{"id":146775,"date":"2014-05-22T09:06:41","date_gmt":"2014-05-22T07:06:41","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=146775"},"modified":"2014-05-22T18:09:47","modified_gmt":"2014-05-22T16:09:47","slug":"dugorocna-stagnacija-i-nejednakost-u-sad-u","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/05\/22\/dugorocna-stagnacija-i-nejednakost-u-sad-u\/","title":{"rendered":"Dugoro\u010dna stagnacija i nejednakost u SAD-u"},"content":{"rendered":"

Autor: Kostas Vergopoulos<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>U moru rasprava o budu\u0107nosti kapitalizma talasanje nije uzrokovao neki od poznatih osporavatelja kapitalizma, nego jedan od najgorljivijih branitelja sistema \u2013 Lawrence Summers. Nekada\u0161nji predsjednik Harvarda istaknuo se svojom predano\u0161\u0107u deregulaciji bankarstva dok je bio na polo\u017eaju ministra financija za vrijeme druge Clintonove administracije (od 1999. do 2001. godine), a Barack Obama imenovao ga je za ravnatelja Nacionalnog ekonomskog vije\u0107a (National Economic Council, NEC), \u0161to je pozicija koju je dr\u017eao do 2010., nakon \u010dega pru\u017ea usluge savjetovanja svijetu financija (\u0161pekulativni fond menad\u017eerske firme D. E. Shaw isplatio mu je 5,2 milijuna eura izme\u0111u 2008. i 2009.), naro\u010dito na konferencijama na kojima svoje gostovanje napla\u0107uje po 135.000 dolara. Ukratko, nitko nije o\u010dekivao da bi Summers mogao postati glas protesta.<\/p>\n

Spomenute valove Summers je podigao 9. studenoga 2013. na godi\u0161njoj konferenciji Me\u0111unarodnog monetarnog fonda (MMF)[1] u Washingtonu. \u201c\u0160to ako se kapitalizam ne mo\u017ee reformirati i ako je zaglibio u dugoro\u010dnoj stagnaciji?\u201d pitao se ina\u010de dobar prijatelj bankara. \u201cPoku\u0161ali smo sve \u0161to smo mogli kako bismo obnovili rast, ali sistem odbija nastaviti kao prije.\u201d Ustanoviv\u0161i da, s obzirom na \u010dinjenicu da Federalne rezerve (efektivno ameri\u010dka centralna banka) ve\u0107 imaju gotovo nultu kamatnu stopu, jedva da ima dodatnog manevarskog prostora za ponovno pokretanje ekonomskih aktivnosti, Summers je iza\u0161ao u javnost s tezom koja je zasigurno sledila krv u \u017eilama svima koji su ga slu\u0161ali: \u201cMjehuri su mo\u017eda postali neizbje\u017ena cijena izbjegavanja najve\u0107eg rizika od deflacije i masovne strukturne nezaposlenosti.\u201d<\/p>\n

Nekoliko osnovnih indikatora koji pokazuju pad obja\u0161njavaju Summersovo turobno raspolo\u017eenje: pad prirodne kamatne stope*, tj. profita ne posustaje ve\u0107 tri desetlje\u0107a; zatim kontrakcija doma\u0107e potra\u017enje od 1980-ih; naposljetku stagnacija, pa \u010dak i regresija produktivnih investicija i bruto investicija u fiksni kapital od 2001. godine, usprkos masovnim injekcijama monetarnih stimulansa koje je provodio najprije Alan Greenspan, a potom i njegov nasljednik na \u010delu Federalnih rezervi, Ben Bernanke.[2]<\/p>\n

Posljedica toga je da, htiju\u0107i osigurati vlastiti opstanak, vlasnici kapitala nisu vi\u0161e \u017eeljeli maksimirati svoje profite pove\u0107anjem proizvodnje, nego pove\u0107anjem svojeg dijela dodane vrijednosti* \u2013 makar i po cijenu kontrakcije rasta. Sistem je dospio u tjesnac za koji nema adekvatnog lijeka, dok istovremeni porast socijalnih napetosti prijeti dodatnim naru\u0161avanjem njegova zdravlja. S jedne strane, radi se o porastu nejednakosti koji izjeda srednju klasu, a koja navodno jam\u010di stabilnost dru\u0161tva, institucija i demokracije; s druge strane, rije\u010d je o masovnoj nezaposlenosti koja istovremeno ima za posljedicu i gubitak prihoda (za dr\u017eavu) i potencijalnog profita (za kapital).<\/p>\n

