{"id":144562,"date":"2014-04-30T09:07:15","date_gmt":"2014-04-30T07:07:15","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=144562"},"modified":"2014-04-30T09:07:15","modified_gmt":"2014-04-30T07:07:15","slug":"europom-protiv-evrope","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/04\/30\/europom-protiv-evrope\/","title":{"rendered":"Europom protiv Evrope"},"content":{"rendered":"

\u00a0Pi\u0161e: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Pred nama su majski evropski izbori, a strategija ljevice u EU-u mogla bi se uop\u0107iti u stav iznesen na stranicama britanske Socijalisti\u010dke radni\u010dke partije (SWP), koji sa\u017eeto glasi: \u201cGlasajte za pravu ljevicu gdje god to mo\u017eete, a za laburiste tamo gdje morate. I spremajte se za borbu nakon glasanja.\u201d Vrijedi li to i u nas, pod istim evropskim suncem, uz napomenu da se na\u0161i laburisti zovu SDP, dok su Hrvatski laburisti jedna druga, mala, posebna pri\u010da? I dok je odgovor na pitanje \u0161to je la\u017ena ljevica relativno jednostavan, pa u Hrvatskoj na tome i ostaje, nevolja je, naravno, \u0161to svaka od ljevi\u010darskih grupa i grupica u dana\u0161njem EU-u \u2013 a ima ih svugdje, samo su nejednake mo\u0107i \u2013 ima svoju verziju toga tko \u010dini i s kojim programom snage prave ljevice. Jedan od poku\u0161aja da se to stanje nadi\u0111e, a o \u010demu smo ve\u0107 pisali, jest i osnivanje Stranke evropske ljevice, u koju su snage udru\u017eile gr\u010dka SYRIZA, Izquierda Unida i PCE iz \u0160panjolske, Rifondazione Comunista iz Italije, PCF i Parti de Gouche iz Francuske, njema\u010dka Die Linke, Bloco de Esquerda iz Portugala, Zdru\u017eena levica iz Slovenije i mnogi drugi. No oko \u010dega se sve te stranke i pokreti mogu slo\u017eiti, a \u0161to ostaje sporno?<\/p>\n

Reduciramo li aktualni trenutak EU-a na dvije linije problematika o kojima ovisi budu\u0107nost Unije, a mo\u017eemo ih imenovati kao problem politike prema radnicima, vidljiv u svim dr\u017eavama, i kao problem vanjske politike EU-a u me\u0111unarodnim odnosima, vidimo da ta budu\u0107nost nije svijetla. Direktnijim jezikom re\u010deno, sa stanovi\u0161ta ve\u0107ine stanovni\u0161tva EU-a radi se o dvostrukom \u0107orsokaku. Napadi na radni\u010dku egzistenciju, ne samo kroz radno zakonodavstvo, svakodnevica su svih zemalja EU-a, u kojoj razliku \u010dini po\u010detna visina s koje se kvaliteta \u017eivota radnih slojeva uru\u0161ava. Radni\u010dke klase ve\u0107 godinama do\u017eivljavaju \u010dudo Europe u obliku brutalnih rezova javnih servisa, destrukcije mirovinskog sistema, privatizacija nekada dru\u0161tvenih sektora i beskrajnih zloupotreba svijeta rada. A \u0161to se mo\u017ee izraziti slikom da kada radnici u centrima evropske kapitalske mo\u0107i ki\u0161u, oni na periferiji ve\u0107 imaju upalu plu\u0107a. No sada je jasno da tu antiradni\u010dku politiku kod ku\u0107e EU kao navodni garant mira u Europi nadopunjuje i agresivno vo\u0111enom politikom u me\u0111unarodnim odnosima, koja ne preza ni od ratnih eskalacija.<\/p>\n

