{"id":144885,"date":"2014-05-03T07:50:10","date_gmt":"2014-05-03T05:50:10","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=144885"},"modified":"2014-05-03T07:50:10","modified_gmt":"2014-05-03T05:50:10","slug":"svakom-je-metku-prethodila-rijec","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/05\/03\/svakom-je-metku-prethodila-rijec\/","title":{"rendered":"Svakom je metku prethodila rije\u010d"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Tomislav Jaki\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Kada je u jeku novoga vala evidentno izvana poticane krize u Ukrajini, \u0161ef ameri\u010dke diplomacije Kerry kao glavnoga krivca prozvao rusku televiziju na engleskom jeziku Russia Today (neka vrsta ruskoga CNN-a), to je moglo iznenaditi samo povr\u0161nog promatra\u010da – ne te krize, nego i kretanja u svijetu. Naime, bez obzira na to, prepustili glavni “igra\u010di” rat u njihovu korist Ukrajincima, ili se odlu\u010dili za izravno uplitanje, pa i vojno, nesporno ostaje jedno: primarno oru\u017eje, najprije Zapada, ali onda i Istoka (koji prili\u010dno dobro parira) bila je i ostaje rije\u010d, odnosno: propaganda.<\/p>\n

S time da ta propaganda, odnosno rat propagandom, u svijetlu \u010dinjenice da su upravo u dana\u0161njem svijetu sve relevantne informacije dostupne svakome – samo ako se potrudi – poprima upravo besramne oblike. La\u017ee se dokazima usprkos, fabriciraju se “dokazi” koji ne mogu izdr\u017eati ni najgrublju provjeru (ali slu\u017ee kao argument politi\u010darima koji bi trebali biti ozbiljni i odgovorni), manipulira se javno\u0161\u0107u na gotovo nezabilje\u017een na\u010din. I, a to je ono \u0161to je najopasnije, s uspjehom, ne samo kada su u pitanju “obi\u010dni” gra\u0111ani, nego i novinari, pa i oni koji voljom naroda donose dalekose\u017ene politi\u010dke odluke.<\/p>\n

Da, u po\u010detku bija\u0161e rije\u010d. Stvaranje atmosfere nepovjerenja i straha u odnosu na Rusiju nije od ju\u010der. Ono je zapravo jenjalo samo u vrijeme kada je na \u010delu te velike dr\u017eave bio Boris Jeljcin iz kojega je nerijetko umjesto razuma progovarao alkohol i s kojim nije bilo te\u0161ko igrati igru “vi ste definitivno izgubili, a mi smo pobijedili” (u hladnome ratu, naravno).<\/p>\n

\u010cim se pojavio Vladimir Putin obnovljene su sve ranije predrasude, ali zajedno s njima i doktrina “obuzdavanja Rusije”, a\u017eurirana verzija politike Zapada prema Sovjetskom Savezu, formulirana jo\u0161 potkraj \u010detrdesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a. I pri\u0161lo se sasvim otvoreno stvaranju obru\u010da \u010dlanica Atlantskoga pakta oko Rusije, s time da se pakt sve vi\u0161e pribli\u017eavao ruskim granicama. Propagandni rat, a on je ve\u0107 tada (ponovo) po\u010deo, i\u0161ao je dotle da se obe\u0107anje ameri\u010dkog predsjednika Busha (starijega) tada\u0161njem sovjetskom \u010delniku Gorba\u010dovu da se NATO ne\u0107e \u0161iriti prema granicama SSSR-a uporno pre\u0161u\u0107ivalo, da bi se danas glatko progla\u0161avalo mitom (mada o njemu, na primjer, vrlo jasno pi\u0161e savjetnica za nacionalnu sigurnost Bushovog sina, Georga W. Busha – Condoleeza Rice).<\/p>\n

A \u0161to se ti\u010de “krunskog argumenta” da taj sporazum nije nikada potpisan, neizbje\u017eno se postavlja pitanje: \u0161to takav “argument” zna\u010di, ako bi se u njegovom kontekstu ocjenjivala vjerodostojnost onoga \u0161to svojim partnerima u razgovoru govore politi\u010dari Zapada? Zna\u010di smo jedno: ne vjerujte nam, jer mi \u0107emo vas prevariti \u010dim uzmognemo, ako ni\u0161ta nismo potpisali. A ho\u0107emo i onda kada potpi\u0161emo, kao na primjer u slu\u010daju sporazuma ukrajinske vlasti (legalne i legitimne) i prosvjednika uz sudjelovanje (i potpise) triju \u0161efova diplomacija zemalja Zapada. Danas taj sporazum od 21. velja\u010de nitko (osim ponekada Rusa) ne spominje, a sve \u0161to se dogodilo i doga\u0111a u Ukrajini, doga\u0111a se suprotno tome sporazumu.<\/p>\n