Burne reakcije neoliberalne desnice<\/strong><\/p>\n

\u010cim su u studenome pro\u0161le godine zajedno izre\u010dene rije\u010di \u201cstagnacija\u201d i \u201cdugoro\u010dna\u201d, reakcije su po\u010dele plju\u0161tati sa svih strana. Reakcije progresivaca su smu\u0161ene, razo\u010darani su \u0161to se moraju slo\u017eiti sa Summersom u opa\u017eanju da se kapitalizam, na kakvome su zasnovane ideologije njihovih protivnika, ne mo\u017ee reformirati; konzervativci su pak reagirali o\u010dekivano negativno na \u010dinjenicu da jedan od njih otvoreno gaji sumnju u sistem. Disident Summers na to im je odgovorio da \u201cne valja mije\u0161ati predvi\u0111anja s preporukama\u201d.[3]<\/p>\n

Ispo\u010detka se na Summersov strah gledalo kao na odraz dijagnoze koju je tijekom 1930-ih postavio ameri\u010dki ekonomist Alvin Hansen (1887. \u2013 1975.)[4]. Me\u0111utim, \u201cdugoro\u010dna stagnacija\u201d kakvu je Hansen zami\u0161ljao proizlazi prije svega iz usporenja demografskog rasta i iscrpljivanja velikih tehnolo\u0161kih inovacija koje su kadre udahnuti nov \u017eivot ekonomskom sistemu. Pored toga, njegova se analiza oslanjala na teoriju Johna Maynarda Keynesa, pesimisti\u010dnog u pogledu budu\u0107nosti kapitalizma, ali svejedno uvjerenog da bi se kriza morala (i mo\u017ee) izbje\u0107i. Ipak, Summers se ne poziva ni na demografske \u010dimbenike, ni na nekakvo usporenje u razvoju novih tehnologija: svoju procjenu zasniva na empirijskoj bilanci protekla tri desetlje\u0107a.<\/p>\n

Neoliberalna desnica predbacuje mu da je pobrkao uzrok i posljedicu: financijski mjehuri ne stimuliraju rast, ve\u0107 dovode do zastoja; slabi ekonomski rezultati zapadnih zemalja ne mogu se obja\u0161njavati stupnjem njihove zadu\u017eenosti, \u0161tovi\u0161e, oni je poti\u010du. Lorenzo Bini Smaghi, biv\u0161i \u010dlan vije\u0107a Europske centralne banke (ECB), tako procjenjuje da \u201cmjere \u0161tednje nisu te koje slabe rast, nego va\u017ei obrnuto: slabost rasta \u010dini mjere \u0161tednje nu\u017enima\u201d.[5] Neki idu toliko daleko da Summersa napadaju Keynesom koji je pozivao ni manje ni vi\u0161e nego na \u201ceutanaziju rentijera\u201d, dok bi se toleriranje financijskih mjehura koje Summers sugerira kao cijenu poticanja rasta ekonomije svodilo upravo na suprotno \u2013 na servisiranje rentijera.[6]<\/p>\n

Kada je biv\u0161i ministar financija SAD-a pozvao na ponovno uvo\u0111enje \u201ckreposnog kruga\u201d rasta, njegovi ortodoksni kriti\u010dari suprotstavili su mu vrline \u201cop\u0161irnih mjera \u0161tednje\u201d koje pripremaju ekonomski procvat \u201csaniranjem\u201d temelja ekonomije. A ako je trenutni problem doista dugoro\u010dne prirode, argumentiraju, to iziskuje i rje\u0161enja koja nisu puki \u201chokus-pokus\u201d. Evo samo nekoliko primjera iznesenih strukturnih rje\u0161enja: sni\u017eavanje poreznih nameta poduze\u0107ima ili, kako su to formulirali ameri\u010dki republikanci, \u201cosloba\u0111anje ekonomije od prevelike te\u017eine socijalne dr\u017eave\u201d koju opisuju kao \u201cnajskuplju na svijetu\u201d.[7] Drugi, poput harvardskog profesora Kennetha Rogoffa, sugeriraju da slabi rast od 2008. godine nije odraz dugoro\u010dnog trenda, nego nemogu\u0107nosti vladaju\u0107ih da upravljaju dugom ne naru\u0161avaju\u0107i pritom rast.[8]<\/p>\n

