{"id":149225,"date":"2014-06-16T08:17:26","date_gmt":"2014-06-16T06:17:26","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=149225"},"modified":"2014-06-16T15:16:36","modified_gmt":"2014-06-16T13:16:36","slug":"siznilends","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/06\/16\/siznilends\/","title":{"rendered":"\u0160iznilends"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Biljana Vankovska<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Prije nedjelju dana sam prvi put pro\u0161la kroz Triumfalnu kapiju (ili kako je mi zovemo – Porta Makedonija) – i to te\u0161kog srcai sa \u010dudnim ose\u0107ajem gri\u017ee savjesti, kao \u0161to dolikuje nekome ko je bio\/jeste \u017eestoki kriti\u010dar projekta Skopje 2014. Povod je, ipak, bio jako lijep i do kraja se pokazao nevjerovatno inspirativnim. Naime, jedna od retkih pre\u017eivjelih think-tenkova, Centar za istra\u017eivanje i kreiranje politika je obilje\u017eio 10 godina postojanja. Tokom nekoliko dana, umjesto uobi\u010dajene proslave, dobili smo neo\u010dekivanu intelektualnu gozbu – na Skopskom Forumu sam se po prvi put osjetila kao da nisam u Skopju! Ne samo zbog u\u010desnika, nego jo\u0161 vi\u0161e zbog tema i na\u010dina na koji se diskutovalo, jedan dio Skopja je tih dana li\u010dio na ma koji evropski intelektualni cenatr.<\/p>\n

Bez politi\u010dke korektnosti i sasvim kriti\u010dki razgovaralo se daleko razli\u010ditije od onoga kako smo programirani posljednjih 20-tak godina. Biti u Skopju, a osje\u0107ati se ispunjeno, slobodno i nekako ponosno – to je kratki opis Foruma. Rame uz rame s kolegama iz inostranstva, ali i zajedno sa briljantnim pretstavnicima na\u0161e mlade nau\u010dne elite (sazrele na stranim univerzitetima), bilo je prezentovano ne\u0161to sa natprosje\u010dnim kvalitetom, uz solidnu nau\u010dnu argumentaciju i sa elokvencijom (podrazumijeva se – na izvanrednom engleskom).<\/p>\n

Ali i pored ogromnih napora organizatora, publika nije bila velika. Is\u010dezlo je i nekoliko novinara koji su se pojavili na otvaranju u Porti, a od de\u017eurnih analiti\u010dara i \u201evelikih\u201c profesora ni traga, ni glasa. Navikli da se dr\u017ee svojih granica, koje dosi\u017eu do granice na sjeveru zemlje (tj. do grani\u010dnog prelaza Tabanovce, i u fizi\u010dkom i u prenosnom smislu), vjerovatno bi se osje\u0107ali ugro\u017eeno i nelagodno. Ipak, te\u0161ko mi je razumjeti novinare: kada ve\u0107 imaju informaciju da se u Skopju nalaze izvanredni i rijetki gosti, za\u0161to nisu po\u017eurili da zatra\u017ee intervju? Da su slu\u0161ali izlaganja, mo\u017eda bi \u010dak i nau\u010dili ne\u0161to… i tako iza\u0161li iz za\u010daranog horizonta apologije kapitalizma i EU. No, ovo je ve\u0107 dobro objasnio bugarski kolega Ognjen Minchev – u EU ili van nje, svi smo mi samogetoizirani!<\/p>\n

Ubrzo nakon ovog doga\u0111aja (za koji sam se nadala da \u0107e mi dr\u017eiti \u201emaju\u201c bar izvjesno vrijeme) desilo se da je Deutsche Welle objavio tekst, koji je samo jo\u0161 jedan u nizu kolumni koje putnici-prolaznici posve\u0107uju Skopju 2014, s nazivom \u201e\u0160iznilend\u201c. Mo\u017eda zbog kontrasta koji je stvorio (tj. tresnuo me o zemlji) u trenutku kada sam se ponadala da se i u Skopju mo\u017ee do\u017eivjeti intelektualna satisfakcija, tekst me je uznemirio. Od po\u010detka do kraja, autor dijeli (kolektivnu) dijagnozu za nas iz Makedonije, koji smo ludi, na drogama, i sl. Naravno da misli na vlast, ali kada za tu vlast glasa ve\u0107ina (i Makedonaca i Albanaca, by the way) onda je jasnije kome je upu\u0107ena.<\/p>\n

