{"id":143338,"date":"2014-04-15T09:12:52","date_gmt":"2014-04-15T07:12:52","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=143338"},"modified":"2014-04-15T14:54:52","modified_gmt":"2014-04-15T12:54:52","slug":"o-ambasadorskim-i-makedoncskim-stvarima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/04\/15\/o-ambasadorskim-i-makedoncskim-stvarima\/","title":{"rendered":"O ambasadorskim i makedon(c)skim stvarima"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Biljana Vankovska<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Dok sam ovih dana gledala ameri\u010dkog ambasadora, a i neke druge, kako idu u prijateljske (radne?) posjete strana\u010dkim \u0161tabovima, sjetila sam se duhovite i ta\u010dne misli Ivana Krasteva. Ne znam da li je jo\u0161 uvijek tako u njegovoj Bugaskoj, ali ostao je zapam\u0107en po re\u010denici: \u201eNa\u0161i politi\u010dari vode ljubav sa narodom, ali su vjerni me\u0111unarodnoj zajednici\u201c. Mislio je, naravno, na veliki uticaj spoljnjeg faktora u vo\u0111enju politike i izgradnji demokratije u postsocijalisti\u010dkim i slabim dr\u017eavama.<\/p>\n

Po definiciji, vrijeme izbora, a jo\u0161 vi\u0161e vrijeme predizborne kampanje, je onaj trenutak u kome \u201eljubav\u201c do\u017eivljava kulminaciju (\u010desto do ta\u010dke nepodno\u0161ljivosti). To je trenutak kada se u demokratiji stvara najve\u0107a \u201eintima\u201c izme\u0111u elita i obi\u010dnih smrtnika, kada vam dolaze u ku\u0107e, rukuju se s vama, i odjednom ih interesuje kako ste, da li ste sre\u0107ni, obe\u0107avaju da imaju potenciju da vas usre\u0107e.<\/p>\n

Ostavite po strani na trenutak svu demagogiju, zavo\u0111enje i najobi\u010dnije la\u017ei toliko tipi\u010dne za izvore, ali poku\u0161ajte da sve ovo pretstavite na malo druga\u010diji na\u010din. Zamislite scenu iz li\u010dnog \u017eivota: upravo kada su se stvari po\u010dele zagrijavati i postajati interesantne, eto vam (nezvanog) gosta na vratima; kuca u najnezgodnijem trenutku da bi vam rekao kako je po\u017eeljno da se zapo\u010deti \u010din dalje vodi i zavr\u0161i. Pri tome, vi ste i te kako svjesni da vama ne bi nikada palo na pamet da kucnete na njegova vrata, mada ste dobri prijatelji. A \u010dak i da poku\u0161ate, znate da je on dosta krupan i sna\u017ean tip, pa zazirete od toga kako bi zavr\u0161ila va\u0161a misija dobre volje i savjeta.<\/p>\n

Razumije se, ovo karikiranje je da bi se \u010ditava stvar iz politi\u010dkog \u017eivota prikazala u najapsurdnijem svijetlu, jer odavno smo oguglali od svih apsurda koji su nam se de\u0161avali u procesu u\u010denja demokratije. Zato, na apsurd morate odgovoriti apsurdom.<\/p>\n

Istorija mije\u0161anja ambasadora i tamo gdje treba i tamo gdje ne treba je, na\u017ealost, duga koliko i sama nezavisnost. A kako stoje stvari, nema izgleda da \u0107e ova tradicija skoro prestati. Nije poznato da li je ameri\u010dki ambasador Volers taj koji je zatra\u017eio susrete sa \u010delnicima politi\u010dkih stranaka u njihovim sjedi\u0161tima ili je bio pozvan, ali je sasvim jasno da do susreta usred izborne kampanje ne bi do\u0161lo bez saglasnosti doma\u0107ina. Tako, jo\u0161 na samom po\u010detku izborne kampanje, i na\u0161i predsjedni\u010dki kandidati su po\u017eeljeli da se slikaju i objave fotografije na kojima se rukuju sa ambasadorima (pa \u010dak i sa zamjenicima ambasadora u nekim slu\u010dajevima) koji su, kako smo \u010duli, bili informisani o programu i viziji kandidata.<\/p>\n

