{"id":145240,"date":"2014-05-07T09:04:53","date_gmt":"2014-05-07T07:04:53","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=145240"},"modified":"2014-05-07T09:04:53","modified_gmt":"2014-05-07T07:04:53","slug":"kako-demokratizirati-eu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/05\/07\/kako-demokratizirati-eu\/","title":{"rendered":"Kako demokratizirati EU?"},"content":{"rendered":"

Autor: Hrvoje \u0160imi\u010devi\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Luka Mesec, koordinator slovenske Inicijative za demokratski socijalizam: EU je do sada bila instrument europske bur\u017eoazije, u kojoj se pod krinkom integracije i ujedinjenja uvodio neoliberalizam. Kao takva Unija je potpuno nedemokrati\u010dna. \u017delimo li ju reformirati, trebamo ujediniti europsku radni\u010dku klasu i europsku periferiju, da zajedno zahtijevaju radikalne reforme u smjeru demokratizacije, kohezije i radni\u010dkog upravljanja.<\/em><\/p>\n

Povodom izbora za Europski parlament, po\u010detkom o\u017eujka u Sloveniji je slu\u017ebeno predstavljena Ujedinjena ljevica. Rije\u010d je o novoj koaliciji koja okuplja Inicijativu za demokratski socijalizam (IDS), Demokratsku stranka rada (DSD) i Stranku za odr\u017eivi razvoj Slovenije i ekosocijalizam (TRS), a koja se programski zala\u017ee za “demokratski socijalizam”. U kontekstu Slovenije, to zna\u010di programsko zalaganje za mjere nacionalizacije posrnulih poduze\u0107a i banaka njihovim postoje\u0107im razdu\u017eivanjem putem javnih financija, uvo\u0111enje ekonomske demokracije kroz radni\u010dku kontrolu poduze\u0107a i izbor direktora uz sna\u017eno poticanje radni\u010dkog dioni\u010darstva i samoupravljanja u poduze\u0107ima, dok bi dr\u017eavnu imovinu, koncentriranu u dr\u017eavnom holdingu, upotrijebili za koordiniranje gospodarstva i industrijsku politiku. Povodom kandidature Ujedinjene ljevice za nadolaze\u0107e europarlamentarne izbore, ali i ekonomsko-politi\u010dke situacije u zemlji u kojoj je premijerka prije dva dana najavila ostavku, “H-Alter” je razgovarao s Lukom Mesecom, koordinatorom Inicijative za demokratski socijalizam.<\/em><\/p>\n

Prije godinu dana pojedini analiti\u010dari predvi\u0111ali su Sloveniji sudbinu Gr\u010dke. Premijerka Alenka Bratu\u0161ek tada je najavljivala rasprodaju dr\u017eavne imovine zbog dugova.<\/em><\/p>\n

Kakva je trenutno situacija u Sloveniji?<\/em><\/p>\n

Slovenija se suo\u010dava sa sli\u010dnom krizom kao dr\u017eave europskog juga. Ovdje se privatni dug od 2004. do 2008. radikalno pove\u0107ao, a poslije krize dr\u017eava je spa\u0161avala banke i poduze\u0107a od propasti. Privatni dug postao je javni dug, dr\u017eava ima sve ni\u017ee bonitetne ocjene, zadu\u017eivanje je sve skuplje i zbog toga vlade kre\u0107u u smjeru mjera \u0161tednje i privatizacije. Dosada\u0161nja vlada imala je plan rasprodaje 15 velikih javnih poduze\u0107a do kraja godine – Telekom, Zavarovalnica Triglav, Adria Airways i tako dalje – ali na sre\u0107u Vlada je pala.<\/p>\n

Kako komentirate ostavku slovenske premijerke i rad dosada\u0161nje vlade?<\/em><\/p>\n

