{"id":149365,"date":"2014-06-16T23:23:00","date_gmt":"2014-06-16T21:23:00","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=149365"},"modified":"2014-06-16T23:26:54","modified_gmt":"2014-06-16T21:26:54","slug":"spoljasnost","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/06\/16\/spoljasnost\/","title":{"rendered":"Spolja\u0161nost"},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align: right;\"><em>Ovo moje katkad javljanje Crnoj Gori se<br \/>\nmo\u017ee uporedit sa onim\u00a0 kad\u00a0 zovete roditelje iz<br \/>\ninostranstva i prepri\u010davate \u0161to ste radili te ne\u0111elje\u2026\u00a0\u00a0<\/em><\/p>\n<p>Da se vratimo na prvobitnu pri\u010du\u2026U komuni, kad te prime, dodijele te jednom od tih 40tak sektora, smjeste te u sobu sa 7 do 10 osoba. Broj ljudi zavisi od sektora, pa tako ih ima u kojima je i do 20 ljudi. Takav je sektor gvo\u017e\u0111ara, zidara, magacionera. A i sektor u kome se pravi ina\u010de odli\u010dan sir. Malo je vjerovatno da \u0107ete ikad\u00a0 dospjeti u na\u0161 salon za objedovanje i tu probati sireve koje prave. Ja ne volim mladi meki sir ve\u0107 tvrde sireve poput na\u0161eg crnogorskog. Meni je pojam kozji ,,Muri\u0107ki\u2019\u2019 sir sa velelepnog Skadarskog jezera. Tom siru se nadam s ushi\u0107enjem u roditeljskom fri\u017eideru kad na jesen ku\u0107i dodjem.<\/p>\n<p>Moja soba ima 20 kvadrata i u njoj sada boravi 8 ljudi a bilo ih je i vi\u0161e. Kada sam stigao morali smo svi da se kre\u0107emo zajedno (ispri\u010da\u0107u jednom i o tom kretanju grupe). Soba ima 12 kreveta, postavljena u 4 ,,dvorca,, sa po tri kreveta na sprat. U sred sobe je sto sa dvije klupice, imamo mali WC, jo\u0161 manji tu\u0161. Plakari su ne ba\u0161 zavidnog volumena, al \u0161ta \u0107e\u0161. Nabije\u0161 sve \u0161to ima\u0161 u taj plakar. Sre\u0107om, \u00a0vremenom (s du\u017einom perioda i sticanjem novih odgovornosti ) se desi da promijeni\u0161 krevet, dobije\u0161 neki \u00a0sa gornjih spratova a time i novi prostorniji plakar. Zadnjih godina imam dovoljno prostora za sve moje potrep\u0161tine, mada se ovi moji \u010dude kako uspijem da stavim sve svoje tone knjiga, magazina, novina i pitaju se gdje uop\u0161te stavim garderobu pored svega toga. To je moja soba i dijelim je sa njima, al valja znati da u njoj vrlo malo boravimo, osim spavanja ne vi\u0161e od dva sata dnevno. Bu\u0111enje je u 7 sati. Grupa koja \u010disti sobu ustaje 15 min prije. Doru\u010dak pa na posa\u2019 od 8 do 18 sati, s pauzom za ru\u010dak od 12 do 14 sati. Posle 18 uglavnom si u sobi, istu\u0161ira\u0161 se, \u015bedne\u0161 malo, pro\u0161ta\u0161 ne\u0161to, raspravi\u0161 pone\u0161to s nekim a onda svi zajedno, kao soba, idete vi\u0111et dnevnik, \u010dut malo muzike prije ve\u010dere koja je u 20.30. Posle ve\u010dere ne\u0161to malo muzi\u010dkih video spotova, posle 22 sata film, i onda spavanjac. I tako u krug. Druga opcija, uve\u010de posle ve\u010dere odlazak u salon (ogroman prostor u kome objedujemo a koji mo\u017ee primiti 1500 ljudi ) u kome se okupljamo, pri\u010damo, sva\u0111amo se, raspravljamo, pi\u0161emo pisma. Neko crta, svira gitaru, igra karte, \u0161ah. \u00a0A mo\u017ee se \u010duti i malo muzike s radija. Bogu hvala za taj Virgin radio koji ponekad mo\u017eemo slu\u0161ati ljeti na bazenu, ili u salonu nave\u010de a nedeljom\u00a0 posle 16 sati.