{"id":147397,"date":"2014-05-28T08:50:56","date_gmt":"2014-05-28T06:50:56","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=147397"},"modified":"2014-05-29T17:13:58","modified_gmt":"2014-05-29T15:13:58","slug":"uciti-od-jugoslavije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/05\/28\/uciti-od-jugoslavije\/","title":{"rendered":"U\u010diti od Jugoslavije"},"content":{"rendered":"

Autor: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Razgovor s Darkom Suvinom vodili smo povodom izlaska njegove knjige \u201cSamo jednom se ljubi: radiografija SFR Jugoslavije\u201d (izdava\u010d je Zaklada Roza Luksemburg za jugoisto\u010dnu Evropu), koja se dijeli i uz ovaj broj \u201cNovosti\u201d. Svjetski poznat teoreti\u010dar knji\u017eevnosti, stru\u010dnjak za Brehta i znanstvenu fantastiku, nakon \u0161to je predavao teatrologiju na Odsjeku komparativne knji\u017eevnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, godine 1968. odlazi u Kanadu, gdje provodi radni vijek kao profesor engleske i komparativne knji\u017eevnosti na McGill Universityju u Montrealu. Sedamdesetih godina bio je urednik \u201cScience Fiction Studies\u201d. Od njegovih brojnih radova najvi\u0161e je odjeknula knjiga \u201cMetamorphoses of Science Fiction: On the Poetics and History of a Literary Genre\u201d (1979; hrvatski prijevod \u201cMetamorfoze znanstvene fantastike\u201d 2010. objavio je Profil). Pi\u0161e i pjesme. Nakon umirovljenja 1999. \u017eivi u gradu Luki u Italiji. Nagra\u0111ivan za svoj rad u Kanadi, a sada i u Hrvatskoj, na na\u0161u scenu vratio se 2000-ih intervjuom za \u201cFeral\u201d (s ovim novinarom) i prijevodom knjige \u201cGdje smo? Kuda idemo? Za politi\u010dku epistemologiju spasa\u201d (Biblioteka Filozofska istra\u017eivanja 2006). Knjige mu se od tada i u nas prevode te sura\u0111uje s mnogim na\u0161im \u010dasopisima. U \u010dasopisu \u201cGordogan\u201d u nastavcima mu je iza\u0161la zanimljiva autobiografija \u201cMemoari jednog skojevca\u201d. Redovni je suradnik \u201cAktiva\u201d \u2013 priloga \u201cNovosti\u201d za teoriju prakse, u kojem su objavljena i dva rada sada dostupna i u knjizi \u201cSamo jednom se ljubi\u201d. Razgovor je vo\u0111en elektronskim putem.<\/em><\/p>\n

Za\u0161to knjiga o Jugoslaviji? \u0160to sve nije u knjizi, a \u0161to jest?<\/em><\/p>\n

U ovoj sam knjizi poku\u0161ao objediniti relevantne i dostupne dokaze sa sagledavanjem Socijalisti\u010dke Federativne Republike Jugoslavije \u2013 kako \u0107u kratko\u0107e radi zvati dru\u0161tvo 1945.-1989. (dalje SFRJ) \u2013 kao dijalekti\u010dke, naime proturje\u010dne i ne unaprijed zadane niti jednobojne putanje. Nasuprot divovskoj preuzetnoj samodopadnosti vladara i njihovih ideologa, dijalektika prepoznaje sjeme vjerojatne promjene i mogu\u0107eg preokreta. Jer pi\u0161em u doba nadmo\u0107nog, olovnog i zagu\u0161ljivog kontrarevolucionarnog pokrova. Ideolo\u0161ki, on name\u0107e obezvre\u0111enje cijele povijesti SFRJ ne samo kao lo\u0161e odra\u0111enog posla, nego i kao od samog po\u010detka pogre\u0161no zami\u0161ljenog ili \u010dak opasnog pothvata. A ipak, kada razmi\u0161ljam o projektu oslobodila\u010dke Jugoslavije, sje\u0107am se talijanske poslovice \u201ckada se stablo sru\u0161i, nema vi\u0161e hlada\u201d: izlo\u017eeni smo punoj silini kapitalisti\u010dkog opusto\u0161ivanja. Pretpostavka ove knjige stoga je: prvo, da je kriti\u010dki pregled zna\u010dajnih vidova SFRJ hitno potreban; kao Valter Benjamin, pi\u0161em knjige koje bih volio \u010ditati ali ih ne mogu na\u0107i. Drugo, da je kriti\u010dki utopijski horizont ispravan na\u010din da se prosudi otu\u0111enje i razotu\u0111enje. Utopija je najo\u0161trije, ali dvosjeklo oru\u0111e: kada je se shvati kao metodu i horizont, koja stalno uspore\u0111uje ostvarenja s mogu\u0107nostima i odabirom, onda je odli\u010dna, kada je se shvati kao stati\u010dko ostvarenje ili jo\u0161 gore dr\u017eavu, postaje ko\u010dnica i kona\u010dno pogubna.<\/p>\n

