{"id":143097,"date":"2014-04-12T07:25:51","date_gmt":"2014-04-12T05:25:51","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=143097"},"modified":"2014-04-13T10:50:23","modified_gmt":"2014-04-13T08:50:23","slug":"drugaciji-svijet-je-moguc","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/04\/12\/drugaciji-svijet-je-moguc\/","title":{"rendered":"Druga\u010diji svijet je mogu\u0107"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Cinzia Arruzza profesorica je filozofije, te feministi\u010dka i dru\u0161tvena aktivistica. Autorica je studije Opasne veze: brakovi i razvodi marksizma i feminizma (Dangerous Liaisons: The Marriages and Divorces of Marxism and Feminism, 2013.).<\/p>\n

Mo\u017eete li objasniti Va\u0161 pristup istra\u017eivanju feminizma? Koji su glavni razlozi koji su Vas potaknuli da pi\u0161ete o uvjetima u kojima \u017eive \u017eene?<\/em><\/p>\n

Vjerojatno \u0107e zazvu\u010dati dosadno, ali rekla bih da moje zanimanje za feminizam proizlazi iz mog \u017eivotnog iskustva: ne samo iz \u010dinjenice da sam \u017eena ro\u0111ena i odrasla na Siciliji u razdoblju izme\u0111u 70-ih i 90-ih godina pro\u0161loga stolje\u0107a, u kontekstu u kojem je rodna opresija bila osobito jaka, ve\u0107 i \u010dinjenice da sam se u ulozi politi\u010dke aktivistice svakodnevno suo\u010davala sa seksizmom i homofobijom. Sve to odvijalo se unutar politi\u010dkog konteksta od kojega bi \u010dovjek o\u010dekivao vi\u0161e osjetljivosti i razumijevanja za spomenute probleme. Dakle, bila sam feministi\u010dka aktivistica davno prije nego sam pokazala interes za teorijska pitanja.<\/p>\n

No s godinama moj se pristup feminizmu stubokom promijenio, naro\u010dito sa stajali\u0161ta teorije. Klju\u010dnu ulogu u ovoj promjeni imao je susret s queer teorijom, u kojoj sam (osim niza problemati\u010dnih to\u010daka) prona\u0161la mnogo inkluzivniju, te radosniju, zabavniju i mnogo vi\u0161e osloba\u0111aju\u0107u mogu\u0107nost produbljivanja kritike dru\u0161tvene konstrukcije i seksualnog identiteta. Od presudne va\u017enosti bila je i moja izlo\u017eenost anglo-ameri\u010dkom marksizmu i materijalisti\u010dkom feminizmu koji su otvorili vrata novim mogu\u0107nostima u odnosu na talijansku debatu o rodnoj teoriji koju sam uvijek do\u017eivljavala kao vrlozagu\u0161uju\u0107u i zatvorenu samu u sebe, uhva\u0107enu u samoreferencijalni diskurs. Uzimaju\u0107i, dakle, anglo-ameri\u010dki marksizam i materijalisti\u010dki feminizam kao polaznu to\u010dku, predmet mog istra\u017eivanja bila je strukturna poveznica izme\u0111u kapitalizma i rodne opresije, te odnos izme\u0111u klase, roda i ‘rase’ unutar procesa dru\u0161tvene i politi\u010dke subjektivizacije.<\/p>\n

Postoji duga tradicija koja dr\u017ei da je rodna opresija starija i mnogo dublje ukorijenjena od klasne opresije, te tom smislu iziskuje mnogo radikalniju borbu. Koji je Va\u0161 stav o toj tradiciji?<\/em><\/p>\n

Mislim da ovakvu tvrdnju treba razmotriti u kontekstu duge i problemati\u010dne povijesti odnosa izme\u0111u feminizma i raznih vrsta dru\u0161tvenih pokreta zasnovanih na klasnoj borbi. Isticanje primata rodne opresije i radikalnosti feministi\u010dke borbe bio je na\u010din da se feminizmu osigura sredi\u0161nje mjesto i autonomija koji \u010desto nisu bili mogu\u0107i unutarmije\u0161anih pokreta.<\/p>\n

