{"id":144386,"date":"2014-04-28T07:45:28","date_gmt":"2014-04-28T05:45:28","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=144386"},"modified":"2014-04-27T21:49:26","modified_gmt":"2014-04-27T19:49:26","slug":"izabrati-drugi-narod","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/04\/28\/izabrati-drugi-narod\/","title":{"rendered":"Izabrati drugi narod?"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Biljana Vankovska<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Kona\u010dno i predsjedni\u010dki i parlamentarni izbori su iza nas, a rezultati su sasvim o\u010dekivani. Ipak, politi\u010dka kriza i dalje visi iznad Makedonije kao Damoklov ma\u010d. Sada slijede tuma\u010denja i optu\u017ebe o izbornim prevarama – a narod je ponovo u fokusu kao pobjednik, gubitnik ili kao krivac, zavisno od perspektive. Jedni trijumfalisti\u010dki ka\u017eu da je \u201enarod mudar\u201c, jer je ve\u0107ina glasala za one koji ga \u0161tite i ulivaju mu sigurnost, pa makar ona bila u vidu socijalne pomo\u0107i. Njihovi partneri iz albanskog bloka ka\u017eu to isto, s jednom \u201emalom\u201c razlikom: oni govore o dva naroda, o na\u0161ima i va\u0161ima, koji su glasali s ciljem da svojim etni\u010dkim liderima predaju pravo da odlu\u010duju u njihovo ime i da vode dr\u017eavu – makar u suprotne pravce. Po njima, nigdje u Ustavu ne pi\u0161e da vlast proizilazi od gra\u0111ana (\u0161to, naravno, nije istina), nego da su etni\u010dke zajednice one iz kojih izvire demokratska vlast.<\/p>\n

\u041epozicija i ne pomi\u0161lja da odgovornost za poraz, ko zna koji po redu, potra\u017ei u sebi, nego upire prst u vlast i u narod. \u0410 samo do ju\u010de je govorila o \u201ebibliskoj Makedoniji i hrabrim Makedoncima\u201c koji \u0107e sada sru\u0161iti \u201eovu mafija\u0161ku i kriminalnu bandu na vlasti\u201c. \u041etkako je jasno da se to nije desilo, padaju te\u0161ke rije\u010di o \u201esistemskoj kra\u0111i\u201c, a koriste se \u010dak i nau\u010dni koncepti da bi se to dokazalo, kao onaj Galtungov o \u201estrukturnom nasilju\u201c (pri \u010demu se zaboravlja da se ustvari radi o istom sistemu u kome se jedina borba vodi oko toga ko \u0107e stati na \u010delo strukture, bez obzira \u0161to taj sistem generira tiho nasilje i siroma\u0161tvo). Osim floskula o \u201esistemskoj kra\u0111i\u201c, za koju se ne nude ni dokazi, niti ula\u017eu prigovori nadle\u017enim organima, zaklju\u010dak je da je narod opet dobio vlast kakvu zaslu\u017euje.<\/p>\n

Ipak, najindikativniji je prezir za onu ve\u0107inu \u010dije se politi\u010dke volje stide demokrate, a koju optu\u017euju za kukavi\u010dluk, neukost, apatiju i nizak nivo inteligencije. Intelektualac mla\u0111e generacije je izme\u0111u dva izborna kruga upozorio: \u201eNemojte mi samo re\u0107i da je sve ovo zbog straha od vladaju\u0107ih; postoji tu i sau\u010desni\u0161tvo, ima tu i istorijske odluke i odgovornosti i malo fa\u0161izma u domovima, u \u0161kolama i u sugra\u0111anima, \u0430 najvi\u0161e \u0161to ima to je zlo\u010dina\u010dka ve\u0107ina. Istorijski izazov je sada napraviti jasnu demarkacionu liniju izme\u0111u njih i nas, izme\u0111u u\u010desnika i pomaga\u010da i onih koji su se aktivno suprostavljali… nekad \u0107e se ovo brojati.\u201c<\/p>\n

