekali formiranje vlade. Mogli smo zatra\u017eiti minimalnu pla\u0107u i postaviti druge socijalne zahtjeve za koje se u osnovi zala\u017eu SPD, Ljevica i Zeleni! Imali smo ve\u0107inu koja je podr\u017eala minimalnu pla\u0107u i mnoge druge politi\u010dke prijedloge. Bilo je vrijeme da ne\u0161to u\u010dine! Da su te ideje do\u0161le od sindikata, onda bi rasprava o eventualnoj koaliciji Die Linkea, SPD-a i Zelene stranke bila potpuno druga\u010dija nego \u0161to je danas. To ne bi bila samo rasprava o koalicijskoj vladi, a odvijala bi se i izvan medija.<\/p>\n

Ali da se to dogodi, Die Linke bi trebala imati odre\u0111enu strategiju prema sindikatima, ako stranka uop\u0107e \u017eeli imati poziciju da predlo\u017ei tu vrstu djelovanja.<\/em><\/p>\n

Da, ali nije va\u017ena samo sindikalna strategija. Moramo se pobrinuti da svoje te\u017ei\u0161te u dru\u0161tvu prenesemo u djelovanje na svim politi\u010dkim poljima. Dakle, sindikati, izvan parlamentarni pokreti i lokalna politika moraju imati zna\u010dajnu ulogu. Na lokalnoj razini, u Njema\u010dkoj postoji izvan parlamentarni pokret protiv privatizacije koji podr\u017eava \u010dak i renacionalizaciju ili municipalizaciju. Postojale su mnoge uspje\u0161ne gra\u0111anske inicijative protiv privatizacije bolnica. Referendum u Hamburgu odr\u017ean 22. rujna 2013. godine gotovo je zaboravljen. Iako su SPD i CDU bili protiv tog prijedloga, a podr\u017eali su ga samo Die Linke, Zelena stranka i gra\u0111anski pokret, ve\u0107ina stanovni\u0161tva glasala je za reaproprijaciju gradske mre\u017ee energenata. To je po meni \u201chegemonska politika\u201d. Ne samo da se mogla pridobiti ve\u0107ina stanovnika za taj prijedlog, nego su oni oti\u0161li na birali\u0161ta i glasali za njega.<\/p>\n

Naravno da politi\u010dka hegemonija sadr\u017ei i prihva\u0107anje postoje\u0107eg stanja. Na taj na\u010din vladaju\u0107a klasa definira hegemoniju. S druge strane, stranka Ljevica tu koncepciju shva\u0107a kao preuzimanje vode\u0107e uloge u javnom mnijenju kako bi se odbacilo postoje\u0107e dru\u0161tveno stanje ili nametanje vlastite pozicije. Ali, to ne zna\u010di samo pridobiti ve\u0107inu za odre\u0111enu politiku, to zna\u010di provesti tu politiku kao dio hegemonske politike.<\/p>\n

Moje osnovno na\u010delo kao sindikalnog tajnika u Stuttgartu uvijek je bilo te\u017eiti hegemoniji. \u017delim nam osigurati dovoljno utjecaja u politi\u010dkoj raspravi kako bismo ne\u0161to blokirali ili proveli svoju politiku. Vjerujem da se Die Linke mora odlu\u010dnije suo\u010diti s pitanjem o \u201chegemoniji\u201d. Antonio Gramsci je u svojoj analizi pokazao da se odnosi mo\u0107i u\u010dvr\u0161\u0107uju na mnoge na\u010dine, a ne samo pomo\u0107u autoriteta ili policije. Gramsci je poku\u0161ao osmisliti koncepciju hegemonije koja se mo\u017ee primijeniti u ljevi\u010darskoj politici. Tu koncepciju moramo uklju\u010diti u na\u0161 rad.<\/p>\n