Ostavka je pozitivan doga\u0111aj. Naime, mogli bi kazati da je vlada Alenke Bratu\u0161ek zapravo provodila program Trojke sa argumentom da to radi kako Trojka ne bi do\u0161la. I pri tome je bila uspje\u0161na: ona je implementirala sve \u0161to je Janez Jan\u0161a prije nje mislio provesti. Dr\u017eava je utemeljila takozvanu “lo\u0161u banku” i preko nje preuzela privatne dugove koje sad pokriva mjerama \u0161tednje i privatizacijom, za \u010diju je potrebu uspostavljen Dr\u017eavni holding. Na sre\u0107u, ostavka vlade \u0107e usporiti privatizaciju. U tom smislu pad vlade i prijevremeni izbori su pozitivni. S druge pak strane, ne\u0107e biti dobro ako prijevremeni izbori do\u0111u prerano jer je alternativa u Sloveniji tek na po\u010detku svog puta. A izbori bez alternative zna\u010de da \u0107e opet pobijediti iste stranke koje su sad u parlamentu i da ne\u0107e ni\u0161ta promijeniti.<\/p>\n

Va\u0161a alternativa je “demokratski socijalizam”. O \u010demu je to\u010dno rije\u010d?<\/em><\/p>\n

Demokratski socijalizam je pleonazam. “Demokratski” je zapravo suvi\u0161an dodatak, budu\u0107i da je socijalizam sam po sebi demokrati\u010dan, odnosno da pod njime podrazumijevamo na\u010din proizvodnje u kojem dru\u0161tvo demokratski odlu\u010duje \u0161to \u0107e i za koga proizvoditi, pod kakvim uvjetima i kako \u0107e upotrijebiti dobit i vi\u0161ak. Ali od uspona staljinizma i etatisti\u010dkih, autoritarnih socijalizama to vi\u0161e nije samopodrazumijevaju\u0107e. Kako bismo naglasili i kritiku tih re\u017eima, na\u0161 program smo preimenovali u demokratski socijalizam.<\/p>\n

Crpite li povijesne uzore za sustav za koji se zala\u017eete?<\/em><\/p>\n

Jugoslavenski socijalizam bio je definitivno najprogresivniji u svom vremenu. Na makro nivou, nivou dr\u017eave, mo\u017eemo ga definirati kao autoritarni, nedemokratski socijalizam, ali to ne zna\u010di da iz njega ne mo\u017eemo ni\u0161ta nau\u010diti. Pritom mislim na mikro prakse samoupravljanja u tvornicama i u lokalnih zajednicama. To su stvari koje su u na\u0161em prostoru ve\u0107 postojale. Takve je prakse potrebno prou\u010diti, reartikulirati i promisliti kako ih pro\u0161iriti i na razini dr\u017eave. U tom smislu jugoslavensko samoupravljanje nam je zasigurno uzor.<\/p>\n

Imate li inuzor u nekim postoje\u0107im, modernim dr\u017eavama?<\/em><\/p>\n

Primjer je \u0160vedska, koja je, posebno za vrijeme premijera Olofa Palmea – koji se zalagao za radni\u010dki otkup poduze\u0107a – imala vrlo progresivnu socijalisti\u010dku politiku. Danas je u Europi vi\u0161e od dva milijuna ljudi zaposlenih u zadrugama. U Latinskoj Americi tako\u0111er ima puno novih progresivnih eksperimenta: Chavez je uspostavio vi\u0161e od 30 tisu\u0107a zadruga u Venezueli. U Porto Allegreu u Brazilu vi\u0161emilijunski grad ima participativni bud\u017eet… Ukratko, ne postoji jedan primjer dr\u017eave za koju bismo mogli re\u0107i: “Eto, to je demokratski socijalizam”, ali postoji puno sada\u0161njih i pro\u0161lih progresivnih praksi iz kojih mo\u017eemo crpiti uzore za demokratski socijalizam.<\/p>\n

Kakva je situacija s politi\u010dkim pokretima na europskoj razini koji se zala\u017eu za sli\u010dne alternative? Prema relevantnim anketama, grupa u Europskom parlamentu u kojoj su lijeve stranke mogla bi postati dosta brojnija nego \u0161to je dosad bila.<\/em><\/p>\n