U ovakvom poku\u0161aju prvog teoretski obojenog pregleda mo\u017ee se u\u0107i samo u dugotrajne i sudbonosne tendencije. Pretpostavio sam Titov veliki izum nezavisnosti kao nu\u017ean za svako samoodre\u0111enje, te se ne bavim vanjskom politikom SFRJ, \u0161to isklju\u010duje, na\u017ealost, Titov drugi izum, \u201cpokret nesvrstanih\u201d izme\u0111u dva ratoborna bloka, a tako\u0111e i jake vanjske pritiske (prvo od SSSR-a, a zatim od svjetskog kapitalizma i njegovih institucija). Usto se knjiga ne bavi nacionalizmima, koji postaju sudbonosni tek od 1970-ih nadalje, a i tada iz klasnih potreba.<\/p>\n

Umjesto toga, razmatram kako slu\u017ebene i \u201clojalno opozicijske\u201d ideje (praksisovaca i Branka Horvata) tako i klasnu strukturu, KPJ\/SKJ, te samoupravljanje na raskr\u0161\u0107u ekonomike i politike. Crvena nit mog pristupa je Marksova hipoteza o klasnom otu\u0111enju ljudi i mogu\u0107nosti revolucionarnog razotu\u0111enja, u stalnoj povratnoj sprezi s podacima i vidovima SFRJ. Sve to zahtijeva sondiranje uz obilje materijala, kao i spoznajnu metodu koja radikalno sumnja u klasifikacijska na\u010dela neprijatelja.<\/p>\n

Krivulja uspona i pada SFRJ<\/strong><\/p>\n

\u0160to je centralna hipoteza knjige?<\/em><\/p>\n

Centralna hipoteza knjige jest da razotu\u0111enje ili o\u010dovje\u010denje stvarala\u010dkih potencijala ljudi zahtijeva pro\u017eimanje oslobodila\u010dkih vidova u ekonomici i u politici. Nakon osvajanja vlasti, ukidanje kapitalisti\u010dkog i dr\u017eavnog raspolaganja sredstvima proizvodnje valja upotpuniti potpunom samovladom ili samoodre\u0111enjem radnog naroda na svim nivoima odlu\u010divanja. Ako se ta dva vida ne razvijaju zajedno, dolazi do sterilnosti i propadanja. Dr\u017eim da je razvoj SFRJ sudbonosno odre\u0111en osnovnom klasnom suprotnosti izme\u0111u profesionalnih vladalaca u jezgru Partije, koji se negdje u 1960-tima pretvaraju u politokratsku oligarhiju, i radnim narodom koji je prihvatio i razvijao samoodre\u0111enje, po\u010dev\u0161i od prvog, ali nedovoljnog nivoa samoupravljanja u radnim jedinicama. Kako se vidi i u masovnim protestima 1980-ih, radni\u010dka klasa i dio inteligencije ostali su samoupravljanju vjerni do samog kraja. Selja\u0161tvo, masovna baza NOB-a i revolucije \u2013 mada uokvireno kvascem radnika i intelektualaca organiziranih u Komunisti\u010dkoj partiji \u2013 otu\u0111eno je potrebama akumulacije kapitala za razvoj brzo poslije rata, a definitivno od 1949. nadalje. Iz toga slijedi periodizacija SFRJ u obliku krivulje uspona i pada, ili sjaja i bijede, tj. otprilike:<\/p>\n

1\/ Pozitivni rast<\/em><\/p>\n

– oko 1945-52: poslijeratna obnova i konsolidacija, centralisti\u010dko stapanje Partije i dr\u017eave, komandna ekonomija odozgo nadolje;<\/em><\/p>\n

