{"id":147903,"date":"2014-06-02T09:43:47","date_gmt":"2014-06-02T07:43:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=147903"},"modified":"2014-06-02T10:13:36","modified_gmt":"2014-06-02T08:13:36","slug":"uvijek-sam-bio-pobornik-jugoslavije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/06\/02\/uvijek-sam-bio-pobornik-jugoslavije\/","title":{"rendered":"Uvijek sam bio pobornik Jugoslavije"},"content":{"rendered":"

Autor: Jerko Bakotin<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>\u0160to je bila Jugoslavija, zbog \u010dega ta dr\u017eava vi\u0161e ne postoji i \u0161to je nastalo na njenom prostoru? \u2013 pitanje je s po\u010detka monumentalne (vi\u0161e od petsto stranica), lani objavljene studije \u201cJugoslavija i njene dr\u017eave nasljednice 1943-2011. Neobi\u010dna povijest obi\u010dnog\u201d njema\u010dkog povjesni\u010dara i profesora na berlinskom Slobodnom sveu\u010dili\u0161tu Holma Sundhaussena. Sundhaussen slovi kao izvanredni poznavalac jugoslavenskih prostora. Njegova knjiga iz 1982. prva je povijest Jugoslavije objavljena na Zapadu, a \u201cIstorija moderne Srbije od 19. do 21. veka\u201d iz 2007. izazvala je po objavljivanju u Beogradu \u017eestoke polemike zbog sna\u017ene kritike velikodr\u017eavnih projekata srpskih elita. Nova knjiga, koju bi svakako bilo zanimljivo prevesti, obra\u0111uje niz dru\u0161tvenih sfera \u2013 od rodne ravnopravnosti preko razvoja infrastrukture i kozumerizma do umjetnosti i Suda u Haagu, s time da je naglasak na politi\u010dkim i ekonomskim procesima. Interpretacije su poduprte nizom podataka, poput promjena klasne i profesionalne strukture Partije, broja radnih sati utro\u0161enih na vije\u0107anja u samoupravljanju ili iznosa reinvestiranih u industrijsku proizvodnju, pri \u010demu autor otvara niz sociolo\u0161kih, psiholo\u0161kih, me\u0111unarodnopravnih, ekonomskih i drugih pitanja vezanih uz biv\u0161u dr\u017eavu, koju su, pi\u0161e, mnogi vidjeli kao fascinaciju, ali i provokaciju, utopiju, pa i postimperijalni relikt.<\/p>\n

– Ne postoji monokauzalno obja\u0161njenje raspada, rije\u010d je o \u010ditavom sklopu faktora. Po\u010dnimo s velikom krizom 1980-ih i s njom povezanom dezorijentacijom. Nestala su dotada\u0161nja uvjerenja, a preostale su praznina i nesigurnost, koje su politi\u010dari i elite skretali u nacionalizam. Do\u0161lo je do poplave informacija, \u010diju istinitost obi\u010dni ljudi nisu mogli provjeriti. Neposredan povod raspadu bila je promjena Ustava Srbije, kojom je poni\u0161tena autonomija Kosova i Vojvodine, ali je Srbija zadr\u017eala njihove glasove u saveznom predsjedni\u0161tvu. Time je u korist te republike izmijenjen vrlo kompliciran balans mo\u0107i koji je stajao u osnovi Jugoslavije.<\/p>\n

Moglo je biti druga\u010dije<\/strong><\/p>\n

Nasuprot mitovima o \u201cprastaroj mr\u017enji\u201d me\u0111u Balkancima, ukazujete na to da se u Jugoslaviji nije dogodilo ni\u0161ta \u0161to ve\u0107 nije drugdje vi\u0111eno. Nacionalizam i mr\u017enja nisu bili uzrok nego posljedica rata, za \u0161to su ponajprije odgovorni politi\u010dari i intelektualne elite. U zaklju\u010dku pi\u0161ete kako bi \u201cbilo neobi\u010dno da se stanovni\u0161tvo Jugoslavije pona\u0161alo druga\u010dije (\u2026) Bilo gdje na svijetu ljudi se daju odu\u0161eviti ratom ili mirom, diktaturom ili demokracijom, bogom ili vragom, tako brzo \u010dim se uspije generirati odgovaraju\u0107i mainstream\u201c?<\/em><\/p>\n

