{"id":148607,"date":"2014-06-09T09:16:34","date_gmt":"2014-06-09T07:16:34","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=148607"},"modified":"2014-06-09T09:17:54","modified_gmt":"2014-06-09T07:17:54","slug":"trijumf-mita-americkog-oslobodenja-evrope","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/06\/09\/trijumf-mita-americkog-oslobodenja-evrope\/","title":{"rendered":"Trijumf mita ameri\u010dkog oslobo\u0111enja Evrope"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Annie Lacroix-Riz*<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>U junu mjesecu 2004, u vrijeme 60 godi\u0161njice (prvi put okruglog broja proslavljanog u XXI stolje\u0107u) savezni\u010dkog iskrcavanja u Normandiji, na pitanje \u201ekoja je, po vama nacija, koja je najvi\u0161e doprinijela porazu Njema\u010dke\u201c IFOP (Insitut fran\u00e7ais d\u2019opinion publique, Francuska agencija za javno mnjenje, za statistiku i za tr\u017ei\u0161te, prim prev.) dala je potpuno suprotnu verziju od one koje je dobila u svibnju 1945: to jest 58 i 20% za Sjedinjene Dr\u017eave i 20 i 57% za SSSR1. Od prolje\u0107a do ljeta 2004 neprestano se bambardiralo javno mnjenje o tome kako su ameri\u010dki vojnici od 6 juna 1944 do 8 maja 1945 prokrstarili kroz \u201ezapadnu\u201c Evropu, kako bi joj vratili slobodu, koju joj je ukrao njema\u010dki okupator i kojoj je prijetilo napredovanje Crvene Armije prema Zapadu. U odnosu na SSSR, tko je \u017ertva tog \u201etoliko spektakularnog preokreta (postotaka)2 tokom vremena, nije se uop\u0107e postavljalo pitanje. Godine 2014 (70 godi\u0161njica) obe\u0107ava jo\u0161 gore odgovore u odnosu na \u201eSaveznike\u201c u Drugom svjetskom ratu, dok je pozadina svega grubo vrije\u0111anje zbog ruskog svojatanja Ukrajine i ostalog.<\/p>\n

Ta je legenda narasla sa ameri\u010dkom ekspanzijom po evropskom kontinentu, koju je planirao Washington ve\u0107 1942 i koja je ostvarena uz poomo\u0107 Vatikana, koji je tutor katoli\u010dkih krajeva kontinenta i koji upravlja, od prije II svjetskog rata, za vrijeme II svjetskog rata kao i nakon njega, \u201esferom zapadnog interedsa\u201c4. Ta je kampanja vo\u0111ena zajedno i u konkurenciji s Njema\u010dkom federalnom republikom (a potom sa ponovo ujedinjenom Njema\u010dkom), taj juri\u0161 na Istok dobio je freneti\u010dan ritam nakon pada Berlinskog zida (1989): u prah su se pretvorili \u201eratni ciljevi\u201c, koje je zahtijevala Moskva u julu mjesecu 1941 i \u0161to je postigla 1944 (povratak teritorija iz 1939-1940) i 1945 (sticanje utjecajne zone, koja bi predstavljala nekada\u0161nji \u201esanitarni kordon\u201c srednje i isto\u010dne Evrope, stari njema\u010dki put za napadanje Rusije)5. Ameri\u010dki je projekt tako brzo napredovao, da je Armand B\u00e9rard, diplomata iz Vichyja i, nakon Oslobo\u0111enja, savjetnik ambasade u Washingtonu (decembar 1944) i u Bonnu (kolovoz 1949), u velja\u010di 1952 prorekao : \u201esuradnici starog kancelara (Adenauera) smatraju op\u0107enito, da \u0107e onoga dana kad Amerika bude u stanju da gurne u prvi red nadmo\u0107nu silu, SSSR pristati da napusti teritorije srednje i isto\u010dne Evrope, kojima sada gospodari\u201c6. Predskazanja, tada zapanjuju\u0107a \u201eKasandre\u201c B\u00e9rarda nadi\u0111ene su u mjesecima maju i junu 2014: nekada\u0161njem SSSRu, svedenom na Rusiju 1991, prijete s ukrajinskih vrata.<\/p>\n

Ideolo\u0161ka hegemonija \u201eZapada\u201c, koja prati ovaj Drang nach Osten (Nalet na Istok) bila je potpomognuta u vremenu, koje je proteklo od Drugog svjetskog rata. Prije Sloma Francuske u II svjetskom ratu \u201efrancusko javno mnjenje\u201c dalo se \u201eprevariti od ideolo\u0161kih kampanja\u201c, koje su pretvorile SSSR u vuka, a Tre\u0107i Reich u janje. Velika \u0161tampa, u vlasni\u0161tvu financijskog kapitala, ra\u0161irila je uvjerenje da \u0107e napu\u0161tanje \u010dehoslova\u010dkog saveznika dovesti do trajnog mira. \u201eAneksija ovog tipa bit \u0107e i samo uvod u rat, koji \u0107e postati neizbje\u017ean, a jednom kad pro\u0111u njegovi u\u017easi, Francuska \u0107e riskirati da do\u017eivi najve\u0107i poraz, komadanje i dovo\u0111enje u vazalski polo\u017eaj onog, \u0161to bude jo\u0161 ostalo od njenog nacionalnog teritorija kao dr\u017eave, koja je tobo\u017ee nezavisna\u201c, upozorio je tjedan dana prije Minhena jo\u0161 jedan stru\u010dnjak general\u0161taba, koji je igrao ulogu druge Kasandre u francuskoj vojsci. Prevarena i izdana od vlastitih elita7 \u201eFrancuska je do\u017eivjela prore\u010denu sudbinu, a njeni radnici i namje\u0161tenici, koji su podnijeli da im pla\u0107e budu smanjene za 50% od prija\u0161njih pla\u0107a, izgubili su po 10-12 kg po osobi od 1940 do 1944 i tada su manje bili podlo\u017eni \u201eideolo\u0161kim kampanjama\u201c.<\/p>\n