Ustvari, re\u010deno nije ni\u0161ta novo, ako mislimo na slu\u017eenje EU-a ameri\u010dkom i NATO ekspanzionizmu na Bliskom istoku ili na \u201ceuropske\u201d interese u Africi. A to kako su euroatlantski \u201cintegrirani\u201d prostori Jugoslavije, ovdje ne trebamo ponavljati. No militarizacija krize oko Ukrajine tjera nas da se zapitamo: o kakvoj Evropi naroda uop\u0107e jo\u0161 mo\u017ee biti rije\u010di? I dalje, o kakvim lijevim nacionalnim strankama ima jo\u0161 smisla govoriti, pa i kada se evropski udru\u017euju, kada su ba\u0161 u odnosima me\u0111u nacijama u globalnim proporcijama parlamenti zemalja EU-a, ali i oficijelne institucije Unije, svedeni na nemo\u0107ne promatra\u010de odluka koje geopoliti\u010dki preure\u0111uju svjetski poredak, a koje se donose bez da prolaze kroz ikakve demokratske procedure? Konkretno, ima li \u010dinjenica potpune dvostrane militarizacije konflikta u Ukrajini, od strane \u201cna\u0161ega\u201d euroatlantskog svijeta s jedne i onoga ruskog s druge, ikakve veze s predstoje\u0107im europskim izborima? A ako je odgovor negativan, \u0161to to govori o politi\u010dkoj prirodi ove europske zajednice, koju da treba iznutra mijenjati nekom vrstom beskona\u010dne reformisti\u010dke demokratizacije, u trenutku kada svi trendovi pokazuju obrnuti predznak?<\/p>\n

U nas su se pobrinuli da hrvatski jezik mo\u017ee razlikovati njihovu Europu od na\u0161e Evrope, Europu nametnutu odozgo od ostataka Evrope odozdo. Liberalna mantra o ugro\u017eenom proeuropskom politi\u010dkom centru, u kojem oni koji jo\u0161 vjeruju u EU herojski brane europske vrijednosti pred naletom reakcionarnih snaga nacionalizma, populizma, pa i novoga fa\u0161izma, namjerno brka uzroke i posljedice, a sve po principu starog reketa\u0161kog \u0161tosa: \u201cDr\u017eite me da ne poludim!\u201d Nije sporno da spomenuti fenomeni \u201cdesni\u010darenja odozdo\u201d postoje, pa ni to da oni unose strah i nesigurnost u svakodnevni \u017eivot ljudi u mnogim dana\u0161njim evropskim zemljama (ne samo na \u201cdivljem Balkanu\u201d). No \u0161to su horde uli\u010dnih nasilnika, ma kako destruktivne one bile u bilo kojoj od evropskih zemalja, spram destruktivne mo\u0107i NATO snaga, tog \u201cdesni\u010darenja odozgo\u201d (i bukvalisti\u010dki, bespilotnim letjelicama)? Koje nije samo potencijalno, ve\u0107 je po potrebi i za interese vladaju\u0107eg kapitala i djelatno?<\/p>\n

Sjetimo se intervencije svjetskih intelektualaca kada je NATO 1999., a na radost hrvatskog mainstreama, izvr\u0161io svoja bombardiranja \u201cSrbije i \u010ca\u010dka\u201d, kada su mnogi od njih, uklju\u010divo sa slovenskim filozofom Slavojem \u017di\u017eekom, ukazivali na nedopustiv nadzakonski status zapadne sile u novom svjetskom poretku, koji ukida i zadnje ostatke me\u0111unarodnog prava i uloge UN-a u svjetskoj zajednici naroda. I u nas je objavljen \u017di\u017eekov tekst \u201cNATO kao lijeva ruka Boga?\u201d Ne\u0161to vi\u0161e od desetlje\u0107a kasnije isti \u017di\u017eek, sada kao promotor pro-EU ljevice i njenog vo\u0111e Aleksisa Ciprasa, kojeg podr\u017eava u borbi za mjesto predsjednika Europske komisije, stoji na braniku \u201ceuropskih vrijednosti\u201d koje da se danas brane u Ukrajini. A kako? Tako \u0161to se ukrajinski borci za nezavisnost bore i za na\u0161u \u201cpropalu europskost\u201d, malne kao \u0161to su Hrvati stali na branik europskih vrijednosti, po sada ovdje zaboravljenom Alainu Finkielkrautu. Pa i istom \u201chumanitarnom\u201d kampanjom za promjenu re\u017eima, koju godinama podupiru EU i SAD, a sada \u0107e izgleda i NATO snage na terenu, kakvu je u slu\u010daju Milo\u0161evi\u0107a \u017di\u017eek jo\u0161 prozirao kao izuzetno opasnu.<\/p>\n