Rije\u010d je o jednoj od najva\u017enijih tema uop\u0107e. Kada se godinama bavite povije\u0161\u0107u, do\u0111ete do razo\u010daravaju\u0107ih zaklju\u010daka. Prvo, ljudi iz povijesti nisu nau\u010dili ni\u0161ta: danas nismo pametniji nego prije tristo godina. Potpuno su se promijenili poreci znanja, znamo mnogo novoga, ali mnogo toga smo i zaboravili. Drugo, sva se dru\u0161tva u svim vremenima daju manipulirati. Unato\u010d tome, postoje zna\u010dajne razlike me\u0111u dru\u0161tvima koja su dominantno pluralno ili dominantno hegemonijski organizirana. Mnogo je te\u017ee manipulirati dru\u0161tvom u kojem su pluralizam i sloboda mi\u0161ljenja institucionalno za\u0161ti\u0107eni i gdje postoji funkcioniraju\u0107i sistem checks and balances. Jugoslavija nije bila pluralna, zbog \u010dega je odre\u0111enim grupama bilo relativno lako monopolizirati javno mnijenje. Tre\u0107e, ljudi kao pripadnici razli\u010ditih grupa \u010dine stvari koje kao individualci ne bi radili. Ni obrazovani ljudi nisu imuni \u2013 \u0161okantno je vidjeti \u0161to su njema\u010dki intelektualci govorili u predve\u010derje nacionalsocijalizma. Forme ekskluzivnog nacionalizma postaju dio kolektivne psihoze i ljudima oduzimaju razum. Zato tvrdim ne samo da su doga\u0111aji u biv\u0161oj Jugoslaviji \u2013 pod usporedivim uvjetima \u2013 mogu\u0107i bilo gdje na svijetu, nego da su se ve\u0107 i odvili.<\/p>\n

\u010cesta je i teza da je Jugoslaviju na okupu mogla dr\u017eati samo diktatura, no vi ste uvjereni da se raspad Jugoslavije nije morao dogoditi. Za razliku od onih koji Jugoslaviju opisuju kao umjetnu tvorevinu, tvrdite da je, s obzirom na to da je \u201cprirodnost\u201d neke dr\u017eave rezultat procesa legitimacije, Jugoslavija u svom zlatnom razdoblju bila posve \u201cprirodna\u201d: kakve su je reforme mogle spasiti?<\/em><\/p>\n

Predod\u017eba da bi dr\u017eava \u010diji su gra\u0111ani i gra\u0111anke razli\u010ditog etni\u010dkog porijekla ili pripadaju razli\u010ditim religijama bila \u201cumjetna\u201d, po mom je shva\u0107anju \u2013 besmislica. Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave nisu \u201cumjetnije\u201d od Francuske. Jugoslavija je 1950-ih, 1960-ih i 1970-ih bila prihva\u0107ena od mnogih svojih gra\u0111ana, koji su bili ponosni da dolaze iz me\u0111unarodno cijenjene zemlje, na \u010dinjenicu da su partizani u bitnome sami oslobodili zemlju, na politiku nesvrstanosti i samoupravljanja ili na to da su mogli putovati. Da je SKJ imao snage odustati od pozicije monopola i ideolo\u0161kih tabua te provesti procese demokratizacije dru\u0161tva i suo\u010davanja s pro\u0161lo\u0161\u0107u, povijest bi se vjerojatno odvila druga\u010dije. Naime, sve o \u010demu se dugi niz godina uop\u0107e nije raspravljalo, odjednom je 1980-ih izronilo u brojnim teorijama o zlo\u010dincima i \u017ertvama, \u010demu su ljudi bespomo\u0107no izru\u010deni. U praksi su \u0161anse za reformu dr\u017eave i dru\u0161tva bile vrlo male. Politi\u010dka klasa nije bila spremna odustati od svojih pozicija i na tome je sve propalo.<\/p>\n

Kriza nakon Tita nije pala s neba<\/strong><\/p>\n

Kako biste opisali proces modernizacije dru\u0161tva koji je Partija poku\u0161ala provesti? Sama obnova zemlje bila je, napisali ste, herojski zadatak, a Jugoslavija je bila \u201ckomad tre\u0107eg svijeta na rubu razvijenih dr\u017eava\u201d?<\/em><\/p>\n