Shvatili su ratnu stvarnost sigurno kasnije u odnosu \u201ena dobro upu\u0107ene krugove\u201c, kad su kroz rastu\u0107ii broj mjeseci pratili na geografskom atlasu i na mapama kolaboracionisti\u010dke \u0161tampe razvoj \u201eisto\u010dnog fronta\u201c. Uvidjeli su da SSSR, koji je od jula 1941 uzalud tra\u017eio otvaranje zapadnog fronta, kako bi olak\u0161ao vlastito mu\u010deni\u0161tvo, sam snosi te\u017einu rata. \u201eEntuzijazam\u201c koji je kod njih izazvala vijest o anglo-ameri\u010dkom iskrcavanju u Sjevernoj Africi (8 novembra 1942) se \u201eugasio\u201c idu\u0107eg prolje\u0107a: \u201eDanas su sve nade upu\u0107ene Rusiji, \u010diji uspjesi ispunjavaju rado\u0161\u0107u cijelo stanovni\u0161tvo (\u2026) Svaka propaganda Komunisti\u010dke partije je beskorisna (\u2026) jer je isuvi\u0161e laka usporedba nerazumljive neaktivnosti jednih i herojskih podviga i akcija drugih, \u0161to sve sprema te\u0161ke dane za one koji su zabrinuti zbog bolj\u0161evi\u010dke opasnosti\u201c, priznavao je jedan izvje\u0161taj iz mjeseca aprila 1943 za BCR 8(Bureau Central de rensegnements et d\u2019Action, Francuskom uredu za informiranje, prim.prev.).<\/p>\n

Ukoliko je zavesti generacije, koje su \u010duvale uspomenu na ratni sukob, bilo slo\u017een zadatak, njegovo primjenjivanje je danas vrlo lako. Na postupan prirodni nestanak svjedoka i u\u010desnika nadovezalo se propadanje radikalnog radni\u010dkog pokreta. Komunisti\u010dka partija Francuske, \u201epartija streljanih\u201c, na\u0161iroko je informirala i to kroz dugo vremena, mnogo \u0161ire od vlastitih redova, o stvarnosti tog rata. To je argument koji ona danas nerado na\u010dinje i u vlastitoj ku\u0107i te u vlastitoj \u0161tampi, koja je tako\u0111er na putu da nestane, osje\u0107aju\u0107i se krivom za \u201estaljinisti\u010dku\u201c pro\u0161lost, koja je bila istovremena s Pokretom Otpora. Dominantna ideologija, oslobodiv\u0161i se ozbiljne prepreke, ostvarila je vlastitu hegemoniju i na ovom, kao i na ostalim poljima. Akademski krugovi vi\u0161e ne pru\u017eaju otpor (\u0161tovi\u0161e oni se pridru\u017euju) trovanju, koje vr\u0161i \u0161tampa, ona pisana kao i audivizivna ili pak filmovi9. U me\u0111uvremenu priprema i ciljevi 5 juna 1944 nisu osvijetljeni ni filmom \u201eSpasite vojnika Ryana\u201c, a niti duga\u010dkim dokumentarnim filmom \u201eApokalipsa\u201c.<\/p>\n

Pax Americana u o\u010dima Armanda B\u00e9rarda u julu 1941<\/strong><\/p>\n

Daleko prije \u201epreokreta\u201c kod Staljingrada (januar-februar 1943) francuske su elite shvatile ameri\u010dke posljedice vojne situacije \u201edivljeg otpora (\u2026) ruskog vojnika\u201c. To svjedo\u010di izvje\u0161taj iz polovine jula 1941 generala Paula Doyena, predsjednika francuske delegacije pri Njema\u010dkoj Komisiji za primirje u Wiesbadenu, a taj je izvje\u0161taj ustvari napisao njegov diplomatski suradnik Armand B\u00e9rard10:<\/p>\n

1. Blitzkrieg (munjeviti rat) je mrtav. \u201eTok operacija\u201c osporava ono \u0161to su predvi\u0111ali \u201evo\u0111e Tre\u0107eg Reicha (koji\u2026) nisu bili predvidjeli tako divlja\u010dki otpor ruskog vojnika, ni tako strastveni fanatizam stanovni\u0161tva, niti tako iscrpljuju\u0107i gerilski rat u pozadini, niti tako ozbiljne gubitke, niti toliko velik prostor pred invazorom, ni tako ozbiljne pote\u0161ko\u0107e u snabdjevanju i u komunikacijama. Gigantske borbe tenkova i aviona, nu\u017enost, kod nepostojanja vagona sa prikladnim razmakom me\u0111u kota\u010dima, da se osigura prijevoz po cestama u stra\u0161no lo\u0161em stanju i to na vi\u0161e stotina kilometara kao i te\u0161ko\u0107e, koje iz toga proizlaze za njema\u010dku vojsku, utro\u0161ak materijala i benzina, koji opasno ugro\u017eava nenadomjestive rezerve goriva i guma. Znamo da je njema\u010dki General\u0161tab predvidio razerve benzina za tri mjeseca. Neophodno je da mu tromjese\u010dna ratna kampanja omogu\u0107i da savlada sovjetski komunizam, da uspostavi red u Rusiji pod novim re\u017eimom, da izlo\u017ei eksploataciji sva prirodna bogatstva zemlje, a naro\u010dito energetska le\u017ei\u0161ta na Kavkazu. Ne brinu\u0107i se za ono, \u0161to \u0107e sutra jesti, Rus pali bazukama vlastitu \u017eetvu, di\u017ee u zrak vlastita sela, uni\u0161tava vlastita prevozna sredstva, sabotira vlastite fabrike\u201c.<\/em><\/p>\n

2. Rizik njema\u010dkog poraza (naduga\u010dko opisan od B\u00e9rarda), prisiljavao je gospodare Francuske da postave na \u0161ahovsku plo\u010du jo\u0161 jednog za\u0161titnika \u201ekontinentalnog\u201c imperijalizma, kojeg su izabrali nakon \u201ePomirenja\u201c godine 1920. Taj zaokret \u0107e se pokazati kao neizvodiv \u201esljede\u0107ih mjeseci\u201c, neizbje\u017enim prelaskom njema\u010dke hegemonije na ameri\u010dku. Jer \u0107e \u201eSjedinjene Dr\u017eave, koje su ve\u0107 bile pobjednice u ratu 1918 jo\u0161 vi\u0161e to postati u sada\u0161njem ratnom sukobu. Njihova ekonomska mo\u0107, njihova civilizacija, broj njihovih stanovnika, njihov rastu\u0107i utjecaj na svim kontinentima, slabljenje evropskih dr\u017eava, koje bi se mogle natjecati s njima, dovodi do toga, ma \u0161to da se desi, da \u0107e svijet morati, u decenijama koje nailaze, biti podlo\u017ean volji Sjedinjenih Dr\u017eava\u201c11. B\u00e9rard je dakle opa\u017eao ve\u0107 od srpnja 1941 da \u0107e se budu\u0107i ratni pobjednik, a to \u0107e biti sovjeti \u2013 koje je Vatikan malo iza toga prepoznao tako\u0111er kao takve12 \u2013 iscrpiti u ratnom sukobu u svojstvu \u201ejedinog pobjednika\u201c, u korist \u201eekonomske mo\u0107i\u201c, koju \u0107e razviti onaj drugi pobjednik u ovom ratu, kao i u onom prija\u0161njem, putem \u201eperiferne strategije\u201c (Periferna stratgija\u201c i Pax americana protiv SSSR-a)<\/em><\/p>\n