Dakle, moramo organizirati dugoro\u010dne kampanje koje bi se odvijale nekoliko godina. One moraju bar djelomi\u010dno ciljati na promjenu dru\u0161tvenih odnosa, a za to je potrebno osmisliti kontekst za primjenu na\u0161ih prijedloga. Minimalna pla\u0107a je primjer jednog pitanja koje nam je dalo vode\u0107u ulogu u javnom mnijenju u savezu sa sindikatima i drugima. Sad \u0107e vrlo vjerojatno uvesti minimalnu pla\u0107u. Naravno da se takve kampanje mogu povezati s pitanjem o distribuciji. Mislim da je to bitno. Ali mislim da je velika slabost, npr. UmFAIRteilen kampanje, da ne postoje smjernice za ostvarivanje njihovih ciljeva.<\/p>\n

Pravila za radikale<\/strong><\/p>\n

UmFAIRteilen (Razdijeliti PRAVEDNO) je primjer dobro osmi\u0161ljene politi\u010dke kampanje, koja ustvari funkcionira u kontekstu odnosa s javno\u0161\u0107u. U toj kampanji nije se raspravljalo o strategiji, pa onda ne\u0107e ni ostvariti svoje ciljeve.<\/em><\/p>\n

Peticije i referendumi druga\u010dije funkcioniraju. Referendumi \u010desto aktivno uklju\u010duju manjine iz SPD-a i Zelene stranke. Iz njih dolaze aktivisti\u010dke manjine koje zajedno osmi\u0161ljavaju uspje\u0161nu platformu. Mo\u017ee li takva strategija zahtijevanja biti uspje\u0161na u drugim podru\u010djima?<\/em><\/p>\n

Ne smijemo podcijeniti vrijednost referenduma. Postoje razni korisni politi\u010dki instrumenti, a referendum je jedan od njih. Kad su uspje\u0161ni, referendumi funkcioniraju kao jedan oblik ujedinjene fronte.<\/p>\n

O\u010dito je da i \u0161trajkovi imaju veliku ulogu. Politika slabo pla\u0107enog najamnog rada sve vi\u0161e stanovnika gura prema rubu siroma\u0161tva, na primjer \u010dista\u010dice, u\u010diteljice i trgova\u010dke pomo\u0107nice. Te \u017eene nisu tradicionalne industrijske radnice, ali one su posljednjih godina pokazale zna\u010dajan aktivisti\u010dki potencijal. Njihovo uklju\u010divanje je va\u017ena zada\u0107a za Die Linke, zato jer se u raspravama o javnim slu\u017ebama uvijek govori o politi\u010dkoj regulaciji. Zbog toga bi bilo pametno potruditi se da i te ekonomske rasprave budu politizirane.<\/p>\n

Nije slu\u010dajno da \u017eene, u mnogo ve\u0107em broju nego prije nekoliko godina, sad sve vi\u0161e glasaju za Die Linke i da \u010dlanice sindikata \u010de\u0161\u0107e glasaju za na\u0161u stranku nego mu\u0161karci. Vjerujem da je to usko povezano s borbama koje smo vodili u zadnjih deset godina i da je u tim podru\u010djima razvijena odre\u0111ena svijest. Iako nije uvijek ostvareno ono \u0161to smo htjeli, to je dio jednog trajnog procesa.<\/p>\n

Privatizacija i renacionalizacija ne poga\u0111aju samo dr\u017eavljane i stanovnike, one poga\u0111aju i odre\u0111ena radna mjesta. U Stuttgartu smo u savezu sa radnicima i lokalnim stanovni\u0161tvom uspjeli sprije\u010diti privatizaciju. Radnici nisu samo imali najaktivniju ulogu, oni su osnovali taj savez. A to pokazuje da se socijalna pitanja mogu povezati s borbom na radnom mjestu i drugim goru\u0107im pitanjima. Zbog toga \u0161to su to politi\u010dki procesi, Die Linke mora jasno pokazati te veze.<\/p>\n

Koja su jo\u0161 pitanja tu va\u017ena?<\/em><\/p>\n

Dobar je primjer redistribucija. O tom pitanju sad raspravlja bur\u017eoazija u kontekstu pove\u0107anja poreza. Me\u0111utim, konkretno radi se o javnim slu\u017ebama i javnoj infrastrukturi.<\/p>\n

