Dvije sestre. Blizanke. \u017dive u staroj ku\u0107i na kraju varo\u0161i. Niko im ne zna godine ali i oni \u0161to vijek napuni\u0161e ka\u017eu da ih se sje\u0107aju. Obje su usjedelice. Dokone. Pri\u010daju da je jedna od njih u mladosti bila \u010duvena po ljepoti, i da je mnogo puta pro\u0161ena. Svako ju je htio, ali ona se nije (u)dala. Samo bi se pokatkad nasmije\u0161ila nekome u prolazu i ovaj bi, jadan, odmah pomislio da ga je sunce ogrijalo. \u010cekao bi iza svakog ugla da se pojavi, da je ponovo sretne, da joj izmami osmijeh. Ali ona kao da je uvijek znala gdje i ko je \u010deka, i birala bi najzabitije puteljke vje\u0161to izbjegavaju\u0107i svog udvara\u010da. Zato bi se iza \u0107o\u0161ka pojavljivala njena sestra blizanka. Jo\u0161 \u00a0u mladosti kao i pod stare dane ona je, ka\u017eu, bila od onih koje niko ne voli ni slu\u010dajno da ugleda. Kada bi je spazio taj neko \u0161to je (uzalud) \u010dekao onu zbog koje mu srce zaigra, samo bi se napravio da je ne poznaje i pre\u0161ao na suprotnu stranu ulice zvi\u017edu\u0107u\u0107i ne\u0161to u prolazu\u2026 Ipak, nje se nije lako mogao otarasiti. Ne samo izgledom nego po svemu, ona je bila su\u0161ta suprotnost svoje sestre. Iako je svako izbjegavao, kao da za to nije puno marila. Sama bi se nametala. Hvatala bi prolaznike pod ruku i ne bi ih pu\u0161tala dok zajedno ne \u00a0pro\u0161etaju korzoom ili dok joj ne kupe cvijet, sladoled ili kakav drugi slatki\u0161. I oni jadni nijesu imali kud. Morali su da joj se pokore. Jedan je, pri\u010daju, vidjev\u0161i je potr\u010dao niz sokak koliko ga noge nose. Ali ona kao da je, Bo\u017ee sakloni, imala neke vrad\u017ebinske sklonosti, samo bi se odnekud stvorila pred njim. On lijevo, ona lijevo\u2026 On desno, ona desno\u2026 \u201eE sad si moj\u201c, viknula bi i objesila mu se o rame. Bila je mala i neugledna ali zato je imala sna\u017ene ruke. \u017dandar da joj pozavidi. Najvi\u0161e je voljela one koji bje\u017ee i opiru se. \u201eMoj si dru\u0161kane\u201c, tako bi \u0161aputala kad bi ga ve\u0107 uzela pod svoje. Ipak nije mogla na silu nekoga da pridobije za sebe. Poslije odre\u0111enog vremena ostavljala bi ga na miru i nalazila drugu \u201e\u017ertvu\u201c\u2026<\/p>\n
A onda bi se opet pojavljivala njenja lijepa sestra blizanka i mamila uzdahe cijele varo\u0161i. Onako visoka i vitka kora\u010dala bi uspravno kao kakav general, nikoga ne primje\u0107uju\u0107i. Svi su \u017eeljeli da je makar dotaknu u prolazu, da ispusti maramicu iz ruke pa da je oni podignu, da im se obrati… Ali ne, ona ni za koga nije marila. Pri\u010da se ipak da su rijetki \u201esre\u0107nici\u201c zagledav\u0161i se u njeno bo\u017eansko lice mogli na njemu da primjete kako se krajevi usnica izvijaju u ne\u0161to \u0161to nali\u010di na osmijeh. I umjesto da dopuste da taj osmije\u0161\u010di\u0107 zapupi, da proklija i procvjeta u pravi bla\u017eeni osmijeh, oni bi se odmah prepirali i sva\u0111ali kome od njih je upu\u0107en. I osmijeh bi za tili \u010das nestao kao \u0161to se i pojavio, a ljepotica bi se okrenula i vratila ku\u0107i gdje je ve\u0107 \u010dekala sestra. Vrijeme je prolazilo a njih dvije su vedrile i obla\u010dile po na\u0161oj maloj varo\u0161i. Niko nije ostao imun i pelcovan od bolesti zvane \u201eblizanke\u201c\u2026<\/p>\n
Kao dje\u010daka pla\u0161ile su me te misteriozne storije o njima dvijema i zato bih u \u0161irokom luku zaobilazio staru \u201eku\u0107u od \u010dokolade\u201c (tako smo zvali mjesto gdje su stanovale, \u0161to je bila aluzija na onu brvanru iz pri\u010de o Ivici i Marici).<\/p>\n
Ipak djeca su radoznala, vole da istra\u017euju, da se upu\u0161taju u avanturu. I mada nijesam bio nimalo hrabar, ipak sam jednom \u010dvrsto odlu\u010dio da do\u0111em do oboda varo\u0161i i do one zelene padine kako bih izbliza osmotrio dim koji je kuljao iz dimnjaka \u201eku\u0107e od \u010dokolade\u201c.<\/p>\n