Povijesno gledano, mogu razumjeti kako i za\u0161to je do toga do\u0161lo, me\u0111utim, ne sla\u017eem se niti s povijesnim niti s politi\u010dkim zaklju\u010dcima spomenute tradicije. O tome bih mogla raspravljati nadugo i na\u0161iroko, no nastojat \u0107u se ograni\u010diti na nekoliko primjedbi.<\/p>\n

Kao prvo: \u010dak i da rodna opresija jest prvi oblik mo\u0107i i dominacije koji je \u010dovje\u010danstvo iznjedrilo, iz toga ne bi logi\u010dki slijedilo da se rodna opresija nalazi u osnovi svih drugih oblika dominacije. Rekla bih da smo ovdje suo\u010deni\/e s problemom koji se ne da rije\u0161iti silogizmima. Nadalje, pozicija koju zauzima spomenuta tradicija pretpostavlja dvije stvari: da je dominacija mu\u0161karaca nad \u017eenama univerzalna, te da je njeno porijeklo skriveno u pijesku vremena. Obje pretpostavke upitne su i s povijesnog i s antropolo\u0161kog stajali\u0161ta. Naposljetku, rekla bih da je uloga kritike u tome da interpretira sada\u0161njost kako bi potaknula stvaranje novih podru\u010dja potencijalne transformacije.<\/p>\n

Po mom mi\u0161ljenju, sada\u0161njost je globalno kapitalisti\u010dko dru\u0161tvo. Gledano iz te pozicije, igra odre\u0111ivanja kojim kritikama i borbama dati prioritet uop\u0107e me ne zanima.<\/p>\n

Ono \u0161to me zanima jest razumijevanje na\u010dina na koji kapitalizam aktivno proizvodi i reproducira nove oblike rodne opresije, kao i na\u010dina na koji se ti novi oblici opresije koriste. U tom je smislu rodna perspektiva itekako va\u017ena za razumijevanje suvremenog kapitalizam i na\u010dina na koje ga klasne borbe mogu uspje\u0161no nadvladati.<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, debata o tome ‘koja je borba najradikalnija'imala je promjenjivu politi\u010dku ulogu u odnosu na napetosti koje su postojale izme\u0111u potreba pokreta za prava \u017eena i anti-kapitalisti\u010dke borbe. No ovu debatu moramo nadvladati. Najradikalnija od svih borbi je ona koja mo\u017ee istovremeno kritizirati razne oblike opresije, eksploatacije i otu\u0111enja koji se isprepli\u0107u u kapitalisti\u010dkom dru\u0161tvu, i ujediniti sve ono \u0161to je kapitalizam razjedinio.<\/p>\n

Jedan od na\u010dina na koji simboli\u010dka negacija \u017eena funkcionira u patrijarhalnoj kulturi jest klasi\u010dno izjedna\u010davanje maskuliniteta s racionalno\u0161\u0107u\/duhovno\u0161\u0107u i svo\u0111enjem \u017eenskosti na prirodu\/iracionalnost. Mislite li da je ova vrst izjedna\u010davanja tek puka ideologija ili ipak sadr\u017ei zrnce istine koje mo\u017ee postati temeljem za (samo)kritiku (u smislu da \u017eenskost unutar spomenute jednad\u017ebe otvara perspektivu onoga \u0161to ova vrst instrumentalizacije racionalnosti nastoji sakriti, dakle upravo prirodu, osje\u0107ajnost i nesvjesno, te na taj na\u010din razotkriva la\u017enost mu\u0161ke racionalnosti)?<\/em><\/p>\n