Kad tra\u017eimo novac od bogatih da pobolj\u0161amo skrb za djecu, izgradimo mostove, obnovimo javni prijevoz i sli\u010dno, uvijek imamo podr\u0161ku ve\u0107ine. Jedno je povezati ta pitanja, ali bitno je i re\u0107i da se ta politika mo\u017ee provesti samo u dru\u0161tvenoj borbi. Die Linke to mora istaknuti sindikatima. SPD grije\u0161i kad ka\u017eu da je dru\u0161tveni napredak mogu\u0107 bez redistribucije bogatstva. To je la\u017eno obe\u0107anje i ne\u0107e zaustaviti dramati\u010dan pad \u017eivotnog standarda. Svaka lokalna izborna kampanja koju pokrenemo mora biti vi\u0161e od puke izborne strategije, to mora biti kampanja o javnim slu\u017ebama, koju onda treba povezati s porezom na bogatstvo i zbog \u010dega bogatstvo treba oporezivati.<\/p>\n

Naravno da svaka kampanja mora imati protivnika. Saul Alinsky u Njema\u010dkoj sigurno nije poznat kao u SAD-u. Njegovo pravilo, \u201cizaberi metu, izoliraj je i antagoniziraj\u201d vrlo \u010desto se previ\u0111a u ljevi\u010darskim kampanjama, ali morate znati tko vam je protivnik i \u0161to \u017eelite.<\/p>\n

\u201cDruga strana\u201d je to dobro shvatila: uo\u010di saveznih izbora, poslovne organizacije i dobar dio medija napali su poreznu politiku Zelene stranke. Zelena stranka ustvari je zagovarala vrlo umjerenu politiku redistribucije. A ipak, mediji su raskomadali njihovu politiku. Oni su isto tako bili na meti kao \u201cnajslabija karika\u201d eventualnog crveno-crveno-zelenog saveza za socijalnu politiku. Tu vidimo da je vrlo te\u0161ko provesti zajedni\u010dku politiku sa SPD-om i Zelenom strankom ako se ne ra\u010duna na izvan parlamentarne skupine. Daleko te\u017ea bila bi kampanja protiv \u0161irokog dru\u0161tvenog saveza koji ima op\u0107u narodnu podr\u0161ku.<\/p>\n

Ako se to dogodilo Zelenima, zamislite \u0161to bi se dogodilo da je na\u0161a politika redistribucije bila ozbiljna tema rasprave? Ono \u0161to se na prvi pogled doima kao rasprava o strana\u010dkoj politici ubrzo bi preraslo u pravi klasni sukob, a bogata\u0161i ne bi birali sredstva da sprije\u010de svaku politiku redistribucije. Velika je zabluda misliti da takvu raspravu mo\u017eemo pre\u017eivjeti bez izvan parlamentarne podr\u0161ke i bez zale\u0111a u dru\u0161tvenom pokretu.<\/p>\n

Analiziranje podru\u010dja sukoba<\/strong><\/p>\n

Koncepcija politike koju opisujete ustvari je intervencionisti\u010dka u kontekstu sindikata kao i dru\u0161tvenih pokreta. Blockupy, na primjer, nema konkretnu strategiju za implementaciju svog slogana, \u201cotpor u sredi\u0161tu kriznog re\u017eima\u201d. A to zna\u010di da ne znaju kako se uklju\u010diti u svakodnevne borbe naroda.<\/em><\/p>\n

Mislim da isto tako moramo savjetovati aktiviste, na primjer kada i kako da usredoto\u010de na neku kampanju. Moramo shvatiti kad \u0107e neka peticija biti uspje\u0161na, ili ho\u0107e li odre\u0111eni \u0161trajk pomo\u0107i da se pokrene dru\u0161tvena dinamika. \u010cini mi se da samo sada toliko obuzeti izbornim kampanjama da se nismo u stanju posvetiti toj raspravi.<\/em><\/p>\n

Sla\u017eem se. Ne mo\u017eete tek tako stvoriti pokret, pokreti nastaju u postoje\u0107im sukobima. Vrlo je te\u0161ko predvidjeti \u0161to je rasplamsati novi pokret i gdje \u0107e se pojaviti. A to sigurno nije mogu\u0107e sa skromnim sredstvima s kojima Die Linke raspola\u017ee.<\/p>\n

