{"id":148006,"date":"2014-06-03T07:12:46","date_gmt":"2014-06-03T05:12:46","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=148006"},"modified":"2014-06-04T11:31:26","modified_gmt":"2014-06-04T09:31:26","slug":"politicki-dezerteri","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/06\/03\/politicki-dezerteri\/","title":{"rendered":"Politi\u010dki dezerteri"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Biljana Vankovska<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Rezultate izborav u Makedoniji nisam komentarisala, osim \u0161to sam za nekoliko stranih medija prognozirala da \u0107e biti more of the same, tj. da se odr\u017eava politi\u010dki status quo. I ovog puta ve\u0107a inspiracija su rezultati izbora za Evropski parlament, mo\u017eda zato \u0161to tamo ima more of the other, ali ipak sam odlu\u010dila da ostanem ku\u0107i i da ne brinem tu\u0111e brige.<\/p>\n

Moji evropski prijatelji su prvo bili u blagom \u0161oku i o\u010dajavali zbog politi\u010dkog potresa koji su izazvali tzv. evroskeptici (\u0161to je ionako nedakevatan termin za ozna\u010davanje evrofoba, a sada je jako blag kada se odnosi na ultradesnicu), ali su se ubrzo utje\u0161ili da je to, ipak, bio potres ni\u017eeg intenziteta i da ne\u0107e biti ve\u0107ih posljedica po politike Parlamenta i generalno EU. Najindikativnija je bila optimisti\u010dka izjava da je \u010da\u0161a ipak poluprazna, tj. da evropski gra\u0111ani i dalje ubjedljivu ve\u0107inu glasova daju umjerenim strankama (bez obzira \u0161to su ovi toliko \u201eumjereni\u201c da jedva i vide ideolo\u0161ke razlike me\u0111u navodnim ljevi\u010darima i konzervativcima).<\/p>\n

Ubrzo \u0107e se i ova bura smiriti i EU \u0107e i dalje biti business as usual. Osim toga \u0161to \u0107e nacionalni lideri intenzivirati populisti\u010dku retoriku da bi bolje parirali prijete\u0107im rivalima iz tamnine. Ne znam da li tamo, u njihovoj intelektualnoj zajednici nekome svijetli crveno svetlo za alarm zbog nezavr\u0161enog doma\u0107eg zadatka, posebno ako se zna da ve\u0107 dvadesetak godina grade karijere na demokratizovanju tre\u0107ih zemalja.<\/p>\n

Mudri Habermas je nedavno ponovo upozorio da se politi\u010dari odnose prema EU kao da je ona elitisti\u010dki projekat i da je krajnje vrijeme da se Unija pribli\u017ei gra\u0111anima. Ja ovo shva\u0107am kao nu\u017enost da se evropske politike vi\u0161e okrenu ljudima nego bankama i korporacijama. Jedini zaista svijetli primer (koji \u0107e evropski slijepci, na\u017ealost, smjestiti me\u0111u \u201eevroskeptike\u201c – zbog radikalno lijeve orijentacije) jeste 91-godi\u0161nji Manolis Glezos, koji se igrom sudbine ponovo suo\u010dava sa sjenama pro\u0161losti, sada u vidu neo-nacizma i u njegovoj zemlji i u vi\u0161e drugih zemalja-\u010dlanica, me\u0111u kojima najvi\u0161e brine Francuska. Analize pokazuju da je najv\u0107a podr\u0161ka za Nacionalni front Marine Le Pen do\u0161la od mladih i od radnika.<\/p>\n

U kontekstu rezultata \u201eevroskeptika\u201c (ime koje postaje kontejner u koji su smje\u0161teni svi koji se zala\u017eu za napu\u0161tanje EU, evrozone ili su samo kritiki raspolo\u017eeni prema politici \u0161tednje i prema demokratskom deficitu), mnogi postavljaju pitanje: za\u0161to na izborima u\u010destvuju ovi ljudi koji su protiv EU? Za\u0161to sjedaju u udobne fotelje Evropskog parlamenta kada rade na tome da njega nema? Da li se radi o hipokriziji, obi\u010dnom profiterstvu i populizmu ili o odsustvu pravog politi\u010dkog garda?<\/p>\n