Ko \u0107e prebrojavati i kada, nije jasno, ali u svom revolucionalnom zanosu autor kao da je zaboravio da ljudi kreiraju svoju sudbinu u ve\u0107 zadatim okolnostima, a ne u okolnostima koje sami biraju. Ovaj narod koji je sada na optu\u017eeni\u010dkoj klupi je produkt dru\u0161tevnih okolnosti, a ne nekakav romanti\u010dan heroj ili najgori bijednik. Na dan-dva prije izbora naj\u010de\u0161\u0107e citirani autor u ovim krugovima je bio Betrold Breht: \u201cNajgora od svih vrsta nepismenosti jeste politi\u010dka nepismenost. Politi\u010dki nepismena osoba ne \u010duje, ne govori, ne u\u010destvuje u politi\u010dkim de\u0161avanjima. Ona ne zna da tro\u0161kovi \u017eivota, cijena pasulja, ribe, bra\u0161na, stanarine, cipela, ljekova, zavise od politi\u010dkih odluka. Politi\u010dki nepismena osoba je toliko glupa da je ponosna i busa se u grudi govore\u0107i kako mrzi politiku. Taj imbecil ne zna da se iz njegovog politi\u010dkog neznanja ra\u0111a prostitucija, napu\u0161tena djeca, i najgori od svih lopova: lo\u0161i politi\u010dari, korumpirani i potkupljeni od strane lokalnih i multinacionalnih kompanija.\u201d Naravno, za njih su politi\u010dki nepismeni svi oni koji nisu odlu\u010dili ispravno i nisu glasali za njihove. Ko zna, mo\u017eda \u0107e opozicija ovih dana ponovo parafrazirati Brehta i predlo\u017eiti raspu\u0161tanje naroda i izbor drugog naroda umesto ovoga?<\/p>\n

I na ovim izborima, sli\u010dno kao i ranije ali uz ve\u0107i intenzitet, vodila se manihejska bitka Dobra i Zla. Pluralizam je bio ukinut, tj. uop\u0161te mu nije bila data nekakva \u0161ansa. Pitanje izbora, i uop\u0161te demokratije, je pitanje postojanja alternativa koje su legitimne sve odreda, jer odra\u017eavaju razli\u010dite interese u dru\u0161tvu (svakako, ukoliko su u okvirima onoga \u0161to je dopu\u0161teno zakonom). Ali u bici Dobra i Zla ne postoji sredina – ili si sa lo\u0161ima (pa u o\u010dima drugih postaje\u0161 sau\u010desnik, pa i fa\u0161ist) ili si sa dobrima (koji svoju poziciju legitimiraju moralnim floskulama, bez programskih rje\u0161enja, i sa glavnim argumentom da si oni opozit onih drugih).<\/p>\n

Specifika ovih izbora je bio poku\u0161aj da se umjesto izborne kampanje organizuje javno su\u0111enje. Otkrivanje kriminalne afere, nakon \u0161to se nakon 10 godina probudio \u201ezabrinuti i savesni gra\u0111anin\u201c i lideru opozicije predao snimak telefonskog razgovora koji inkriminira Gruevskog za ne\u0161to \u0161to je navodno uradio u vrijeme kada je sada\u0161nja opozicija bila na vlasti, javna se sfera pretvorila u sudnicu: umjesto da se odlu\u010duje o politi\u010dkoj odgovornosti nosilaca vlasti, od gra\u0111ana je zatra\u017eeno da budu istovremeno i javni tu\u017eioci, vje\u0161taci, porota i sudija; umjesto o politi\u010dkim pitanjima, \u201eplebiscitom\u201c su pozvani da odlu\u010de o krivi\u010dno-pravnom pitanju. Kao da nije bilo dovoljno potvrda i indikacija po kojima bi gra\u0111ani odlu\u010dili o svom \u017eivotu, o stanarinama, o grahu i cipelama, ali i o spomenicima i zajmovima u njihovo ime, pa je jo\u0161 bilo potrebno skandalizirati ih s navodima o kriminalu od prije 10 godina? Tako je opozicija (\u010diji je lider \u010dovjek koji je bio aboliran od strane predsjednika upravo za kriminal) pokazala svoju bezidejnost, slabost i o\u010daj, pa posegnula za negativnom kampanjom kao za krajnjim sredstvom i vjerovatno kao uvodom u postizbornu retoriku o masovnoj kra\u0111i glasova.<\/p>\n

