{"id":143005,"date":"2014-04-11T07:57:59","date_gmt":"2014-04-11T05:57:59","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=143005"},"modified":"2014-04-11T00:05:48","modified_gmt":"2014-04-10T22:05:48","slug":"muslimanske-rezolucije-1941-godine","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/04\/11\/muslimanske-rezolucije-1941-godine\/","title":{"rendered":"Muslimanske rezolucije 1941. godine"},"content":{"rendered":"

Autor: Jusuf Trbi\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>O ovim rezolucijama se nije u\u010dilo u \u0161kolama, o kojima se \u010dak nije ni govorilo, mada su neobi\u010dan primjer humanosti, dobrote i \u017ertvovanja za druge.<\/p>\n

Burna pro\u0161lost na nesretnim balkanskim prostorima u posljednjih se stotinjak godina najsurovije poigrala s \u201edobrim Bo\u0161njanima\u201c, bacaju\u0107i ih od nemila do nedraga, od jednog ponora do drugog, od jedne tragedije do druge. S odlaskom Turaka s ovih prostora nerijetko su ih smatrali ostacima okupatorske sile, pa su se njihovi susjedi tako i pona\u0161ali prema njima. Protjerani su listom iz Srbije i Crne Gore, njihove d\u017eamije sru\u0161ene, \u010ditava njihova pro\u0161lost pretvorena u prah i pepeo, a oni stije\u0161njeni u bosanskiim gudurama, s krvavim ma\u010dem nad glavom, kao stalnom prijetnjom njihovog daljeg pogroma. Neki su hroni\u010dari prebrojali deset genocida nad bo\u0161nja\u010dkim narodom, do ovog posljednjeg, i najve\u0107eg, u kojem su Milo\u0161evi\u0107evi i Karad\u017ei\u0107evi juri\u0161nici, sprovode\u0107i plan stvaranja Velike Srbije, etni\u010dki o\u010distili polovicu Bosne, ubijaju\u0107i, pale\u0107i, progone\u0107i, siluju\u0107i, zatvaraju\u0107i civile u koncentracione logore, ru\u0161e\u0107i d\u017eamije i sve \u0161to na Bo\u0161njake podsje\u0107a, kako bi stvorili srpski entitet na teritoriji na kojoj su Srbi, uglavnom, bili u manjini. Ali, sve to nije moglo uni\u0161titi dobrotu u Bo\u0161njacima. Svedo\u010de o tome i dokumenti pod nazivom Muslimanske rezolucije iz 1941. godine, o kojima se nije u\u010dilo u \u0161kolama, o kojima se \u010dak nije ni govorilo, mada su neobi\u010dan primjer humanosti, dobrote i \u017ertvovanja za druge.<\/p>\n

Sli\u010dni primeri postojali su i prije ovih doga\u0111aja. Nakon atentata na Franca Ferdinanda, austrijske vlasti su, spremaju\u0107i se za rat, po\u010dele s progonom Srba, posebno u pojasu na granici prema Srbiji i Crnoj Gori. Protiv takve politike prvi je javno ustao, 4. jula 1914. godine, reisul-ulema Mustafa ef. \u010cau\u0161evi\u0107, uputiv\u0161i apel koji je dvadeset dana kasnije objavljen u sarajevskom alhamijado \u010dasopisu \u201eJeni Mishab\u201c (Nova baklja), pod naslovom \u201eProglas muslimanima\u201c. U isto vrijeme se, protiv progona Srba i uni\u0161tavanja njihove imovine, oglasio i veliki broj bo\u0161nja\u010dkih vjerskih, politi\u010dkih i kulturnih prvaka, ali i vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler. Zahvaljuju\u0107i tome, ve\u0107 26. jula 1914. godine ukinut je u Sarajevu prijeki vojni sud, koji je general Potiorek prolasio 29. juna.<\/p>\n

Nakon zavr\u0161etka Prvog svjetskog rata i stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, po\u010deo je neprekinuti pritisak na Bo\u0161njake, otimanje njihove imovine i svih gra\u0111anskih prava, kao tihi vid osvete za sve \u0161to je bilo u pro\u0161losti. Pa ipak, dobrota Bo\u0161njaka je i to pre\u017eivjela. Po\u010detak nove svjetske klanice razbudio je stare netrpeljivosti izme\u0111u Srba i Hrvata, a Bo\u0161njaci su se tu na\u0161li kao \u017ertveno jagnje, jer su i jedni i drugi pretendovali da zauzmu Bosnu. Paveli\u0107eva Nezavisna dr\u017eava Hrvatska ubrzo nakon formiranja (10. aprila 1941. godine) po\u010dela je progoniti i ubijati Srbe, a prvi koji su se protiv toga pobunili bili su Bo\u0161njaci.<\/p>\n