Ali mi mo\u017eemo jo\u0161 bolje analizirati podru\u010dja u kojima postoje dru\u0161tveni sukobi, podru\u010dja koja su bar potencijalna baza za novi pokret i zatim usmjeriti politiku prema tim podru\u010djima. Mnogo je pozitivnih primjera, na primjer kampanje za socijalizaciju u Berlinu i Hamburgu na koje je Die Linke ispravno reagirao. Za razvoj stranke potrebna je procjena iskustva sudjelovanja u tim pokretima i dru\u0161tvenim borbama kako bi i to utjecalo na kolektivno mi\u0161ljenje stranke. Na\u017ealost, daleko smo od tog cilja.<\/p>\n

Pre\u010desto mijenjamo mnoga politi\u010dka stajali\u0161ta, a premalo se raspravlja o postoje\u0107im sukobima i iskustvima, usprkos \u010dinjenici da trajno utje\u010du na stranku. Ta situacija mora se promijeniti. Isto tako moramo nau\u010diti da kampanja nikad ne\u0107e biti uspje\u0161na ako se provede odozgo prema dolje. Ne mo\u017eemo samo skicirati neku kampanju i o\u010dekivati da \u0107e se svi u nju uklju\u010diti.<\/p>\n

U fokusu strana\u010dke sredi\u0161njice mora biti komuniciranje tih iskustava i njihovo povezivanje. Na lokalnoj razini, ta iskustva naj\u010de\u0161\u0107e su vrlo raznolika. Me\u0111utim, jo\u0161 uvijek su nam potrebni dani zajedni\u010dkog djelovanja kad su svi uklju\u010deni i pozvani. Potrebna nam je i dobra interna komunikacija. Bitno je da \u010dlanovi stranke shvate da nisu sami, nego da u istoj kampanji sudjeluje i 30, 40 ili 50 lokalnih stanovnika. Na taj na\u010din ja\u010damo.<\/p>\n

Kako \u0107e Die Linke to nau\u010diti?<\/em><\/p>\n

Neke kampanje bile su uspje\u0161ne u drugim dr\u017eavama, pa i ovdje. Na primjer, Schlecker kampanja [sindikalna kampanja zbog kr\u0161enja kolektivnog ugovora i \u0161ikaniranja zaposlenika u lancu trgovina Schlecker]: ta kampanja inicirana je odozdo, isprva na nekoliko odvojenih lokacija, a ubrzo je pokrenula lavinu. Neki od u\u010desnika uspjeli su tu kampanju u\u010diniti op\u0107e primjenjivom. Moramo nau\u010diti kako se to radi.<\/p>\n

Me\u0111utim, prije toga potrebno je osvijestiti da kampanje trebaju ciljati na promjenu dru\u0161tva. Kampanje uvijek imaju dva cilja. S jedne strane, s kampanjama se podi\u017ee svijest. Dakle, one moraju jasno postaviti problem, iznijeti jasne zahtjeve, imati jasne ciljeve i prije svega moraju stremiti prosvje\u0107ivanju u pozitivnom smislu.<\/p>\n

Da bi kampanja bila uspje\u0161na, ona mora stvoriti pritisak, a za to je potrebno organizirati kampanju stalnog pritiska. A da bi kampanja imala politi\u010dki pritisak, mora se usmjeriti na ne\u0161to ili nekoga. To mo\u017ee biti vlada, organizacija poslodavaca ili neka lokalna osoba. Mislim da je to slabost UmFAIRteilen kampanje. Jedno je formulirati zahtjeve, ali kome se oni postavljaju? I tko treba pristati na zahtjeve kampanje?<\/em><\/p>\n

To mora biti potpuno jasno u uspje\u0161noj kampanji. Zbog toga nam je potrebno vi\u0161e vremena za pripremu kampanje, a one se moraju odvijati u du\u017eem razdoblju. Kampanja je mnogo vi\u0161e od pukog tiskanja i raspa\u010davanja \u0161arenih letaka. Mislim da su vje\u0161tine za vo\u0111enje kampanje u Die Linkeu jo\u0161 u povojima. Tek ih trebamo razviti, a to se mo\u017ee ostvariti samo neposrednim sudjelovanjem u kampanjama.<\/p>\n

