{"id":145192,"date":"2014-05-06T13:34:45","date_gmt":"2014-05-06T11:34:45","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=145192"},"modified":"2014-05-06T13:34:45","modified_gmt":"2014-05-06T11:34:45","slug":"dam-hip-hop-nas-uci-o-zatocenicima-svijeta","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/05\/06\/dam-hip-hop-nas-uci-o-zatocenicima-svijeta\/","title":{"rendered":"DAM: Hip-hop nas u\u010di o zato\u010denicima svijeta"},"content":{"rendered":"

Autorka: Ivana Peri\u0107<\/strong><\/p>\n

Le Monde ih je proglasio glasnogovornicima nove generacije. Prva su palestinska hip-hop grupa i jedni od prvih koji su repali na arapskom. U glazbenom svijetu pojavili su se kasnih devedesetih i od tada njihovi uspjesi ne jenjavaju. Devedesetih su slu\u0161ali Tupaca, shvatili da ono o \u010demu on repa nije daleko od onoga \u0161to oni \u017eive u svom gradu – Lodu, 20 kilometara udaljenom od Jeruzalema, u kojemu \u017didovi i Arapi \u017eive skupa, ali odvojeno. Pogodila ih je ta sli\u010dnost, pogodila i potaknula. Bra\u0107a Tamer i Suhell Nafar i njihov prijatelj Mahmoud Jreri odlu\u010dili su svoje pri\u010de ispri\u010dati kroz hip-hop. U po\u010detku su repali na engleskom, hebrejskom i arapskom, iako su kroz godine najvjerniji ostali arapskom. Druga intifada preokrenula je njihov svijet i sna\u017eno utjecala na njihovu glazbu \u2013 o\u0161trije su pri\u010dali o okupaciji, brutalnosti policije, zato\u010deni\u0161tvu i nemo\u0107i Palestinaca i Palestinki. Postali su glasni i aktivni, beskompromisni. Iako je dilanje droge velik problem i u njihovoj sredini, shvatili su da takav geto nije njihova primarna pri\u010da, postali su autenti\u010dni \u2013 crpili su inspiraciju iz vlastitih pri\u010da, iz vlastitih metaka, iz izraelsko-palestinske svakodnevice. Njihova pjesma Meen Erhabi (Who's the terrorist ) tako je postala najve\u0107i hit i skidana vi\u0161e od milijun puta u mjesec dana. Mnogo su napredovali od 90-ih, i dio njihova puta zabilje\u017een je u sad ve\u0107 legendarnom dokumentarcu Slingshot Hip Hop, redateljice Jackie Reem Salloum. Pro\u0161le godine su, nakon dugo i\u0161\u010dekivanja, izdali novi album, Nudbok al Amar (Dabke on the moon). Iako ovi de\u010dki vrijede mnogo i rade sjajne stvari, jo\u0161 uvijek su relativno nepoznati u ovom dijelu Europe, Hrvatskoj pogotovo. Nitko iz Hrvatske nije ih nikada prije kontaktirao, ali ja sam veselo sru\u0161ila te zidove. U divnom jutarnjem razgovoru putem Skypea sa Suhellom Nafarom, gotovo sat vremena smo putovali kroz krajolike DAM-a, zemlje univerzalne za sve \u2013 koji poznaju borbu i bol. Pro\u010ditajte i putujte dalje.<\/p>\n

\"\"<\/a>Tko i \u0161to je DAM danas?<\/strong><\/p>\n

Bio sam malo dijete kad smo po\u010deli, odrasli smo, na\u0161i politi\u010dki stavovi su se promijenili, vidjeli smo mnogo, putovali uokolo, nastupali, upoznavali ljude… Vidjeli smo stvari iz toliko perspektiva, na\u0161e pisanje je sada sna\u017enije, mi smo sna\u017eniji.<\/p>\n

A Palestina danas? Kako vidi\u0161 mirovne pregovore?<\/strong><\/p>\n

Ista situacija, ista okupacija. A o pregovorima \u2013 to je ne\u0161to \u0161to je prodano, nitko ovdje nije obra\u0107ao pozornost na to, ni\u0161ta nismo o\u010dekivali od toga. Ne mo\u017eemo pri\u010dati o miru dok se grade nove naselja, nove kolonije, dok je sveprisutna policijska brutalnost i nasilje, itd. Palestina danas nije mnogo druga\u010dija od Palestine mog djetinjstva \u2013 postoje ti mali trenutci, trenutci kada se sve \u010dini gore, ili trenutci nade, kada se sve \u010dini bolje. Ali, sve u svemu, nema velikih promjena.<\/p>\n

Na neki na\u010din \u2013 okupacija uni\u0161tava smisao \u017eivota (sloboda kretanja, izra\u017eavanja, itd.), i istovremeno postaje smisao \u017eivota \u2013 kroz otpor. \u0160to misli\u0161 o tome \u2013 o okupaciji kao tako va\u017enom dijelu identiteta i \u017eivota?<\/strong><\/p>\n

