{"id":147523,"date":"2014-05-29T09:49:15","date_gmt":"2014-05-29T07:49:15","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=147523"},"modified":"2014-05-30T10:10:01","modified_gmt":"2014-05-30T08:10:01","slug":"ko-je-bio-dobrica-cosic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/05\/29\/ko-je-bio-dobrica-cosic\/","title":{"rendered":"Ko je bio Dobrica \u0106osi\u0107"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: Sa\u0161a Ili\u0107<\/strong><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/05\/Dobrica-Cosic.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-147524\" title=\"Dobrica \u0106osi\u0107\/Telegraf\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/05\/Dobrica-Cosic-300x219.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"219\" \/><\/a>Odlazak Dobrice \u0106osi\u0107a ostao je u senci dramati\u010dnih poplava, a naslovna strana Politike od 19. maja bila je kadrirana u \u0107osi\u0107evskom maniru, kao nacionalna tragedija: Na levoj strani bio je \u0106osi\u0107ev portret, dok je na desnoj bila objavljena velika fotografija njegovog anonimnog vr\u0161njaka u \u010damcu, koji je plutao poplavljenim obrenova\u010dkim ulicama. Mediji ipak nisu propustili da objave poslednji pozdrav velikanu, jedni \u017eale\u0107i za njim a drugi nastoje\u0107i da rezmiraju njegove knji\u017eevne u\u010dinke. Autori \u010dlanaka, gotovo sinhrono, nisu propustili priliku da njegove kriti\u010dare nazovu la\u017eovima i bolesnicima (Politika), arivistima i lovcima na grantove (Vreme). Svejedno, usudi\u0107u se da iznesem svoje vi\u0111enje stvari uprkos \u0161krgutanju zuba novih bardova.<\/p>\n<p>Uistinu, \u0106osi\u0107ev politi\u010dki rad po\u010dinje najpre u Rasinskom patizanskom odredu tokom Drugog svetskog rata, a knji\u017eevni u terenskoj redakciji Mladog borca \u2013 glasila Ujedinjenog saveza antifa\u0161isti\u010dke omladine Jugoslavije. \u010casopis je pokrenut 1944. i izlazio je do 1951. U njemu je mladi partizanski komesar objavio prve proze i sa tim simboli\u010dkim kapitalom, u\u0161ao je u Agitprop i CK KPS i postao funkcioner u rangu republi\u010dkog ministra kulture. Obavljao je mnogobrojne politi\u010dke funkcije, javne i tajne tokom pola veka, od poslanika, preko agenta partije u vreme Ma\u0111arske revolucije 1956. do \u201c\u0161efa opozicije\u201d i predsednika SRJ. Njegov obiman izve\u0161taj (objavljen je samo manji deo u knjizi Sedam dana u Budimpe\u0161ti) iz revolucionarne ma\u0111arske prestonice umnogome je doprineo da Tito i rukovodstva zauzmu \u010dvrst stav spram doga\u0111aja u susednoj zemlji. Pre toga, \u0106osi\u0107 je obavio jednu tajnu misiju, pristav\u0161i da otputuje na Goli otok i izvesti rukovodstvo o stanju \u201cljudski prava\u201d u tom logoru. O tome \u0107e progovoriti tek \u010detrdeset godina kasnije u pero svom li\u010dnom biografu \u2013 Slavoljubu \u0110uki\u0107u (\u010covek u svom vremenu, 1989). Kao srbijanski partijski aparat\u010dik, bio je privr\u017een Aleksandru Rankovi\u0107u, za kog je vezao svoju politi\u010dku sudbinu, a preko njega i za Slu\u017ebu bezbednosti na \u010dijem \u010delu je stajao Rankovi\u0107, sve do Brionskog plenuma 1966. Do tada je drug Marko, kao i premijer Vu\u010di\u0107 danas, bio \u0161ef svih policijskih i tajnih slu\u017ebi. \u0106osi\u0107eva veza sa Rankovi\u0107em bila je pre svega zasnovana na zajedni\u010dkoj kosovskoj politici, koja se sprovodila unutar Slu\u017ebe. Smena Rankovi\u0107a uticala je da se \u0106osi\u0107 1968. usportivi rukovodstvu SKJ, otvoriv\u0161i pitanje Kosova koje je oslobo\u0111eno uticaja Rankovi\u0107a nastavilo svoj put ka autonomiji. Politi\u010dka likvidacija Rankovi\u0107a, me\u0111utim, bila je samo vidljivi deo spektra promena. U tom periodu, Slu\u017eba je pretrpela ozbiljne transformacije i cepanja, naro\u010dito u Srbiji i na Kosovu (Zanimljivo svedo\u010denje o