Mislim da se u neposrednoj poratnoj fazi zemlja vrlo uspje\u0161no razvijala planskim, dakle politi\u010dki upravljanim gospodarstvom; koliko se toga promijenilo, mo\u017ee se vidjeti usporede li se tada\u0161nji statisti\u010dki podaci s onima otprije Drugoga svjetskog rata. Ali te su metode, koje su se oslanjale na drasti\u010dno iscrpljivanje resursa, u jednom trenutku morale dosegnuti svoje granice. Kao i u drugim socijalisti\u010dkim zemljama, stajalo se pred zadatkom preoblikovanja vrlo ekstenzivnog u intenzivno gospodarstvo. Nijedna socijalisti\u010dka dr\u017eava nije taj proces savladala, pa ni Jugoslavija, iako su 1960-ih provedene gospodarske reforme koje su bile svojevrsni kompromis. Nije uvedeno tr\u017ei\u0161no gospodarstvo, nego samo neki njegovi elementi, kojima su pak proturje\u010dile druge \u010dinjenice, poput regulacije cijena. Nastala je neobi\u010dna mje\u0161avina koja nije mogla dobro funkcionirati. Poku\u0161aj izgradnje socijalisti\u010dkoga tr\u017ei\u0161nog gospodarstva je propao.<\/p>\n

U posljednje vrijeme ovda\u0161nji lijevi intelektualci zastupaju tezu \u2013 oslanjaju\u0107i se na Susan Woodward, Catherine Samary i druge \u2013 po kojoj su ugovori s MMF-om i posljedi\u010dne mjere \u0161tednje vlade Milke Planinc uvelike odgovorni za uni\u0161tenje Jugoslavije, tvrde\u0107i da je nacionalizam logi\u010dna posljedica takve politike u multinacionalnoj dr\u017eavi. Vi odbacujete tu tvrdnju?<\/em><\/p>\n

Mislim da je tu rije\u010d o teorijama urote koje obja\u0161njenje i krivnju tra\u017ee u vanjskim faktorima. Ne smijemo mije\u0161ati uzrok i posljedice: na po\u010detku stoji velika kriza, a ne mjere \u0161tednje. Milka Planinc je naknadno u jednom intervju objasnila zbog \u010dega nije uspjela. To nije bio MMF, nego dogmatici koji su je odmah osumnji\u010dili kao \u0161pijuna MMF-a. Vodstvo SKJ dugo vremena uop\u0107e nije priznavalo postojanje krize, to se dogodilo tek na Trinaestom kongresu, u lipnju 1986., kada je to ve\u0107 svima bilo jasno. Nasljednik Milke Planinc, Branko Mikuli\u0107, tako\u0111er je mogao provesti tek parcijalne i nedovoljne reforme. Nije uspio kamatnu stopu dovesti na nivo da bude barem jedan posto iznad stope inflacije i reducirati enormni iznos koji je odlazio na Armiju. \u0160to se mene ti\u010de, tvrdnja da su prili\u010dno skromne mjere Milke Planinc, Branka Mikuli\u0107a i Ante Markovi\u0107a potpalile stanovni\u0161tvo i igrale bitnu ulogu u uni\u0161tenju Jugoslavije je apsurdna. \u0160to bi bila alternativa? Da se nastavilo kao dotad, rezultat bi na kraju bio isti. Markovi\u0107 nije, kao i njegovi prethodnici, propao zbog bijesa stanovni\u0161tva izazvanog mjerama \u0161tednje, nego zbog bojkota i opstrukcija svojih politi\u010dkih protivnika. Unato\u010d mjerama \u0161tednje, on je bio relativno omiljen u stanovni\u0161tvu, \u0161to su njegovi protivnici do\u017eivljavali kao prijetnju.<\/p>\n

\u0160to su uzroci krize? Tvrdite da se problem sastojao u tome da su zapadne banke 1970-ih Jugoslaviji izdale previ\u0161e kredita?<\/em><\/p>\n

Kriza nakon Titove smrti nije pala s neba, ona je imala dugu pretpovijest. Jugoslavija je imala kroni\u010dni deficit vanjskotrgovinske razmjene, \u0161to je potpomoglo gomilanje vanjskog duga, \u010demu treba dodati i veliko unutra\u0161nje zadu\u017eenje, jednako vanjskom. Mnoga jugoslavenska poduze\u0107a nisu bila me\u0111unarodno konkurentna i poslovala su s minusom. Kona\u010dno, goleme koli\u010dine novca ulo\u017eene su u besmislene investicije, poput bespotrebnih presti\u017enih objekata. Strani su kreditori trebali obratiti vi\u0161e pozornosti na ekonomske pretpostavke, \u0161to im se mo\u017ee i mora predbaciti. Postojali su i eksterni faktori, poput naftne krize, ali ona je pogodila i druge zemlje i ne mo\u017ee biti obja\u0161njenje. Velika jugoslavenska kriza ponajprije je doma\u0107eg porijekla.<\/p>\n