To je ogromno i vrlo slo\u017eeno pitanje. Da se poslu\u017eim foucaultovskim rje\u010dnikom, mislim da ova opozicija nije puka ideologija u smislu la\u017ene svijesti: naprotiv, rekla bih da pridonosi dru\u0161tvenoj i diskurzivnoj konstrukciji subjekata u pitanju. U tom slu\u010daju pravo pitanje jest sadr\u017ei li ova diskurzivna konstrukcija mogu\u0107nost emancipacije i kritike. Primjerice, mo\u017ee li \u017eensko (koje se povezuje s prirodom, osje\u0107ajno\u0161\u0107u, naklono\u0161\u0107u i semioti\u010dkim poretkom) odigrati pozitivnu kriti\u010dku ulogu u odnosu na falogocentri\u010dni poredak?<\/p>\n

Osobno, mislim da ne. Mislim da ne mo\u017eemo osporiti da se zapadnja\u010dka misaona tradicija postupno gradila na feti\u0161izaciji i mitologizaciji razuma, koji se pak definira kroz opreku sa sferomstrasti i osje\u0107ajnosti. Me\u0111utim, taj je proces mnogo manje linearan nego \u0161to mislimo da jest. U zapadnja\u010dkoj filozofskoj tradiciji (koja je gotovo isklju\u010divo mu\u0161ka domena) susre\u0107emo razli\u010dite koncepcije racionalnosti: neke od njih uspijevaju izbje\u0107i definiranje racionalnog kroz opreku s prirodom\/osje\u0107ajno\u0161\u0107u. To se poglavito odnosni na, primjerice, Spinozu ili Humea, ali popis je mnogo dulji: \u010dak je i Platon za odre\u0111ene strasti poput ljutnje i srama (eros da ne spominjem!) smatrao da su nu\u017ene za Logos i njegovu orijentiranost na znanje i filozofiju. Koncept ‘mu\u0161ke racionalnosti’, dakle, mo\u017eemo i trebamo problematizirati. Ipak, valja napomenuti da pozivanje na nesvjesno, prirodu ili osje\u0107ajnost samo po sebi nije nu\u017eno dio procesa emancipacije (velik dio krajnje desnice, naime, nema ni\u0161ta protiv ideja prirode i iracionalnosti)…<\/p>\n

Feministi\u010dka kritika patrijarhalne mo\u0107i \u010desto je ostavljala dojam feministi\u010dke revolucije kao nenasilne transformacije dru\u0161tva. Mislite li da je ova pretpostavka opravdana?<\/em><\/p>\n

Ne. Kao prvo, smatram da nasilni ili nenasilni karakter borbe (u smislu stupnja i koli\u010dine nasilja) \u010desto ovisi o protivnicima\/cama i specifi\u010dnim uvjetima u kojima djelujemo. O\u010dito, to mo\u017ee rezultirati (i u pro\u0161losti je rezultiralo) monstruoznim \u010dinovima, pa je nu\u017eno neprestano promi\u0161ljati o nasilju i kritizirati njegovu uporabu. Ali vjerovati da se revolucija ili bilo koji drugi oblik radikalne transformacije dru\u0161tva mo\u017ee prilagoditi unaprijed stvorenom idealu dobrohotnosti zna\u010di (da parafraziram Robespierrea) zahtijevati revoluciju bez revolucije. Nadalje, vjerovati da \u0107e feministi\u010dka revolucija de facto biti nenasilna zna\u010di prihvatiti predrasudu o \u017eenama kao prirodno manje nasilnima.<\/p>\n

Statisti\u010dki gledano, \u017eene doista jesu manje nasilne od mu\u0161karaca, ali to je posljedica dugotrajne povijesne prakse isklju\u010divanja \u017eena iz sustava nasilja, odnosno uskra\u0107ivanja \u017eenama mogu\u0107nosti kori\u0161tenja nasilja. Nemogu\u0107nost izra\u017eavanja nasilja prema vanjskom svijetu \u010desto dovodi do stvaranja unutarnjeg nasilja usmjerenog na nas same, koje \u010desto poprima oblik mazohizma, samoomalova\u017eavanja, poricanja i manjka samopouzdanja.<\/p>\n