– oko 1952-61: uvo\u0111enje ograni\u010denog samoupravljanja, monolitno jedinstvo Partije i dr\u017eave se nastavlja, nagli ekonomski rast;<\/em><\/p>\n

2\/ Neodlu\u010dni zastoj<\/em><\/p>\n

– oko 1961-65\/66: protuofenziva konzervativne ve\u0107ine politokracije, koja je pred kraj ovog razdoblja samosvjesna vladaju\u0107a klasa;<\/em><\/p>\n

– oko 1966-72: mlaka borba u SKJ za izravnu demokraciju i pro\u0161irenje samoupravljanja do vladaju\u0107eg vrha izgubljena je, studentski protest odbijen je i grubo suzbijen; vladaju\u0107i monolit razlama se u policentrizam \u201crepubli\u010dkih\u201d sredi\u0161ta mo\u0107i, koja prihva\u0107aju okret prema slabo nadziranom principu profita i ve\u0107inom klize prema nacionalizmu; po\u010detak zna\u010dajnog ekonomskog pada;<\/em><\/p>\n

3\/ Sve br\u017ei pad<\/em><\/p>\n

– poslije 1972: stagnacija i improvizacije; nagli ekonomski pad, politi\u010dka represivnost. Ovaj jugoslavenski bre\u017enjevizam mogao bi se podijeliti u dvije faze \u2013 do Titove smrti tj. 1980, ja\u010danje uloge politokracije kao konfederacijske poliarhije, nakon 1980, sveop\u0107e slabljenje i kriza.<\/em><\/p>\n

Istina je da se sredinom 1970-ih svjetski poslijeratni polet \u2013 ukorijenjen u antifa\u0161izmu \u2013 iscrpio te je politika i ekonomija postajala sve vi\u0161e prijete\u0107om. No imao je pravo Branko Horvat da je temelj za krize polo\u017een iznutra, prije toga. Stoga u knjizi podrobno analiziram samo godine 1950-72., uz hipoteze o razdobljima prije i poslije toga.<\/p>\n

Najve\u0107i pomak u strukturi dru\u0161tva odigrao se kroz procese urbanizacije i proletarizacije.<\/em><\/p>\n

Osnovna nu\u017eda svih jugoslavenskih naroda bila je brza industrijalizacija. Sredstva za nju do\u0161la su iz \u201csocijalisti\u010dke prvobitne akumulacije\u201d, mnogo manje svirepe od kapitalisti\u010dke (od 16. stolje\u0107a do dan-danas), ali tako\u0111e neobi\u010dno naporne, i nu\u017eno eksploatatorske. Pritisci forsirane akumulacije umanjeni su savezom vladaju\u0107e partije s radnim klasama koje su sna\u017eno branile \u017eivotni standard, kao i zajmovima SAD-a i me\u0111unarodnog kapitalizma (1950-61 oko 2,5 milijarde dolara) uslijed geopoliti\u010dke va\u017enosti Jugoslavenske armije. Nevi\u0111eni ekonomski skok iz 18. u 20. stolje\u0107e ostvaren je za tri desetlje\u0107a, dakle tri-\u010detiri puta br\u017ee nego u kapitalizmu.<\/p>\n

Popratni veliki dru\u0161tveni pomak godina 1950-72. bio je prelaz nezaustavljive bujice od oko 1,5 do dva miliona seljaka u gradove. Godine 1969. selja\u0161tvo je u Jugoslaviji prvi put nakon neolitika palo na manje od polovine pu\u010danstva! Drugi veliki dru\u0161tveni pomak bila je ubrzana masovna proizvodnja prvog modernog proletarijata, kao i prve moderne inteligencije u ovom dijelu svijeta. U tom smislu sve dana\u0161nje gradske klase na ovom terenu poti\u010du iz socijalizma.<\/p>\n

Na kraju izvor dovoljne akumulacije kapitala nikada nije rije\u0161en. Kako raspodijeliti vi\u0161ak rada izme\u0111u industrijalizacije, obrane i standarda ostao je glavni \u010dvor, mjesto svih postignu\u0107a i nezadovoljstava.<\/p>\n

Koliko je plodonosna teza o singularnostima jugoslavenskog iskustva?<\/em><\/p>\n