O\u010digledno je da ljevica u Europi zadnjih nekoliko godina ja\u010da. Mislim da je glavni razlog nezadovoljstvo ljudi postoje\u0107im politikama, koje zadnjih dvadeset godina provode tri velike politi\u010dke obitelji – konzervativci, liberali i socijaldemokrati. Rije\u010d je o politikama koje obilje\u017eava napad na radni\u010dka prava, demonta\u017ea socijalne dr\u017eave, ukidanje socijalnih i drugih prava. Sve velike politi\u010dke snage preuzele su neoliberalne politike, koja se dodatno radikalizirane za vrijeme financijske krize. Zadnjih pet godina tako smo svjedoci mjerama \u0161tednje, socijalizaciji privatnih dugova i masovnom osiroma\u0161enju radni\u010dke klase. Zbog toga ljudi tra\u017ee alternative, kako na ljevici kao i na desnici. S jedne strane zbog nezadovoljstva mainstream politikom ja\u010da europska ljevica, a sa druge strane svuda po Europi vidimo i radikalizaciju desnice. U Ma\u0111arskoj imamo Jobbik, u Gr\u010dkoj Zlatnu zoru, u Francuskoj Nacionalni front… Nismo, stoga, svjedoci rasta popularnosti samo europske ljevice, nego radikalizacije oba pola europske politike.<\/p>\n

Za\u0161to ljevica nije dosad ponudila adekvatna alternativna rje\u0161enja, pogotovo kada je rije\u010d o uzrocima i posljedicama krize?<\/em><\/p>\n

Ljevica je do sada napravila bezbroj analiza uzroka i posljedica krize kao \u0161to je iskomunicirala i bezbroj alternativnih rje\u0161enja. Problem je u tome \u0161to je moderna ljevica heterogena i jako fragmentirana pa su takvi i njeni odgovori. Primjer su stavovi i odnos ljevice prema europskim integracijama, gdje ljevica varira izme\u0111u stava da trebamo izlazak iz EU s jedne strane i stava da trebamo EU federaciju s druge. Zbog toga se mo\u017eda \u010dini da ljevica nema odgovor, ali problem je u tome \u0161to ljevica nema zajedni\u010dkog odgovora.<\/p>\n

Nudi li ideja demokratskog socijalizma konkretne prijedloge za promjenu postoje\u0107eg stanja u EU i koliko va\u0161e programske osnove dijele i druge srodne europske stranke, posebice transnacionalna stranka Europske ljevice?<\/em><\/p>\n

Za izlazak iz krize u EU klju\u010dne su tri politike, koje smo predstavili u “Razvojnom modelu za Sloveniju i EU”: demokratizacija EU i njenih institucija, ukidanje du\u017eni\u010dke krize na periferiji i program za obnovu europskog gospodarstva. \u0160to se ti\u010de demokratizacije, zala\u017eemo se za obrnuti razmjer mo\u0107i izme\u0111u EU institucija. Do sada je glavna bila Europska komisija. Parlament – kao jedini organ koji je odabran od strane gra\u0111anstva – ima vi\u0161e ili manje savjetodavnu funkciju. Mi se zala\u017eemo da Parlament dobije sve ovlasti dono\u0161enja odluka, uz, dakako, demokratizaciju tog istog Parlamenta.<\/p>\n

Na koji biste na\u010din demokratizirali Parlament?<\/em><\/p>\n

Predstavni\u010dku demokraciju treba dopuniti instrumentima direktne demokracije, \u0161to bi u ovom slu\u010daju zna\u010dilo mogu\u0107nost opoziva zastupnika i odr\u017eavanje referenduma gra\u0111ana o klju\u010dnim odlukama. Europski parlament tako\u0111er treba obavezno glasati o inicijativama gra\u0111ana koje imaju vi\u0161e od 100 tisu\u0107a potpisa, dosljedno implementirati potrebno na\u010delo supsidijarnosti, odnosno dono\u0161enje odluka na najni\u017eim mogu\u0107im razinama i tako dalje.<\/p>\n