Sjedinjene Dr\u017eave, koje nikada nisu bile pod stranom okupacijom, niti do\u017eivjele ikakva razaranja nakon pokorenja poljoprivrednog juga zemlje (robovlasni\u010dkog) industrijskom Sjeveru, upotrebljavale su vlastitu stalnu vojsku za misije koje su bile koliko bezdu\u0161ne toliko i pogodne, prije (i eventualno po\u010dev\u0161i od) imperijalisti\u010dke ere: bilo je to likvidiranje domoroda\u010dkog stanovni\u0161tva, pokoravanje slabih susjeda (latinoamri\u010dko \u201edvori\u0161te\u201c) ili su slu\u017eile za unutarnju represiju. Za imperijalisti\u010dku ekspanziju, kako je zahtijevao slavitelj imperijalizma Alfred Mahan \u2013 trebalo je bez ograni\u010denja razviti mornaricu \u2013 a istim su se preporukama jo\u0161 obilnije slu\u017eili kad se radilo o sljedbenicima mornarice, avijaciji13. Ali skromnost pje\u0161adijskih vojnih snaga \u010dinila ih je neprikladnim za evropski sukob. Kad su jednom postigli pobjedu preko tre\u0107e zemlje, koja je poslu\u017eila kao snabdjeva\u010d \u201etopovskim mesom\u201c(canon fodder) ameri\u010dke oru\u017eane snage su se kasnije razvile, oja\u010dale i ra\u0161irile, kako se to dogodilo od prolje\u0107a 1918 po teritoriju, koji je trebalo kontrolirati: krenule su navodno iz pomorskih i avionskih stranih baza, onih u sjevernoj Africi, a tamo su se pridru\u017eile u studenom 1942 britanskim snagama14.<\/p>\n

Trojni savez (Francuska, Engleska, Rusija) iz 1914 podijelio je vojni anga\u017eman, pomaknuv\u0161i se na kraju i opteretiv\u0161i, s obzirom na rusko povla\u010denje, najvi\u0161e Francusku. Ovoga puta tu je ulogu morao preuzeti sam Sovjetski Savez, sada u ameri\u010dkom ratu koji, prema tajnoj studiji iz decembra 1942 Komiteta zajedni\u010dkog general\u0161taba (Joint Chiefs of Staffs, JCF) su ovi sebi postavili kao pravilo, da \u201eignoriraju primjedbe, \u0161to se odnose na nacionalni suverenitet\u201c stranih zemalja. Godine 1942 -1943 JCS :1) o sukobu u toku (i onom prethodnom) je zaklju\u010dio, da \u0107e sljede\u0107i rat imati kao ki\u010dmu ameri\u010dko strate\u0161ko bombardiranje kao jednostavno \u201esredstvo ameri\u010dke politike, me\u0111unarodnu vojnu silu\u201c, koja \u0107e imati podre\u0111ene zadatke\u201c, i 2) pove\u0107anje bez kraja i konca i to univerzalno, spiska baza u posljeratnom razdoblju, u koje \u0107e biti ura\u010dunate kolonije \u201esaveznika\u201c(JCS 570). Ni\u0161ta ne\u0107e omogu\u0107avati \u201eda podnosimo restrikcije na\u0161e sposobnosti postavljanja i operiranja vojnih aviona u i iznad izvjesnih teriotorija pod stranim suverenitetom\u201c, odlu\u010dno je odre\u0111ivao general Henry Arnold, zapovijednik avijacije u novembru 194315.<\/p>\n

\u201eHladni rat\u201c koji je od SSSRa napravio \u201esovjetsko \u010dudovi\u0161te\u201c16, razdijelio je ove izlive o taktici, \u0161to je podre\u0111ivala upotrebu \u201etopovskog mesa\u201c (momentalnih) saveznika, od ciljeva \u201eameri\u010dkih strate\u0161kih bombardiranja\u201c. U maju 1949, kad je potpisan Atlantski pakt (4 travnja) Clarance Canon, predsjednik za Finacije parlamentrnog doma (House Committee on Appropriations) jako je hvalio \u201ete\u0161ke skupe bombardere, sposobne da ponesu atomsku bombu, koji bi mogli u tri tjedna pretvoriti u prah i pepeo sve sovjetske vojne centre\u201c i izrazio je radost zbog \u201edoprinosa koji mogu dati na\u0161i saveznici\u201c(\u2026) pozivaju\u0107i mlade ljude nu\u017ene za okupaciju neoprijateljskog podru\u010dja, po\u0161to ono bude demoralizirano i uni\u0161teno od na\u0161ih zra\u010dnih napada\u201c (\u2026) Slijedili smo sli\u010dan plan za vrijeme posljednjeg rata\u201c17.<\/p>\n

Ameri\u010dki histori\u010dari Michael Sherry i Martin Sherwin su to pokazali: SSSR je bio vojno sredstvo pobjede, simultano budu\u0107i cilj osvaja\u010dkih ratova \u2013 a ne Reich, slu\u017ebeno predstavljen kao neprijatelje \u201eUjedinjenijh Nacija\u201c18. Shva\u0107a se za\u0161to je to tako \u010ditanjem histori\u010dara Williama Applemana Willimsa, jednog od osniva\u010da (progresisti\u010dke) ameri\u010dke \u201erevizionisti\u010dke \u0161kole\u201c.Njegova teza o \u201erusko\u2013ameri\u010dkim odnosima \u201cod 1781 do 1947\u201c (1952) pokazuje da ameri\u010dki imperijalizam ne podnosi nikakva ograni\u010denja vlastite sfere svjetskog utjecaja te da je \u201ehladni rat\u201c nastao 1917, a ne 1945-1947, te da je imao ekonomske, a ne ideolo\u0161ke temelje, i da je ameri\u010dka rusofobija potjecala iz imperijalisti\u010dke epohe19. \u201e(Rusko\u2013ameri\u010dki) savez je kukavi\u010dki i neformalan (\u2026) i bio se razbio oko prava na prelazak ruskih \u017eeljeznica kroz ju\u017enu Man\u0111uriju\u201c i kineski Istok \u201eizme\u0111u 1895 i 1912\u201c.<\/p>\n

