{"id":148326,"date":"2014-06-06T10:56:25","date_gmt":"2014-06-06T08:56:25","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=148326"},"modified":"2014-06-06T10:59:36","modified_gmt":"2014-06-06T08:59:36","slug":"kultura-pamcenjakultura-zaborava-00","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/06\/06\/kultura-pamcenjakultura-zaborava-00\/","title":{"rendered":"Kultura pam\u0107enja:Kultura zaborava 0:0"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/06\/ahmet-buric.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-thumbnail wp-image-148330\" title=\"ahmet buric\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/06\/ahmet-buric-150x150.jpg\" alt=\"\" width=\"150\" height=\"150\" \/><\/a>Pi\u0161e: Ahmed Buri\u0107<\/p>\n<p>Kancelarija EU se br\u017ee-bolje krenula ograditi od gradona\u010delnikovih optu\u017ebi rekav\u0161i da je do\u0161lo do nesporazuma u kojem se smatra da je samo Gradska uprava nadle\u017ena za Vije\u0107nicu. Njihov stav, vele, nema nikave veze s tekstom plo\u010de koja stoji na Vije\u0107nici, a na kojoj pi\u0161e ko je i kada zapalio Nacionalnu biblioteku BiH. Ne radi se ni o kakvom poku\u0161aju prekrajanja historijskih \u010dinjenica. Tra\u017eimo samo da se po\u0161tuju zakoni, mi ne odre\u0111ujemo \u0161ta \u0107e ili ne\u0107e pisati.<\/p>\n<p>Po\u0161teno, reklo bi se, osim \u0161to je ta retorika \u201cskrivanja iza principa\u201d smaraju\u0107a. S druge strane, gradona\u010delnik Ivo Kom\u0161i\u0107 u nekoliko je navrata istaknuo kako je trpio zna\u010dajne pritiske da se ta plo\u010da ukloni. Predstavnici RS-a, javljaju mediji, bili su konsternirani tekstom. Slavuj Jovi\u010di\u0107, \u017eivopisna posttranzicijska ina\u010dica Ko\u010di\u0107evog Davida \u0160trpca iz Jazavca pred Sudom rekao je da u \u201cRS-u nigdje ne postoji spomenik koji druga dva naroda u BiH naziva zlo\u010dina\u010dkim. Za razliku od nas, o zlo\u010dinima stalno pri\u010daju oni koji su Sarajevo i ostale gradove u FBiH etni\u010dki potpuno o\u010distili od Srba zlo\u010dinima.\u201d I pogodio: svakoga dana u svakom pogledu Sarajevo sve vi\u0161e postaje dominantno muslimanska sredina, sve rje\u0111e u javnom prostoru sre\u0107emo imena kao \u0161to su Ivan(a), Jelena ili Marko, i sad je ve\u0107 jasno da je to ireverzibilan proces. Na\u0161 problem, dakle, nije plo\u010da na Vije\u0107nici: u krajnjem, ona jeste sru\u0161ena granatama srpskih zlo\u010dinaca (i obnovljena, uglavnom, evropskim sredstvima), ali ako nekome smeta takva formulacija \u2013 neka se i promijeni. Ukoliko nam je, zaista, stalo da \u017eivimo, valjat \u0107e po\u010deti opra\u0161tati. Ili ne\u0107e, ali \u0107emo onda imati ovo \u0161to imamo: \u010dekaonicu za peron s kojeg vozovi niti dolaze, niti negdje idu.<\/p>\n<p>Majka Barbut vs. Crveni an\u0111eo<\/p>\n<p>Jer, koliko bi onih koji ne bi dozvolili da se ta plo\u010da s Vije\u0107nice skine znalo objasniti i bilo spremno ukloniti ime Azize \u0160a\u0107irbegovi\u0107 s jedne od najfrekventnijih gradskih ulica? Tim vi\u0161e \u0161to je ta ulica \u201cukradena\u201d Ivanu Krndelju, liku kojim bi se svaka kultura ponosila: ljevi\u010dar, borac za prava radnika, novinar i urednik, mu\u010dki ubijen od usta\u0161a 1941. godine, apsolutno je (bio i ostao) prikladan izbor za grad koji se \u010desto voli pohvaliti kako je \u201cmultietni\u010dki evropski Jerusalim\u201d i \u201cta\u010dka spajanja Istoka i Zapada\u201c.