{"id":145066,"date":"2014-05-05T08:55:20","date_gmt":"2014-05-05T06:55:20","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=145066"},"modified":"2014-05-05T08:57:02","modified_gmt":"2014-05-05T06:57:02","slug":"makedonski-makondo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/05\/05\/makedonski-makondo\/","title":{"rendered":"Makedonski Makondo"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Biljana Vankovska<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Politi\u010dki se amok sti\u0161ava. Ili je to samo zati\u0161je pred (novu) buru? Sada bez zasljepljuju\u0107eg blje\u0161tavila reflektora gledamo \u0161ta su izbori ostavili iza nas, vidimo scenografiju tipi\u010dnu za balkansku kr\u010dmu. Izbori su se pokazali kao odli\u010dan povod i izgovor za sve ono \u0161to bi ina\u010de potiskivali u dubokoj ti\u0161ini mr\u017enje (\u0161to bi rekao Puhovski). Rovovi su jo\u0161 dublji, mr\u017enja se izlijeva svuda, a najgore od svega je \u0161to sada, kada politi\u010dari sti\u0161avaju tonove, kolo nastavljaju oni koji bi trebali biti savjest i razum dru\u0161tva. Beskrupulozni okr\u0161aj pretstavnika \u201eintelektualne elite\u201c je u punom jeku: niski udarci, uvrede, li\u010dne diskvalifikacije za svakoga ko misli druga\u010dije.<\/p>\n

Na\u0161e cvije\u0107e zla se zove \u201eDudinka\u201c, portal pro-vladinog novinara na kome se poziva na lin\u010d i nasilje, a na \u017ealost nije usamljeno, jer i druga strana ve\u0107 pravi svoje crne liste. Na govor mr\u017enje se odgovara istom mjerom – razumljivo, samo je predznak druga\u010diji, a opravdanje je da \u201eoni ne razumiju druga\u010diji rje\u010dnik\u201c. Niko ni\u0161ta i nikoga ne priznaje: Makedonija do\u017eivljava totalno \u201eoslobo\u0111enje\u201c, povratkom u predpoliti\u010dko stanje. Vladaju\u0107e stranke su ve\u0107 postale pokret\/i, sveobuhvatni i disciplinovani. Neprihvatanjem izbora i bojkotom institucija, opozicija kao da je sama izabrala da postane nevladina organizacija.<\/p>\n

Bizarno, ali nekakva saglasnost postoji: i vlast i opozicija su jedinstveni u nepo\u0161tovanju\/nepriznavanju institucija i politike u okvirima prava! Prvi, zato \u0161to su ih prisvojili u apsolutisti\u010dkom maniru, poistovje\u0107uju\u0107i se s njima. Odgovor na drugoj strani je politi\u010dki nihilizam, odricanje i nepriznavanje svih institucija i mehanizama (interesantno je \u0161to se ovo sada odnosi i na me\u0111unarodnu zajednicu u koju su se samo do ju\u010de \u201ekleli\u201c!?), pasivan otpor svemu, bez jasne alternativne strategije i vizije \u201e\u0161ta nakon potopa\u201c.<\/p>\n

Usred ovakve atmosphere, dobila sam poziv da napi\u0161em \u010dlanak za njema\u010dki nau\u010dni \u010dasopis, tema – uticaj ukrajinske krize na region i Makedoniju. Za tren, \u010dak sam i ja bila zate\u010dena: koga je u Makedoniji briga o tome \u0161ta se de\u0161ava u Ukrajini ili ma gdje na svijetu, o novoj konstelaciji me\u0111unarodnih odnosa, o klimatskim promjenama ili ma \u010demu \u0161to se ne uklapa u usko-partijski okvir? Mogao bi i Tre\u0107i svjetski rat da po\u010dne, a glavni akteri to ne bi ni primijetili u \u017earu me\u0111ustrana\u010dke borbe – ovdje se glavna bitka void oko toga ko \u0107e glodati kost, ko \u0107e biti na kormilu broad, pa makar on i potonuo.<\/p>\n

Koliko je mra\u010dna i zarobljena u vremenu ova mala balkanska kr\u010dma pokazalo se u jednom kratkom trenutku \u201elucidnosti\u201c usred politi\u010dkog ludila. Na\u010din na koji nas (nije) dodirnula vijest o smrti Gabriela Garsije Markeza je mo\u017eda pora\u017eavaju\u0107iji od svega onoga \u0161to je donio politi\u010dki cirkus, jer je u tren oka ogolio bijedu duha. U medijima je samo objavljena kratka vijest, a na socijalnim mre\u017eama kao da je prostrujala tuga. Ali ubrzo sve se pretvorilo u jeftinu palana\u010dku i licemernu tugovanku. Bilo je pitanje \u201e\u010dasti\u201c i dokaz za li\u010dnu na\u010ditanost da se ka\u017ee ne\u0161to i po\u0161alje posljednji pozdrav. Mo\u017eda sam previ\u0161e gruba u proceni da se ovo odnosi samo na Makedoniju, ali mogla sam posvjedo\u010diti kako su se lile suze od onih koji jedva i da su ne\u0161to pro\u010ditali od angela Gabriela, kako ga je nazvao Salman Ru\u017edi. Najve\u0107u popularnost je dobio tekst \u201eopro\u0161tajnog pisma\u201c, sladunjavi tekst pun mudrosti koje bi rekao \u010dovjek na smrtnoj postelji, ali koje Markez naravno nije napisao. Naj\u017ealosnije od svega u toj farsi je to da je pisac koji je toliko zadu\u017eio \u010dovje\u010danstvo do\u017eivio nepravdu ve\u0107u od fizi\u010dke smrti: njegovo djelo je svedeno na fast food, na pismo i nekoliko citata prona\u0111enih na internetu, a njegova li\u010dnost svedena na bolesnika kome je pamet do\u0161la na kraju \u017eivota, pa sada \u017eali i govori kako bi proveo \u017eivot kada bi dobio drugu \u0161ansu.<\/p>\n

