{"id":144344,"date":"2014-04-27T08:22:21","date_gmt":"2014-04-27T06:22:21","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=144344"},"modified":"2014-04-27T08:23:52","modified_gmt":"2014-04-27T06:23:52","slug":"balkanski-milioneri-stvoreni-privatizacijom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/04\/27\/balkanski-milioneri-stvoreni-privatizacijom\/","title":{"rendered":"Balkanski milioneri stvoreni privatizacijom"},"content":{"rendered":"

Razgovarala: Saida Mustajbegovi\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Profesor i aktivista. Kriti\u010dar neoliberalnog kapitalizma. Javnost ga je upoznala u vrijeme studentskih, a potom i gra\u0111anskih protesta usmjerenih protiv politike biv\u0161e vlasti, a u nau\u010dnim krugovima slovi za izvrsnog lingvistu. Mate Kapovi\u0107 (Zagreb, 1981.) profesor je lingvistike na zagreba\u010dkom Filozofskom fakultetu.<\/p>\n

Jedan je od dru\u0161tveno najanga\u017eiranijih intelektualaca na hrvatskoj sceni. Kapovi\u0107 govori o uticaju bosanskohercegova\u010dkih protesta na region, aktivizmu koji je zamijenio sindikate, privatizacijama i onome \u0161to je ostalo od nacionalnih ideala nakon \u010detiri vijeka.<\/p>\n

Pratili ste de\u0161avanja u vezi protesta u regionu. Mnogi su razo\u010darani slijedom doga\u0111aja. Jesu li protesti u BiH, Hrvatskoj te i oni podr\u0161ke u regionu, ali i dijaspori, ne\u0161to promijenili?<\/em><\/p>\n

Kapovi\u0107: Protestirati se, iz posve prakti\u010dnih razloga, svakako ne mo\u017ee unedogled (ljudi imaju svoje \u017eivote, moraju raditi, imaju obitelji itd.), niti se mo\u017ee o\u010dekivati da \u0107e se velike dru\u0161tvene promjene dogoditi preko no\u0107i. No, to ne zna\u010di da su protesti neva\u017eni i da ni\u0161ta ne mijenjaju. U BiH su protesti imali vi\u0161e konkretnih posljedica – od smjena kantonalnih vlasti pa do ukidanja “bijelog hljeba” u nekim kantonima. To nije samo po sebi ni\u0161ta revolucionarno, ali nije ni ni\u0161ta.<\/p>\n

Osim toga, narod je, bar donekle, postao svjestan svoje snage, politika je shvatila (ako je pametna) da im stolice nisu ba\u0161 tako sigurne kako se to \u010dinilo, a etni\u010dke podjele su bar donekle zamijenjene socijalnim zahtjevima. Sve u svemu, objektivno, te\u0161ko da se mo\u017ee re\u0107i da se ba\u0161 ni\u0161ta nije promijenilo.<\/p>\n

U kona\u010dnici, BiH protesti su utjecali i na susjedne zemlje. Recimo, prili\u010dno je o\u010dito da su elite u Srbiji i Hrvatskoj bile ozbiljno zabrinute da ne do\u0111e do prelijevanja protesta (\u0161to se na kraju, ipak, nije dogodilo). U Hrvatskoj se, nakon 2013. u kojoj su dominirali konzervativni pokreti, zbog protesta u BiH po\u010delo ponovno raspravljati o su\u0161tinskim politi\u010dkim problemima.<\/p>\n

\u010cesto se pominje u zadnjih nekoliko rije\u010d aktivizam, dok, primjerice, u predstavljanju nekih intelektualaca nagla\u0161ava se da su aktivisti. \u0160ta je to aktivizam? Ko su aktivisti?<\/em><\/p>\n

Kapovi\u0107: To su oni sudionici u javnim raspravama, poput mene, koji se ne zadr\u017eavaju samo na analizi i raspravama o pojedinim problemima i doga\u0111ajima, nego i osobno sudjeluju u stvaranju doga\u0111aja i poku\u0161avaju dru\u0161tvo i sami mijenjati.<\/p>\n

Idu li danas aktivisti prije radni\u010dkih sindikata, ili su ih u neku ruku zamijenili?<\/em><\/p>\n

Kapovi\u0107: U neku ih ruku jesu zamijenili jer dana\u0161nji “aktivisti” obavljaju poslove (u organizaciji dru\u0161tvenih pokreta, protesta i sl.) koje su prije radili bilo sindikalisti, bilo kadar progresivnih politi\u010dkih stranaka.<\/p>\n