Nisam sigurna da li su i ostali uradili isto, ali znam da je jedan od kandidata \u010dak organizovao i prijem za predstavnike diplomatskog kora u Makedoniji. Preko Youtube-a smo mogli \u010duti da je doti\u010dni ambasadorima saop\u0161tio da je u centru njegovog programa postavljen gra\u0111anin! (Pretpostavljam da je mislio na makedonskog gra\u0111anina, ali nisam shvatila kako je zamislio da mu ambasadori mogu pomo\u0107i da ta poruka stigne na pravu adresu.) Jo\u0161 interesantniji je bio stav, isto tako prenesen ambasadorima, da kao budu\u0107i predsjednik Republike ne\u0107e dopustiti mije\u0161anje politike u sudstvo, kada jo\u0161 nije ni postao predsjednik, a ve\u0107 je umije\u0161ao strance!<\/p>\n

Za one koji se ne mogu pohvaliti susretima s dr\u017eavnicima i bilbordima na svakom koraku, kao \u0161to je to radio aktuelni predsjednik koji tra\u017ei drugi mandat, ovo je trebala biti prezentacija njihovih kapaciteta za predstavljanje u me\u0111unarodnom kontekstu. To bi mogli donekle i razumjeti kao dio kampanje, ali pitanje je koja je korist od susreta u strana\u010dkim sjedi\u0161tima i kako oni poma\u017eu u izgradnji demokratske atmosfere.<\/p>\n

Ustvari, ovakve pojave su mo\u017eda i najbolja ilustracija toga da smo slaba dr\u017eava, bez demokratskih kapaciteta. Istinskom politi\u010daru u jednoj demokratiji je savr\u0161eno jasno da je njegov zadatak da gra\u0111anima ponudi odgovore na njihova pitanja i na\u0111e rje\u0161enja za probleme, a ne da to radi u odnosu na predstavnike stranih dr\u017eava ili organizacija, ma koliko mo\u0107ni oni bili. Izvor demokratske legitimacije je upravo gra\u0111anin i njegovo uvjerenje da \u0107e njegov politi\u010dki predstavnik najbolje zastupati njegove interese, i generalno – brinuti o javnom interesu.<\/p>\n

Primijeti\u0107e neko, i to s pravom, da mi ne \u017eivimo u demokratskoj zajednici, a da bi bez monitoringa i u\u010de\u0161\u0107a stranaca stvari bile jo\u0161 i gore, pa zato nije lo\u0161e da nas dr\u017ee na oku kad ve\u0107 sami nemamo kapaciteta za to. Upravo ovo je refren koji slu\u0161amo 20-tak godina, a koji je ukorijenjen \u010dak i u najvi\u0161im e\u0161alonima vlasti, kao i u svijesti gra\u0111ana. Re\u0107i \u0107e neko, opet s pravom, da na\u0161i politi\u010dari ne samo da nisu vjerni narodu, nego la\u017eu i one iz me\u0111unarodne zajednice. Ali, to je upravo rezultat tog nedostatka demokratskih kapaciteta u zemlji u kojoj politi\u010dari znaju da je kod gra\u0111ana kratko pam\u0107enje, a da stranci pragmati\u010dno podr\u017eavaju i najgore kada oni garantuju \u201emir i stabilnost\u201c.<\/p>\n

O\u010dito, pali smo i na planu predizborne debate, za \u0161to najve\u0107u krivicu nosi upravo sada\u0161nji predsjednik i nosioci vlasti (\u043ed kojih je jedan koalicioni partner u vladi \u010dak pozvao na bojkot izbora). Ako je poziv za organizovanje TV debate od strane NDI bio opravdan kao stimulans i javni izazov za kandidate da bi se usudili na ovakvo suo\u010davanje, nakon odr\u017eane debate na javnom servisu, ovakvo insistuiranje spolja je postalo kontraproduktivno. Uz podr\u0161ku USAID, britanske ambasade i doma\u0107ih NVO, usred izbora, bili smo svjedoci projekta \u201eGledamo i komentari\u0161emo debatu\u201c. Ivanov se odista nije pojavio, ali malo ko mo\u017ee zamjeriti aktuelnom predsjedniku dr\u017eave na takvoj odluci. Pojavljivanje \u0161efa dr\u017eave bi bila nesumnjiva potvrda da je dr\u017eava poluprotektorat. \u0422\u043e, naravno, ne samo da ne osloba\u0111a Ivanova odgovornosti, nego je i potencija jer je zbog njegove rigidnosti, nesigurnosti i zatvorenosti za medijske debate upravo pomogao da se legitimi\u0161e projekat u kome nas stranci tretiraju kao politi\u010dki infantilne i nesposobne za ne\u0161to \u0161to je abeceda demokratije.<\/p>\n