<\/p>\n<p>Sve \u0161to radimo, radimo u grupi, zajedno. Uve\u010de za stolom demokratski odlu\u010dimo \u0161ta radimo posle ve\u010dere. Glasamo ka najbolji. I tako ti se mo\u017ee desiti da ostane\u0161 ka pokisao jer si htio gledat Dangerous Method od Cronenberga ili On the Road Walter Sallesa a drugi pak \u017eele do\u0107i u salon i zabolje ih briga za \u010duvene re\u017eisere i njihove poljednje radove. I na isti na\u010din druge ve\u010deri mora\u0161 i\u0107i gledati Captain Americaili Princa Persije koji nema \u0161anse da bi doma gleda\u2019. O\u0111e se navikne\u0161 radit stvari koje ti se ne svi\u0111aju i trpjet , \u017ertvovat se za druge na razne na\u010dine. Ovo je samo jedan od banalnijih primjera a mo\u0161te mislit \u010dega sve tu ima, nema. Valja pokazivat i imat volje za sve to i u svakom momentu (\u0161to naravno nema\u0161 vazda, al nau\u010di\u0161 ne boj se!).<\/p>\n<p><strong>Po\u010detak programa<\/strong><\/p>\n<p>Kad se pristigne ov\u0111e prije sad ve\u0107 dosta godina\u2026 dodijele te jednom koji je tvoj an\u0111eo \u010duvar, sjenka, ogledalo. On te prati, u narednih 9 do 11 mjeseci. Non stop je s tobom. Samo \u0161to na WC \u0161olju ne \u015bedite zajedno. \u00a0Podu\u010dava te kako da se pona\u0161a\u0161 , koja su pravila, kako da radi\u0161, podu\u010dava te strpljenju. Sve si ti to mo\u017eda I znao prije ali te ba\u0161 boljelo ili sve to nijesi ni po\u0161tovao nit \u017eelio \u010dut za to. Na kraju krajeva u\u010di te svemu normalnom, everyday stvarima koje svako od nas treba da radi ili ima na ovaj ili onaj na\u010din. I sigurno si ti Ok de\u010dko, poslu\u0161an (ponekad) obrazovan, fin, kulturan, iz fine familije, ima\u0161 mo\u017eda i sina ili \u0107erku, drogira si se samo petkom i subotom, no sve to u tom trenutku ne zanima tvoje pretpostavljene. Jer ako je tako, bolje za tebe. Ali je o\u010digledno da si ov\u0111e s nekim razlogom i treba otkriti \u0161ta je to, zbog \u010dega si ti tu. Na kraju krajeva otkriva\u0161 sam uz pomo\u0107 svih tih ljudi, koji te na neki na\u010din vide i \u010duju bolje no ti samog sebe. Otud naziv ogledalo i sjenka. Tvoj an\u0111eo \u010duvar je vazda tu ako ti \u0161to treba naravno u granicama dozvoljenog i mogu\u0107eg. U po\u010detku se kre\u0107e\u0161 utroje (tvoj pratilac i njegov pratilac ili odgovorni sobe koji ima najdu\u017ei period u komuni ). Odgovorni sobe je jedna od rijetko (ne)zahvalnih uloga (koju danas i sam igram). Prvih dana se upoznaje\u0161 s mjestom, s nekim sektorima, ljudima s kojima \u0107e\u0161 raditi, \u017eivjeti u ne tako kratkom periodu (zar ne?). U\u010de te osnovnim pravilima\u00a0 ne zuriti u djevojke, ne obra\u0107ati im se, ne udaljavati se od grupe, pojesti sve iz tanjira), a prije svega u\u010de te po\u0161tovanju svega, za svakoga, ta\u010dnosti, preciznosti, odlu\u010dnosti, na\u0107i se drugom u nevolji. Vremenom kapira\u0161 za\u0161to je sve tako kako je. Nema grupnih terapija (bar ne onih \u0161to smo naviki gledati na TV i filmu ) i sli\u010dnih papazjanija, ne nagutava se narod m tabletama. Samo se non stop ne\u0161to radi. Svakog dana \u010disti\u0161 ne\u0161to, ili ima\u0161 \u201cservicij\u201d.