doga\u0111ajima na Kosovu, nakon smene Rankovi\u0107a, ostavio je \u0160keljzen Mali\u0107i u knjizi Kosovo i raspad Jugoslavije). \u010citava garnitura politi\u010dara-bezbednjaka je smenjena a njihovo ponovno, dodu\u0161e neformalno organizovanje obavio je upravo Dobrica \u0106osi\u0107, postav\u0161i politi\u010dkim liderom otpadnika i gre\u0161nika Slu\u017ebe, \u010diji \u0107e resantiman eskalirati nakon Ustava iz 1974. Budu\u0107i da je u\u017eivao zvani\u010dni status disidenta, kakav nije bio poznat ni u jednoj komunisti\u010dkoj zemlji Isto\u010dnog bloka, \u0106osi\u0107 je najpre preselio svoju akumuliranu mo\u0107 u odaje SANU, a potom u SKZ, odakle je nastavio da vodi rankovi\u0107evsku politiku. Budu\u0107i da je bio naklonjen literaturi i povesti, \u0106osi\u0107 je kao preduzimljivi agitpropovac, organizovao koncept knji\u017eevnog i istorijskog odeljenja SANU po uzoru na Slu\u017ebu. Naime, akademici su morali da pro\u0111u nacionalnu trija\u017eu kako bi svakog \u010dasa mogli da budu (zlo)upotrebljeni za srpsku stvar. Isto se dogodilo i sa SKZ-om, na \u010diji rad i izdava\u010dki program je uticao do dana\u0161njih dana. \u0106osi\u0107 je izvr\u0161io trajnu vojnu mobilizaciju srpske kulture, \u010diji je epicentar o\u010digledan u osamdesetim godinama. Klju\u010dna re\u010d njegovog projekta bila je \u201cKosovo\u201d, dok se politi\u010dki operativni sistem zasnivao na re\u0161avanju srpskog nacionalnog pitanja. Za potrebe svog programa, koordinirao je rad desetine akademika na zajedni\u010dkom projektu pisanja programskog teksta za budu\u0107nost srpske politike, koji je ostao poznat pod nazivom Memorandum SANU (1986), dok je svako od tih akademika ponaosob dao enorman doprinos \u0106osi\u0107evom programu. Neki od njih bili su izuzetni stru\u010dnjaci u svojim oblastima, ali su pod paskom \u0106osi\u0107eve militarizacije kulture skrenuli na kolosek nacionalizma i zauvek propali kao nau\u010dnici. Takav je bio slu\u010daj dr Dimitrija Bogdanovi\u0107a i dr Radovana Samard\u017ei\u0107a. Bilo je o\u010digledno da je Dobrica \u0106osi\u0107, koriste\u0107i svoju politi\u010dku mo\u0107, pot\u010dinjavao intelektualce poput Nikoli\u0161a, Mihiza, Medakovi\u0107a, Isakovi\u0107a i trasirao njihov rad. O tome je ostavio va\u017ene zapise u knjizi Mi\u0107a Popovi\u0107, vreme, prijatelji. No trebalo bi imati u vidu da su sva \u0106osi\u0107eva prijateljstva bila vojno subordinisana, tj. znalo se da svi oni rade za njega, a da im on za to uzvra\u0107a milo\u0161\u0107u delegiranja poslova od nacionalnog zna\u010daja. Tako se gradio i kanon savremene srpske knjie\u017evnosti.<\/p>\n<p>Drugi e\u0161alon njegovih kadrovika regrutovao se iz Udru\u017eenja knji\u017eevnika Srbije, me\u0111u kojima su \u201cnajdarovitiji\u201d, poput Matije Be\u0107kovi\u0107a, tokom vremena prelazili na dvor, tj. u SANU. Srbijanska kulturna infrastruktura je kona\u010dno oblikovana tokom osamdesetih godina, upravo pod uticajem ovog lobija, koji je do danas ostao da upravlja kulturnim resursima. Tokom osamdesetih godina, \u0106osi\u0107 je uspeo da upregne u svoj pogon mnoge kulturne manifestacije i festivale poput Vukovog sabora u Tr\u0161i\u0107u, o \u010demu je odli\u010dno pisala Dajana \u0110edovi\u0107, pokazav\u0161i izlo\u017ebom dokumenata i fotografija iz druge polovine osamdesetih kako je tekao proces aproprijacije kulture za potrebe nacionalisti\u010dke politike. Nimalo slu\u010dajno, na jednoj od tih fotografija, u \u0106osi\u0107evom dru\u0161tvu \u0107e se pojaviti budu\u0107i kontroverzni biznismen Miroslav Mi\u0161kovi\u0107, obojica na istorijskom nacionalnom zadatku. Tih godina, \u0106osi\u0107 je uspeo da pridobije i pisce poput Mome Kapora, ali kako \u0107e se pokazati i Milorada Pavi\u0107a i Borislava Peki\u0107a. Njegov bliski saradnik i urednik, pisac Vidosav Stevanovi\u0107 \u0107e se otrgnuti iz njegovog zagrljaja, dok \u0107e Mirko Kova\u010d ostaviti nezaobilazne eseje za razumevanje katastrofalnog u\u010dinka ove politi\u010dke figure u nedavnoj pro\u0161losti Srbije i Jugoslavije.