Debata u organizaciji NDI je, ipak, odr\u017eana uz u\u010de\u0161\u0107e trojice kandidata. Ono \u0161to je trebalo da bude po ameri\u010dkom terku, bilo je ne samo dosadno i neproduktivno, nego je u makedonskom kontekstu izgledalo kao karikatura. Umjesto replika u kojima bi se kandidati nadmetali u argumentima, oni su se slo\u017eili lijepo po skoro svim pitanjima, a umjesto da slu\u0161aju jedni druge. oni su recitovali unaprijed spremljene odgovore i refrene. Sve je to vi\u0161e li\u010dilo na snimanje politi\u010dkih reklaminih spotova (sre\u0107om, ameri\u010dkim novcem). Najhumorniji aspekt debate su bila pitanja, kao recimo ono o vojnom bud\u017eetu i o izra\u017eenom nezadovoljstvu generala – pomislio bi neko da je rije\u010d o Pentagonu i US Army. Kod u\u010desnika je bilo primetljivo neprirodno gledanje direktno u kameru, \u010dak i kada je izgovoreno (replika) trebalo biti upu\u0107enu protivkandidatu. \u041e\u010dito, ameri\u010dku obuku su shvatili previ\u0161e ozbiljno, pa je sve to ostavilo humoristi\u010dan utisak dok smo gledali budu\u0107eg predsjednika kao dobrog u\u010denika.<\/p>\n

Tako, i nakon dvadesetak godina, banane su jo\u0161 uvijek na cijeni u Makedoniji, \u010dak i u susret Uskrsu kada je popularno ne\u0161to drugo. Ipak, najbizarniji je polo\u017eaj gra\u0111ana. Dr\u017eavna izborna komisija i dalje snima spotove u kojima ih u\u010di kako se glasa i \u0161ta su fer i demokratski izbori. Pritome, regres je vidljiv: od nevidljivog spreja sada smo pre\u0161li na obilje\u017eavanje vidljivim markerom, i tako do\u017eiveli totalno ru\u0161enje ustavnog principa tajnosti glasanja. Na \u201esre\u0107u\u201c, ne obilje\u017eavaju nas na \u010delu, nego samo na palcu.<\/p>\n

Osje\u0107aj poni\u017eenosti je neopisiv. Postavlja se pitanje kako su se za vreme prvog kruga prdsjedni\u010dkih izbora osje\u0107ali Albanci, koji su bili izme\u0111u dvije vatre: jedne stranke koja je pozivala na bojkot, i druge koja ih je pozvala da glasaju za jedinog albanskog kandidata na izborima? Za po\u010dinioce krivi\u010dnih dela postoji prezumpcija nevinosti, ali ne i za gra\u0111ane. Mada od nas (navodno) izvire vlast u ovoj dr\u017eavi, ali smo zahvaljuju\u0107i ovom rje\u0161enju (predlo\u017eenom od strane opozicije), sada kolektivno optu\u017eeni da smo prekr\u0161itelji izbornih pravila, sve dok se ne doka\u017ee suprotno. Za ovo rje\u0161enje blagoslov su opet dali i me\u0111unarodni posrednici, kojima ne\u0161to sli\u010dno ne bi palo napamet da predlo\u017ee u njihovim zemljama jer znaju kakva bi bila reakcija gra\u0111ana. Opet, kada vidimo rezultate izbore, ne mo\u017ee se re\u0107i da smo ba\u0161 i nevini u \u010ditavoj pri\u010di kada tako masovno glasamo za one koji nas sramote i osiroma\u0161uju, od izbora do izbora.<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Prevod je autorkin<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Istorija mije\u0161anja ambasadora i gdje treba i gdje ne treba je, na\u017ealost, duga<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-143338","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/143338","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=143338"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/143338\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=143338"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=143338"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=143338"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}