Bezuspje\u0161no sam poku\u0161avala da prekinem lanac, ali \u010dak i oni koji su shvatili prevaru (koja je dodu\u0161e otkrivena prije desetak godina) imali su izgovor da je i ovo kakav-takav na\u010din da se potaknu oni koji nisu \u010duli za Markeza, da se popularizira njegov rad. Jedan drugi nobelovac, Jozef Brodsky, je rekao da postoji ve\u0107i zlo\u010din od spaljivanja knjiga – ne\u010ditanje. To \u0161to sam \u201e100 godina samo\u0107e\u201c pro\u010ditala najmanje 7-8 puta, da druga djela i ne pominjem, u\u010dinilo je da me je ovo ni\u0161tavilo pogodilo jo\u0161 vi\u0161e. Posebno kada vidim kako na\u0161u djecu obla\u010de u partijske odore, \u201ekao \u0161to je red\u201c u vrijeme izbora – dok se za vjerske praznike preobla\u010de u sve\u0161tenike ili svece, onda kada nisu obu\u010deni kao falangisti. Ogroman broj nastavnika i direktora \u0161kola su bili bestidno rastr\u010dani po partiskim mitinzima ili stajali na izbornim listama. Kome je u ovakva vremena uop\u0161te stalo do \u010ditanja knjiga i do jo\u0161 jednog preminulog nobelovca?<\/p>\n

Knjige imaju neopisivu mo\u0107, posebno u tamna vremena, da te natjeraju da u napisanim rije\u010dima otkrije\u0161 ono \u0161to ve\u0107 dobro zna\u0161, \u0161to je potisnuto tamo negdje u potsvijesti. \u0410 Markez bi mogao biti veoma va\u017ean i za nas. Pitanje samo\u0107e je i na\u0161a tema, zar ne? Tu ne mislim na onu trivijalnu i politizovanu tezu o me\u0111unarodnoj samoizolaciji zbog zastoja u evrointegracijama! Samo\u0107a, prema Markezu, je u nemogu\u0107nosti da se ispri\u010da vlastita pri\u010da i da se ona saop\u0161ti drugima, koji te interpretiraju i \u201eshva\u0107aju\u201c bolje od tebe samog. Na Makedoniju se mo\u017ee gledati kao na svojevrsni Makondo: ona je, na \u017ealost, sve manje geografska lokacija, a sve vi\u0161e stanje uma\/duha, koje omogu\u0107ava da vidimo samo ono \u0161to \u017eelimo da vidimo i da ga vidimo na na\u010din na koji \u017eelimo da to uradimo, mada u pomalo \u0161izofrenoj formi.<\/p>\n

Jedna od tema koje se provla\u010de kao nit u Markezovim djelima je nasilje (la violencia): duboka dru\u0161tvena fragmentacija, brutalni unutra\u0161nji ratovi izme\u0111u konzervativaca i liberala, nevine \u017ertve i spolja\u0161ni faktori i eksploatacija. \u017dalosno je \u0161to za Makedonce vrh knji\u017eevnosti ostaje \u201ePirej\u201c (uz sav respekt za djelo i za Petreta Andreevskog), \u0430 u \u201e100 godina samo\u0107e\u201c najvi\u0161e im ostavlja utisak to \u0161to se jo\u0161 na prvoj strani pominje Makedonija. I toliko!<\/p>\n

Zavr\u0161i\u0107u jednom divnom misli iz knjige \u201eLjubav u vrijeme kolere\u201c: \u201eOn je dopustio da bude obuzet uvjerenjem da ljudska stvorenja nisu ro\u0111ena jednom, na dan kada su ih njihove majke donijele na svijet, nego da ih \u017eivot obavezuje da se iznova i iznova ra\u0111aju.\u201c Na\u017ealost, u na\u0161em Makondu, \u010dovjek nema slobodu da pronalazi\/otkriva sebe i da se mijenja iznova, jer je uhva\u0107en u partijskom kavezu u kome nema ljubavi, mada ima kolere, a naziv kaveza je \u201ePreporod u 100 koraka\u201c – ili je mo\u017eda u sto godina, ne znam ve\u0107 ni sama.<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a>
\nPrevod je autorkin<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Makedonija je, na \u017ealost, sve manje geografska lokacija, a sve vi\u0161e stanje uma\/duha…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-145066","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/145066","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=145066"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/145066\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=145066"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=145066"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=145066"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}