Sovjeti su se drznuli iskoristiti vlastitu Alibabinu \u0161pilju, oduzev\u0161i ameri\u010dkom kapitalu svoju ogromnu teritoriju (22 miliona kvadratnih kilometara). Eto \u0161to je rodilo \u201ekontinuitet izme\u0111u Theodorea Roosevelta i Johna Haya i Franklina Roosevelta, pre\u0161av\u0161i preko Wilsona, Hugesa i Hoovera, u ameri\u010dkoj politici na dalekom Istoku\u201c20- ali i u Africi i u Evropi, i na drugim privilegiranim poljima \u201coko podjele svijeta i oko reputacije koju \u0107e u\u017eivati u svijetu\u201c i koju Amerikanci neprekidno obnavljaju od 1880-189021.<\/p>\n

Washington je pretendiro da izvede tu \u201epodjelu-reputaciju\u201c isklju\u010divo na vlastitu korist , i s tog je razloga Roosevelt stavljao veto u svakoj diskusiji izme\u0111u Staljina i Churchilla, kad se radilo o podjeli \u201einteresnih zona\u201c. Prekid neprijateljstava imao mu je osigurati vojnu podjelu, koja ga ni\u0161ta ne bi ko\u0161tala, budu\u0107i da se njegov veliki ruski suparnik nalazio u zaista \u017ealjenja vrijednom stanju, potpuno razoren od njema\u010dkog napadaja22. U februaru i u martu 1944, milijarder Harriman, ambasador u Moskvi od 1943, pozivaju\u0107i se u dva izvje\u0161taja napisana na osnovu informacija \u201eruskih\u201c slu\u017ebi, obra\u0107aju\u0107i se State Departementu (\u201eNeki aspekti sada\u0161nje sovjetske politike\u201c i \u201eRusija i isto\u010dna Evropa\u201c) tvrdi da se Rusija treba smatrati \u201eosiroma\u0161enom ratom i u potrazi za na\u0161om ekonomskom pomo\u0107i\u201c(\u2026), \u0161to treba da bude jednim od na\u0161ih glavnih pokreta\u010da za politi\u010dko djelovanje u skladu s na\u0161om politikom\u201c te je mislio da ona ne\u0107e imati snage da pro\u0161iri svoje granice na Istok, koji \u0107e uskoro tako\u0111er postati ameri\u010dki. Sovjetski Savez zadovoljit \u0107e se ameri\u010dkim obe\u0107anjima da \u0107e mu se dati pomo\u0107, a to \u0107e omogu\u0107iti \u201eizbjegavanje stvaranja utjecajne zone Sovjetskog Saveza u isto\u010dnoj Evropi i na Balkanu\u201c23: To su predvi\u0111anja iz kojih proizlazi preveliki optimizam, budu\u0107i da SSSR nije nikada odustao, da sebi osigura izvjesnu zonu utjecaja.<\/p>\n

Pax Americana s francuske strane zone utjecaja<\/strong><\/p>\n

1.Sinarhijski planovi mira (Planovi mira za zajedni\u010dko vladanje)<\/strong><\/p>\n

Ta \u201efinancijska\u201c poluga bila je koliko na Zapadu, toliko i na Istoku \u201ejedno od najefikasnijih oru\u017eja kojim smo raspolagali, da bismo utjecali na evropske politi\u010dke doga\u0111aje u smjeru u kojem smo \u017eeljeli\u201c24. (Foreign Relations of the United States 1944, IV, Evropa, str. 951).<\/p>\n

Vi\u0111enje ovakve Pax americana sinarki\u010dnih (u zajedni\u010dkom upravljanju prim. prev) visokih financijskih krugova francuskog imperijalizma, koji su bili jako dobro predstavljeni preko mora \u2013 Lemaigre-Dubreuil, vlasnik ulja Lesieur (i naftnih kompanija) kao i predsjednik banke u Indokini Paul Baudouin, te posljednji ministar vanjskih poslova Reynaud i prvi P\u00e9tenov ministar itd. \u2013 natjeralo ih je da po\u010dnu pregovarati aktivnije od drugog tromjese\u010dja 1941 sa finacijskim stru\u010dnjakom Robertom Murphy, specijalnim izaslanikom Roosevelta u Sjevernoj Africi. Budu\u0107i prvi savjetnik vojnog guvernera u ameri\u010dkoj okupacionoj zoni u Njema\u010dkoj i jedan od \u0161efova slu\u017ebe informacija ratnog Office of Strategic Services (OSS) pri Central Inteligence Agency od 1947, Murphy se tom prilikom bio nastanio u Al\u017eiru decembra mjeseca 1940 godine. Taj integralisti\u010dki katolik pripremao je iskrcavanje Sjedinjenih Dr\u017eava u Sjevernoj Africi, odsko\u010dnoj dasci za okupaciju Evrope , koja je imala zapo\u010deti sa francuskog teritorija, u \u010dasu u kojem se SSSR pripremao da iskora\u010di iz vlastitih granica iz godine 1940-1941 , kako bi oslobodio okupirane zemlje25. Ti su se tajni pregovori vodili izvan okupirane zone, unutar \u201eimperija\u201c preko \u201eneutralnih\u201c hitlerovaca Salazara i Franca, vrlo osjetljivih na ameri\u010dke sirene, na \u0160vicarce i na \u0160ve\u0111ane, te su radili preko Vatikana, koji je bio jako zabrinut ve\u0107 1917-1918 za osiguravanje pristojnog mira za pobije\u0111eni Reich. Na \u010dekanju do kraja rata, uvrstili su od 1942 planove za \u201eokretanje fronta\u201c protiv SSSR-a, \u0161to je izbilo na javu jo\u0161 prije njema\u010dke kapitulacije26, ali nije dobilo pun zna\u010daj sve do 8-9 maja 1945.<\/p>\n