Pod hitno “zaboravljaju” se omalova\u017eavaju\u0107e primjedbe pomo\u0107nice \u0161efa ameri\u010dke diplomacije na ra\u010dun EU, zaboravlja se kako je ona u (snimljenom) razgovoru raspore\u0111ivala uloge pijuna na ukrajinskoj politi\u010dkoj sceni, zaboravlja se razgovor (tako\u0111er snimljeni) evropske povjerenice za vanjsku politiku s estonskim premijerom koji ju je upozorio kako uop\u0107e nije sigurno da su deseci mrtvih na Majdanu \u017ertve snajpera re\u017eimskih snaga. I uporno se ponavlja (s izuzetkom proskribirane ruske TV Russia Today) kako su prosvjedi na Majdanu bili miroljubivi (a nisu), kako nisu bili organizirani, pa i financirani (i) iz inozemstva (a jesu), kako je Janukovi\u0107 demokratski i po zakonu smijenjen (a nije), kako su svi na istoku zemlje koji tra\u017ee referendum o budu\u0107em statusu separatisti (a nisu), kako na istoku Ukrajine djeluju ruski agenti (a jo\u0161 ni jedan nije uhva\u0107en i pokazan javnosti).<\/p>\n

Umjesto \u010dinjenica, odnosno \u010dinjenicama usprkos nude se i name\u0107u, agresivno i bezobzirno, gotovi sudovi, \u010dvrsto formulirana stanovi\u0161ta zasnovana na jo\u0161 jednoj, ni\u010dime dokazanoj, tezi: Putin \u017eeli obnoviti Sovjetski Savez i to po cijenu 3. svjetskog rata. Za\u0161to bi i\u0161ao u takav samoubila\u010dki rizik, na to nitko ne odgovara. Jer, “mi znamo”. Samo na Russia Today (za koju ministar Kerry tvrdi kako odra\u017eava Putinove ma\u0161tarije o svijetu u kojem \u017eivimo) dolaze do rije\u010di ljudi sa Zapada, znanstvenici, politolozi, biv\u0161i obavje\u0161tajci, umirovljeni vojni i policijski \u010dasnici, svi oni koji su spremni ponuditi i drugi ugao gledanja na stvari, u pravilu oslonjen na \u010dvrste argumente, a ne na visinu glasa kojim ih iznose, ili na odbijanje odgovora na pitanje (\u0161to postaje sve \u010de\u0161\u0107e praksa State Departmenta kada je rije\u010d o novinarima iz Rusije koje se “otpisuje” tvrdnjom kako oni ponavljaju stanovi\u0161ta ruskog ministra vanjskih poslova ili predsjednika Putina).<\/p>\n

Da u ratu (i) mediji potpadaju pod op\u0107i zadatak izvojevanja pobjede, to je jasno. No, je li itko proglasio rat? Nije, ali mi smo (svijet) o\u010dito u neprogla\u0161enom ratu koji nije po\u010deo ju\u010der. Rat je to za o\u010duvanje monopola super sile za koju je jedan mudri \u010dovjek nedavno rekao da je “postala ovisnik o ratovima”. Taj se monopol mo\u017ee sa\u010duvati samo uz pomo\u0107 mre\u017ee saveznika \u0161irom svijeta: od EU preko dr\u017eava s drugih kontinenata kojima se bez problema “gleda kroz prste” kada je u pitanju nepo\u0161tivanje ljudskih prava, pa do zemalja \u010dije se “prijateljstvo” osigurava financijskom i vojnom pomo\u0107i vladaju\u0107im garniturama, odnosno ostvaruje, ili poku\u0161ava ostvariti mijenjanjem re\u017eima (“izvozom demokracije”), a u pravilu uz pomo\u0107 dubioznih saveznika koji su negdje drugdje u isto vrijeme neprijatelji, ili \u0107e to uskoro postati na globalnoj osnovi.<\/p>\n

Dakle, u po\u010detku bija\u0161e (i jest) rije\u010d. A potom? To bismo mi na podru\u010dju biv\u0161e Jugoslavije najbolje morali znati. Jer i kod nas je po\u010delo s rije\u010dima, a kako je zavr\u0161ilo (mada sude\u0107i prema pripremama “referenduma o \u0107irilici” i nije jo\u0161 zavr\u0161ilo), o tome govore grobovi, razorene obitelji, izbjeglice i ru\u0161evine, odnosno pusta zemlja.<\/p>\n

Pa bi upravo zbog toga na jugoistoku Evrope trebalo smo\u0107i snage i volje (pa i pameti, ako je ima) da se makar s malo ve\u0107om dozom kriti\u010dnosti prate zbivanja u Ukrajini i oko nje. I da se ne tr\u010di u tor jednakomisle\u0107ih po cijenu odricanja od prava na vlastito mi\u0161ljenje. Jer, svakome je metku prethodila rije\u010d. To je, na \u017ealost, nepobitna istina pod \u010dijim \u0107e se teretom sru\u0161iti kao kula od karata (ali uz koju cijenu?) i ono \u0161to se neosnovano danas naziva novinarstvom, ali i politika u \u010dija se kola to “novinarstvo” dalo upregnuti. Iznimke na oba podru\u010dja postoje, ali one na \u017ealost samo potvr\u0111uju pravilo. Mo\u017eda jo\u0161 ima vremena da se o tome razmisli. Mo\u017eda.<\/p>\n

Forum<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Iskustvo rata na jugoistoku Evrope trebalo bi nam omogu\u0107iti da se s vi\u0161e snage i volje, makar s malo ve\u0107om dozom kriti\u010dnosti, prate zbivanja u Ukrajini<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-144885","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/144885","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=144885"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/144885\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=144885"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=144885"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=144885"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}