Dubinske procese ispod povr\u0161ine povijesnog toka tuma\u010dim hipotezom o dvije grupe glavnih SFRJ singularnosti ili osobenosti. One se ra\u0111aju unutar napetosti izme\u0111u orijentacije prema plebejsko demokratskoj vlasti odozdo i orijentacije prema elitnoj, navodno \u201cavangardnoj\u201d, vlasti odozgo.<\/p>\n

Prva je grupa stvarala\u010dkih plebejskih osobenosti. Otpo\u010dela je kao narodna ili plebejska revolucija protiv fa\u0161izma, imperijalizma i eksploatacije, predvo\u0111ena Komunisti\u010dkom partijom, koja je stvorila sna\u017enu partizansku tradiciju \u201csna\u0111i se dru\u017ee\u201d ne samo u borbenim jedinicama, nego i u mre\u017eama nove teritorijalne vlasti i politi\u010dkih organizacija (kao \u017eena i omladine), pro\u017eetu dubinskim do\u017eivljajem samoopredjeljenja. Nastavila je nakon 1944\/45. kao pu\u010dki polet u obnovi razorene, ali oslobo\u0111ene zemlje. Kulminirala je u otcjepljenju od Staljina i ponovnom otkri\u0107u nekih vrhunskih kadrova da su im korijeni u partizanskoj primjeni marksovske samovlade i tradiciji Pari\u0161ke komune, \u0161to ih je odvelo na put ja\u010danja ni\u017eih centara vlasti sve do osnovnih mjesnih jedinica, kao i polaganog uvo\u0111enja samoupravljanja u nacionaliziranim poduze\u0107ima, uz kori\u0161tenje centralnog, ali potencijalno elasti\u010dnog planiranja (Kidri\u010dev model povratne sprege). Ova je grupa osobenosti uspostavila horizont etni\u010dkog bratstva i socijalisti\u010dke demokracije odozdo prema gore. To se mo\u017ee i\u0161\u010ditati kao oslobodila\u010dki povijesni blok ili pre\u0161utni savez KPJ s plebejskim klasama. Njegovo je glavno upori\u0161te bilo samoupravni sistem unutar proizvodnje i usluga. Godina 1960-ih samoupravljanje je po\u010delo venuti, a nisu se dozvolili otvoreni pritisci plebejskih klasa (radnog naroda) unutar jedne zaista socijalisti\u010dke demokracije odozdo.<\/p>\n

Druga je grupa samoubila\u010dkih klasnih osobenosti, prouzrokovana u\u010dvr\u0161\u0107enjem vladaju\u0107e klase koja se krajem 1960-ih pregrupirala dijelom kao uglavnom financijska \u201ctehnokracija\u201d, a dijelom kao tri ve\u0107e i tri-\u010detiri manje vladaju\u0107e klase u saveznim republikama, sprije\u010div\u0161i daljnju emancipaciju rada i javne (civilne) sfere, te ukinuv\u0161i efikasno planiranje. Bez drugog dru\u0161tvenog korijena, oslonili su se na me\u0111usobno zava\u0111ene nacionalizme. To se mo\u017ee i\u0161\u010ditati kao moralna i materijalna stagnacija vlasti koja je izgubila priklju\u010dak ka masovnim energijama odozdo, dok je ekonomija krparila izme\u0111u tr\u017ei\u0161ta bez okvirnog plana i neefikasno decentralizirane \u201ckomandne ekonomije\u201d. U nepovoljnoj me\u0111unarodnoj politi\u010dko-ekonomskoj klimi nakon sredine 1970-ih to je po pravilu dovelo do spremnosti podijeljenih oligarhi\u010dnih klasa da se pot\u010dine MMF-u i preobraze u sitne neokompradorske bur\u017eoazije u slu\u017ebi stranog financijskog kapitala.<\/p>\n

Hipotezu o singularnosti jugoslavenskog iskustva nisam izumio ja, ve\u0107 je bila \u0161iroko rasprostranjena i dominantna manje-vi\u0161e u cijelom svijetu 1949-72. Ja sam je samo dopunio negativnom hipotezom o drugoj singularnosti sloma, koja de facto poni\u0161tava prvu. Borba je uvijek mogu\u0107a<\/p>\n