Nemojte me krivo shvatiti: ne poku\u0161avam estetizirati ili glorificirati nasilje. Ipak, treba paziti da slabost ne bismo pogre\u0161no protuma\u010dili kao snagu. Za sebe i sve \u017eene tra\u017eim pravo na (samo)obranu od mu\u0161kog nasilja, ako treba i nasiljem. Isto tako podr\u017eavam pravo da se borbe, pokreti i revoluciji brane, ako treba i nasilnim putem.<\/p>\n

Mit o nenasilnoj feministi\u010dkoj revoluciji tako\u0111er je potencijalna uvreda svim onim \u017eenama koje su sustavno zlostavljane, koje \u017eive u ratom pogo\u0111enim podru\u010djima ili usred dru\u0161tvenih sukoba. \u017delimo li doista razgovarati o nenasilnoj revoluciji s Marissom Alexander, \u017eenom osu\u0111enom na 20 godina zatvora jer je pucala u zrak kako bi se obranila od nasilnog supruga? Ili mo\u017eda vjerujemo da migrantice koje su meta napada gr\u010dkih neo-nacista nemaju pravo braniti se (\u010dak i ako\/kada su u stanju to u\u010diniti)?<\/p>\n

Mislite li da je ‘feministi\u010dki’ kapitalizam mogu\u0107? To jest, je li mogu\u0107e dru\u0161tvo koje bi \u017eene napokon oslobodilo okova patrijarhata, ali koje bi nastavilo eksploatirati radnike\/ce, neovisno o rodu?<\/em><\/p>\n

To je pitanje u sredi\u0161tu mog teorijskog istra\u017eivanja. Mislim da je to nemogu\u0107e iz nekoliko razloga. Kao prvo, opresija \u017eena unutar kapitalisti\u010dkog sustava igra klju\u010dnu ulogu na nekoliko razli\u010ditih razina: ona omogu\u0107ava odr\u017eavanje i perpetuaciju hijerarhija u svijetu rada koje su klju\u010dne za kapitalisti\u010dko nadmetanje. Opresija \u017eena podjednako je nu\u017ena za organizaciju dru\u0161tvene reprodukcije, odnosno na\u010din na koji se ljudska bi\u0107a socijaliziraju i reproduciraju. Drugim rije\u010dima, opresija \u017eena u osnovi je uvjeta koji omogu\u0107avaju odr\u017eavanje i reprodukciju akumulacije kapitala.<\/p>\n

Patrijarhalna ideologija klju\u010dni je faktor i po pitanju politike. Valja imati na umu da je kapitalizam nevjerojatno fleksibilan, \u0161to \u0107e re\u0107i da oblici rodne opresije unutar kapitalizma nisu uvijek isti, ve\u0107 variraju. Kapitalizam se mo\u017ee prilagoditi zahtjevima za formalna prava (pravo glasa, pravo na gay brak) i zna na koji na\u010din iskoristiti LGBT i feministi\u010dki diskurs u vlastitu korist.<\/p>\n

Tako, primjerice, odnedavno govorimo o ‘femonacionalzmu’ i ‘homonacionalizmu’, \u010dak i pinkwashing-u (praksa prikazivanja dr\u017eave kao gay-friendly u svrhu odvra\u0107anja pa\u017enje od drugih problema; op.prev.), odnosno kori\u0161tenju odre\u0111enih LGBT ili feministi\u010dkih diskursa u rasisti\u010dke, konzervativne ili islamofobne svrhe.<\/p>\n

Sposobnost kapitalizma da prisvoji i koristi razne diskurse ne treba mije\u0161ati sa stvarnim emancipatorskim politikama. \u010cinjenica je da iste vlade koje su zgro\u017eene homofobijom i seksizmom u Putinovoj Rusiji promi\u010du politiku \u0161tednje, imigracije i represije koja je poglavito usmjerena protiv \u017eena i LGBT osoba kao \u010dlanova\/ica najeksploatiranijih dru\u0161tvenih skupina. Iz te pozicije, ne bismo trebali\/e birati izme\u0111u Putina i Obame: naprotiv, trebali\/e bismo se distancirati od obojice.<\/p>\n