Jasno je da vo\u0111e poput Milo\u0161evi\u0107a ju\u010der, a Janukovi\u010da i jo\u0161 vi\u0161e Putina danas, zaslu\u017euju ve\u0107u demokratsku opoziciju, pa i svrgavanje. Ali pitanje je od koga? I s kojim motivima? Nije li u biti desni\u010darsko povjerenje u politi\u010dke poretke biv\u0161ega Zapada, konkretno u Obamin SAD i u EU kakav je danas, malo puno naivno, ako ne i ne\u0161to gore? \u201cU usporedbi s Rusijom, EU je puno bolje mjesto za gra\u0111ane ili nekoga tko se bavi radikalnom politikom\u201d, zaklju\u010duje \u017di\u017eek na liniji svojih sada ve\u0107 vi\u0161egodi\u0161njih ustrajavanja na \u201capstraktnom europeizmu\u201d, koji da jedini \u010duva globalno ugro\u017eene vrijednosti slobode i jednakosti, a \u0161to je \u201cjedinstveni doprinos Europe globalnom politi\u010dkom imaginariju\u201d. Na tragu je to njegovih invektiva protiv \u201ckapitalizma s azijskim vrijednostima\u201d, \u010dega je puna knjiga-intervencija \u201c\u0160to Europa \u017eeli?\u201d koju je izdao s hrvatskim publicistom Sre\u0107kom Horvatom (i s naslovnice koje je sakrivena podr\u0161ka Ciprasu, zastupljenom u knjizi kao autorom uvodnog teksta i zajedni\u010dkog zaklju\u010dka \u201cUloga evropske ljevice\u201d).<\/p>\n

Apstraktnost te pozicije, koja parazitira na staroj imperijalnoj tezi kako unikatnost europske prosvje\u0107enosti daje ovom kontinentu pravo na sudjelovanje u svjetskoj dominaciji (i Marx je u svome dobu opravdavao britansko koloniziranje Indije, kao mra\u010dno, ali progresivno), \u201czaboravlja\u201d neke stvari. Ne samo mogu\u0107e uvide kriti\u010dke teorije o dijalektici prosvjetiteljstva, ve\u0107 i \u010dinjenicu da (ne)prosvje\u0107enost, u mjeri u kojoj je i dalje globalno mjerodavna, odavno nije evropska ekskluziva. I jo\u0161 puno va\u017enije: da su spomenuta dva smjera \u201cproblematika\u201d \u2013 koja ne\u0107e biti tako problematizirana na predstoje\u0107im europskim izborima \u2013 onaj \u0161to kapitalizam nudi evropskim radni\u010dkim klasama i \u0161to je smisao agresivne me\u0111unarodne EU-politike, neraskidivo povezana.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jasno je da vo\u0111e poput Milo\u0161evi\u0107a ju\u010der, a Janukovi\u010da i jo\u0161 vi\u0161e Putina danas, zaslu\u017euju ve\u0107u demokratsku opoziciju, pa i svrgavanje. Ali pitanje je od koga? <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-144562","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/144562","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=144562"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/144562\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=144562"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=144562"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=144562"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}