Slo\u017eni u osudi zlo\u010dina<\/strong><\/p>\n

Ve\u0107 14. avgusta 1941. godine Skup\u0161tina Udru\u017eenja ilmije (muslimanski vjerski slu\u017ebenici) \u201eEl Hidaje\u201c u Sarajevu usvojila je rezoluciju u kojoj se konstatuje te\u0161ko stanje i progon srpskog stanovni\u0161tva, \u0161to su potvrdile i dvije konferencije bo\u0161nja\u010dkih kulturnih dru\u0161tava i javnih radnika. Tekst rezolucije napisao je vode\u0107i bo\u0161nja\u010dki intelektualac Mehmed ef. Hand\u017ei\u0107, u saradnji sa Kasim ef. Dobra\u010dom. Tekst se sastoji od tri ta\u010dke :<\/p>\n

1. konstatuje se te\u0161ko stanje Bo\u0161njaka u BiH zbog politike NDH, koja je svjesno izazivala sukobe izme\u0111u Srba i Bo\u0161njaka<\/p>\n

2. negira se odgovornost svih Bo\u0161njaka za zlo\u010dine koje su po\u010dinili pojedinci u usta\u0161kim uniformama i osu\u0111uje se takvo pona\u0161anje, i 3. konstatuje se netrpeljivost nekih katolika koji se trude da muslimane u\u010dine gra\u0111anima drugog reda.<\/p>\n

Zatim slijedi spisak od sedam zahtjeva : da se uspostave mir i sigurnost \u017eivota i imovine svih gra\u0111ana, da se sprije\u010di izazivanje me\u0111inacionalnih sukoba, da se sudi odgovornima za zlo\u010dine i da se obezbijedi pomo\u0107 \u017ertvama dotada\u0161njih sukoba. Oglasili su se mnogi vi\u0111eniji Bo\u0161njaci u cijeloj dr\u017eavi. U Prijedoru je 23. septembra potpisana Muslimanska rezolucija, kao apel protiv progona Srba i ostalih gra\u0111ana. Za taj dan je prijedorski imam Bibi\u0107 zakazao konferenciju Vakufskog povjerenstva, koja je imala samo jednu ta\u010dku dnevnog reda – osudu usta\u0161kih zlodjela. Osu\u0111eni su zlo\u010dini i progomi, kao i formiranje vojnog logora u Prijedoru, gdje su usta\u0161e \u201eskupile olo\u0161 i naoru\u017eale ga\u201c, a isti\u010de se i lo\u0161 polo\u017eaj Bo\u0161njaka, koji ne mogu da se zaposle niti da se \u0161koluju. Rezoluciju je potpisalo svih stotinu prisutnih.<\/p>\n

Odmah zatim, u Sarajevu je, 12. oktobra, odr\u017ean veliki narodni skup, koji je usvojio rezoluciju, po sadr\u017eaju sli\u010dnoj onoj udru\u017eenja ilmije. Tu je rezoluciju potpisalo 108 najvi\u0111enijih gra\u0111ana Sarajeva, me\u0111u kojima i predstavnici svih tijela Islamske vjerske zajednice, \u201eEl Hidaje\u201c, Narodne uzdanice, Zanatlijskog udru\u017eenja \u201eHurijet\u201c, Muslimanskog dobrotvornog dru\u0161tva \u201eMerhamet\u201c, Muslimanskog dru\u0161tva \u201eEl Kamer\u201c, Muslimanskog dru\u0161tva \u201eBratstvo\u201c, Udru\u017eenja biv\u0161ih veleposjednika i Imamsko-mualimaskog dru\u0161tva. Rezolucija je predata ministru dr Josi Dumand\u017ei\u0107u, koji se tada zatekao u Sarajevu, a zatim je umno\u017eena, podijeljena narodu i odaslana \u0161irom Jugoslavije. Reakcije usta\u0161ke vlasti bile su \u017eestoke. Dr Joso Dumand\u017ei\u0107 je poku\u0161ao prijetnjama da zastra\u0161i potpisnike, ali nije u tome uspio. Paveli\u0107 je zaprijetio da \u0107e prije pote\u0107i krv sarajevskim ulicama, nego \u0161to \u0107e se usta\u0161ka vlada odre\u0107i svog programa. Intervenisao je i Paveli\u0107ev povjerenik D\u017eafer Kulenovi\u0107, kao i Jure Franceti\u0107, usta\u0161ki povjerenik za Sarajevo, koji je zaprijetio da \u0107e sve potpisnike poslati u logor. Sve je to bilo bezuspje\u0161no. Boje\u0107i se da se Bo\u0161njaci ne okrenu protiv njih, usta\u0161e su se zadovoljile bla\u017eim mjerama \u2013 otpu\u0161tanjem s posla, zatvaranjem, maltretiranjem i tome sli\u010dno.<\/p>\n