\u2026Vrata su za\u0161kripala i ru\u017ena sestra blizanka pojavi se na pragu ku\u0107e.<\/p>\n
– O, ko je to do\u0161ao. Ajde maleni, \u0161to se boji\u0161, navrati malo kod starih usamljenih bakica. Pa ne\u0107emo ti ni\u0161ta \u2013 progovori glasom oporim i tvrdim.<\/p>\n
Primakoh se kao hipnotisan\u2026 Nije to bilo prvi put da je vidim, ali jeste prvi put ovako direktno, o\u010di u (urokljive) o\u010di. Na prvi pogled, u crnoj odori i sa crvenom maramom oko glave, bila je kombinacija vje\u0161tice iz Sne\u017eane i sedam patuljaka i one sa Zapada koja tra\u017ei rubin sa Dorotine cipelice. Ipak kada me je uzela za drhtavu ru\u010dicu, nijesam mogao da se otmem utisku kako neodoljivo podsje\u0107a na Indijanca D\u017eoa iz filma o Tomu Sojeru, uz mali dodatak: Imala je i stidljivo samonikle \u201eklerkgejblovske\u201c br\u010di\u0107e.<\/p>\n
Kao da mi je pro\u010ditala misli:<\/p>\n
– \u0160to je mi\u0161i\u0107u, ova baka ti se ba\u0161 ne dopada, je li? Polako, polako, sad \u0107e\u0161 da vidi\u0161 moju sestru, mo\u017eda ti ona ulije malo samopouzdanja \u2013 re\u010de starica dok smo ulazili unutra.<\/p>\n
Ku\u0107a nije bila velika, imala je dvije odijeljene prostorije koje su bile su\u0161ta suprotnost. Ba\u0161 kao i njih dvije. Jedan kraj ku\u0107e bio je osvijetljen i prozra\u010dan, drugi je bio mra\u010dan i neuredan. U prvom dijelu sve su stvari bile lijepo pore\u0111ane uklju\u010duju\u0107i fini starinski namje\u0161taj i vazu sa divnim ru\u017eama koje su tako opojno mirisale. U drugom dijelu ku\u0107e bilo je sve nekako memljivo. Tu sam spazio i staru pe\u0107 (ah, idite ru\u017ene misli iz glave \u0161to ste me spopale!) u koju je ne\u010dija ruka ubacivala drva. Interesantno da je ba\u0161 u tom mra\u010dnom kutu, u prljavoj izlizanoj fotelji iz koje su provirivali federi, sjedjela lijepa, otmena stara gospo\u0111a i nalagala drva u furunu.<\/p>\n
– Ovo je moja sestra, ali ti je ve\u0107 zna\u0161 \u2013 re\u010de ona prva, ru\u017ena sestra.<\/p>\n
Ova ustade iz fotelje i nakoloni se.<\/p>\n
– Zdravo mladi \u010dovje\u010de, dobro do\u0161ao u na\u0161 dom \u2013 re\u010de lijepa starica zvonkim glasom i pru\u017ei mi ruku.<\/p>\n
Umjesto da se pristojno naklonim, da joj u\u010dtivo otpozdravim i po\u017eelim dobar dan, da joj (za\u0161to da ne!) d\u017eentlmenski poljubim ruku koja je izviruju\u0107i iz svijetlo plave, elegantne haljine i pored stara\u010dkih nabora i pjegica li\u010dila na kralji\u010dinu, ja se malo zbunih i rekoh za\u010du\u0111eno:<\/p>\n
– Ali zar vi ne treba da sjedite u onoj finoj fotelji u drugom dijelu ku\u0107e, tamo na svjetlosti, a ne ovdje u polumraku.<\/p>\n
– Ne \u2013 re\u010de ona \u2013 ovo je moj dio ku\u0107e. Tamo sjedi moja sestra. Prostorije nijesu odraz na\u0161eg izgleda ve\u0107 na\u0161e du\u0161e.<\/p>\n
Tada me ru\u017ena sestra upita da li \u017eelim da mi donese kola\u010d koji je ona sama pravila, a ja rekoh da ne \u017eelim i pogledah jo\u0161 jednom u pe\u0107.<\/p>\n
– Ne boj se ne\u0107emo te gurnuti u nju kad se najede\u0161 slatki\u0161a \u2013 re\u010de ru\u017ena sestra smije\u0161e\u0107i se, i ipak mi donese poslasticu na tacni. Zagrizoh, nakon malo premi\u0161ljanja. To je bio najljep\u0161i kola\u010d koji sam probao u \u017eivotu.<\/p>\n
– Eto tako maleni, neka ti je prijatno \u2013 re\u010de blizanka za kojom nikada momci nijesu sjekli vene.<\/p>\n
– Vidi\u0161 \u2013 re\u010de ona lijepa gospo\u0111a, nama i nije tako lo\u0161e ovdje, ali zna da bude prili\u010dno dosadno. Zato vam \u010desto dolazimo u goste.<\/p>\n
– Kako? Pa u na\u0161u ku\u0107u nijeste nikad bile \u2013 primijetih ja.<\/p>\n