Mislite li da bi feministi\u010dka transformacija dru\u0161tva mogla promijeniti na\u010dine na koje se odnosimo prema ne-ljudskoj prirodi, primjerice, na\u0161 odnos prema ekosustavima i drugim \u017eivotinjskim vrstama?<\/em><\/p>\n

To je ideja koju promi\u010de ekofeministi\u010dki pokret, no koja se pokazala uspje\u0161nom i unutar \u0161ireg feministi\u010dkog pokreta. Problem s ovim gledi\u0161tem je njegova teorijska podloga, o kojoj je ranije bilo rije\u010di: prihva\u0107anje veze \u017eena i prirode, izjedna\u010davanje ljudske racionalnosti s maskulinitetom, odre\u0111ivanje osje\u0107ajnosti, intuicije i empatije kao \u017eenskih osobina… Sve su to pretpostavke s kojima se osobno ne sla\u017eem. Ipak, neka promi\u0161ljanja ekofeminista\/ica i feministi\u010dka istra\u017eivanja na podru\u010dju ne-ljudske prirode pokazuju zanimljive aspekte i pretpostavke s kojima se sla\u017eem. U tom smislu, vjerujem da feminizam mo\u017ee uvelike pridonijeti transformaciji na\u0161eg odnosa prema ne-ljudskoj prirodi. Na jednak bi na\u010din mogao pridonijeti kritici politi\u010dke ekonomije koja se utaborila u samim temeljima ekolo\u0161ke kritike kapitala.<\/p>\n

Me\u0111utim, postoji mehanisti\u010dki aspekt ideje da bi feministi\u010dko i socijalisti\u010dko dru\u0161tvo nu\u017eno proizvelo druga\u010diji tip odnosa prema ne-ljudskoj prirodi: sjetite se samo nekriti\u010dke proizvodnje u Sovjetskom savezu, ne samo za vrijeme staljinisti\u010dke degeneracije ve\u0107 i prije toga, u prvim godinama revolucije. Danas govorimo o ekosocijalizmu i ekofeminizmu: da je preobrazba na\u0161eg odnosa prema \u017eivotinjama i okoli\u0161u automatska posljedica transformacije na\u0161ih odnosa prema produkciji i rodnim odnosima, tada navedenim pojmovima ne bi trebalo dodati prefiks ‘eko-‘.<\/p>\n

Pitanje vezano uz radikalnu politiku: u kojoj mjeri emancipatorske feministi\u010dke borbe mo\u017eemo nazivati transverzalnim? I u kojoj mjeri one to uop\u0107e mogu biti?<\/em><\/p>\n

Na po\u010detku drugog vala feminizma, u drugoj polovici 70-ih godina pro\u0161loga stolje\u0107a, ideja univerzalnog sestrinstva uzimala se zdravo za gotovo. Od tada, pod pritiskom kritika od strane afro-ameri\u010dkihi lezbijskih feministica, pojam je u krizi. To nas tjera da problematiziramo pitanje transverzalnosti borbi: za po\u010detak, sastajali\u0161ta pitanja \u0161to uop\u0107e zna\u010di ‘biti \u017eena’, jer konkretna iskustva opresije nisu ista za sve \u017eene. Postoji povezanosti izme\u0111u rodne opresije, rasne diskriminacije i klasne eksploatacije koja diktira \u017eivotne uvjete mnogih \u017eena. A tu je i \u010dinjenica da su oblici politizacije i subjektivizacije \u017eena dinami\u010dni i raznoliki, u smislu procesa rodne, rasne i klasne identifikacije, te prednosti koju jedan od navedenih aspekata mo\u017ee imati nad ostalima.<\/p>\n

Osim toga, ako je istina da neke oblike rodne opresije (primjerice, rodno nasilje) \u017eene mogu iskusiti na transverzalan na\u010din, tada je tako\u0111er istina da mogu postojati antagonisti\u010dki interesi i zahtjevi vezani uz klasu, u kojem slu\u010daju mogu\u0107nosti transverzalne borbe nestaju.<\/p>\n