Slijedila je Rezolucija muslimana grada Mostara, 21. oktobra 1941. godine. Zanimljivo je da je ona donijeta u saradnji sa komunistima, po direktivi D\u017eemala Bijedi\u0107a, a tekst je umno\u017eila partijska tehnika (aktiv muslimana).<\/p>\n

Banjalu\u010dka rezolucija<\/strong><\/p>\n

Nakon mostarske, usvojena i banjalu\u010dka Muslimanska rezolucija, 12. novembra 1941. godine, i ona je do kraja razgolitila zlo\u010dina\u010dku politiku usta\u0161kog re\u017eima. Njeni autori nisu se ustru\u010davali da zlo\u010dine nazovu pravim imenom, a tekst su odmah umno\u017eili, i u obliku letka razaslali po cijeloj Jugoslaviji.<\/p>\n

U Prijedoru je 23. septembra potpisana Muslimanska rezolucija, kao apel protiv progona Srba i ostalih gra\u0111ana. Za taj dan je prijedorski imam Bibi\u0107 zakazao konferenciju Vakufskog povjerenstva, koja je imala samo jednu ta\u010dku dnevnog reda – osudu usta\u0161kih zlodjela<\/p>\n

U Rezoluciji se osu\u0111uju usta\u0161ka ubijanja, plja\u010dke i deportacije Srba i ostalih gra\u0111ana, tra\u017ei se za\u0161tita za progonjene i zastupa ideja dobrosusjedstva i ljudskih prava. Potpisnici se ogra\u0111uju od onih pojedinaca iz bo\u0161nja\u010dkog naroda koji su u\u010destvovali u zlo\u010dinima i osu\u0111uju te ljude, istovremeno protestuju\u0107i protiv poku\u0161aja da se ljaga baci na cio narod. Uz to se iznose i podaci o progonima Bo\u0161njaka. U zaklju\u010dku Rezolucije pi\u0161e :<\/p>\n

\u201eSa najve\u0107om rezignacijom odbijamo od \u010dasti i imena muslimanskog sve ono \u0161to nam se od nekih pojedinaca zlonamjerno podme\u0107e s namjerom da sa sebe prebace odgovornost na nas i zahtijevamo da se prilikom vr\u0161enja raznih akcija zabrani nemuslimanima no\u0161enje fesa, kao simbola islamske pripadnosti, dozivanje muslimanskim imenima i sl., \u0161to se opetovano \u010dini.\u201c Kao primjeri se navode slu\u010dajevi u nekoliko gradova u kojima su usta\u0161e napravile pokolj nad Srbima nose\u0107i fesove na glavama i dozivaju\u0107i se muslimanskim imenima. U Bosanskom Novom su \u010detiri kolone usta\u0161a do\u0161le s fesovima na glavama i izvr\u0161ili klanje hri\u0161\u0107ana \u201eu masama\u201c. Za jedan dan su u Bosanskoj Kostajnici zaklali 862 Srbina, a u Kulen Vakufu, ne\u0161to kasnije, 950, pa su se \u010detnici osvetili tako \u0161to su 6. septembra zapalili Kulen Vakuf i pobili 1.365 Bo\u0161njaka, me\u0111u njima i mnogo \u017eena i djece. Istaknuto je da su usta\u0161e vr\u0161ile zlo\u010dine i nad Bo\u0161njacima, pa je u Banjaluci, usred dana, ubijen Edhem ef. Hod\u017ei\u0107, ubica je bio usta\u0161a Josip Babi\u0107, ali on nije ni za \u0161ta odgovarao.<\/p>\n