Kod nas su sindikati puno slabiji i manje militantni nego u nekim drugim zemljama (npr. Gr\u010dkoj), no i situacija je razli\u010dita jer smo mi pro\u0161li kroz realsocijalisti\u010dko razdoblje u kojima je njihova uloga bila dosta specifi\u010dna i druga\u010dija od one u kapitalisti\u010dkim zemljama.<\/p>\n

Osim toga, ex-Jugoslaviju (kao i \u010ditav postsocijalisti\u010dki istok) karakterizira i odsutnost ozbiljne strana\u010dke radikalne ljevice. Tu je zasad jedina iznimka Slovenija, u kojoj je nedavno formirana perspektivna Inicijativa za demokratski socijalizam i grupacija Udru\u017eena ljevica za izbore za EU parlament. U odsutnosti borbenih sindikata i organizirane ljevice, dru\u0161tvena borba onda \u010desto spada na le\u0111a nepovezanih i disperziranih aktivista i aktivisti\u010dkih grupica.<\/p>\n

Dosta se bavite privatizacijom dru\u0161tvenog vlasni\u0161tva. \u0160ta je taj proces donio, a \u0161ta odnio?<\/em><\/p>\n

Kapovi\u0107: Donijela nam je 90 multimilijuna\u0161a u BiH i 280 multimilijuna\u0161a u Hrvatskoj, koji su se obogatili na grba\u010di svih nas. Neki su od njih nastavljali upravljati poduze\u0107ima koja su uglavnom dobili na lijepe o\u010di, a drugi su ih uni\u0161tili kako bi pare strpali u d\u017eep. Kada se sjetimo da 1990. pravih bogata\u0161a nije bilo, ne treba biti genij da bi se shvatilo da doti\u010dni “biznismeni” (i politi\u010dari) nisu do svoje sada\u0161nje imovine do\u0161li po\u0161tenim radom.<\/p>\n

Osim te na\u0161e doma\u0107e novope\u010dene kapitalisti\u010dke klase, velik je dio kola\u010da oti\u0161ao u strano privatno vlasni\u0161tvo pa smo danas do\u0161li u situaciju da su biv\u0161e jugoslavenske zemlje realno puno manje samostalne nego \u0161to su bile u biv\u0161oj dr\u017eavi, jer su sve \u0161to su imale u svom vlasni\u0161tvu rasprodale, besplatno podijelile ili uni\u0161tile. To je poprili\u010dno komi\u010dno kada se sjetimo velikih ideala nacionalne neovisnosti i sl. od prije \u010detvrt stolje\u0107a. Jedino \u0161to nam je ostalo su zastava i nogometna reprezentacija, a BiH zbog etni\u010dkih podjela nema \u010dak ni to u pravom smislu. Ogromna nezaposlenost koju danas imamo je tako\u0111er, me\u0111u ostalim, posljedica privatizacije.<\/p>\n

Zagovarate vra\u0107anje privatnih firmi u dru\u0161tveno vlasni\u0161tvo. Koliko je realno takvo ne\u0161to o\u010dekivati?<\/em><\/p>\n

Kapovi\u0107: Trenutno nije realno jer nema ozbiljne politi\u010dke snage koja bi takvo \u0161to zagovarala. Ali to zapravo i nije bitno. Ako ne razumijemo kako bi ekonomija i politika mogle druga\u010dije funkcionirati, te\u0161ko da \u0107emo mo\u0107i razumjeti kako one trenutno funkcioniraju. A, osim toga, treba uvijek imati na umu da se dru\u0161tvene promjene katkad doga\u0111aju vrlo naglo. Recimo, po\u010detkom 1980-ih je malo tko predvi\u0111ao pad berlinskog zida, a jo\u0161 po\u010detkom 1960-ih su se, \u0161to se danas zaboravlja, i mnogi na Zapadu bojali da bi SSSR-ov politi\u010dko-ekonomski model mogao u kona\u010dnici pobijediti.<\/p>\n

Ono u \u010demu se pak ve\u0107ina dana\u0161njih analiti\u010dara sla\u017ee jest to da nas \u010deka poprili\u010dno neizvjesna budu\u0107nost – dovoljno je tu spomenuti recentnu hit-knjigu francuskog ekonomista Thomasa Pikettyja “Kapital u 21. stolje\u0107u” o kojoj trenutno svi pri\u010daju – a takvu budu\u0107nost treba do\u010dekati spreman. Me\u0111u ostalim i kroz promi\u0161ljanje alternativnih sistema na koje dru\u0161tvo mo\u017ee funkcionirati.<\/p>\n