– Ih jesmo, jesmo, kako nijesmo. I to mnogo, mnogo puta i kod vas i kod svih drugih\u2026 \u00a0Samo nikad ne idemo zajedno, ve\u0107 uvijek jedna pa druga\u2026<\/p>\n
– Pa kada ste to bile kod nas \u2013 upitah?<\/p>\n
– Sje\u0107a\u0161 li se kad ste brat i ti one zime bolovali od \u201esuvog ka\u0161lja\u201c, tada sam vas ja posjetila. A sje\u0107a\u0161 li se one no\u0107i kad ti je ispao prvi zub pa si ga ujutro na\u0161ao pored jastuka. Kako si bio sre\u0107an! To su ga moja sestra i tvoja majka tamo ostavile. Pa kad vam je odletio papagaj, opet sam ja bila go\u0161\u0107a\u2026 Ili kad si donio pro\u0161le godine knji\u017eicu sa svim peticama iz \u0161kole\u2026?<\/p>\n
– I tada ste vi do\u0161li?<\/p>\n
– Ne, tada je bila ova moja dobra blizanka \u2013 re\u010de lijepa sestra smije\u0161e\u0107i se.<\/p>\n
– Ne znam, mora da ja tada nijesam bio kod ku\u0107e jer se ne sje\u0107am da sam vidio ni jednu ni drugu. Vidio sam vas samo jednom, onda kad sam\u2026<\/p>\n
– Onda kad si\u2026 Kad si \u0161ta?<\/p>\n
– Kad sam se zaljubio u prvom razredu u onu crnokosu djevoj\u010dicu. Tada mi je jedna od vas dala neku ru\u017eu da odnesem toj djevoj\u010dici. A onda kad je moja simpatija ru\u017eu odbila i pobjegla sva uplakana, vidio sam opet jednu od vas dvije kako mi se smije\u0161i u daljini. Koja je koja bila, ne znam da me ubijete\u2026<\/p>\n
– E pa ta\u010dno je da smo to bile nas dvije \u2013 re\u010de ru\u017ena sestra. Ja sam ti\u2026<\/p>\n
– Psssst\u2026 Ne ne, ne pri\u010daj mu. Trebao je sam da se sjeti \u2013 prekinu je ona lijepa.<\/p>\n
U to pojedoh kola\u010d i zahvalih se jer sam, ipak, bio lijepo odgojen dje\u010dak. Strah koji me je u po\u010detku obuzeo potpuno je nestao i ja im ljubazno rekoh da mi je drago \u0161to sam navratio kod njih i da \u0107u opet do\u0107i, ako im nijesam na smetnji.<\/p>\n
– Do\u0111i kad god po\u017eeli\u0161 \u2013 re\u010de otmena starica. Mada ne brini se ni\u0161ta, posje\u0107iva\u0107emo i mi tebe \u010desto, \u010desto\u2026<\/p>\n
* * *<\/p>\n
Ne znam za\u0161to, ali nijesam ispunio obe\u0107anje i nikad vi\u0161e nijesam oti\u0161ao kod njih. One kod mene jesu, iako ih, iskreno, ja nijesam vidio. Kasnije smo se odselili ali one su nastavile da me posje\u0107uju, bar ja tako mislim. Posje\u0107uju me i dan danas, kad sam odrastao\u2026 \u00a0\u010cak i nedavno, jedna od njih (sumnjam na onu ljep\u0161u!?!) do\u0161la je i nasmije\u0161ila se mom dobrom ujaku, uzela ga je za ruku i odvela nekud daleko, mo\u017eda do one zelene, cvijetne doline… Ili jo\u0161 dalje, samo ona zna kamo\u2026<\/p>\n
A onda, svega osam dana kasnije do\u0161la je i njena sestra i dovela mi nevjestu u ku\u0107u\u2026 Istina, ni ovaj put nijesam vidio ni jednu ni drugu staricu ali siguran sam da su to bile one\u2026 Kako su mi onda kazale: nikad ne idu zajedno, ve\u0107 prvo jedna pa druga\u2026<\/p>\n
Neki ih zovu Tuga i Sre\u0107a, a ja jednostavno \u201eblizanke\u201c\u2026 Po navici, iz djetinjstva\u2026<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pi\u0161e: Milo\u0161 MILA\u010cI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":1123,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-146533","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/146533","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1123"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=146533"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/146533\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":287281,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/146533\/revisions\/287281"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=146533"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=146533"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=146533"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}