U Banjalu\u010dkoj rezoluciji pi\u0161e i ovo (na po\u010detku): \u201eJo\u0161 od osnivanja Nezavisne Dr\u017eave Hrvatske gledamo mi muslimani s najve\u0107om zabrinuto\u0161\u0107u kako usta\u0161e i drugi odgovorni i neodgovorni faktori \u010dine najgrublje gre\u0161ke i zlo\u010dine. Najelementarnija prava \u010dovjeka ga\u017eena su bez ikakvih skrupula. Sigurnost \u017eivota i imetka, sloboda vjere i savjesti, prestali su da va\u017ee za veliki dio naroda ovih krajeva. Ubijanje sve\u0107enika i drugih prvaka bez suda i presude, strijeljanje i mrcvarenje u gomilama, \u010desto posve nevinih ljudi, \u017eena pa i djece, gonjenja u masama od ku\u0107e i iz postelja \u010ditavih porodica s rokom od jedan do dva \u010dasa za spremanje, te njihovo deportiranje u nepoznate krajeve, prisvajanje i plja\u010dkanje njihove imovine, ru\u0161enje bogomolja njihovim vlastitim rukama, silenje na prelazak u rimokatoli\u010dku vjeru \u2013 sve su to \u010dinjenice koje su zaprepastile svakog \u010destitog \u010dovjeka i koje su na nas, muslimane ovih krajeva, djelovale najneugodnije. Mi nismo nikada o\u010dekivali, a kamo li \u017eelili ovakve metode rada i upravljanja u na\u0161im krajevima. U na\u0161oj burnoj pro\u0161losti mi se nismo ni pod najte\u017eim prilikama slu\u017eili ovakvim sredstvima. Mi smatramo da se ovakva nasilja ne bi smjela vr\u0161iti ni nad najgorim neprijateljima. Jer, ovo \u0161to se kod nas radi, sumnjamo da bi mu mogli na\u0107i primjera u povijesti bilo kog naroda.\u201c<\/p>\n

U Rezoluciji su istaknuti i zahtjevi :<\/p>\n

\u201e1. da se \u0161to prije zavede stvarna sigurnost \u017eivota, imetka i slobode vjere za sve stanovnike ove zemlje,<\/p>\n

2. da se nevini svijet za\u0161titi jakom vojnom odbranom,<\/p>\n

3. da se pozovu na sudsku odgovornost svi krivci koji po\u010dine bilo kakvo nasilje ili zlodjelo, bez razlike na polo\u017eaj i vjeru, kao i oni koji su takva djela nare\u0111ivali ili pomagali,<\/p>\n

4. da se onemogu\u0107i svaka vjerska netrpeljivost, 5. da se \u0161to prije zavede i pru\u017ei dovoljna materijalna pomo\u0107 onima koji su nevino stradali u ovim neredima.\u201c<\/p>\n

Na kraju su se nalazila imena 75 potpisnika, uglednih Banjalu\u010dana, me\u0111u kojima su bila dvojica biv\u0161ih gradona\u010delnika, nekoliko imama, muftija, muderisa, \u0161erijatskih sudija, in\u017einjera, profesora, trgovaca, veleposjednika…<\/p>\n

Sloga iznad svega<\/strong><\/p>\n

Ubrzo su svjetlo dana ugledale i bijeljinska i tuzlanska rezolucija, kao neposredna reakcija na \u010detni\u010dki pokolj Bo\u0161njaka Koraja, njih tri stotine, ali i kao \u017eestoka osuda progona Srba. Bijeljinska rezolucija je zadivljuju\u0107i primjer brige i \u017ertvovanja za druge, sna\u017ean poziv na slogu i za\u0161titu sugra\u0111ana Srba, iako je objavljena 2. decembra, samo \u010detiri dana nakon stra\u0161nog \u010detni\u010dkog zlo\u010dina u Koraju (28. novembra). Autori tog dokumenta ne libe se da tra\u017ee prestanak progona kom\u0161ija Srba, nazivaju\u0107i ih bra\u0107om.<\/p>\n

\u201eStotinama godina bosanski muslimani su \u017eivili u slozi i bratskoj ljubavi sa svim Bosancima bez razlike na vjeru, kao \u0161to im to uzvi\u0161eni Islam nare\u0111uje<\/p>\n

Rezolucija pod nazivom \u201eRije\u010d muslimana grada i kotara Bijeljina\u201c po\u010dinje ovako :<\/p>\n

\u201eZemlja u kojoj \u017eivimo je Bosna, u kojoj su \u017eivili i \u017eive Bosanci bez razlike na vjeru i pleme. U ovim krajevima je bilo isto toliko srpskoga koliko i hrvatskog uticaja. Govori se istim jezikom, isti su obi\u010daji i jednaka je ljubav prema ro\u0111enoj grudi. Govorimo u prvom redu kao Bosanci, jer se veliki dio nesre\u0107e sada\u0161njice sru\u010dio ba\u0161 na na\u0161u Bosnu i Bosance.\u201c Dalje se isti\u010de da su \u201esinovi na\u0161ih krajeva\u201c zaveli na\u0161 maternji bosanski jezik kao drugi slu\u017ebeni i diplomatski jezik na osmanskom dvoru i da su kroz stolje\u0107a vr\u0161ili \u201e \u010dasnu ulogu spone izme\u0111u bra\u0107e raznih vjera\u201c.<\/p>\n