Samoupravljanje tra\u017ei novog \u010dovjeka<\/strong><\/p>\n

Slovenski ekonomist Jo\u017ee Mencinger ustvrdio je da postoje paralele izme\u0111u dana\u0161nje krize u Europskoj uniji i krize u biv\u0161oj Jugoslaviji: u oba je slu\u010daja rije\u010d o ekonomskim nejednakostima unutar uglavnom konfederalne strukture?<\/em><\/p>\n

Izme\u0111u tih kriza postoji \u010ditav niz paralela, kao i razlika. Glavna je razlika da politi\u010dari u EU-u jo\u0161 uvijek poku\u0161avaju pregovorima izna\u0107i kompromis. Naravno, \u0161to je vi\u0161e dr\u017eava \u010dlanica, taj je proces te\u017ei. O tome se raspravljalo i u sklopu protekle predizborne kampanje za Europski parlament. Moramo uvijek iznova razmisliti \u0161to treba napraviti da se razlike ne bi pove\u0107avale i da dru\u0161tveno nezadovoljstvo ne bi raslo.<\/p>\n

Postoje mi\u0161ljenja da \u0107e prostor biv\u0161e federacije biti samo siroma\u0161na periferija i tr\u017ei\u0161te za visokoindustrijaliziranu jezgru EU-a i da \u0107e trpjeti od dramati\u010dnog iseljavanja?<\/em><\/p>\n

Sigurno je da \u0107e u predvidljivoj budu\u0107nosti unutar EU-a postojati jasne razlike. Na primjeru Njema\u010dke vidi se da \u0107e, i uz preraspodjelu golemih sredstava, trebati mnogo vremena da se izjedna\u010de razlike izme\u0111u isto\u010dnih i zapadnih dijelova. U biv\u0161oj Jugoslaviji nisu postojale samo razlike izme\u0111u sjevernih i ju\u017enih, nego i unutar pojedinih republika, a te razlike nije uspjela prevladati ni prva ni druga zajednica. EU posve\u0107uje regionalnim potporama veliku pozornost i daje sredstva, ali to su dugotrajni procesi. Oni koji vjeruju da bi bez \u010dlanstva u Uniji i\u0161lo br\u017ee, \u017eive, po mom mi\u0161ljenju, u velikoj iluziji. Iseljavanje je postojalo i bez EU-a. U proteklih sto godina milijuni ljudi napustili su prostore biv\u0161e Jugoslavije. Kriti\u010dari EU-a morali bi odgovoriti na pitanje \u0161to bi bila alternativa. Ne vidim nikakav uvjerljiv odgovor. Zapanjuju\u0107e je da se zaboravlja kako je Unija sve dosada\u0161nje konflikte rije\u0161ila barem napola i isklju\u010divo putem pregovora a ne ratom, \u0161to bi ljudi u biv\u0161oj SFRJ trebali znati cijeniti.<\/p>\n

Pi\u0161ete da je Jugoslavija za mnoge predstavljala nadu u ostvarenje socijalizma s ljudskim likom, potom vode\u0107u zemlju Pokreta nesvrstanih i dr\u017eavu koja je na uzoran na\u010din ostvarila zajedni\u010dki \u017eivot vi\u0161e naroda. S druge strane, tvrdite da nijedna od dr\u017eava sljednica ne\u0107e sama biti u stanju savladati izazove 21. stolje\u0107a ili imati zna\u010denje kakvo je imala biv\u0161a Jugoslavija. Kako biste danas ocijenili Jugoslaviju?<\/em><\/p>\n

Uvijek sam bio pobornik Jugoslavije. Bilo je jasno da je podjela zemlje mogu\u0107a samo uz upotrebu sile, a ne vidim nikakve prednosti da na teritoriju veli\u010dine nekada\u0161nje Zapadne Njema\u010dke danas postoji sedam dr\u017eava, od kojih su neke jo\u0161 daleko od toga da budu konsolidirane. Ne samo postjugoslavenske, nego i druge europske dr\u017eave mogu se u 21. stolje\u0107u potvrditi samo ako prevladaju granice nacionalnih dr\u017eava. Koncept homogene nacionalne dr\u017eave nije prikladan za sada\u0161njost i budu\u0107nost, a cijena koja je za uni\u0161tenje Jugoslavije pla\u0107ena obrnuto je proporcionalna onome \u0161to je time dobiveno.<\/p>\n

