{"id":147322,"date":"2014-05-27T13:47:00","date_gmt":"2014-05-27T11:47:00","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=147322"},"modified":"2014-05-27T14:34:37","modified_gmt":"2014-05-27T12:34:37","slug":"poplave","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/05\/27\/poplave\/","title":{"rendered":"Poplave"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Biljana Vankovska<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Tek iza\u0161li iz jo\u0161 jednog bratoubila\u010dkog izbornog \u201erata\u201c, podijeljeniji vi\u0161e nego ikada, sa nezalije\u010denim ranama od otrvonih strijela strana\u010dkih i etni\u010dkih vo\u017edova, gra\u0111ani Makedonije su do\u010dekali poplave u regionu na na\u010din koji je bio neo\u010dekivan i pun nade.<\/p>\n

Dok je vodena bujica gutala cijela sela i gradove u Srbiji, Bosni i Hravtskoj, ovde je isplivalo ne\u0161to \u0161to je bilo potisnuto ili za \u0161to smo mislili da je izgubljeno, jer ga nismo vidjeli u tako masovnom obliku i javno manifestovano. \u010cinilo se da je to neka duboka dobrota koju smo \u010duvali za ovakva vremena, pa se sada izlila u vidu sau\u010de\u0161\u0107a s unesre\u0107enim ljudima uz nesebi\u010dno davanje bez kalkulacija i bez o\u010dekivanja da se ne\u0161to dobije zauzvrat.<\/p>\n

Poplave, kao i ratovi, izbacuju na povr\u0161ini i najbolje i najgore iz ljudi i iz dru\u0161tva. Kako je nivo mutne vode rastao, tako su se po\u010dele nizati sve sna\u017enije emocije, pa \u010dak i neka euforija, a kao \u0161to to obi\u010dno i biva – one vode ka neracionalnim zaklju\u010dcima i nerealnim o\u010dekivanja. Neki su ve\u0107 vidjeli Jugoslaviju umivenu od krvi, vidjeli su poku\u0161aj povezivanja posva\u0111anih plemena, armije koje su po prvi put prelazile granice da bi civilima pru\u017eile pomo\u0107. Tek su neki vidjeli da voda nosi mine i ljudske ostanke iz masovnih grobnica, a i da su dana\u0161nje nesposobne dr\u017eave sau\u010desnici u ovoj novoj tragediji. Bilo je i takvih koji su se rugali onima koji su pokazali humanost, optu\u017euju\u0107i ih za nacionalnu neemancipovanost (od Jugoslavije).<\/p>\n

Preslikano na doma\u0107e konstelacije, takve su kvalifikacije trebale (in)direktno implicirati jugonostalgiju, tj. nemakedon\u0161tinu, ali i srbofilstvo i antialbanstvo. Skeptici su odmah pitali da li bi mobilizacija bila ovako \u0161iroka da je u pitanju bila Bugarska, na primjer. I obrnuto, sumnjali su da bi Srbi i ostali po\u017eurili da pomognu Makedoniji u slu\u010daj ovakve prirodne nepogode.<\/p>\n

Malo produbljenija analiza bi, ustvari, pokazala da nismo postali tako dobri ljudi kao \u0161to smo htjeli da vjerujemo. Nepovjerenje i balkanski kompleksi su jo\u0161 tu negdje, samo \u0161to su za tren potisnuti talasom humanosti… Ne mogu se zaboraviti i oni koji su moralizirali nadmeno i dijeleli lekcije da nije zdravo pokazivati toliku pozitivnu energiju i da je sve ve\u0107 pre\u0161lo granicu \u201edobrog ukusa\u201c, jer je skromnost vrlina.<\/p>\n