Iz progresivnog tabora, Paul Krugman, dobitnik Nagrade \u0160vedske banke za ekonomske znanosti u sje\u0107anje na Alfreda Nobela, sla\u017ee se sa Summersovim nalazima, ali odbija njegov zaklju\u010dak: shva\u0107anje stagnacije kao \u201cnove norme\u201d kapitalisti\u010dkog sustava.[9] Prema njemu, pogre\u0161no je misliti da su upotrijebljena sva mogu\u0107a sredstva za ekonomski oporavak: dosad su kori\u0161teni samo monetarni mehanizmi, odnosno sni\u017eavanje kamatnih stopa i ubrizgavanje dodatne likvidnosti. Preostaju nam dakle prora\u010dunski mehanizmi, to jest poticanje javnih investicija, \u0161to bi omogu\u0107ilo da se kompenzira kontrakcija privatnih investicija.<\/p>\n

Naime, velika poduze\u0107a trenutno ne ula\u017eu, premda raspola\u017eu znatnim zalihama novca. Financial Times je 22. sije\u010dnja ove godine izvijestio da nefinancijska ameri\u010dka poduze\u0107a dr\u017ee 2800 milijardi dolara, od \u010dega je skoro 150 milijardi u riznici jednog jedinog poduze\u0107a \u2013 Applea. Novinar James Saft je pak u svojem \u010dlanku za New York Times primijetio: \u201cPoduze\u0107a radije gomilaju obveznice ili koriste sredstva kako bi otkupila dionice, nego da stvaraju nove proizvodne kapacitete.\u201d[10] Nematerijalna imovina* u prosjeku je predstavljala pet posto imovine ameri\u010dkih poduze\u0107a 1970-ih; godine 2010. taj se udio popeo na 60 posto.<\/p>\n

Izme\u0111u 2010. i 2013. godine Federalne su rezerve ubrizgale \u010detiri trilijuna dolara u ameri\u010dku ekonomiju. No umjesto da se pove\u0107a proizvodni kapacitet zemlje, dobar dio te svote oti\u0161ao je u visoko profitabilna \u0161pekulativna ulaganja, naro\u010dito u zemljama \u010dija ekonomija raste. I to u tolikoj mjeri da se ukupna svota likvidnog novca koja je trenutno raspolo\u017eiva u ameri\u010dkoj ekonomiji smanjuje bez prestanka od 2008. godine. Isti je fenomen na djelu i u Europi.[11]<\/p>\n

Ekonomija koja se odbija pokrenuti iako novac pristi\u017ee? To je dobro poznat problem: radi se o \u201czamki likvidnosti\u201d koju je Keynes opisao 1930-ih. Postoji samo jedno rje\u0161enje kako se izvu\u0107i iz tog problema: posezanje za drugim alatom politi\u010dke ekonomije, javnom potro\u0161njom. \u201cU recesijskom periodu\u201d, nagla\u0161ava Krugman, \u201csva potro\u0161nja je dobra. Produktivna potro\u0161nja je najbolja, ali je i neproduktivna potro\u0161nja bolja od nikakve.\u201d[12]<\/p>\n

Ekonomska \u0161tetnost nejednakosti<\/strong><\/p>\n

Dok obo\u017eavatelji velikih liberalnih mislilaca poput Ayn Rand, Friedricha Hayeka ili Miltona Friedmana nastavljaju braniti nejednakost, koju su postavili kao nezaobilazan preduvjet ekonomskog oporavka i blagostanja, Sjedinjene Dr\u017eave tek po\u010dinju shva\u0107ati njezinu \u0161tetnost. U svojem govoru odr\u017eanom 4. prosinca 2013., zatim i u govoru o stanju nacije od 29. sije\u010dnja 2014., predsjednik Barack Obama ne samo da je denuncirao raskorak u prihodima i bogatstvu (koji se neprestano pove\u0107ava), nego je naglasio i da \u201cnejednakost ubija ekonomiju, rast, zaposlenost\u201d.<\/p>\n