Partijski prioriteti<\/strong><\/p>\n

\u010culi smo kako vi shva\u0107ate uspje\u0161nu kampanju. Zna\u010di li to da ne mislite da je Die Linke ikad proveo pravu kampanju?<\/em><\/p>\n

Nije na nacionalnoj razini. Ali, bilo je uspje\u0161nih regionalnih kampanja.<\/p>\n

Kako \u0107emo se pobrinuti da stanka stekne tradiciju kampanje koja proizvodi kampanje s ciljevima o kojima ste govorili?<\/em><\/p>\n

Prvo, kampanje se moraju pobrinuti da se njihovi zahtjevi bar djelomi\u010dno mogu ispuniti. To ne zna\u010di da \u0107e biti ispunjeni. A zahtjevi koji se ne mogu ispuniti, zbog toga jer se ne mogu provesti, ne\u0107e uroditi kampanjom. Bitno je suziti na\u0161e zahtjeve u kampanji i dobro razmisliti o specifi\u010dnim zahtjevima koji se u odre\u0111enoj kampanju trebaju postaviti.<\/p>\n

Drugo, smatram da sudionici, baza, moraju biti uklju\u010deni ve\u0107 u po\u010detnoj fazi kampanje. Nije dovoljno da strana\u010dko vodstvo pokrene kampanju i pobrine se za provo\u0111enje. Dok sam bio u ver.di, kampanje u raznim kompanijama i podru\u010djima uvijek su zapo\u010dinjale s radionicom u kojoj su sudjelovali svi sudionici.<\/p>\n

Svi su mogli re\u0107i \u0161to ih ti\u0161ti i formulirati svoje zahtjeve. Osmislili su slogane za kampanju, odlu\u010dili koji \u0107e biti prvi koraci i sastavili popis predstoje\u0107ih aktivnosti. Ako taj oblik pripremanja kampanje prenesemo na oblasnu ili saveznu razinu, trebat \u0107e nam mnogo vi\u0161e vremena za pripremu kampanje. Jednostavno re\u010deno, ljudi \u0107e u\u010diniti samo ono u \u010demu su sami sudjelovali. Dakle, bitno je imati \u010dvr\u0161\u0107i oslonac u dinamici baze.<\/p>\n

A to \u0107e, naravno, Die Linke morati nau\u010diti. Zbog toga su lokalne kampanje mnogo bolje vo\u0111ene nego centralne. Dobar primjer su kampanje o resocijalizaciji. Na regionalnoj razini jasno vidite partnere s kojima se sklapa savez i protivnike kojima se mogu uputiti zahtjevi.<\/p>\n

To su preduvjeti za uspje\u0161nu kampanju. Die Linke isto tako je djelomi\u010dno uklju\u010den u saveze u kojima funkcionira taj proces. Ali, mislim da bi stranka trebala svjesno odlu\u010diti da djeluje kao pokreta\u010dka snaga kampanje, a ne da se samo pridru\u017ei postoje\u0107im savezima. Mi moramo preuzeti aktivnu ulogu i postati prava pokreta\u010dka snaga.<\/p>\n

Koji su po vama partijski prioriteti u bli\u017eoj budu\u0107nosti?<\/em><\/p>\n

Kako bismo jo\u0161 bolje organizirali stranku, predlo\u017eit \u0107emo da stanka u naredne dvije, tri godine organizira dvije, tri kampanje. Poku\u0161at \u0107emo ih okupiti pod jednim ki\u0161obranom za kampanju. Distribucija i javne slu\u017ebe trebaju biti glavna pitanja, a to je izravno povezano sa svakodnevnom politikom. I anga\u017eman u osnovnoj borbi protiv prekarnog rada i na\u010dina \u017eivota. To pitanje mora postati univerzalno. Moramo jasno i glasno re\u0107i da ne\u0107emo pristati na oblik dru\u0161tva u kojem su milijuni ljudi li\u0161eni sredstava za \u017eivot ili im je uskra\u0107ena dru\u0161tvena participacija na jednakoj osnovi.<\/p>\n