<\/p>\n<p>U poku\u0161aju objektivnog sagledavanja situacije ne treba nikog vrije\u0111ati, ali \u010dini se da \u0107e rahmetli Aziza u povijesti ostati zabilje\u017eena kao majka nekada\u0161njeg ministra vanjskih poslova BiH. Osu\u0111ivanog kriminalca \u010dije su velike sposobnosti u igranju ilegalnog barbuta na\u0161iroko opisivane u ameri\u010dkim policijskim dosjeima. Kako god, kod istih principa se ne treba zalagati za razli\u010dite metode njihovog rje\u0161avanja: dakle nazivanje zlo\u010dina pravim imenom &#8211; apsolutno da, ali onda i red i balans u nazivanju urbanih toponima. Pogotovo onih koje je sagradio neko prije nas, i na kojima smo, kao prepla\u0161en \u010dar\u0161ijski zanatlija kad dolazi svjetski rat, samo promijenili fotografiju u izlogu.<\/p>\n<p>Crveno i crno<\/p>\n<p>Neka od ovih razmi\u0161ljanja direktno proisti\u010du iz sjajne knjige koju \u010ditam zadnjih dana: rije\u010d je radu mladog povjesni\u010dara i profesora u Splitu, dr. Dragana Markovine (1981.) nazvanom Izme\u0111u crvenog i crnog \u2013 Split i Mostar u kulturi sje\u0107anja, u izdanju sarajevskog University pressa i ku\u0107e Plejada, u kojem mladi intelektualac podsje\u0107a na neke od glavnih narativa koji su nam nametnuti u krvavim devedesetim: za sve one koji ne mogu i ne \u017eele prihvatiti zaborav, i one koji ne pristaju da je povijest po\u010dela 1991. ili 1992. godine, ovo \u0161tivo je podsje\u0107anje \u0161ta su nam sve vlasti uradile, a da nismo, prakti\u010dno, ni registrirali kako nam je mozak ispran. Argumentirano \u201c\u0161amaraju\u0107i\u201d projekt Herceg-Bosne, ru\u0161enje Starog Mosta ili odnos prema Partizanskom groblju, Markovina zapravo podsje\u0107a sve nas da se na\u0161 glas nije \u010duo dok su se nekad u ti\u0161ini, a nekad bome i s velikom pompom, na stare zgrade i ulice, postavljale nove plo\u010de. A mi dostojanstveno negodovali &#8211; pre\u0161utkuju\u0107i.<\/p>\n<p>Ba\u0161 kao \u0161to u medijima, ili na bilo koji drugi na\u010din nije zabilje\u017eeno da je Sarajevo ovih dana, vjerovatno trajno, napustio pjesnik Stevan Tonti\u0107. Autor, prire\u0111iva\u010d, urednik, antologi\u010dar, fundiran u svojoj i njema\u010dkoj kulturi,\u00a0 \u201cfigura\u201d po\u017eeljna i potrebna svakoj kulturi u ovakvom Sarajevu, u kojem je s prekidima proveo \u010detrdesetak godina, nije mogla dobiti stabilan izvor egzistencije. Tako \u0107e pjesnik Stevan po ko zna koji put zaokru\u017eiti sudbinu svoga zanata, na isti na\u010din, i dostojanstveno oti\u0107i, prakti\u010dno, bez i\u010dega. I pokazati nam jo\u0161 jednom kakva smo be\u0161\u0107utna gomila, koja se prote\u017ee samo kad su u pitanju na\u0161e vlastite ko\u017ee. Pjesnici koji kukuma\u010du nad vlastitom sudbinom i koji uvijek dobiju \u017eivotni i medijski prostor za \u0161irenje vlastitog smrada su prepoznati kao \u201cnacionalne veli\u010dine\u201d, i njima uvijek gladnima i jalnima, nikada nije dosta. S druge su strane, u manjini, oni mirni i blagi, kojima \u010dar\u0161ija ne\u0107e dati ni\u0161ta, koji ne\u0107e imati svoju plo\u010du ili ulicu, a zadu\u017eili su nas mnogo vi\u0161e, i mnogo \u010distije od gadova koji su se masno naplatili.<\/p>\n<p>U tom smislu, izme\u0111u dana\u0161njih \u017eivih i mrtvih nema nikakve razlike. Ili, kako re\u010de nobelovac: svi smo mi mrtvi, samo se redom sahranjujemo. I izgleda da nikakav tekst na spomen-plo\u010di u tome ne mo\u017ee pomo\u0107i.<\/p>\n<p>Radiosarajevo.ba<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ba\u0161 kao \u0161to u medijima, ili na bilo koji drugi na\u010din nije zabilje\u017eeno da je Sarajevo ovih dana, vjerovatno trajno, napustio pjesnik Stevan Tonti\u0107.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-148326","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/148326","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=148326"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/148326\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=148326"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=148326"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=148326"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}