Upravo ovo pitanje me je navelo da napravim paralelu i uporedim ove evroposlanike sa makedonskim opozicionarima koji su vratili osvojene mandate na nedavnim izborima. Ma koliko bilo neodgovaraju\u0107e upore\u0111ivati evropske sa nacionalnim izborima (koji pate od evidentnog demokratskog deficita), kratki odgovor bi bio da se evroskeptici, pa i naj\u017ee\u0161\u0107i protivnici EU, razlikuju od na\u0161ih najve\u0107ih demokrata upravo po tome da prvi prihvataju pravila igre, \u0430 borbu za svoje vizije vode kroz institucije. Radi se o politi\u010dkoj kulturi (mada spominjanje re\u010di kultura u kontekstu ebole i imigranata zvu\u010di bizarno). Ta\u010dno je da su neonacisti u zemljama EU imali regularne izbore i fer-plej (\u010dak i u dozama koje su za nas neshvatljive, jer mi padamo u nesvijest od nacionalisti\u010dke retorike Gruevskog i Ahmetija koja je ma\u010dji ka\u0161alj u pore\u0111enju sa tamo\u0161njim vokabularom). Ta\u010dno je i to da su ovda\u0161nji izbori bili okvalifikovani samo kao efikasni, a da su izostale kvalifikacije da su bili fer i demokratski.<\/p>\n

\u0422amni oblaci (i bukvalno i metafori\u010dki) su se nadvili nad Makedonijom. Svijetli primjer je te\u0161ko na\u0107i, ali opoziciski \u201edezerter\u201c, poslanica Roza Topuzova Karevska je sasvim blizu te ocjene. Za svaki respekt je njena li\u010dna odluka da ne poslu\u0161a partijsku direktivu onih koji su se pokazali najve\u0107im kolektivnim dezerteria iz politi\u010dke bitke. Kada je opozicija u\u0161la u izborni proces, ona je znala da se bori protiv \u201ere\u017eima\u201c, kao \u0161to voli da govori o vlasti Gruevskog i Ahmetija (onda kada ih ne optu\u017euje za fa\u0161izam). Umjesto da lider opozicije stane na \u010delo kolone, zajedno s prvim ljudima iz svoje stranke, kao \u0161to je red, on je odlu\u010dio da bude \u201epozadinac\u201c. Navodno, \u010duvao je sebe za mjesto premijera! \u0410 ostali strana\u010dki \u010delnici za ministre… Tu je neko lagao, naravno. Ili je mo\u017eda mislio da \u0107e takva finta pro\u0107i u javnosti? Politi\u010dki informisana javnost dobro zna da svaki politi\u010dar dobija legitimitet preko izbora, prolaze\u0107i test kod elektorata, a takva mu legitimacija samo olak\u0161ava budu\u0107e vo\u0111enje vlade ili u\u010de\u0161\u0107e u njoj (ili samo u parlamentu). Vojskovo\u0111e su ostale u pozadini ili su samo bile pomo\u0107no osoblje pravim kandidatima, koji su do\u0161li iz redova neiskusnih vojnika.<\/p>\n

Posmatrano kroz prizmu modernog ratovanja, onog pravog, ta\u010dno je da generali sjede u udobnim i udaljenim kancelarijama, dok drugi ginu na bojnom polju, ali u demokratskoj bici to nije tako. Na\u0161i su opozicionari dezertirali i to ne\u010dasno: prvo su insistirali na promjeni izbornog zakonodavstva i uveli ono poni\u017eavaju\u0107e obilje\u017eavanje palaca vidljivim markerima, pa onda vodili kampanju i potro\u0161ili novac za tu svrhu, i pozvali gra\u0111ane na masovnu izlaznost (na \u0161to su se mnogi odazvali i dali im povjerenje, uklju\u010duju\u0107i i neopredijeljene), a onda su se na kraju izbornog dana po\u010deli \u017ealiti da nisu imali fer uslove za borbu. \u0410 \u0161ta su o\u010dekivali od \u201ere\u017eima\u201c?<\/p>\n