\u0160to je potrebno u\u010diniti za gospodarski oporavak zemalja periferije, odnosno ve\u0107eg dijela Unije?<\/em><\/p>\n

\u0160to se ti\u010de razdu\u017eivanja periferije, trebamo anga\u017eirati Europsku sredi\u0161nju banku (ECB) da po\u010dne izdavati euro-obveznice i kreditirati dr\u017eave \u010dlanice. Ona je sad prakti\u010dno jedina centralna banka na svijetu koja ne financira dr\u017eave, za razliku od, primjerice, FED-a u SAD koji svaki mjesec “na\u0161tampa” oko 65 milijardi dolara i na taj na\u010din ubla\u017eava posljedice krize. U investicijskom planu za obnovu europskog gospodarstva tako\u0111er mo\u017eemo koristiti postoje\u0107e institucije: Europsku sredi\u0161nju banku, Europski mehanizam za stabilnost i kohezijsku politiku kao financijere za projekte, posebno na europskoj periferiji, gdje su ekonomske politike eurointegracija zadnjih dvadeset godina uni\u0161tile milijune radnih mjesta, devastirale industriju i povukle gra\u0111anstvo u siroma\u0161tvo. U tom reformatorskom pravcu ide i politika Europske ljevice.<\/p>\n

Glavno je pitanje kako politi\u010dki implementirati takve reforme.<\/em><\/p>\n

To\u010dno. Trenutno kroz EU institucije vlada europski kapital i dr\u017eave centra. Pitanje je kako funkcioniranje tih institucija okrenuti u korist radni\u010dke klase i perifernih dr\u017eava. Jasno je da se to ne mo\u017ee u\u010diniti kroz Europski parlament jer on ima samo savjetodavnu ulogu. Borba \u0107e se zbog toga odvijati na drugim razinama. Trebamo udru\u017eiti europske lijeve stranke, pokrete i sindikate u alijansu protiv europskog kapitala i s druge strane trebamo raditi na konceptu “europskih nesvrstanih” – koaliciji perifernih dr\u017eava kojim su u interesu radikalne promjene u EU. To su sve jako ambiciozni ciljevi, ali bez njih ne\u0107e biti promjena.<\/p>\n

Sli\u010dne najave o “nesvrstanima” s europske periferije su odaslali iz talijanske Tsiprasove liste, pod obrazlo\u017eenjem da se na taj na\u010din misle oduprijeti hegemoniji zemalja centra EU i Njema\u010dkoj.<\/em><\/p>\n

Mislimo na sli\u010dno povezivanje. Ideja je veoma jednostavna: do sada su u EU d ominirale dr\u017eave europskog centra, najvi\u0161e Njema\u010dka, koje su gurale liberalne reforme, jako \u0161tetne za europsku radni\u010dku klasu, posebno u zemljama periferije. Na primjer, s ulaskom u EU i na zajedni\u010dko tr\u017ei\u0161te dr\u017eave europske periferije su odustale od protekcionisti\u010dkih mjera – poput carina i tarifa – i od industrijske politike. Naravno, mnogo perifernih industrija, kako na Istoku kao i na Jugu, nije vi\u0161e bila sposobna na zajedni\u010dkom tr\u017ei\u0161tu bez pomo\u0107i dr\u017eave konkurirati razvijenim industrijama centara, zbog \u010dega je do\u0161lo do njihove propasti.<\/p>\n