<\/p>\n<p>Kad sam prvi put radio sevice podsjetilo me na hotel Overlook iz filma Shining. Drugog dana ti zapadne da \u010disti\u0161 ) sa svojom grupom) svo to su\u0111e, \u0161to je realno 3000 tanjira, stotinjak limenih plehova, 4000 komada escajga, 1000 \u00a0\u0161oljica za kafu (pije se odmah nakon objeda) i jo\u0161 masa ko zna kakvog posudja koje se koristi za pripremu sve te hrane. A to bez problema traje neke tri ure. Sve u svemu, dosta zabavno, mada sam navikao pa mi je service i pranje posudja ve\u0107 \u201cka poljem pro\u0107\u201d, osim u onim momnetima kad nema\u0161 ba\u0161 volje svo to masno sudje prebirat, naro\u010dito ljeti kad je vru\u0107e napolje a kamo li u kuhinji. Jo\u0161 se sje\u0107am svog prvog pranja sudja. Imao sam 4 dana komune i to pranje i struganje je trajalo dobre \u010detiri ure. Mislio sam kako bi bilo dobro transferirat se na Veliku pla\u017eu s ogromnim d\u017eointom. Da ta\u010dno umjesto \u0107o\u0161kova i mostova gradskih prisje\u0107ao sam se Ade Bojane, Lov\u0107enskih litica nad Kotorom, Pera\u0161tanskih dveri, dvije \u201csise\u201d na Skadarskom jezeru, Savinog Kuka. Sve u svemu, bijah u tim momentima zveknut. E da mi je bilo pobje\u0107 iz ove u\u010dmalosti u onu \u201cu\u010dmalost\u201d. I danas na ta mjesta \u010desto odem samo bez d\u017eointa. Nit mi se \u201cbiciklista\u201d vrzma po glavi 6,7 ura neprestano. Osje\u0107am se mnogo mirnije. Nekako \u2026.vedrije. Naravno, vidje\u0107emo da li se stavrno tako osje\u0107am, da li je to sve zbilja tako. Ja vjerujem da jeste i pro\u017eivljavam svaki dan s vjerom u sebe i to \u0161to ov\u0111e \u010dinim da bih jednog dana stajao na Adskom u\u0161\u0107u s nogama u pli\u0107aku gledaju\u0107i jedan od ljubi\u010dastih zalazaka sunca (bezbroj puta slikanih i fotografisanih), dok se u daljini \u010duje \u201cYo la tengo\u201d verzija poznatog klasika Massive Attack \u201dBe thankful for what zou have got\u201d \u0161to bi ukratko trebalo da bude cijela sumirana su\u0161tastvenost na\u0161eg \u017eivota . Da sam se stvarno dr\u017eao te devize\u00a0 mo\u017eda se ne bi ni obreo ov\u0111e. A opet ko zna za\u0161to je to dobro. Moj obred ov\u0111e.<\/p>\n<p>My name is 916. I mo\u017eda ja jesam samo broj, obi\u010dan. I mo\u017eda moja situacija se ne razlikuje mnogo od one u kojoj su akteri filma \u201cKonje ubijaju zar ne\u201d.<strong> I<\/strong><strong>\u2019am still alive.<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>My name is 916. I mo\u017eda ja jesam samo broj, obi\u010dan. I mo\u017eda moja situacija se ne razlikuje mnogo od one u kojoj su akteri filma \u201cKonje ubijaju zar ne\u201d. I\u2019am still alive.<\/p>\n","protected":false},"author":2694,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-149365","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/149365","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2694"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=149365"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/149365\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=149365"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=149365"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=149365"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}