U kona\u010dnici je dru\u0161tveno vlasni\u0161tvo pitanje demokracije i osnovne socijalne pravde – je li pravednije da npr. banke i velika poduze\u0107a poput telekoma budu u vlasni\u0161tvu cijeloga dru\u0161tva, svih nas, i da svi od njih profitiramo, ili je pravednije da budu u privatnom vlasni\u0161tvu i da zarada od njih ide u privatne d\u017eepove \u0161a\u010dice ljudi?<\/p>\n

Da li bi se radnici prema toj imovini ophodili na isti na\u010din kako su to \u010dini nekad kada su bili ipak pod okriljem neke ideologije?<\/em><\/p>\n

Kapovi\u0107: Te\u0161ko da ima i\u0161ta vi\u0161e ideolo\u0161ko od naivnih ideja o tome da danas \u017eivimo u neideolo\u0161kom dru\u0161tvu. Osim toga, nije se dobro na pamet razbacivati pau\u0161alnim tvrdnjama. Bez ikakve \u017eelje za nostalgi\u010dnim tonovima, spomenut \u0107u da je u biv\u0161oj dr\u017eavi u 1960-ima ekonomija rasla i po 10 posto godi\u0161nje, najbr\u017ee na svijetu, a da je u 1980-ima, kada je situacija bila najte\u017ea, stagnirala.<\/p>\n

Danas, primjerice, u Hrvatskoj nemamo \u010dak ni stagnaciju, nego pet godina \u010distog pada. Imamo daleko ve\u0107u zadu\u017eenost i daleko vi\u0161e nezaposlenih nego prije 25 godina, a pritom smo ve\u0107inu industrije uni\u0161tili, pa je ekonomska perspektiva daleko lo\u0161ija nego tada. Jugoslaviju se mo\u017ee opravdano za mnogo \u0161ta kritizirati, ali bojim se da usporedbe vrlo \u010desto nisu pretjerano laskave za ono \u0161to imamo sada, koliko god se to nekima ne svi\u0111alo.<\/p>\n

Mo\u017eemo li o\u010dekivati da \u0107e se nekada ipak postaviti pitanje vlasni\u0161tva i porijekla istog?<\/em><\/p>\n

Kapovi\u0107: Od trenutne politi\u010dke garniture (i na vlasti i u opoziciji) se to ne mo\u017ee o\u010dekivati jer bi to zna\u010dilo da bi, vi\u0161e-manje, morali baciti u zatvore sami sebe i svoje glavne sponzore. No, na\u0161a je prvobitna akumulacija jo\u0161 relativno svje\u017ea i, unato\u010d trenutnoj politi\u010dkoj situaciji, te\u0161ko bi se moglo ustvrditi da je ekonomska oligarhija potpuno sigurna na svojim pozicijama.<\/p>\n

Vidjeli smo u posljednjih par godina vi\u0161e primjera mo\u0107nika poput [svrgnutog libijskog predsjednika Muammara] Gaddafija koji su vrlo brzo s najvi\u0161e stolice pali u blato i bili ubijeni poput pseta. Tako je i s na\u0161om kapitalisti\u010dkom elitom – Todori\u0107i bi u Hrvatskoj mogli jo\u0161 stolje\u0107ima vladati, no nije u potpunosti isklju\u010dena ni mogu\u0107nosti da \u0107e zavr\u0161iti poput Hosnija Mubaraka, Nicolaja Ceausescua, Romanovih ili Marije Antoinette.<\/p>\n

O\u010dito je da zemlje regiona imaju problem s korupcijom \u2013 od Vardara pa do Triglava je tako. To su pokazali i protesti u Sloveniji. Je li mogu\u0107e da se svaka od njih pojedina\u010dno suo\u010di sa navedenim problemom bez kom\u0161ijske saradnje, jer kapital se prosto prelijeva iz jedne u drugu.<\/em><\/p>\n

Kapovi\u0107: Problemi s korupcijom nisu nikakva balkanska specifi\u010dnost, koliko god se mi u to autorasisti\u010dki uvjeravali. Dovoljno je pogledati primjer [biv\u0161eg italijanskog premijera Silvija] Berlusconija preko puta Jadrana, a da ne govorimo o SAD-u i njihovom odnosu prema Wall Streetu.<\/p>\n

Ostanemo li, pak, na podru\u010dju Balkana, dovoljno se prisjetiti afera finske Patrije u Sloveniji i Hrvatskoj ili austrijskog HYPO-a u Hrvatskoj, gdje “fina” poduze\u0107a iz “finih” zemalja ni\u0161ta nije sprje\u010davalo u davanju mita kada im se to \u010dinilo nu\u017eno i probita\u010dno.<\/p>\n