Pa, to je dosta problemati\u010dno… Time se DAM bavi kroz glazbu, poku\u0161avamo do\u010darati kako \u017eivot ovdje nije crn ili bijel, nego \u0161aren. Postoje i sretne pjesme, ljubavne pjesme, itd. Postoji mnogo slojeva palestinskog \u017eivota i identiteta, ne samo okupacija. Kao \u0161to je Mahmoud Darwish pisao u svojim pjesmama – Palestinci ne umiru samo od okupacije, Palestinci umiru i od starosti, bolesti, itd. Palestinci su postojali prije okupacije, postoje sada i postojat \u0107e kad ovoj okupaciji do\u0111e kraj.<\/p>\n

Kao \u0161to je Edward Said pisao o mnogim problemima unutar Palestine same, nesposobnosti palestinskog vodstva, i sl. , va\u0161e pjesme bore se s mnogim palestinskim problemima, ne samo sa okupatorom i njegovim saveznicima. U If I could go back in time s novog albuma, upozoravate na problem ubijanja iz \u010dasti. Reci mi ne\u0161to o tome.<\/p>\n

Ako koristimo na\u0161u glazbu samo kako bi repali protiv okupacije, mislim da bi to bilo la\u017eno. Koristili bi mrtve ljude za na\u0161u slavu, na neki na\u010din. Najlak\u0161e je govoriti ono \u0161to svi \u017eele \u010duti. Mi to ne \u017eelimo raditi. Repanje o problemima \u017eena u na\u0161em dru\u0161tvu jednako je va\u017eno kao i repanje o okupaciji. Znate \u2013 bez pravde u dru\u0161tvu nema slobode. Mislimo da je va\u017eno da dignemo glas i iznesemo sve probleme s kojima se Palestina suo\u010dava danas, uklju\u010duju\u0107i ubijanje iz \u010dasti.<\/p>\n

Kad ste po\u010deli, palestinska hip-hop scena nije postojala. Dokumentarac Slingshot Hip Hop prati va\u0161u pri\u010du i rast palestinske hip-hop scene. Vi ste bili prvi koji su potaknuli reperice da vam se pridru\u017ee, da podignu glas, nastupaju, rade svoju glazbu. Kakva je situacija danas?<\/strong><\/p>\n

Scena je puno ve\u0107a danas, generalno. Kada smo mi krenuli nije bilo hip-hop studija, producenata, ni\u010dega. U posljednjih 15 godina mnogo se toga promijenilo, sad postoji studio gotovo na svakom koraku, postoji mnogo rock, pop, reggae pjeva\u010da i pjeva\u010dica, ne samo reperi i reperice. Promatramo \u010ditavu tu novu generaciju i osje\u0107am koliko su sna\u017eni, i koliko \u0107e jo\u0161 napredovati. Puno je vi\u0161e reperica sada, dakako. Postoje te dvije cure, DAMMAR, prije sam ih vi\u0111ao na prosvjedima i onda sam ih vidio kako repaju… Imaju sedamnaest godina i prosvjeduju, repaju, bave se i break danceom. Sjajne su.<\/p>\n

Kakva je situacija sa suradnjom s drugim palestinskim reperima i repericama? U Slingshot Hip Hopu vidimo kako je te\u0161ko reperima iz Gaze, op\u0107enito \u2013 ‘67 Palestincima i ‘48 Palestincima, da skupa nastupaju i stvaraju glazbu. Mijenja li se ne\u0161to po pitanju toga?<\/strong><\/p>\n

Pa, moram priznati da je sada malo lak\u0161e. Internet se razvio, postoje dru\u0161tvene mre\u017ee, itd. Tako smo uvijek u kontaktu, izmjenjujemo ideje, misli, i sl. Nedavno smo napravili sjajnu suradnju za Israel vs. Palestine Rap News 24. Sada postoje platforme za takve stvari. Ipak, kad je Gaza u pitanju \u2013 tu nema nekih promjena. Reperi i reperice iz Gaze jo\u0161 uvijek ne mogu do\u0107i kod nas, a mi jo\u0161 uvijek nismo bili tamo, iako je toliko blizu. Nikada nismo bili u Gazi, nikada.<\/p>\n

\u010cekali smo dugo va\u0161 novi album, Dabke on the moon. Reci mi ne\u0161to o samom albumu, poku\u0161aj opisati sr\u017e, esenciju ovog uratka publici.<\/strong><\/p>\n