Da, do sada smo trebali oguglati na ovakvo otkrivanje tople vode, jer toliko je toga napisano. Imam utisak da intelektualci, posebno oni iz biv\u0161ih jugoslovenskih prostora, osje\u0107aju nekakvu obavezu da odmah nakon posjete Skopju napi\u0161u nekakav antinacionalisti\u010dki traktat u kome \u0107e se zgra\u017eavati nad onim u \u0161ta se pretvorila Makedonija (u vrijeme dok se kod njih lila krv do koljena i u kome se ve\u0107ina jo\u0161 ne mo\u017ee suo\u010diti s pro\u0161lo\u0161\u0107u). Svi ovi napisi nalikuju kao jaje jajetu, a jedina razlika je u re\u010ditosti autora i kako je on\/a do\u017eivio\/do\u017eivjela fontanu ili Aleksandra sa me\u0107om u rukama (a \u0161ta bi drugo dr\u017eao najve\u0107i osvaja\u010d?). Do sada nisam pro\u010ditala da iko od njih poku\u0161a da napravi dublju analizu konteksta, uzroka i posljedica, jo\u0161 manje da poznaje makedonske prilike (jer ovo odavno vi\u0161e nije region i jedva i da se poznajemo, osim kroz povr\u0161no pra\u0107enje medijskih naslova). Jednostavno, dolaze, \u201e\u0161okiraju\u201c se, ispucaju po jednu kolumnu – i osje\u0107aju se jako dobro jer su ispunili intelektualnu du\u017enost i prosvijetlili nas, zablu\u0111ene. Bez konteksta, naravno, sve ovo nalikuje kao da je rezultat kolektivnog ludila ili \u0161izofrenije. Ali, eto, ni u najgorim danima rata, meni nije palo na pamet da napi\u0161em da su Srbi genocidan narod ili da su Hrvati usta\u0161e. Naprotiv, govorila sam protiv generalizacije i kolektivne krivice.<\/p>\n

Tu\u017ena istina je da su na\u0161a samogetoizirana dru\u0161tva ustvari \u0160iznelinds (u mno\u017eini), ali s njihove ta\u010dke gledi\u0161ta ovaj na\u0161 Grujolend izgleda kao \u0161lag na torti op\u0161te tragedije, pa po\u0161to je zaka\u0161njeli fenomen, koji je kulminirao u vrijeme kada su oni po\u010deli da zaboravljaju svoja po\u0161izavanja, masovna ubistva i ru\u0161enja, \u0161irenje antinacionalizma na ludom primjeru Makedonije stvara osje\u0107aj pravednika. Ono \u0161to posjetioci ne znaju ili ignori\u0161u jeste \u010dinjenica da smo u proteklom periodu, dobar dio nas stanovnika ovog grada i zemlje, pro\u0161li kroz nekoliko faza: protest (bezuspje\u0161an, kao i oni antiratni, socijalni i prodemokratski), odricanje\/negiranje-\/izbjegavanje da se svi spomenici gledaju i posje\u0107uju. A sada postepeno dolazimo do faze prihvatanja stvarnosti, jer sve drugo bi bilo i uzaludno i zaista nezdravo.<\/p>\n

Na\u017ealost, ta stvarnost ne miruje, nego se nadgra\u0111uje isto kao i strana\u010dki programi vladaju\u0107ih stranaka: od materijalne \u201ekulture\u201c (u vidu starijeg i ljep\u0161eg Skopja), vlast je sada pre\u0161la na stvaranje \u201eduhovne\u201c kulture. U Muzeju s najdu\u017eim imenom na svijetu, vo\u0161tane figure vi\u0161e nisu dovoljne da prika\u017eu narativ u obliku 3-D slikovnice: sada se u sklopu muzejske postavke prikazuju specijalno snimljeni (horor) filmovi da bi posjetiocima (posebno mladima) do\u010darali stradanja i \u017ertve, i tako u\u010dvrstili \u010dip (samo)viktimizacije i (la\u017enog) herojstva.<\/p>\n

U eteru, opet, odzvanja muzika izabrana na strana\u010dkom konkursu za patriotske pjesme, sve u stili \u201eSamo kod ku\u0107e si doma\u201c (\u201e\u0421\u0430\u043c\u043e \u0434\u043e\u043c\u0430 \u0441\u0438 \u0435 \u0434\u043e\u043c\u0430\u201c), o tome kako u\u0161i\u0107ariti stan\u010di\u0107 tako \u0161to \u0107e\u0161 napraviuti troje djece, i sve tako u duhu \u201eporodi\u010dnih vrijednosti\u201c (i naravno, u duhu porodicologije koja \u0107e ih izu\u010davati na univerzitetu onako \u201enau\u010dno\u201c).<\/p>\n