Kako ocjenjujete samoupravljanje? Pi\u0161ete da je ono bilo odva\u017ean, ali manjkav eksperiment radikalne demokratizacije dru\u0161tva i gospodarstva te da dru\u0161tvo koje bi moglo ostvariti samoupravljanje kakvo je bilo zami\u0161ljeno u Jugoslaviji ne postoji i nije postojalo. Bi li, teoretski, sistem funkcionirao da ga nije blokirala golema i neefikasna birokracija?<\/em><\/p>\n

Gajio sam velike simpatije za samoupravljanje i njegovu viziju samoodre\u0111enja ljudi koji samostalno odlu\u010duju. Mogu si predo\u010diti da u malim, preglednim zajednicama ili pogonima takav model mo\u017ee sasvim dobro funkcionirati. Problem su velika poduze\u0107a, koja u nacionalnim ili internacionalnim, pa i globalnim kontekstima od samoupravlja\u010da zahtijevaju izvanredne sposobnosti i znanja. Oni bi trebali znati odvagnuti izme\u0111u osobnih interesa, vlastitoga radnog mjesta, razumnog dohotka i raznih pogodnosti za radnike na jednoj strani, a na drugoj izme\u0111u interesa poduze\u0107a, pa i makroekonomskih izazova. To je, naravno, ekstremno te\u0161ko. Tvrdim da ne postoji nijedno dru\u0161tvo na svijetu koje bi zaista moglo ostvariti tako ne\u0161to. Osim toga, koli\u010dina vremena utro\u0161ena na te procese je enormna. \u010cak si ni neko bogato dru\u0161tvo ne mo\u017ee to dugoro\u010dno priu\u0161titi, jer uskoro vi\u0161e ne bi bilo bogato, a Jugoslavija nije bila naro\u010dito bogata. Golema i neefikasna birokracija je sasvim sigurno bila problem, ali problem je bilo i samoupravljanje kao takvo. Ono je moglo funkcionirati samo u slu\u010daju da je postojao i novi \u010dovjek, a takvoga uzalud \u010dekamo ve\u0107 stolje\u0107ima.<\/p>\n

Skandalozni antisemitski stereotipi u \u201cBespu\u0107ima\u201d<\/strong><\/p>\n

Isti\u010dete da su se interesi elita razlikovali od interesa stanovni\u0161tva, \u0161to nalikuje ra\u0161irenoj tezi da je rat 1990-ih bio samo svojevrsni izgovor za plja\u010dka\u0161ku privatizaciju, a Franju Tu\u0111mana opisujete kao \u201ckrivog \u010dovjeka u krivom vremenu i na krivom mjestu\u201d, koji je ugledu svoje zemlje na\u0161tetio kao \u201cnijedan vode\u0107i hrvatski politi\u010dar od Drugoga svjetskog rata\u201d?<\/em><\/p>\n

Za mnoge sudionike postjugoslavenskih ratova zaista je bila rije\u010d o plja\u010dki. \u0160to se elita ti\u010de, radilo se, naravno, i o raspolaganju dru\u0161tvenim resursima, ali bilo je i \u201cidealista\u201d koje su primarno zanimali utjecaj i pravo na raspolaganje istinom o pro\u0161losti i sada\u0161njosti. Tu\u0111man je bio \u010dovjek okrenut pro\u0161losti i uvjeren u predod\u017ebe 19. stolje\u0107a o nacionalno homogenim dr\u017eavama. Nacionalisti\u010dki i antisemitski stereotipi iz njegove knjige \u201cBespu\u0107a povijesne zbiljnosti\u201d su skandalozni, kao i njegov poku\u0161aj da rehabilitira usta\u0161ku dr\u017eavu, ako ve\u0107 ne nu\u017eno i usta\u0161ki re\u017eim. Pritom je bagatelizirao njene zlo\u010dine i tolerirao simbole, a tu je i ideja pomirbe fa\u0161ista i antifa\u0161ista. Da ne govorimo da mu je nedostajao svaki senzibilitet za situaciju Srba u Hrvatskoj. Kona\u010dno, tu je i njegova, da se izrazimo oprezno, ambivalentna politika prema Bosni i Hercegovini.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Holm Sundhaussen: Gajio sam velike simpatije za samoupravljanje<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-147903","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/147903","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=147903"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/147903\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=147903"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=147903"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=147903"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}