Ok, dakle , dabke je na\u0161 tradicionalni ples. Postoji to ne\u0161to \u2013 te moderne zemlje \u2013 kada odu na Mjesec, oni zabodu zastavu… Uvijek se radi o nekom patriotizmu, ili gore \u2013 nacionalizmu. Nas ne zanimaju takve stvari, nas zanima borba i umjetnost, i kada odemo na Mjesec \u2013 \u017eelimo na njemu plesati. Ideja za naziv albuma do\u0161la je mom bratu, Tameru. \u010citao je novine, vidio je sve te stvari o NASA-i i Mjesecu, a kada je okrenuo stranicu \u2013 vijesti o ljudima iz Gaze koji kopaju podzemne tunele. To je taj veliki kontrast… Dio novca koji se koristi protiv Palestinaca dolazi iz domovine NASA-e, pa na neki na\u010din \u2013 ono \u0161to njih di\u017ee u visine, nas gura dolje. Dabke on the moon je poseban album. Produkcija je sjajna, imali smo odli\u010dnog producenta, Nabila Nafara. I najva\u017enija stvar \u2013 ovaj album je toliko osoban. U If I could go back in time ne pjevamo o ubijanju iz \u010dasti generalno, pjevamo i repamo o pri\u010dama iz na\u0161eg grada. U samo jednoj godini, u na\u0161em je gradu na taj na\u010din ubijeno trinaest djevojaka. Neke od njih smo znali, znamo njihove roditelje… Tako\u0111er, kada repamo o zatvorenicima, ne pri\u010damo op\u0107enito, donosimo pri\u010de ljudi koje poznajemo, s kojima smo provodili vrijeme. Bilo je te\u0161ko iznositi sve to i mislim da se to osjeti kada slu\u0161ate album.<\/p>\n

Mislim da nas ovo vodi do sljede\u0107eg pitanja \u2013 o va\u017enosti glazbe i umjetnosti op\u0107enito. Kako vidi\u0161 da ona utje\u010de na va\u0161e dru\u0161tvo, misli\u0161 li da mo\u017ee donijeti zna\u010dajnu promjenu?<\/strong><\/p>\n

Kao \u0161to je Tupac rekao \u2013 ja ne ka\u017eem da \u0107u promijeniti svijet, ali jam\u010dim da \u0107u zaiskriti mozak koji \u0107e promijeniti svijet. To je ono \u0161to radimo. Mi smo samo dio slagalice, postoje mnogi drugi \u2013 aktivisti\/ce, slikari\/ce, pisci, spisateljice, politi\u010dari\/ke, itd. Sla\u017eemo ovu slagalicu lagano, i nadam se da \u0107e biti ne\u0161to prekrasno. Znate \u2013 ovo nije konflikt, da su obje strane jednake, imaju jednaku mo\u0107 i resurse – to bi bio konlikt. Ovo je rat. Umjetnost je va\u017ena, poma\u017ee nam da \u017eivimo, da \u017eivimo za ne\u0161to. Kada do\u0111ete na hip-hop koncert u Palestinu, to je jedinstveno iskustvo. Vidjet \u0107ete djecu od 5 godina i starce od 90 godina, kr\u0161\u0107ane i muslimane, mu\u0161karce i \u017eene, sve dobi i religije, kako skupa ple\u0161u, repaju, plje\u0161\u0107u. Nama je va\u017eno da stvaramo, da podi\u017eemo glas. DAM je sretan jer mi, za razliku od mnogih Palestinaca, imamo mogu\u0107nost da putujemo, nastupamo vani, upoznajemo ljude. Ako ve\u0107 imam tu privilegiju, \u017eelim ju koristiti, mi moramo biti svojevrsni PR za palestinski slu\u010daj. Upoznao sam mnogo ljudi koji su mi rekli da su po\u010deli u\u010diti arapski zbog DAM-a, upoznao sam \u017didove koji su mi rekli da im je na\u0161a glazba pomogla da bolje sagledaju stvari, da se informiraju, itd. Samo se sjetite Indijanaca\/ki ili Afroamerikanaca\/ki u SAD-u, svih tih borbi \u2013 upravo kroz hip-hop u\u010dimo o zato\u010denicima svijeta. Osje\u0107am da moramo podu\u010davati na na\u010din na koji su nas u\u010dili. To je taj bumerang hip-hopa \u2013 nikada ne prestaje udarati i nikada ne ostaje na jednom mjestu. Zato to volim toliko puno.<\/p>\n

Posljednje pitanje je za tebe, DAM \u0107emo malo ostaviti sa strane. Re\u017eirao si kratki film Yala to the moon, s Jackie Reem Salloum, kao i spot za pjesmu If I could go back in time. Ho\u0107emo li te vi\u0161e vi\u0111ati iza kamere u budu\u0107nosti?<\/strong><\/p>\n

Pa, kamera je uvijek bila uz mene. Prvi puta kada je Tamer i\u0161ao u studio snimiti pjesmu, ponio sam kameru da to zabilje\u017eim. Tijekom snimanja me zamolio da odrepam refren s njim \u2013 i tako sam ostao repati posljednjih petnaest godina. Moja strast prema filmu je i dalje prisutna, a radim i animaciju. Napravio sam video za Kanazijev This divestment bill hurts my feelings. Sve u svemu \u2013 mo\u017eda \u0107u se vi\u0161e posvetiti filmu nekad u budu\u0107nosti. Vidjet \u0107emo.<\/p>\n

Libela<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Intervju s legendarnim palestinskim reperima<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":145193,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-145192","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/145192","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=145192"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/145192\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/145193"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=145192"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=145192"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=145192"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}