Ja li\u010dno nisam vidjela ni\u0161ta lo\u0161e u tome \u0161to su mnogu ljudi imali potrebu da na socijalnim mre\u017eama poka\u017eu da su bili uklju\u010deni u humanitarnu akciju; naprotiv, nakon dugo vremena vidjeli smo ne\u0161to \u0161to ima vi\u0161e smisla od postiranja slike \u0161oljica kafe, mezetluka, polugolih tijela ili uniformiranih lica s oru\u017ejem u ruci. Kamo sre\u0107e da u foto albumima na\u0161e djece bude vi\u0161e selfies kao uspomena i podsje\u0107anje da su njihovi roditelji u\u010dinili ne\u0161to dobro, pa makar to bilo i simboli\u010dno… Dobro\u010dinstvo je ne\u0161to \u0161to treba svima nama, pa se zato i sada hvatamo za njega kao davljenik za slamku, posebno otkako smo toliko zla ot\u0107utali, a i sada ga toleri\u0161emo, pa smo po\u010deli da vjerujemo da smo lo\u0161i i nesposobni za i\u0161ta dobro. Sa zlo\u010dinima iz nedavne pro\u0161losti se te\u0161ko suo\u010davamo, ali to nas jede iznutra. Sve dok se ne prolije po ulicama…<\/p>\n

Do antiklimaksa je do\u0161lo nakon ubistva maturanta koji je poku\u0161ao da uhvati drugog momka koji je poku\u0161ao da ukrade njegov bicikl. Slijedeli su takvi uli\u010dni nemiri i nasilje da nas je to za tren oka vratulo natrag u stari \u201efilm\u201c, u kome sve, pa \u010dak i sitni kriminal ima etni\u010dku pozadinu. Gledaju\u0107i masovne scene, neki su po\u017eeljeli poplavu koja bi i nas povezala u borbi za zajedni\u010dki opstanak… (Moram priznati da su me potsjetili na naivna uvjerenja da do raspada Jugoslavije i ratova iz 90-tih ne bi ni do\u0161lo da smo bili cilj agresije ili da smo u\u010destvovali na fudbalskom mundijalu.) Tako, na\u0161a \u201epoplava\u201c je bio talas osvetoljubivosti i divljanja onih koji su navodno \u201etugovali\u201c za preminulim Angelom i tra\u017eili pravdu, mada je po\u010dinilac ve\u0107 bio uhva\u0107en.<\/p>\n

Za razliku od onih nasmijanih lica koja su se slikala dok su donirala humanitarne pakete, an\u0111eli osvete su krenuli na proteste sa kapulja\u010dama, u namjeri da sakriju identitet, pa pretopljeni u razjarenu masu da uni\u0161tavaju \u0161to im se na\u0111e pod rukom. An\u0111eo je bio poznat (i makedonski), a Naser je postao simbol zla, za \u0161to su se pobrinuli i mediji, otkrivaju\u0107i etni\u010dki identitet dvojice mladi\u0107a. Po\u010deo je poznati hor u kome su ljudi tra\u017eili kolektivnu kaznu, pa i smrt \u010ditave populacije. Politi\u010dki i medijski piromani su bili u prvim redovima: jedni da optu\u017ee one iz suprotnog politi\u010dkog tabora da su organizovali proteste, a ovi drugi da doka\u017eu kako je re\u017eim zaista nasilan jer \u201etu\u010de svoj narod\u201c. Bilo je i intelektualaca koji su se uznemirili samo zbog \u201esvojih\u201c i za njihovo privatno vlasni\u0161tvo, prave\u0107i pore\u0111enja s nemirima nakon gostivarskog ubistva u kojima je bilo \u201esamo\u201c kamenovanje, a ne i paljevina vlasni\u0161tva onih iz druge etni\u010dke skupine, mada je govor mr\u017enje bio identi\u010dan dana\u0161njem.<\/p>\n

Sada kada su nemiri splasnuli, pojavili su se konkretni i naizgled artikulisani (razumni?) zahtjevi. Navodna gra\u0111anska inicijativa, izme\u0111u ostalog, tra\u017ei ru\u0161enje ili zatvaranje mostova koji povezuju makedonski i albanski dio naselja u kome se desilo ubijstvo. Tra\u017ee i \u201epromjenu zakona za pravo odbrane privatnog vlasni\u0161tva\u201c (vjerovatno misle\u0107i prije svega na odbranu bicikla i sli\u010dnih stvari, ali ne i na du\u0107ane koje su goreli ni krivi ni du\u017eni). Neki su eksplicitno zatra\u017eili garanciju prava za no\u0161enje vatrenog oru\u017eja, kad je ve\u0107 dr\u017eava nesposobna, \u0161to je bio samo eho zahtjeva albanskog politi\u010dara Zijadina Sele, koji je nekoliko dana ranije zatra\u017eio isto povodom nasilja nad albanskom porodicom Zekiri u jednom sasvim drugom naselju Skopja.<\/p>\n