\u201eStotinama godina bosanski muslimani su \u017eivili u slozi i bratskoj ljubavi sa svim Bosancima bez razlike na vjeru, kao \u0161to im to uzvi\u0161eni Islam nare\u0111uje, a kada su imali svu vlast u svojim rukama, ni tada prema gra\u0111anima drugih vjera nisu nedjela \u010dinili niti vjersku i plemensku mr\u017enju sijali.\u201c Slijede redovi koji i danas izazivaju divljenje.<\/p>\n

\u201eKao \u0161to su muslimani do sada u ovim krajevima u\u017eivali sva prava koja i Srbi i Hrvati,tako i sada tra\u017ee da svi budemo jednakopravni pred zakonom, da nam svima bude obezbije\u0111en i siguran i miran porodi\u010dni i vjerski \u017eivot kao i privatna imovina.\u201c Bijeljinski Bo\u0161njaci se ogra\u0111uju od svih nedjela koja im zlonamjerni pripisuju i tra\u017ee da vlasti najstro\u017eije kazne po\u010dinioce, ma koje vjere bili, i tra\u017ee da se razoru\u017eaju sva civilna lica i da vlast vr\u0161i isklju\u010divo vojska. Potpisnici zahtijevaju da se pru\u017ei za\u0161tita \u017eivota i imetka svim gra\u0111anima, i da se postradalima \u0161to hitnije pru\u017ei neophodna pomo\u0107, jer se pokazalo da su nedovoljno za\u0161ti\u0107eni pripadnici svih naroda i vjera, bez razlike.<\/p>\n

U nastavku tra\u017ee \u201eda u ovim krajevima, umjesto posijane mr\u017enje, krvne zavade i bezdu\u0161nog klanja zavlada ljubav, sloga i sigurnost kao \u0161to je bilo u pro\u0161losti\u201c, i da se svaki gra\u0111anin \u201ecijeni ne prema vjeri nego prema radu, \u010destitosti i \u010dovje\u010dnosti koje pokazuje u svome \u017eivotu prema bli\u017enjima.\u201c Upozoravaju\u0107i da se mora prestati sa osvetom i istrebljenjem drugih, potpisnici rezolucije zaklju\u010duju (ispisuju\u0107i to veliki slovima) :<\/p>\n

\u201eSPAS BOSNE LE\u017dI U BRATSTVU A NE U KRVNOJ ZAVADI I MR\u017dNJI. Vjera neka nas ne razdvaja ve\u0107 neka nas ujedinjuje blagotvorno djeluju\u0107i na sve nas, da budemo na prvom mjestu ljudi koji ne dozvoljavaju da njima vladaju probu\u0111eni \u017eivotinjski nagoni ubijanja i plja\u010dkanja, palenja i zlostavljanja koja kulturan \u010dovjek treba obuzdavati\u201c.<\/p>\n

Slijede potpisi 74 najvi\u0111enija gra\u0111anina kotara Bijeljine, a me\u0111u njima i svih osam imama.<\/p>\n

Hrabri muftija<\/strong><\/p>\n

Devet dana nakon bijeljinske, izglasana je i tuzlanska rezolucija (11. decembra). Njen prvobitni tekst bio je napisan u izuzetno o\u0161trom tonu, pa je odlu\u010deno da se tekst ne \u0161alje, ve\u0107 da u Zagreb ode delegacija od jedanaest Bo\u0161njaka i tri Hrvata i da usmeno protestuje u vladi zbog zlo\u010dina. Tekst je ne\u0161to kasnije ipak objavljen, istina u ne\u0161to bla\u017eoj formi, a potpisala su ga 22 ugledna gra\u0111anina Tuzle.<\/p>\n

Ali, to nije bilo sve. U sje\u0107anju Tuzlaka ostalo je upam\u0107eno izuzetno hrabro dr\u017eanje muftije Muhameda ef. Kurta u spa\u0161avanju srpskog stanovni\u0161tva Tuzle. Naime, po\u010detkom januara 1942. godine saznalo se da usta\u0161e spremaju pokolj tuzlanskih Srba, kao odmazdu za likvidaciju grupe usta\u0161a zarobljenih kod Doboja, koje su \u010detnici streljali na Ozrenu. Tajni usta\u0161ki odbor za istrebljenje Jevreja i Srba u Tuzli pozvao je zloglasnog Vje\u010deslava Montanija, kotarskog predstojnika za Br\u010dko, koji se ve\u0107 pro\u010duo po krvavim nedjelima, da do\u0111e sa svojim usta\u0161ama u Tuzlu i da se, uz njegovu pomo\u0107, izvr\u0161i odmazda na Srbima, i to tako da se 6. januara digne u vazduh pravoslavna crkva puna vjernika, i da se zatim razori Srpska varo\u0161 u tom gradi i kompletno stanovni\u0161tvo pobije i otjera u logore.<\/p>\n