Danas u Hrvatskoj nemamo \u010dak ni stagnaciju, nego pet godina \u010distog pada. Imamo daleko ve\u0107u zadu\u017eenost i daleko vi\u0161e nezaposlenih nego prije 25 godina, a pritom smo ve\u0107inu industrije uni\u0161tili, pa je ekonomska perspektiva daleko lo\u0161ija nego tada.<\/p>\n

No, tako\u0111er treba biti svjestan i toga da korupcija na na\u0161im prostorima ima i svoje dublje upori\u0161te – naime, korupcija uvelike proistje\u010de iz same sistemske logike na\u0161ih perifernih kapitalisti\u010dkih ekonomija, gdje se mnogi gospodarski subjekti koruptivno oslanjaju na dr\u017eavu, jer druga\u010dije zapravo ni ne mogu pre\u017eivjeti (pogotovo na slobodnom evropskom tr\u017ei\u0161tu, kao \u0161to je slu\u010daj u Sloveniji i Hrvatskoj).<\/p>\n

Bezbrojni su primjeri po kojima se vidi da veliki segmenti kapitala na na\u0161im prostorima jednostavno ne mogu funkcionirati bez legalnih, polulegalnih, ili posve ilegalnih davanja (i pogodovanja) dr\u017eave. Umjesto naivnog kritiziranja korupcije bez razumijevanja njezinih sistemskih izvori\u0161ta, korisnije bi se bilo zapitati – je li nam taj i takav kapital onda uop\u0107e potreban?<\/p>\n

———————————<\/p>\n

Lijevi i desni aktivizam<\/strong><\/p>\n

Kada se govori o aktivizmu, nerijetko se automatski misli samo na lijevi i liberalni aktivizam. Studentski aktivizam, kada se radi o borbi za javno financirano obrazovanje, blokadama fakulteta i sl. (kao npr. u Hrvatskoj 2009.) je, recimo, primjer lijevog aktivizma, kojeg karakterizira borba za promjene u dru\u0161tvu, ali i zahtjev za temeljitim promjenama \u010ditavog sistema, ka\u017ee Kapovi\u0107.<\/p>\n

S druge strane, razni ljudskoprava\u0161ki NGO-i spadaju naj\u010de\u0161\u0107e u liberalni aktivizam, kojeg karakterizira borba za pobolj\u0161anja odre\u0111enih stvari u dru\u0161tvu, ali bez radikalnih zahtjeva i bez kritike samog politi\u010dko-ekonomskog sistema u kojem \u017eivimo (kapitalisti\u010dke parlamentarne demokracije).<\/p>\n

Postoji i desni aktivizam, iako je ne\u0161to rje\u0111i. Tu kao primjer mo\u017eemo dati lanjsku inicijativu U ime obitelji u Hrvatskoj, koja je uvelike preuzela na\u010din organiziranja liberalnih NGO-a i primijenila to na svoje konzervativne ciljeve.
\n————————————<\/p>\n

Ho\u0107e li biti ‘sanaderizacije regije’<\/strong><\/p>\n

”U susjednim zemljama, bojim se, postoji pomalo krivo gledanje slu\u010daja Sanadera i drugih primjera hrvatske ‘borbe protiv korupcije’. \u017dao mi je \u0161to vam to moram re\u0107i, ali borba protiv korupcije u Hrvatskoj zapravo ne postoji.<\/p>\n

Prava borba protiv korupcije bi zna\u010dila ispretumbavanje \u010ditave ekonomske i politi\u010dke elite u zemlji, a to se ne mo\u017ee o\u010dekivati.<\/p>\n

Ono \u0161to se u stvarnosti dogodilo jest da su nastradale neke sitnije ribe, da su se dogodili kozmeti\u010dki potezi radi pritiska EU-a, koja oko korupcije ima svoju ra\u010dunicu i da su nastradali i neki krupniji igra\u010di poput [biv\u0161eg hrvatskog premijera Ive] Sanadera ili [biv\u0161eg \u0161efa Hrvatske gospodarske komore Nadana] Vido\u0161evi\u0107a, koji su stjecajem razli\u010ditih okolnosti ostali bez svog politi\u010dkog zale\u0111a. No, sve je to samo vrh ledene sante”, smatra Kapovi\u0107.
\n——————————-<\/p>\n

Balkans.aljazeera.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Biv\u0161e jugoslavenske zemlje manje su sada samostalne<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":144345,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-144344","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/144344","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=144344"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/144344\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/144345"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=144344"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=144344"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=144344"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}