A \u0161to je zapravo zna\u010dilo samoupravljanje? Je li ono propalo ili uspjelo?<\/em><\/p>\n

Samoupravljanje je po\u010delo s radni\u010dkim savjetima (dalje RS) u proizvodnji kao manevar vo\u0107stva KPJ da obnovi plebejsku suglasnost i sudjelovanje u ozbiljno ugro\u017eenoj zemlji nakon raskida sa SSSR-om, kao i da pove\u0107a produktivnost ne \u017ertvuju\u0107i pritom dru\u0161tvenu pravi\u010dnost. To je oslobodilo zna\u010dajne energije i pobudilo velika i\u0161\u010dekivanja. Kada je u 1950-tima ekonomija naglo porasla, radni\u010dki pritisak doveo je do prava veta RS-ova na imenovanje direktora i do vlasti da odlu\u010duju o raspodjeli radni\u010dkih prihoda; uskoro je samouprava pro\u0161irena na dr\u017eavnu poljoprivredu, trgovinu, gra\u0111evinstvo, transport i komunikacije, a zatim na obrazovanje, kulturu i zdravstvo. U 1960-tima borba se vodila o raspodjeli prihoda izme\u0111u poduze\u0107a i oporezivanja kojima su raspolagale dr\u017eavne vlasti. Na\u017ealost je napu\u0161ten radikalni projekt Borisa Kidri\u010da iz 1949-52. da se uvede \u201cdemokracija savjeta\u201d od dna pa sve do vrha, uz \u010dvrsto ali elasti\u010dno planiranje odre\u0111eno delegatima odozdo, te nikada nije razja\u0161njeno kako da se demokratski odlu\u010duje o politici investicija, cijenama, subvencijama i vanjskoj trgovini, nego je to ostala prerogativa dr\u017eavne vlasti.<\/p>\n

Samoupravni radni kolektiv bio je sastavljen od fizi\u010dkih radnika, tehni\u010dara, stru\u010dnjaka i \u010dinovnika s jednakim pravima odlu\u010divanja; nitko nije mogao biti otpu\u0161ten osim nakon detaljnih procedura i zbog jasnog li\u010dnog razloga (nerad itsl.). Kolektiv nije imao imovinskih prava nad poduze\u0107em, te mu vrijednost nije mogao smanjiti niti ga prodati; rezultati rada u proizvodnji ostvarivali su se prodajom na tr\u017ei\u0161tu. Po mom prora\u010dunu, 1950-58. \u010dlanstvo u RS-ovima ili njihovim potkomisijama doseglo je svakog osmog od preko tri miliona radnika. Dobiva se jasan utisak da su do 1972. radni\u010dki prihodi bili pristojni za porodice sa stanom, dok su za kvalificirane radnike i gornju polovinu namje\u0161tenika bili dobri, a za najvi\u0161e stru\u010dnjake i rukovodioce pokatkad rasko\u0161ni.<\/p>\n

Posebno su efikasni bili negdje do 1970. obrazovni programi tzv. radni\u010dkih univerziteta; izda\u0161no financirani, u 1967\/68. njih 236 odr\u017ealo je blizu 10.000 kurseva sa 311.000 u\u010desnika i preko 20.000 predavanja s dva miliona slu\u0161alaca. Radni\u010dki savjeti nisu predstavljali punu radni\u010dku kontrolu, po\u0161to su vlast dijelili s direktorom, \u010dije je imenovanje uvelike ovisilo o op\u0107inskim vlastima, a dvije tre\u0107ine \u010distog prihoda oduzimala je dr\u017eava bez ikakvog radni\u010dkog utjecaja. Usto su po pravilu u vlasti sudjelovali kvalificirani radnici, dok su ni\u017ee kvalificirani, kao i \u017eene, postali va\u017eni samo pri op\u0107em nezadovoljstvu, na primjer u \u0161trajkovima. No na svom vrhuncu, oko 1958-68., RS-ovi su doveli do zna\u010dajnog sudjelovanja zaposlenih u odre\u0111ivanju uslova na radnom mjestu i prihoda. Oni su vrlo dobro apsorbirali \u0161okove urbanizacije stvaraju\u0107i zajedni\u010dko opredjeljivanje i drugarsku brigu. Nakon toga, pretvorili su se, uprkos mnogo frazeologije, u svojevrsnu karikaturu.<\/p>\n