Vjera neka nas ne razdvaja ve\u0107 neka nas ujedinjuje blagotvorno djeluju\u0107i na sve nas, da budemo na prvom mjestu ljudi koji ne dozvoljavaju da njima vladaju probu\u0111eni \u017eivotinjski nagoni ubijanja i plja\u010dkanja, palenja i zlostavljanja koja kulturan \u010dovjek treba obuzdavati\u201c.<\/p>\n

Po\u0161to se saznalo za ovaj plan, organizovana je konferencija uglednih muslimana Tuzle. Odlu\u010deno je da tro\u010dlana delegacija, na \u010delu s muftijom Muhamedom ef. Kurtom ode njema\u010dkom komandantu mjesta Hohbajeru i njegovom zamjeniku poptukovniku Vistu, i tra\u017ei od njih da ovo sprije\u010de. Kad je saznala koliko je protivljenje Bo\u0161njaka ovakvim akcijama, njema\u010dka komanda je pismenom naredbom zabranila usta\u0161ama da preduzimaju bilo kakve mjere odmazde bez njenog odobrenja. Istovremeno su sli\u010dne akcije preduzimali i ugledni Hrvati, kao \u0161to su Jure Begi\u0107, Ante Kamenja\u0161evi\u0107 i drugi. Zbog svega toga usta\u0161e se nisu usudile da sprovedu svoj plan.<\/p>\n

Rezolucija za za\u0161titu Roma<\/strong><\/p>\n

U jesen 1941. godine objavljeno je, koliko se zna, \u0161est ovakvih apela: u Sarajevu (i ulema i gra\u0111ani), u Prijedoru, Mostaru, Banjoj Luci, Bijeljini i Tuzli, a pominju se i Trebinje, Bosanska Dubica, Visoko i jo\u0161 neki gradovi.<\/p>\n

Poseban slu\u010daj je Rezolucija za za\u0161titu Roma od 26. maja 1942. godine, koja je imala dugu predistoriju. Naime, u prvoj polovini jula 1941. godine usta\u0161ke vlasti su u Te\u0161nju izvr\u0161ile popis Roma, pripremaju\u0107i njihov pogrom. Informaciju o tome iznio je \u0160a\u0107ir Dreca iz Bosanske Gradi\u0161ke na konferenciji biv\u0161ih zemljoposjednika, odr\u017eanoj u Sarajevu 26. i 27. jula, tra\u017ee\u0107i istovremeno da se preduzme ne\u0161to za spas ovih ljudi. Svi prisutni su ga podr\u017eali, pa je odlu\u010deno da se formira stru\u010dna komisija koja \u0107e uraditi elaborat za odbranu Roma i uputiti ga njema\u010dkim i usta\u0161kim vlastima. Komisiju su sa\u010dinjavali: Dervi\u0161 M. Korkut, istori\u010dar i prevodilac, kustos muzeja, Hamdija Kre\u0161evljekovi\u0107, istori\u010dar i akademik, Had\u017ei Mehmed Had\u017ei\u0107, istaknuti intelektualac, pravnik i teolog (autor kasnije rezolucije ilmije) i Muhamed Kantard\u017ei\u0107, profesor. Sekretarske poslove za komisiju obaljao je tada mladi pravnik Muhamed Had\u017eijahi\u0107, koji \u0107e kasnije prvi objaviti istinu o muslimanskim rezolucijama iz 1941. godine.<\/p>\n

Sveta, uzvi\u0161ena i zakonom priznata vjera islam ne poznaje podjele ljudi po rasi i klasi. Jedino priznaje razlikovanje po uljudbi i pojedina\u010dnoj vjernosti<\/p>\n

Autori elaborata su u tekst vrlo vje\u0161to utkali tezu da su Romi muslimani po vjeri i da se imaju smatrati dijelom muslimanskog naroda, \u0161to zna\u010di da bi njihov progon, bio, zapravo, progon muslimana. Uz elaborat je prilo\u017eena i studija tada \u010duvenog dr Leopolda Glika \u201ePrilog fizi\u010dkoj antropologiji Cigana u Bosni i Hercegovini\u201c, objavljena u Glasniku Zemaljskog muzeja od 1896. godine, odnosno u \u201eWissenschaftliche Mitteilung aus Bosnien\u201c od 1897. godine. U toj studiji su nagla\u0161ene posebne etni\u010dke osobine Roma muslimana u BiH, koji su se po na\u010dinu \u017eivota bitno razlikovali od ostalih Roma. Autor ih naziva \u201ebijelim Ciganima\u201c. Za Rome pravoslavne vjere u elbaoratu se trvdi da su rumunskog porijekla, a po\u0161to je Rumunija bila Hitlerov saveznik, njihov progon bio bio udarac Rumunima.<\/p>\n