Tre\u0107e pitanje je, naravno, pitanje o Europi i internacionalizaciji na\u0161e politike. Ne samo zbog predstoje\u0107ih europskih izbora nego i zbog hegemonske neoliberalne koncepcije koja postoji u EU, a ona je odnijela pobjedu nad ljevi\u010darskom, progresivnom politikom.<\/p>\n

Koliko je va\u017ean parlamentarni rad u va\u0161oj koncepciji Die Linkea?<\/em><\/p>\n

Stranku vidim kao dru\u0161tvenog aktera, a ne samo u kontekstu parlamentarnog zastupni\u0161tva. Odnosi mo\u0107i i dru\u0161tveni odnosi ne mijenjaju se samo u parlamentu. Tu bih htio citirati Kurta Tucholskog: \u201cSPD je mislio da je na vlasti, a ustvari oni su samo formirali vladu.\u201d<\/p>\n

Na dru\u0161tvene odnose bitno utje\u010de promjena u dru\u0161tvenoj bazi: ekonomija, odnos rada i kapitala, pitanje mogu li se demokratska prava izboriti na terenu i mnoga druga pitanja. To su koraci koji \u0107e dru\u0161tvene odnose usmjeriti prema ljevici.<\/p>\n

A ako to \u017eelite ostvariti kao stranka, onda morate imati cjelovit i transformacijski pristup. Bilo bi pogre\u0161no usredoto\u010diti se na kratkoro\u010dne izborne ciljeve. Naravno da moramo pobijediti na izborima: organizirana i pobjedni\u010dka izborna kampanja sastavni je dio politi\u010dke stranke. Na\u0161e u\u010de\u0161\u0107e u parlamentu je bitan resurs za pristup informacijama i utjecaj na javnost. Nas kao \u201cozbiljnog igra\u010da\u201d shva\u0107a mnogo vi\u0161e ljudi koji bi mo\u017eda podr\u017eali na\u0161e zahtjeve, ali nemaju motiva da se bave politikom.<\/p>\n

Ali, stranka se mora pobrinuti da je njena politi\u010dka koncepcija usmjerena na sve aspekte politi\u010dkog aktera i da to radi na na\u010din koji joj omogu\u0107ava da stvori politi\u010dke prilike za djelovanje. U suprotnom, zapast \u0107e nas ista sudbina kao i mnoge druge ljevi\u010darske partije, koje su jedino usredoto\u010dene na parlamentarnu razinu: sudjelovanje u vladaju\u0107oj koaliciji kao slabiji partneri, a najvjerojatnije \u0107e biti ka\u017enjene zbog toga jer nisu mogle djelomi\u010dno nametnuti svoj politi\u010dki program.<\/p>\n

Novossti<\/a>\/Jacobinmag.com<\/a><\/p>\n

Bernd Riexinger bankovni trgovac po zanimanju, postao je 1991. sindikalnim funkcionerom. \u010clan je Inicijative za umre\u017eavanje sindikalnih ljevi\u010dara, kao dijela Socijalnog foruma u Njema\u010dkoj. Bio je me\u0111u inicijatorima masovnih protesta protiv Agende 2010, koju je 2003. inaugurirala Savezna vlada. Od 2012. jedan je od supredsjedavaju\u0107ih, uz Katju Kipping, stranke Ljevica (Die Linke). Prije toga bio je i funkcionerom \u0161tudgartskog odjeljka velikog sindikata ver.di, kao i \u010dlanom izvr\u0161nog odbora stranke Die Linke u Baden-W\u00fcrttembergu.<\/p>\n

Luigi Wolf voditelj je Die Linke. SDS, saveza za (samo)obrazovanje unutar stranke Ljevica. Od 2009. bio je odgovoran za projekt \u201elinksaktiv\u201c.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Supredsjedavaju\u0107i njema\u010dke stranke Ljevica, analizira sada\u0161nju situaciju i ocrtava strate\u0161ke ideje za budu\u0107nost<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-149378","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/149378","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=149378"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/149378\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=149378"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=149378"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=149378"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}