Pregovaraju\u0107i o neposrednim trgovinskim poslovima (u sjevernoj Africi) kao i o onim budu\u0107im (poslovima metropole kao i kolonijalnim poslovima nakon Oslobo\u0111enja) sa velikim sinarhistima, Washington je ra\u010dunao s njima, kako bi isklju\u010dio De Gaullea, kojeg su podjednako mrzile obje strane. No nikako to nije bilo zbog toga \u0161to je ovaj bio neka vrsta nepodno\u0161ljivog vojnog diktatora, kako to govori dugotrajna legenda i jer ga je takvim vidio demokrati\u010dni Roosevelt. De Gaullea su obje strane mrzile jer je on, makar bio ili se pretpostavlja da je bio reakcionaran, ipak svoju veliku popularnost i svoju veliku snagu dugovao unutarnjem Pokretu Otpora u zemlji (i to prvom redu komunista): i s tog naslova je smetao posvema\u0161njoj dominaciji Sjedinjenih Dr\u017eava, dok bi jedan \u201eVichy bez Vichyja\u201cstavio na raspolaganje osramo\u0107ene partnere u o\u010dima naroda, dakle pokorne \u201eperinde ac cadaver\u201c (kao da su le\u0161) za ameri\u010dka nare\u0111enja. Ta ameri\u010dka formulacija, koja je na kraju bila osu\u0111ena na neuspjeh s obzirom na op\u0107i odnos snaga, pa i onih francuskih, imala je sukcesivno kao svoje junake, od 1941 do 1943 cagoulards (teroriste fa\u0161isti\u010dkog uvjerenja, prim. prev) iz Vichyja Weyganda, Darlana i zatim jo\u0161 i Girauda, priznate \u0161ampione vojne diktature27, a isti su bili ba\u0161 reprezentativni i po ukusu Washingtona odnosno vrlo pogodni za te strance, pobornike slobode vlastitih kapitala i postavljanja pomorskih i avionskih baza28.<\/p>\n

Prestra\u0161eni ishodom bitke za Staljingrad, sami francuski financijeri smjesta su poslali u Rim njima potpuno vjernog Emmanuela Suharda, koji je od 1926 bio ve\u0107 sredstvo za ostvarivanje njihovih planova likvidacije Republike. Taj kardinal-nadbiskup (Reimsa) bio je Cagoul (fa\u0161isti\u010dki terorist), koji je u aprilu 1940 oportunisti\u010dki likvidirao svog prethodnika Verdiera, te je ba\u0161 on bio pozvan u Pariz u maju, smjesta nakon njema\u010dke invazije (10 maja): njegovi mandatari i Paul Reynard, suu\u010desnik u pu\u010du, koji se spremao, odnosno u dr\u017eavnom udaru P\u00e9tain-Laval, poslali su ga u Madrid 15 maja, da bude kod Franca, kako bi zapo\u010deo pregovore o \u201eMiru\u201c (kapitulaciji) sa Reichom29. Suhard je dakle bio ponovo zadu\u017een da pripremi, u o\u010dekivanju Pax americana pregovore s novim starateljem: morao je zamoliti Pia XII da \u201eWashingtonu\u201c postavi preko Myrona Taylora, biv\u0161eg predsjednka US Steela, i od ljeta 1939 li\u010dnog predstgavnika Roosevelta \u201ebliskog papi\u201c,sljede\u0107e pitanje:<\/p>\n

\u201eUkoliko ameri\u010dke trupe budu morale prodrijeti na francusko tlo, da li se on obavezuje da \u0107e ameri\u010dka okupacija biti totalna, kako je to bila njema\u010dka okupacija?\u201c, odnosno da \u0107e ova isklju\u010divati svaku drugu \u201estranu okupaciju (sovjetsku)? Washington je odgovorio da Sjedinjene Dr\u017eave ne\u0107e biti zainteresirane za budu\u0107i oblik vlade u Francuskoj i da se obavezuju da ne\u0107e dozvoliti da se komunizam ustoli\u010di u zemlji\u201c30.<\/p>\n

Bur\u017eoazija, zabilje\u017eio je jedan obavje\u0161tajac BRCA krajem jula 1943 \u201ene vjeruju\u0107i vi\u0161e u njema\u010dku pobjedu ra\u010duna (\u2026) na Ameriku, kako bi izbjegla bolj\u0161evizam. Nestrpljivo \u010deka anglo-ameri\u010dko iskrcavanje i svako njegovo ka\u0161njenje \u010dini joj se kao izdaja\u201c. Ovaj je refren bio neprekidno ponavljan sve do operacije \u201eOverlord\u201c(iskrcavanja prim. prev.)31 .<\/p>\n

\u2026protiv nada naroda<\/strong><\/p>\n

\u201eFrancuskom bur\u017euju koji je (uvijek) smatrao ameri\u010dkog ili britanskog vojnika da je prirodno \u0161to mu ovaj stoji na raspolagnju u slu\u010daju bolj\u0161evi\u010dke pobjede\u201c RG (Renseignement g\u00e9n\u00e9eraux, Obavij\u0161tajna slu\u017eba Nacionalne policije, prim. prev.) suprotstavljali su od februara 1943 \u201eproletera\u201c koji je likovao: \u201estrahovanja da \u0107e vidjeti svoju Pobjedu poni\u0161tenu i otetu od me\u0111unarodnihih financijskih sila umanjena su padom Staljingrada i op\u0107im napredovanjem sovjeta\u201c32(pismo prefekta Mueluna od 13 velja\u010de 1943) . S te strane jed i gnjev protiv vojnog zapovjedanja Anglosaksonaca u ratu protiv sila Osovine jo\u0161 je vi\u0161e porasao izazvan njihovim zra\u010dnim ratom protiv civila, zajedno s njima i na one iz \u201eUjedinjenih nacija\u201c. \u201eAmeri\u010dka strate\u0161ka bombardiranja\u201c prekinuta 1942, poga\u0111ala su stanovni\u0161tvo, ali su po\u0161te\u0111ivala Konzerne (industrijske komplekse) partnera, a predvodio je IG Farben, kako je u novembru naveo \u201ejedan veoma va\u017ean \u0160ve\u0111anin, koji je bio u vrlo bliskim vezama sa (kemijskim gigantom), po povratku sa sluu\u017ebenog puta po Njema\u010dkoj\u201c: u Frankfurtu \u201efabrike nisu pretrpjele ni\u0161ta\u201c, a u Ludeigshafenu \u201e\u0161teta je neznatna\u201c, a u Leverkusenu \u201efabrike IG Farbena (\u2026) nisu bombardirane\u201c33.<\/p>\n