Na koje dr\u017eave mislite?<\/em><\/p>\n

To se dogodilo ve\u0107 u slu\u010daju \u0161panjolskog i portugalskog ulaska u zajednicu po\u010detkom 1980-ih. EU je u tom slu\u010daju trebala oja\u010dati fondove za koheziju i pomo\u0107i manje razvijenim dr\u017eavama. Ali EU tome nije bila sklona jer dr\u017eave centara nisu htjele podupirati razvoj subvencionirane konkurencije na periferiji. Zbog toga su sredstva za koheziju ostala na jako niskoj razini; EU upotrijebi 30 puta manje sredstava za koheziju po stanovniku nego SAD. Pored toga, EU ne podupire upotrebu kohezijskih sredstava za razvoj industrije, nego samo za razvoj infrastrukture. U takvim se postupanjima jasno odra\u017eava provo\u0111enje interesa europskog centra. Posljedice su deindustrijalizacija periferije, milijuni uni\u0161tenih radnih mjesta, trgovinski deficit, posljedi\u010dno zadu\u017eivanje periferije i, na koncu, nova du\u017eni\u010dka kriza. To se moze razrije\u0161iti samo na na\u010din da se dr\u017eave periferije ujedine i zahtijevaju od europskih institucija i dr\u017eava centra vi\u0161e fiskalnih transfera i pomo\u0107 u razdu\u017eivanju i obnovi gospodarstva. Ako ne do\u0111e do toga, mo\u017ee se ponoviti jugoslavenski scenarij u EU.<\/p>\n

Mislite na mogu\u0107nost raspada EU?<\/em><\/p>\n

Da. Indicije za takav scenarij pojavljuju se svuda po Europi. Na periferiji imamo uspon novog fa\u0161izma koji se zala\u017ee za izlazak iz EU, ali i u politi\u010dkom centru imamo iste pobude. Primjer je Alternative fur Deutchland koja se zala\u017ee za izlazak centralnih dr\u017eava iz EU. Kad ka\u017eem da se mo\u017ee ponoviti jugoslavenski scenarij, mislim na \u010dinjenicu da je situacija u EU jako sli\u010dna situaciji u Jugoslaviji osamdestih godina 20. stolje\u0107a. Imamo trgovinsku neravnote\u017eu, imamo zna\u010dajno nejednak razvoj regija i du\u017eni\u010dku krizu na periferiji. To je s jedne strane posljedica krize globalnog kapitalizima, a s druge posljedica institucionalnog ure\u0111enja EU. Eurozona ne ispunjava ni jedan kriterij optimalnog valutnog podru\u010dja. EU ima zajedni\u010dko tr\u017ei\u0161te, ali ima trideset puta manje fiskalnih transfera nego SAD i od po\u010detka krize institucije EU gurale su politike \u0161tednje koje su krizu samo pogor\u0161ale. Zbog toga nitko nije zadovoljan i pojavljuju se tendencije za istupanje iz EU u centru i na periferiji.<\/p>\n

Pro\u0161li mjesec vi\u0161e krajnje lijevih stranaka iz europskih dr\u017eava i dosada\u0161njih \u010dlanica Europskog parlamenta potpisalo je svojevrsni manifest u kojem fakti\u010dki tvrde da je EU nemogu\u0107e reformirati jer je militaristi\u010dka i neoliberalna tvorevina. Koji je va\u0161 stav?<\/em><\/p>\n

Sla\u017eem se da je reforma postoje\u0107e EU jako te\u017eak zadatak. EU je do sada bila instrument europske bur\u017eoazije, u kojoj se pod krinkom integracije i ujedinjenja uvodio neoliberalizam. Kao takva Unija je potpuno nedemokrati\u010dna, do te razine da ne po\u0161tuje ni vlastite standarde demokracije: kad bi se EU kandidirala za \u010dlanstvo u EU, ne bi bila primljena jer nije dovoljno demokrati\u010dna. Zbog toga reforma EU ne\u0107e biti mogu\u0107a kroz EU institucije, nego izvan njih. Ako \u017eelimo reformirati EU, trebamo ujediniti europsku radni\u010dku klasu i europsku periferiju, da svi zajedno zahtijevaju radikalne reforme u smjeru demokratizacije, kohezije i radni\u010dkog upravljanja.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Trenutno kroz EU institucije vlada europski kapital i dr\u017eave centra. Pitanje je kako funkcioniranje tih institucija okrenuti u korist radni\u010dke klase i perifernih dr\u017eava<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-145240","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/145240","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=145240"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/145240\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=145240"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=145240"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=145240"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}