\u010cini se da su se, kona\u010dno, Makedonci i Albanci slo\u017eili oko ne\u010dega…<\/p>\n

Ve\u0107ina gra\u0111ana je ostalo zbunjeno \u0161izofrenom situacijom na ovom \u010dudnom ostrvu usred poplavljenog regiona, na \u010dijim se bregovima sudaraju talasi dobrote i zla. Da li nakon svega mo\u017eemo\/smijemo sebe nazvati dobrim ljudima? U novonastaloj atmosferi je skoro nepristojno i pomenuti humanitarni anga\u017eman za regionalne svrhe, kada si neposoban za razum i empatiju u vlastitom dvori\u0161tu u kome si sveden na Makedonca ili Albanca. Kako na\u0107i pravu mjeru izme\u0111u solidarnosti i humanosti s nepoznatim i empatije i aktivizma u nesre\u0107noj situaciji koja nije rezultat prirodne nepogode?<\/p>\n

Rije\u010d je, naravno, o dvije sasvim razli\u010dite stvari, koje se nikako ne isklju\u010duju. Lako je biti Makedonac ili Albanac, a mnogo te\u017ee biti samo \u010dovjek nasuprot imperativima etni\u010dke pripadnosti koje ti svakodnevno name\u0107u. Podjednako lako je jednokratno pokloniti produkte u znaku solidarnosti s regionom, a mnogo te\u017ee \u017eivjeti zajedno s onima koji su ti najbli\u017ei, da njeguje\u0161 kulturu nenasilja i izgradi\u0161 pravnu dr\u017eavu. Porodicama Zekiri i Petkovski ne mo\u017ee pomo\u0107i sva humanitarna pomo\u0107 na svijetu. Njima, kao i svima nama, je potrebna funkcionalna dr\u017eava, koju treba izgraditi ako je i nema, a ne ru\u0161iti i ono malo \u0161to ima od nje.<\/p>\n

Kao \u0161to poplave nisu napravile sve nastradale automatski dobrim ljudima, tako i ova \u201enepogoda\u201c u Makedoniji nije napravila sve ljude automatski lo\u0161im. \u041eno \u0161to se mo\u017ee uraditi \u010dak i kada je dr\u017eava slaba i nesposobna, to je pru\u017eanje ruke susjedu i sposobnost razmi\u0161ljanja o svojoj, ako ne krivici, onda odgovornosti za ono \u0161to se de\u0161ava u dru\u0161tvu. Ako i mo\u017eemo ne\u0161to nau\u010diti od poplava, to je snaga gra\u0111anske samoorganizacije u funkciji dobra, upravo tada kada su se politi\u010dari pokazali nesposobni, korumpirani, i moralno i finansiski, pa \u010dak i kao profiteri od prirodnih nepogoda. Susjedi porodice Zekiri mogu stati u odbranu svojih albanskih susjeda, a nakon ubistva Angela Petkovskog, \u010diji je svjedok bio njegov otac s kojim je krenuo u potjeru za Naserom, svi o\u010devi bi morali razmisliti da li bicikl vrijedi kao jedna \u017eivot, da li \u0107e i dalje organizovati potjere za lopovima i juriti za njima sa svojim sinovima. Javnost, ali i novinari, bi se mogla prisjetiti prezumpcije nevinosti, a nova vlada u konstituisanju bi morala voditi ra\u010duna o tome da ne dopusti da se selo Gr\u010dac pretvori u novo Ara\u010dinovo.<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Prevod je autorkin<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nismo postali tako dobri ljudi kao \u0161to smo htjeli da vjerujemo<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-147322","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/147322","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=147322"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/147322\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=147322"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=147322"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=147322"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}