Ekonomski rezultati RS-ova bili su do 1968. vrlo dobri, ali su nakon toga naglo padali, jer su ovisili o makroekonomskim \u010dvori\u0161tima koja nisu bila rasplitana: u razdoblju 1960-70. realni proizvod po glavi zaposlenoga rastao je za 4,3 posto a \u010disti prihod za 6,8 posto godi\u0161nje, dok je 1979-85. proizvod opadao za 3,5 posto a prihod za 4,7 posto godi\u0161nje. Ta je faza naglog pada dovela do jake inflacije i dru\u0161tvene polarizacije izme\u0111u manjeg broja dobrostoje\u0107ih i \u0161a\u010dice vrlo imu\u0107nih (prvenstveno u Sloveniji, Hrvatskoj i donekle Srbiji), naspram osiroma\u0161enja radni\u010dke i srednje klase.<\/p>\n

Zaklju\u010dno, u kojem smjeru bi se, po vama, trebalo kretati prou\u010davanje Jugoslavije u budu\u0107nosti? I jo\u0161 odsudnije: koja je mogu\u0107a budu\u0107a korist i \u0161teta od njene historije za na\u0161 \u017eivot?<\/em><\/p>\n

Knjiga izvire iz pitanja, za mene li\u010dnoga, ali za mla\u0111e \u010ditaoce neposredno aktuelnog, jesu li revolucionarni horizonti oslobo\u0111enja imali ikakvog smisla? Zaklju\u010dak do kojeg sam do\u0161ao glasi: da, postojao je sna\u017ean smisao samoodre\u0111enja u njima, iako uvijek ugro\u017eavan, a kasnije izdan. Da bi se ova problematika reaktualizirala u sasvim drugim uslovima danas, valja sagledati ogromna postignu\u0107a povijesnog bloka radnog naroda u SFRJ, kao i ogromne gre\u0161ke njene vladaju\u0107e klase od 1960-ih nadalje. Pravo je imao Branko Horvat: jugoslavenski socijalizam \u2013 pa dakle i nezavisnost, a onda i jedinstvo, da ne govorim o bratstvu \u2013 opstaje ili propada sa samoupravljanjem sve do vrha dr\u017eave.<\/p>\n

U prou\u010davanju SFRJ treba nam dakle da tuce mladih ode u arhive, od Beograda do osnovnih \u201ckomuna\u201d, i prou\u010di podatke; a usto treba \u0161iroka me\u0111unarodna diskusija o tome kako njima lojalno baratati i prema kakvom horizontu. Kako vidimo zadnjih \u010detvrt stolje\u0107a na odli\u010dnom primjeru neokapitalizma, svaki je horizont doslovno poguban \u2013 donosi smrt \u2013 koji ne otvara vidike lak\u0161eg \u017eivota radnog naroda. A \u010ditaoci valja da na iskustvu vlastite ko\u017ee presude jesu li im pouke pro\u0161losti, kada se uza sve tabue barem do 1970-ih \u017eivjelo lak\u0161e i ljep\u0161e, upute za opredjeljenje i akciju. Nije najmanja pouka SFRJ, a osobito NOB-a i raskida sa Staljinom, da je borba uvijek mogu\u0107a, \u010dak i protiv hitlerizma.<\/p>\n

O\u010digledno je da u ovom prezrelom kapitalizmu nikakve dublje reforme nisu vi\u0161e mogu\u0107e. Ostaje dakle, i opet, izbor. Kapital i njegova civilizacija \u2013 sve vi\u0161e divlja\u010dko raubovanje \u2013 zna\u010di vladanje nad radom. Marksov komunizam zna\u010di samovladu rada nad sobom. Povijest je jo\u0161 uvijek u\u010diteljica koja daje smisla i perspektivu sada\u0161njici. Lo\u0161i u\u010ditelji, na primjer oni koji tvrde da su Paveli\u0107 ili Mihailovi\u0107 bili oslobodioci naroda, one\u010di\u0161\u0107uju mozgove. Dobri u\u010ditelji su sol zemlje.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jesu li revolucionarni horizonti oslobo\u0111enja imali ikakvog smisla? <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":147398,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-147397","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/147397","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=147397"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/147397\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/147398"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=147397"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=147397"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=147397"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}