Kako stvari stoje, Makedonija je definitivno sre\u0107na \u0161to \u017eivi u bipolarnom, dvostrana\u010dkom i dvoetni\u010dkom svijetu – na kraju dana, svako uhvati svoju stranu i spreman je uraditi sve da njegovi pobijede. \u010cak i kriti\u010dki i navodno nezavisni intelektualci koji su sada nezadovoljni narodom\/gra\u0111anima nisu sasvim amnestirani od odgovornosti za stanje u kome se nalazi zemlja. Pitanje je koliko njih je zaista napustilo svoju \u201ekulu od slonove kosti\u201c, si\u0161lo sa visina i krugova u kojima visokou\u010deno citiraju svjetske filozofe (naj\u010de\u0161\u0107e modernog \u017di\u017eeka) ili uradilo ne\u0161to izvan svojih NGO projekata, da bi u\u0161li u cipele onih \u201epoliti\u010dki nepismenih\u201c, a prije no \u0161to ih osude. Da li uspijevaju da vide svakodnevicu kroz njihove o\u010di i njihov prazan trbuh. Pitaju li se za\u0161to veliki broj gra\u0111ana nije ni slijep ni nepismen, a ipak ne vjeruje ni jednoj politi\u010dkoj stranci? Uostalom, kakva je to ljevica \u010dije je glavno obe\u0107anje da \u0107e vratiti srednju klasu, bolje re\u010deno sitnu bur\u017eoaziju (pe\u00actit bour\u00acge\u00aco\u00acis) u jednom osiroma\u0161enom dru\u0161tvu? Koja se i dalje \u201ekune u minimalnu dr\u017eavu i slobodni kapital, u NATO i mo\u0107 velikih, pa \u010dak i razmi\u0161lja o slanju kontingenta u Ukrajini ako zatreba? Sit gladnome ne veruje, jo\u0161 manje mo\u017ee da shvati njegovu nesigurnost i strah. Na kraju dana, elitisti i snobovi sude ne samo politi\u010dkom protivniku, nego i \u201ckretenskom\u201d i fa\u0161izoidnom narodu.<\/p>\n

Razumije se, legitimno je govoriti od otsustvu demokratskih tradicija, o neukosti i strahu kod ve\u0107ine koja nikada i nigdje u istoriji nije bila avangarda. Danilo Ki\u0161 iznosi brutalnu istinu kada ka\u017ee: ljudi vi\u0161e vole izvjesnost neslobode nego neizvjesni ishod promjene. Ovo je posebno ta\u010dno kada promjena treba nastati u nekakvoj epskoj bici u stilu \u201eGospodara prstenova\u201c, a u kojoj cijenu treba da plate najslabiji. Mase kli\u010du carskoj (dr\u017eavnoj) pravdi; kli\u010du pobjednicima. Da, elita na vlasti je usavr\u0161ila mehanizam vladanja koji se poigrava strahovima, slabosti i disciplini ki\u010dme s onima koji su podlo\u017eni klijentelizmu i moralnoj korupciji.<\/p>\n

Ali, gdje su Prometeji? Kada \u0107e prestati da krivicu tra\u017ee u drugima i da stalno zazivaju strance u pomo\u0107? Do osna\u017eivanja ne dolazi samo u susret izbora ili usred kampanje, jer rad sa gra\u0111anima mora po\u010deti od azbuke, a ne od nekog prevedenog priru\u010dnika. I ovi izbori su posijali sjeme netrpeljivosti i politi\u010dke netolerancije, pri \u010demu kolateralna \u017ertva borbe stranaca i njihovih (medijskih i intelektualnih) trabanata je narod. On je ili kratkotrajno ovjen\u010dan lovorikama (dok traje vatromet) ili je \u017eigosan kao fa\u0161izoidan. Sa ljudima treba raditi i uzeti ih onakve kakvi jesu, umjesto da se mudruje i sanja o revoluciji koja \u0107e sama pasti s neba ili o konjici sa Zapada koja \u0107e ih upristojiti po terku ve\u0107 vi\u0111enom na drugim meridijanima.<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Prevod je autorkin<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kako stvari stoje, Makedonija je definitivno sre\u0107na \u0161to \u017eivi u bipolarnom, dvostrana\u010dkom i dvoetni\u010dkom svijetu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-144386","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/144386","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=144386"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/144386\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=144386"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=144386"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=144386"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}