<\/p>\n<p>Klju\u010dan trenutak u karijeri Dobrice \u0106osi\u0107a bilo je prepoznavanje Slobodana Milo\u0161evi\u0107a kao eksponenta koji je kadar da iznese njegovu viziju za re\u0161avanje srpskog pitanja. Nimalo slu\u010dajno, ustoli\u010denje Milo\u0161evi\u0107a, uz sekundiranje \u0107osi\u0107evske intelektualne elite, doga\u0111a se u vreme jubileja Kosovskog boja. Prvi zadatak novog vo\u0111e bio je upravo ukidanje autonomije Kosova i \u201cuspostavljanje policijskog reda\u201d u pokrajini. Samo zahvaljuju\u0107i Dobrici \u0106osi\u0107u, Milo\u0161evi\u0107 je ostao na vlasti nakon martovskih demonstracija 1991. Kao predsednik SRJ, \u0106osi\u0107 je bio i Vrhovni komandant Vojske SRJ (1992\/1993) i to u vreme eskalacije rata u Bosni. Imao je neposredni uticaj na Radovana Karad\u017ei\u0107a i generala Ratka Mladi\u0107a. Ne treba zaboraviti ni to da je upravo on bio glavni \u010dovek za formiranje srpskih nacionalisti\u010dkih partija u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, kao i Hrvatskoj, na \u010dije lidere i njihove odluke je neposredno uticao. Vrlo \u010desto, njegov dom na Dedinju, bio je ratni \u0161tab, odakle se komuniciralo sa ratnim komandantima u Bosni. Republiku Srpsku je smatrao svojom tvorevinom, a genocid u Srebrenici falsifikatom. Tako\u0111e, u vreme njegovog predsedni\u010dkog mandata, izvr\u0161ena je otmica i likvidacija muslimana na \u017eelezni\u010dkoj stanici u \u0160trpcima. Ali ni taj zlo\u010din kao ni mnogi drugi, u sudskim procesima nije oti\u0161ao dalje od ka\u017enjavanja nekolicine neposrednih izvr\u0161ilaca.<\/p>\n<p>Dobrica \u0106osi\u0107 je svoj poslednji intervju dao Nedeljniku 24. aprila ove godine, na mesec dana pre svoje smrti. U tom razgovoru sa novinarima, on je ponudio odgovor koji \u0107e verovatno srpski mediji i politi\u010dari prihvatiti kao univerzalnu floskulu. Naime, \u0106osi\u0107 je tom prilikom rekao da \u201cna Kosovo vi\u0161e ne vredi tro\u0161iti ni atom snage\u201d, kao i da je \u201cistorija to re\u0161ila mimo nas\u201d. Bilo je ovo njegovo poslednje poricanje vlastite odgovornosti za sve \u0161to je kao politi\u010dar u\u010dinio u svom veku. Ipak, ostalo je mnogo pisanih tragova o njegovom javnom i tajnom radu. Jedan deo njegovog javnog rada vezuje se za literaturu i o tome se zna gotovo sve. Bio je jedan od naj\u010ditanijih pisaca, budu\u0107i da je izgradio kulturni model koji mo\u017ee da apsorbuje samo takvu vrstu \u0161tiva. Laguna sada sprema novo izdanje \u010detvorotomnog Vremena smrti u susret godi\u0161njici Prvog svetskog rata, odakle je \u0106osi\u0107 izvukao svoju kara\u0111or\u0111evi\u0107evsko-pa\u0161i\u0107evsku tradiciju. Iako je, izme\u0111u ostalog, bio i pisac, nikada u \u017eivotu nije izgovorio re\u010denicu: \u201cOvo je moja poetika\u201d. Umro je sa re\u010denicom: \u201cMoja politika\u201d. Upravo je to bio Dobrica \u0106osi\u0107. I ni\u0161ta izvan toga.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/pescanik.net\/2014\/05\/ko-je-bio-dobrica-cosic\/\" target=\"_blank\">Pe\u0161\u010danik.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Klju\u010dan trenutak u karijeri Dobrice \u0106osi\u0107a bilo je prepoznavanje Slobodana Milo\u0161evi\u0107a<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-147523","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/147523","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=147523"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/147523\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=147523"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=147523"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=147523"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}