Boje\u0107i se revolta muslimanskog naroda, Ministarstvo unutra\u0161njih poslova u Zagrebu je pod brojem 32661\/41. od 30. jula 1941. godine izdalo naredbu kojom su obustavljene mjere protiv Roma.<\/p>\n

Ali, incidenti protiv Roma nisu prestali. Najte\u017ee je bio u Travniku, kad su u prolje\u0107e 1942. godine usta\u0161e po\u010dele masovno Rome upu\u0107ivati u koncentracione logore. Revoltirani ovim postupcima, Bo\u0161njaci su u Zenici 26. maja 1942. godine objavili svoju rezuluciju koju je potpisalo 27 uglednih gra\u0111ana (\u010duva se u arhivu Gazi Husrev begove biblioteke u Sarajevu). U tom tekstu se, pored ostalog, ka\u017ee :<\/p>\n

\u201eSveta, uzvi\u0161ena i zakonom priznata vjera islam ne poznaje podjele ljudi po rasi i klasi. Jedino priznaje razlikovanje po uljudbi i pojedina\u010dnoj vjernosti, po\u0161to su najpribraniji i najplemenitiji kod Alaha d\u017e. samo oni koji se najta\u010dnije dr\u017ee propisa vjere.<\/p>\n

Muslimani tzv. Cigani jesu sastavni dio muslimanskog elementa u Herceg-Bosni. Oni se ni po \u010demu ne razlikuju od ostalih muslimana.\u201c<\/p>\n

Rezolucija postavlja zahtjeve:<\/p>\n

\u201e1. Da se naja\u017eurnije u\u010dini sve potrebno, da mjerodavni faktori pozovu sve upravne vlasti, da se odredba Ministarstva unutra\u0161njih poslova od 30.VIII 1941. godine broj 32661\/41. g. strogo respektira i da se ovaj dio na\u0161eg muslimanskog elementa, kao i svi muslimani koji imaju stalna boravi\u0161ta, za\u0161tite.<\/p>\n

2. Da se naj\u017eurnije zatra\u017ei da se svi oni, koji su ve\u0107 odvedeni u sabirne logore, povrate svojim ku\u0107ama i na\u0161oj muslimanskoj zajednici.<\/p>\n

3. Da se zatra\u017ei od mjerodavnih faktora da seone vlasti i organi koji rade protivno ministarskoj odredbi od 30. VIII 1941. br. 32661\/41. pozovu na odgovornost i privedu zaslu\u017eenoj kazni.\u201c<\/p>\n

Nakon toga je i Ured reisul-uleme iz Sarajeva uputio predstavku vlastima, sa istim zahtjevima. U odgovoru koji je Ured dobio pi\u0161e :<\/p>\n

\u201eMinistarstvo unutra\u0161njih poslova, na tra\u017eenje potpredsjednika Vlade,brzojavno je izdalo nalog logoru u Jasenovcu da se Cigani puste. Ina\u010de, svim redarstvima i \u017eupama izdat je ponovni nalog da muslimane Cigane puste na miru i da ih ne smiju upu\u0107ivati u logore, a logori su dobili nalog da, ukoliko koji Cigan bude upu\u0107en u logor, da ga ne primaju.\u201c<\/p>\n

Za\u0161tititi druge, po cijenu sopstvene glave, i to u poganim vremenima \u2013 to je primjer \u010dovje\u010dnosti kakav se rijetko nalazi. Potpisnici muslimanskih rezolucija su znali koliko je to rizi\u010dan korak, ali nisu se kolebali.<\/p>\n

Taj odgovor je objavljen u \u201eGlasniku Islamske vjerske zajednice\u201c god. X, br. 8, kolovoz 1942. str. 228-229, uz sljede\u0107u instrukciju kotarsko-mearitskim povjerenstvima i d\u017eematskim imamima :<\/p>\n

\u201eDostavljaju\u0107i vam prednje radi znanja i ravnanja, upu\u0107ujete se ujedno da ubudu\u0107e, pri svakom eventualnom ponavljenom slu\u010daju odvo\u0111enja Cigana muslimana u sabirne logore zatra\u017ei povjerenstvo ili d\u017eematski imam od nadle\u017ene kotarske oblasti da se doti\u010dni odmah otpuste svojim ku\u0107ama temeljem prednjeg saop\u0107enja potpredsjedni\u0161tva Vlade i o tome istodobno izvijesti ovaj Ulema med\u017elis\u201c.<\/p>\n