Nije ovo ni\u0161ta novo: svaka ideologija, posebno etnonacionalisti\u010dka, ima namjeru da u\u0111e u svaku dru\u0161tevnu poru, a povremeno i u spava\u0107u sobu. Istini za volju, i u \u201emoje vrijeme\u201c pjevalo se iz politi\u010dkih razloga. Recimo, imali smo \u201eDru\u017ee Tito, mi ti se kunemo\u201c ili \u201eRa\u010dunajte na nas\u201c, mada tekst Bala\u0161evi\u0107eve pjesme je imao bar gram strepnje i straha od budu\u0107nosti i nagovijestio nevrijeme.<\/p>\n

Kod ovog na\u0161eg novokomponovanog hita nagra\u0111enog narodnim novcem nema ni sumnje: ovo je raj na zemlji! Uprkos tome \u0161to se u ovom na\u0161em domu ne mo\u017eemo ni popisati od straha da ne vidimo koliko su sobe prazne… Ipak, ne vidim razloga za zgra\u017eavanje: koliko vi\u0161e name\u0107u ideologiju (posebno kroz obrazovanje i kulturu), toliko pokazuju svoju slabost i stvaraju uslove da se bez gri\u017ee savjesti ide u svijet – jer, dom vi\u0161e nije dom, nego vje\u0161ta\u010dka konstrukcija. Trebali bismo parafrazirati Vapcarova (sada u obrnutom smislu): ova zemlja, oprostite, nije moja – tu\u0111a je!<\/p>\n

Dom? Ni sama vi\u0161e ne znam gdje je, ne pitajte mene. Sve vi\u0161e mislim da je sve oti\u0161lo do\u0111avola. Vidite paradoks: prije se govorilo da je do\u0161lo do \u201emilo\u0161evi\u0107evizacije\u201c Makedonije, a onda je do\u0161lo do Gruevizacije Srbije – Vu\u010di\u0107 je pljunuta verzija Gruevskog! \u010cak i ista pisma pi\u0161e Dunji Mijatovi\u0107! Nakon izbora u Makedoniji, nastala je tadi\u0107evizacija (opozicije). Ipak, u pravu je prijatelj kada ka\u017ee da se, ustvari, radi o orbanizaciji na\u0161ih re\u017eima, a da Hrvatska se nije u\u010dlanila u EU nego u PIGS. No, ima i gore od ovoga – Ukrajina je nebitna i koliko je ljudi poginulo, jer sada su o\u010di okrenute ka Iraku (i Siriji), onom istom Iraku koga su na\u0161i vojnici kao do ju\u010de demokratizirali zajedno s Amerima… I ovi ljudi odavno nemaju dom, isto kao i oni jadnicu u brazilskim predgra\u0111ima…<\/p>\n

Dok ovih dana gledam fudbal, s te\u0161kom gri\u017eom savjesti, jer se istinska bitka vodi van terena, svjesna sam da je i to oblik bjekstva od ku\u0107e. Ovo je najlak\u0161i na\u010din da se bar mjesec dana izbjegne dr\u017eavna propaganda, dosadna opozicijska jadikovka, turske serije ili obavezna (i jeftina) makedonska muzika… Ipak, pitam se: a \u0161to ako u stavri \u017eivimo u \u0160izniworld-u? Onda postaje svejedno gde se nalazi\u0161 jer, na jedan ili drugi na\u010din, gu\u0161i\u0161 se u materijalnoj i duhovnoj bijedi, otu\u0111en od sebe i od onih koji te okru\u017euju. S druge strane, zdravi razum je samo prijatna la\u017e, kao \u0161to ka\u017ee Suzan Sontag. Ako ve\u0107 \u017eivi\u0161 u \u0160iznilendu\/\u0160iznisvetu, na tebi je da odlu\u010di\u0161 ho\u0107e\u0161 li \u017eivjeti u la\u017ei i prevari, da li \u0107e\u0161 prihvatiti da bude\u0161 \u201enormalan\u201c u svijetu koji to nije ili \u0107e\u0161 po\u017eeljeti da bude\u0161 \u201edevijantan\u201c, rade\u0107i na izgradnji poinakvog doma, kao onog o kome je pjevao Kosta Racin.<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Prevod je autorskin<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dom? Ni sama vi\u0161e ne znam gdje je, ne pitajte mene. Sve vi\u0161e mislim da je sve oti\u0161lo do\u0111avola.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-149225","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/149225","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=149225"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/149225\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=149225"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=149225"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=149225"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}