Ni\u0161ta se nije promijenilo do 1944, kada je velik izvje\u0161taj iz marta mjeseca o \u201ebombardiranju angloameri\u010dke avijacije i reakacije francuskog stanovni\u0161tva\u201c optu\u017eio u\u010dinke tih \u201ezra\u010dnih udara za ubila\u010dke i neefikasne\u201c: od 1943 indignacija je rasla tako da je uzdrmala i samu bazu uskoro o\u010dekivane ameri\u010dke kontrole tog teritorija. Od septembra 1943 postali su intenzivniji napadi na periferiju Pariza, na koju su \u201ebombe bile bacane kao slu\u010dajno, bez preciznog cilja i bez imalo brige da se spase ljudski \u017eivoti\u201c. A zatim je do\u0161ao red na Nantes, na Strasburg, na La Bocca, na Annecy, a potom na Toulon, koji je \u201edoveo do vrhunca bijes radnika na Anglosaksonce\u201c: uvijek iste pogibije radnika i malo ili uop\u0107e ni\u0161ta pogo\u0111enih industrijskih ciljeva. Operacije su predstavljale uvijek ratnu po\u0161tedu u korist Nijemaca, kao da su se Anglosaksonci \u201ebojali da vide kako rat prebrzo zavr\u0161ava\u201c. Tako su jo\u0161 uvijek u zrak str\u0161ale visoke pe\u0107i, s razaranjem kojih bi se smjesta paralizirala prera\u0111iva\u010dka industrija, jer bi uzmanjkalo sirovina\u201c. \u0160irilo se \u201evrlo opasno mi\u0161ljenje\/\u2026\/ u izvjesnim dijelovima radni\u010dkog stanovni\u0161tva, koji su te\u0161ko propatili zbog zra\u010dnih udara. A to je mi\u0161ljenje bilo da anglosaksonskim kapitalistima nije krivo \u0161to uni\u0161tavaju trgova\u010dku konkurenciju i, istovremeno, \u0161to desetkuju radni\u010dku klasu, kako bi je bacili u stanje o\u010dajanja i bijede, tako da bi ona poslije rata bila znatno oslabljena u postavljanju socijalnih zahtjeva. Bilo bi uzaludno skrivati da se francusko mnjenje, ve\u0107 od nekog vremena, prili\u010dno ohladilo u odnosu na Anglosaksonce\u201c koji se uvijek povla\u010de kad se radi o \u201eobe\u0107anom iskrcavanju\u201c(\u2026) Francuska neizrecivo pati (\u2026) \u017eive snage zemlje se tro\u0161e i to brzinom, koja se uve\u010dava svakoga dana, a povjerenje u saveznika zadobija padaju\u0107u krivulju (\u2026) Pou\u010deni okrutnom zbiljom \u010dinjenica najve\u0107i dio radnika pola\u017ee sve svoje nade u Rusiju, \u010dija je vojska, po njihovom mi\u0161ljenju, jedina u stanju da u skoroj budu\u0107nosti slomi otpor Nijemaca\u201c 34(Informacija od 15 svibnja 1944).<\/p>\n

Dakle u atmosferi jeda i bijesa na \u201esaveznike\u201c koji su bili tako popustljivi prema Reichu, ve\u0107 prije i nakon 1918, do\u0161lo je do iskrcavanja 6 juna 1944. Razbje\u0161njenost i sovjetofilia narodnih masa su se zadr\u017eale, daju\u0107i Komunisti\u010dkoj partiji Francuske odjek koji je zabrinjavao nastaju\u0107u degolisti\u010dku dr\u017eavu: \u201cIskrcavanje je oduzelo propagandi KP Francuske dio njezine propagandne snage\u201c, ali \u201etoliko dugo vrijeme, koje su anglo-ameri\u010dke oru\u017eane snage upotrijebile da se iskrcaju na francusko tlo, bilo je iskori\u0161teno kako bi se pokazalo, da je jedino ruska vojska bila u stanju da efikasno ratuje protiv nacista. Poginuli te razaranja i bol, koju je bombardiranje izazivalo, poslu\u017eili su kao pogodni elementi za propagandu, koja je pretendirala da poka\u017ee kako se Rusi tuku tradicionalnim metodama i ne upli\u0107u u to civilno stanovni\u0161tvo\u201c35. (KP Greneblea)<\/p>\n

Pomanjkanje simpatija koje se pokazalo ispo\u010detka u odnosu na ameri\u010dku zonu utjecaja, odr\u017ealo se od oslobo\u0111enja Pariza sve do kraja rata u Evropi, kako to pokazuju ispitivanja Ifopa poslije oslobo\u0111enja Pariza (\u201eod 28 augusta do 2 septembra 1944\u201c) i od mjeseca maja 1945 prema nacionalnim izvje\u0161tajima36. Bio je to kraj rata, u po\u010detku sve vi\u0161e, a na kraju brutalno opresivan. Jako je va\u017eno podsjetiti se:<\/p>\n

– da je nakon bitke u Ardenima (decemar 1944 januar 1945), ustvari jedinog velikog napadaja Anglosaksonaca protiv njema\u010dkih trupa (9.000 poginulih Amerikanaca)37, Vrhovna komanda Wemachta grozni\u010davo pregovarala o predaji \u201eanglosaksonskim vojskama kao i o prebacivanju snaga na Istok\u201c ;<\/p>\n

– tako da je krajem marta 1945 \u201e26 njema\u010dkih divizija ostalo na zapadnom frontu\u201c samo u cilju vlastitog evakuiranja \u201eprema Zapadu\u201c iz sjevernih luka, \u201enasuprot 170 divizija, koje su se nalazile na isto\u010dnom frontu\u201c i koje su se borile iz petnjih \u017eila sve do 9 maja (dan oslobo\u0111enja Praga)38;<\/p>\n

– da je ameri\u010dki oslobodilac, koji je zahvaljuju\u0107i ratu udvostru\u010dio svoj nacionalni prihod, izgubio na Pacifi\u010dkom frontu i u Evropi 290.000 vojnika od decembra 1941 do augusta 1945; a to je broj jednak broju sovjetskih vojnika, koji su poginuli u posljednjim sedmicama borbe za Berlin i svega 1% od svih poginulih sovjetskih vojnika u \u201eVelikom ota\u0111binskom ratu\u201c, \u0161to je oko 30 miliona vojnika od ukupno 50 miliona.<\/p>\n