Jedna poznata definicija demokratije glasi: to je sistem u kome politi\u010dke stranke gube na izborima. \u0410li socijaldemokrati nisu do\u0161li do te lekcije. Na kraju dana, 33 poslanika sa \u010distim mandatom su najbezobraznije vratili mandate gra\u0111anima i tako ostavili skoro 300.000 ljudi bez politi\u010dkog predstavni\u0161tva u narednom periodu. Naj\u010dudnije od svega je da nisu ni poku\u0161ali da ulo\u017ee niti jedan jedini formalni prigovor kod Dr\u017eavne izborne komisije kojim bi ukazali na neregularnosti u izbornom procesu, pa tako su zajedno s vodom izbacili i bebu. Zar to nije dezertiranje, posebno kada lider opozicije Zaev ka\u017ee da \u0107e tek sada po\u010deti da grade \u201estrategiju\u201c za vanparlamentarno djelovanje? Na osnovu onoga \u0161to se \u010duje jasno je da oni uop\u0161te nisu imali Plan B prije ulaska u izborni proces (mo\u017eda su o\u010dekivali da \u0107e ih spasiti ameri\u010dka konjica).<\/p>\n

\u041epoziciona elita (na \u010delu s \u010dovjekom koji je iz li\u010dnog interesa bio napustio poslani\u010dku funkciju da bi postao ambasador, i to u vrijeme kada je njegova stranka bila u opoziciji, a nakon zavr\u0161etka mandata pri\u0161ao drugoj stranci; ovaj \u010dovjek je posljednji koji ima moralno pravo da nekoga optu\u017euje za \u201eslabost i neprincipijelnost \u201c) napada jedinu poslanicu koja je postupila prema svojoj savjesti, ali i prema principima pretstavni\u010dke demokratije. Njena (Liberalno-demokratska) stranka ka\u017ee da \u017eali \u0161to njen Statut ne dopu\u0161ta isklju\u010divanje iz \u010dlanstva (a ovog puta ne\u0107e mo\u017ei ni da ovoj poslanici oduzme legitimni mandat kao \u0161to je 2004. uradila sa Ljiljanom Popovskom, koja je bila ka\u017enjena zbog toga \u0161to je mislila svojom a ne strana\u010dkom glavom; njoj je tada bila oduzeta funkcija potpretsjednice skup\u0161tine samo zato \u0161to je dala potpis gra\u0111anskoj inicijativi za raspisivanje referenduma o jednom zakonu).<\/p>\n

Razumije se, o\u010di javnosti \u0107e biti okrenute (i) ka Topuzovoj Karevskoj. Ona \u0107e biti izlo\u017eena javnoj kontroli, dok njene strana\u010dke kolege, i generalno opozicija, otkako je kapitulirala, sanja o tome da ode u partizane, pa da odatle gradi institucije. U \u201enjihovoj\u201c (paralelnoj) Makedoniji oni bi sada gradili parlamenat u sjenci, vladu u sjenci, slobodne op\u0161tinske teritorije, itd. – i takvim i sli\u010dnim izumima \u0107e \u201eoboga\u0107ivati\u201c i demokratsku teoriju i praksu. Pro\u010ditala sam ovih dana dobar aforizam, koji dobro odgovara ovoj situaciji: \u201eVlast, sjedi, jedinica! \u041epozicija – nula!\u201c<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Prevod je autorkin<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u0422amni oblaci (i bukvalno i metafori\u010dki) su se nadvili nad Makedonijom. Svijetli primjer je te\u0161ko na\u0107i<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-148006","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/148006","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=148006"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/148006\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=148006"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=148006"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=148006"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}