Osobno mi je vrlo te\u0161ko solidarizirati se s Angelom Merkel \u010dija agresivna politika \u0161tednje ima negativne posljedice na \u017eivotne i radne uvjete milijuna \u017eena diljem Europe.<\/p>\n

Ovdje se radi o vrlo konkretnim problemima. Mogu se s nekom poslovnom \u017eenom ili menad\u017eericom slagati oko pitanja prava na poba\u010daj. No ako ta ista \u017eena podr\u017eava rezove bud\u017eeta javnog zdravstva, izravno onemogu\u0107ava prakticiranje tog istog prava jer milijunima \u017eena uskra\u0107uje pristup besplatnom abortusu. U tom smislu, ne vjerujem da smo na istoj strani barikade; \u0161tovi\u0161e, rekla bih da su mi mu\u0161karci koji se bore na mojoj strani kako bi spasili javno zdravstvo i pravo na poba\u010daj bolji saveznici od Angele Merkel.<\/p>\n

Povijest tradicionalne ljevice vidi feminizam kao primoran na borbu protiv tendencije pretpostavljanja drugih borbi svakodnevnoj borbi protiv rodne opresije: \u010dini se da je kritika otu\u0111enja tradicionalnih politi\u010dkih praksi izra\u017eena sloganom ‘osobno je politi\u010dko’ pobijedila. No ne reducira li to (i suvi\u0161e \u010desto) politi\u010dku borbu na moralno svjedo\u010denje vlastitoj dru\u0161tvenoj marginalnosti? Osim ideje borbe za stvaranje uvjeta za druga\u010dije dru\u0161tvo i ideje da utopija ve\u0107 postoji u suvremenim uvjetima, postoji li tre\u0107i mogu\u0107nost?<\/em><\/p>\n

Napetost izme\u0111u prefigurativnih politika i strate\u0161ke borbe za nadvladavanje kapitalizma oduvijek je bila dio povijesti klasnih i dru\u0161tvenih pokreta. Davanje prednosti jednoj dimenziji nad ostalima \u010desto je odraz unutarnjih slabosti borbe: u trenutku kada revolucija prestane biti opcija (bilo zbog neuspjeha borbe ili zbog obustave\/degeneracije revolucionarnih poku\u0161aja), prefigurativna politika, dakle stvaranje i odr\u017eavanje zajedni\u010dkih praksi i alternativnih oblika \u017eivota, doima se kao jedina mogu\u0107a opcija.<\/p>\n

Osobno, vjerujem da trebamo i jedno i drugo. Ne vjerujem u fantasti\u010dne otoke, niti u to da \u0107e postupna akumulacija alternativnih politi\u010dkih i dru\u0161tvenih zajednica postupno nadvladati kapitalizam. Istovremeno, osje\u0107am da na\u0161i organizacijski oblici i vrste politi\u010dkog djelovanja, te me\u0111uljudski odnosi me\u0111u onima koji\/e se zajedno bore, ne mogu (i ne smiju) biti u potpunoj opreci sa sloganom ‘druga\u010diji svijet je mogu\u0107’. Mnogo je toga \u0161to mo\u017eemo nau\u010diti od prefigurativne politike i \u010dinjenice da je osobno politi\u010dko \u2013 imaju\u0107i, dakako, pri tom na umu da spomenuto prefiguriranje ne\u0107e rije\u0161iti sve na\u0161e probleme.<\/p>\n

Voxfeminae.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Statisti\u010dki gledano, \u017eene doista jesu manje nasilne od mu\u0161karaca, ali to je posljedica dugotrajne povijesne prakse isklju\u010divanja \u017eena iz sustava nasilja, odnosno uskra\u0107ivanja \u017eenama mogu\u0107nosti kori\u0161tenja nasilja…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":143098,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-143097","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/143097","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=143097"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/143097\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/143098"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=143097"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=143097"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=143097"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}