Od 5 juna 1944 do 9 maja 194539 Washinton je na kraju upotpunio ili gotovo upotpunio cijeli sanitarni kordon, koji su engleski i francuski rivali bili izgradili godine 1919 te uspio pretvoriti u krvolo\u010dnu zvijer zemlju koju su evropski narodi najvi\u0161e voljeli (isto vrijedi i za francuski narod). Legenda o \u201eVelikom ratu\u201c zaslu\u017euje iste one ispravke kao i ona o isklju\u010divom oslobo\u0111enju Evrope od strane Amerikanaca40.<\/p>\n

*Anne Lacroix\u2013Riz je profesor emeritus suvremene historije na Univerzitetu Pariz VII- Denis Diderot.<\/strong><\/p>\n

———————–<\/address>\n
1 Fr\u00e9d\u00e9ric Dabi,\u201c1938-1944: Des accord de Munich \u00e0 la lib\u00e9ration de Paris ou l\u2019aube des sondages d0pinion en France, februara 2012, http\/\/www.revuepolitique.fr\/1938-1944-laube-des-sondages \u2013dopinion en-france\/brojevi izva\u0111eni sa prikaza na str. 5. U cjelosti manje od 100:3 ostali podaci, Engleska; 3 zemlje bez mi\u0161ljenja.<\/address>\n
2 Ibidem, str. 4.<\/address>\n
3 Radiseodotesuludojmedijskojkampanjida su akizvjesneinternetskenovine, povezane sa SAD-om, izrazile sumnju u poistovjeivanje CIA-e sa demokracijom.http:\/\/www.huffingtonpodt.fr.\/charles-grandjean\/libert\u00e9-democratie-armes-desimformatione-massive-ukraine b-5252155.html<\/address>\n
4 ANNie Lacroix-Ruiz, Le Vatican, lEurope et le Reich 1915-1944, Paris, Armand Collin (2 \u00e9dition), passim<\/address>\n
5 Lynn E. Davis, The Cold War begins \/\u2026\/ 1941-1945, Pincerton, Pincerton Up 1947; Lloyd Gardner, Spheres of influence \/\u2026\/1938-1945, Chicago, Ivan R. Dee, 1993, Geoffrey Roberts, Stalin\u2019s Wars: From World War to Cold War,1939-1953. New Hawn&London; Yale University Press, 2006, prevedeno kod Delga, septembra 1914<\/address>\n
6 Tel. 1450-1467 B\u00e9rarda, Bonn, 18 februara 1952, Europe g\u00e9n\u00e9ralit\u00e9es 1949- 1955, 22, CED, arhivi Ministarstva unutarnjih pposlova (MAE).<\/address>\n
7 Zapisaonekoanonimanugeneral\u0161tabu, 15 septembra 1938 (modelnotesaGamelin), Br. 579, Historijskiarhivkopnenevojske (SHAT).<\/address>\n
8 Moral u regiji Pariza, bilje\u0161ka primljena 22 aprila 1943, F 1a, 3743, Archive national (Nacionalni arhiv) \/AN\/.<\/address>\n
9 Lacroix-Riz, L\u2019histoire contemporaine toujours sous influence, Paris, Delga, Le temps des cerises, 2012.<\/address>\n
10 Revendication de paternit\u00e9, svezak 1 memoara, Un ambasadeur se souvient. Au temps de danger allemand, Paris, Plon 1976, str. 458, vjerojatno s obzirom na njegovo dopisivanje s MAE.<\/address>\n
11 Izvje\u0161taj 556\/EM\/S generalu Koelzu, Wiesbaden, 16 jula 1941, W3, 2010 (Laval).<\/address>\n
12 \u201c Njema\u010dke\u201c pote\u0161ko\u0107e predstavljaju za nas prijetnju, \u017ealio se krajem augusta Tardini, tre\u0107a po va\u017enosti li\u010dnost u dr\u017eavnom sekretarijatu Vatikana, boje\u0107i se da ne ispadne \u201etako da \u0107e na kraju Staljin biti pozvan da organizira mir s Churchillom i Rooseveltom\u201c, iz razgovora L\u00e9ona B\u00e9rarda, Rim \u2013Sveta Stolica, 4 septembra 1941, Vichy-Evropa, 551, arhivi francuskog Ministarstva vanjskih poslova (MAE).<\/address>\n
13 Michael Sherry, Preparation for the next war, American Plans for postwar defense, 1941-1945, New Haven, Yale University Press, 1077, poglavlje 1, str. 39.<\/address>\n
14 Francuski i skandinavski primjeri (ovi su nekad bili britansko leno), Lacroix-Riz, \u201cLe Maghreb, allusions et bilance de la cronologie Chauvel\u201d, La Revue d\u2019Histoire Maghr\u00e9bine, Tunis, februara 2007, str. 39-48. Les Protectorats d\u2019Afrique du Nord entre la France et Washington du d\u00e9barquement \u00e0 indipendence1942-1956, Pariz, L\u2019Harmattan, 1988, poglavlje 1 ; \u00ab L\u2019entr\u00e9e de la Scandinavie dans le Pacte atlantique (1943-1949) : une indispensable \u00ab r\u00e9vision d\u00e9chirante\u00b8 \u00bb, guerres mondiales et conflits contemporaines (gmcc), 5 \u010dlanaka, 1988-1994, lista, http:\/\/www. historiographie.info\/cv.html.<\/address>\n
15 Sherry, Preparation, str. 39-47 (ra\u0161trkani citati).<\/address>\n
16 Sarkazam ameri\u010dkog ambasadora H. FreemanaMatthewsa, biv\u0161egdirektorazaEvropskeposlove, depe\u0161a Dampierre br. 1068, Stockholm, 23 novembra 1948, Europe G\u00e9n\u00e9ralit\u00e9s 1944-1949, 43 MAE.<\/address>\n
17 T\u00e9l. Bonnet br. 944-1947, Washington, 10 maja 1949, Europe g\u00e9n\u00e9ralit\u00e9s 1944-1944, Alfred a Knopf, New York, 1975; Sherry Michael, Preparation; The rise of 1994, str. 150-151 (150-168).<\/address>\n
18 Martin Sherwin, A world destroyed. The atomic bomb and the Grand Alliance, Alfred a Knopf, New York, 1975; Sherry Michael, Preparation. The rise of American Air Power: the creation of Armageddon, New Haven, Yale University Press, 1987; In the shadow of war: the US since the 1930\u2019s, New haven, Yale University Press, 1995.<\/address>\n
19 Williams, Ph.D., American Russian Relationes, 1781-1947, New York, Rinehart&Co., 1952, et The Tragedy of American Diplomacy, Dill Publishing C, New York, 1972 (\u201e izdanje).<\/address>\n