Robert Reich, ministar rada za vrijeme mandata Billa Clintona, posvetio je dokumentarni film naslovljen Inequality for All pogor\u0161anju nejednakosti u Sjedinjenim Dr\u017eavama. Godine 1978. prosje\u010dna godi\u0161nja pla\u0107a iznosila je 48.000 dolara, danas ne dose\u017ee vi\u0161e od 34.000 dolara u smislu plate\u017ene mo\u0107i. U usporedbi s time, prosje\u010dni prihodi po ku\u0107anstvu jednog postotka najbogatijeg dijela ameri\u010dkog stanovni\u0161tva 1978. iznosili su 393.000 dolara, da bi sada prema\u0161ili 1,1 milijun dolara. U proteklih pet godina, 90 posto rasta bruto doma\u0107eg proizvoda oti\u0161lo je u d\u017eepove deset posto stanovni\u0161tva, dok se 90 posto stanovni\u0161tva moralo zadovoljiti s preostalih deset posto. Nadalje, \u010detiri stotine pojedinaca raspola\u017ee s istom imovinom kojom raspola\u017ee 150 milijuna drugih Amerikanaca. No dok se u Sjedinjenim Dr\u017eavama sve otvorenije govori o odnosu izme\u0111u stagnacije i nejednakosti, u Europi, a pogotovo u Njema\u010dkoj, takve se zamisli jo\u0161 uvijek ismijavaju.<\/p>\n

Trenutna situacija podsje\u0107a na drugo povijesno doba obilje\u017eeno usporedivom koncentracijom bogatstva: na dvadesete godine koje su zavr\u0161ile krahom 1929. i Velikom depresijom. Za\u0161to onda uvijek iznova nijekati uzro\u010dno-posljedi\u010dne veze izme\u0111u pauperizacije ve\u0107ine stanovni\u0161tva i ekonomskog pada? Prihodi \u010detiri stotine pojedinaca nikada ne bi smjeli biti jednaki prihodima 150 milijuna drugih Amerikanaca: sve vi\u0161e prihoda koncentrira se na vrhu, dok istovremeno potro\u0161nja na nacionalnoj razini kontrahira u korist \u0161tednje i financijalizacije, a na \u0161tetu investicija i zapo\u0161ljavanja. Kada imovina najbogatijih raste \u2013 i to ne zahvaljuju\u0107i rastu proizvodnje, nego sve ve\u0107im izvla\u010denjem dodane vrijednosti \u2013 rast se usporava. I sistem tako na koncu potkopava temelje svoje vlastite reprodukcije.<\/p>\n

Neoliberalizam koji je navodno trebao izvesti kapitalizam iz krize u kona\u010dnici ga je povukao na dno. Ono s \u010dime se suo\u010davamo nije neka \u201cnova norma\u201d sustava, nego slijepa ulica.<\/p>\n

S francuskog prevela: Marija \u0106a\u0107i\u0107<\/p>\n

\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014<\/p>\n

Glosar<\/p>\n

Nematerijalna imovina.<\/strong> Razlikuje se od materijalne imovine (zemlji\u0161ta, nekretnina, sirovina\u2026) i pokriva sve \u0161to se odnosi na znanja i vje\u0161tine poduze\u0107a, brendove, patente, intelektualno vlasni\u0161tvo, kvalitetu organizacije, poslovne metode itd.<\/p>\n

Bruto investicije u fiksni kapital.<\/strong> Dio bruto doma\u0107eg proizvoda (BDP) koji se koristi za investiranje u fiksni kapital (oprema i proizvodni kapaciteti).<\/p>\n

Produktivne investicije.<\/strong> Investicije koje pove\u0107avaju proizvodnju i zaposlenost, nasuprot financijskim plasmanima koji ostvaruju dobit, ali bez proizvodnje i zapo\u0161ljavanja.<\/p>\n

Pad prirodne kamatne stope.<\/strong> Koncept koji je koristio \u0161vedski ekonomist Knut Wicksell (1851. \u2013 1926.) kako bi razlikovao \u201cprirodni\u201d prinos kapitala, tj. pove\u0107anje proizvodnje koje je potaknuto novom jedinicom kapitala, od \u201cmonetarnih\u201d prinosa, koji su jednaki trenutnim kamatnim stopama.<\/p>\n

Dodana vrijednost.<\/strong> Suma godi\u0161nje proizvedenih bogatstava. Dijeli se na dva dijela: pla\u0107e i profite. Kada se jedan pove\u0107ava, drugi se automatski smanjuje.<\/p>\n

Lemondediplomatique.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Donedavno perjanica struke i miljenik politike, Lawrence Summers uzburkao je politi\u010dku i akademsku scenu tezom da je ekonomija SAD-a u\u0161la u fazu dugoro\u010dne stagnacije.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-146775","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/146775","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=146775"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/146775\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=146775"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=146775"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=146775"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}