20 Richard W. Van Alstyne, Recension d\u2019American Russian Relations, The Journal of Asian Studies, tom 12, br. 3, 1953, str. 311.<\/address>\n
21 Lenjin, L\u2019imp\u00e9rialisme, stade supr\u00eame du capitalisme, Essai du vulgarisation, Paris, Le Temps des cerises (Le \u00e9dition, 1917) str. 172. Podvu\u010deno u tekstu.<\/address>\n
22 \u00c9l\u00e9mentcl\u00e9del\u2019analyserevisioniste, don\u2019tGardner (Klju\u010dni element revizionistike analize o kojojGardner), Spheresof influence, essentiel.<\/address>\n
23 T\u00e9l. 861.01\/2320 od Harrimana, Moskva, 13 marta 1944, Foreign Relations of the United States 1944, IV Europe. Str. 551 (novi red)<\/address>\n
24 Ibidem.<\/address>\n
25 Annie lacroix-Riz, \u201ePolitique et int\u00e9r\u00eat ultra-marins de la synarchie entre Blitzkrieg et Pax Americana 1939-1944\u201c, u Hubert Bonin et al., Les enreprises et loutre-mer fran\u00e7ais pendat la Seconde Guerre mondiale, Pessac, MSHA, 2010, str. 59-77; \u201eLe Maghreb: allusions et silences de la chronologie Cheval\u201c, La Revue d\u2019Histore Maghr\u00e9bine, Tunis, februara 2007, str. 39-48.<\/address>\n
26 O tome o kapitulaciji Kesserlingove armije u Italiji,operacija Surnise o kojoj je pregovarao u martu i u aprilu 1945 Allen Dulles, \u0161ef OSS \u2013Evropa, smj\u0161ten u Bernu, sa Karlom Wolffom \u201e\u0161efom li\u010dnog Himmlerovog glavnog \u0161taba\u201c, odgovoran za \u201epogubljenje 300.000 Jevreja\u201c, \u0161to je ranilo Moskvu. Lacroix-Riz, Le Vatican, poglavlje 10, od koga str. 562-563, Industriels et banquiers fran\u00e7ais sous l\u2019Occupation, Pariz, Armand Colin, 2013, poglavlje 9.<\/address>\n
27 Jean-Baptiste Dorsell, L\u2019Ab\u00eeme 1939-1945, Pariz, Imprimerie nationale, 1982, passim; Lacroix \u2013Riz, \u201eQuand les Am\u00e9ricains voulaient gouverner la France\u201c, Le Monde diplomatique, maj 2003, str. 19, Industriels, poglavlje 9.<\/address>\n
28 David S Schmitz, Thank God, they\u2019re on our side. The US and right wing dictatorship, 1921-1956, Chapel Hill, University of North Carolina Press, 1999.<\/address>\n
29 Index Suchard Lacroix-Riz, Le shoix de la d\u00e9faite: les \u00e9lites fran\u00e7aises dans les ann\u00e9es 1930, i De Munich \u00e0 Vichy. L\u2019assassinat de la 33e R\u00e9publique, 1938-1940, Paris, Armand Colin 2010 (2 izdanje) i 2008.<\/address>\n
30 Libe \/9\/14, 5 februara 1943 ( nedavno pregledano), F 1\u00b0 3958, AN, Taylor, Vatican, pogl 9-11 i index.<\/address>\n
31 Informacija od oktobra, primljena 26 decembra 1943, F 1a 3958, AN, i Industriels, pogl.9.<\/address>\n
32 Pismo br. 740 komesara RG prefektu Meluna, 13 februara 1943, F7, 14904, AN.<\/address>\n
33 Obavijest 3271, stigla 17 februara 1943, Al\u017eir-London, 278, MAE.<\/address>\n
34 Informacija od 15 maja, saop\u0107ena 5 i 9 juna 1944, F 1a, 3864 i 3846, AN<\/address>\n
35 Informacija od 13 jun, saop\u0107ena 20 jula 1944 \u201e Kp Grenoblea\u201c F 1a, 3889, AN.<\/address>\n
36 M. Dabi, direktor odjela Mi\u0161ljenja Ifop-a, svjetionika ignorancije koja vlada 2012 o historiji Drugog svjetskog rata, \u017eali rezultat javnog mi\u0161ljenja iz 1944 \u201e velika ve\u0107ina (61%) misli da je SSSR nacija koja je najvi\u0161e doprinijela njema\u010dkom porazu, dok su Sjedinjene Dr\u017eave i Engleska, ipak oslobodioci na\u0161eg nacionalnog teritorija \/krajem augusta 1944??\/ dobili samo 29, 3% i 11,5% takvog mi\u0161ljenja\u201c, \u201e1938-1944\u201c, str. 4, ja podvukla.<\/address>\n
37 Jacques Moral, Dictionnaire de la Seconde Guerre mondiale, Pariz, Larousse, 1979, str. 109-114.<\/address>\n
38 Gabriel Kolko, The Politics of War. The World and the United States Foreign Policy,1943-1945, New York, Random House, 1969, poglavlje 13-14.<\/address>\n
39 Jedino \u201evojni gubitci \u201e Pierre Lagrou, \u201eLes guerres, la mort et le deuil; bilan chiffr\u00e9 de la Seconde Guerre mondiale\u201c, u St\u00e9phane Audin- Rouzeau i dr., dir, La violence de la guerre 1914-1945, Bruxelles, Complexe, 2002, str. 322 (313 -327).<\/address>\n
40 Bibliographie, Jacques Pauwels, Le Mythe de la bonne guerre: les USA et la Seconde Guerre mondiale, Bruxelles, \u00c9dition Aden, 2012, 2 izdanje, Lacroix-Riz,Aux origines du carcan europ\u00e9een 1900-1960. La France sous influence allemande et am\u00e9ricaine, Paris, Delga-Le temps des cerises, 2014.<\/address>\n
Novi plamen<\/em><\/a><\/address>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ukoliko je zavesti generacije koje su \u010duvale uspomenu na ratni sukob bilo slo\u017een zadatak, njegovo primjenjivanje je danas vrlo lako<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":148608,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-148607","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/148607","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=148607"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/148607\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/148608"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=148607"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=148607"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=148607"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}