Ko tebe hljebom…<\/strong><\/p>\n

Za\u0161tititi druge, po cijenu sopstvene glave, i to u poganim vremenima \u2013 to je primjer \u010dovje\u010dnosti kakav se rijetko nalazi. Potpisnici muslimanskih rezolucija su znali koliko je to rizi\u010dan korak, ali nisu se kolebali. I platili su cijenu za to. Ve\u0107ina potpisnika banjalu\u010dke rezolucija je zavr\u0161ila u logorima, ali se plemenitim Bo\u0161njacima nisu svetile samo usta\u0161e. Jednog od potpisnika Banjalu\u010dke rezolucije, Muhameda Tabakovi\u0107a, \u010detnici su vezali za ku\u0107u i \u017eivog zapalili, zajedno s ku\u0107om. Zanimljivo je da je kralj Petar II Kara\u0111or\u0111evi\u0107, jo\u0161 u toku rata, na Petom svesrpskom kongresu u \u010cikagu rekao: \u201eMi Srbi ne treba da zaboravimo da su u odbranu srpskog \u017eivlja u NDH od usta\u0161kih zlo\u010dina prvi ustali ba\u0161 naujugledniji muslimani.\u201c<\/p>\n

I Dra\u017ea Mihajlovi\u0107 je u proglasu 1944. godine istakao da su rezolucije muslimana iz 1941. godine \u201eprimeri svesti i gra\u0111anske hrabrosti.\u201c Ali, taj isti Dra\u017ea Mihajlovi\u0107 je, sprovode\u0107i plan svaranja Velike (homogene) Srbije, predvodio i nare\u0111ivao masovna ubijanja i progone Bo\u0161njaka, da bi se stvorila etin\u010dki \u201e\u010dista\u201c teritorija za Srbe. Kao \u0161to znamo, sve se to nastavilo i u ratu protiv Bosne i Hercegovine od 1992-95. godine. Ina\u010de, primjerak Banjalu\u010dke rezolucije \u010duva se u Vojno-istorijskom muzeju u Beogradu, i Milo\u0161evi\u0107evi i Karad\u017ei\u0107evi juri\u0161nici svakako su znali za njega. Pa ipak, penzionisanog muftiju had\u017ei-hafiza Mehmeda ef. Zahirovi\u0107a, posljednjeg \u017eivog potpisnika te rezolucije, novokomponovani \u010detnici su poku\u0161ali zaklati 5. marta 1993. godine nasred ulice, preko puta d\u017eamije Ferhadije. Zahvaljuju\u0107i li\u010dnoj hrabrosti ostao je \u017eiv, ali su mu oduzeli imovinu i istjerali ga iz ku\u0107e. On ipak nije htio napustiti svoj grad. Osta\u0107e upam\u0107en kao veliki i \u010dastan \u010dovjek, kao glavni imam Ferhadije, koji je skoro punih pet decenija rukovodio Banjalu\u010dkim muftijstvom.<\/p>\n

U Drugom svjetskom ratu ubijeno je 103.000 Bo\u0161njaka, ili 8,1 posto od ukupne populacije, po \u010demu su, na jugoslovenskom prostoru, nakon Jevreja Bo\u0161njaci bili najve\u0107e \u017ertve fa\u0161izma. Pa ipak, Bo\u0161njaci se, kao \u0161to vidimo, ni u takvim vremenima nisu odrekli svoje dobrote. Ali, drugi su se lako odrekli njih. Po zavr\u0161etku rata komunisti\u010dke vlasti su inicijatore i potpisnike Sarajevske rezolucije proglasili izdajnicima. Predsjednika \u201eEl Hidaje\u201c Kasima ef. Dobra\u010du je zbog toga Krivi\u010dno vije\u0107e Okru\u017enog suda u Sarajevu 26. septembra osudilo na 15 godina robije. Poslije deset godina pu\u0161ten je na uslovnu slobodu, a umro je 1979. godine.<\/p>\n

Za\u0161to su Bo\u0161njaci ka\u017enjeni zbog svoje hrabrosti, zbog brige i \u017ertvovanja za druge, dok su mnogi od njihovih kolja\u010da do\u010dekali mirnu i dostojanstvenu starost? Za\u0161to o muslimanskim rezolucijama nismo u\u010dili u \u0161kolama, za\u0161to ni\u0161ta o tome nismo mogli pro\u010ditati u knjigama istorije, sje\u0107anjima u\u010desnika rata, zapisima bilo koje vrste, \u010dak ni u novinama, za\u0161to su ovako hrabra i plemenita djela namjerno gurnuta u zaborav? Da li je to bio nastavak preduge kazne za sljedbenike islama, ili politika kojom je trebalo zatrti jedan narod, da bi druga dva zadovoljila svoje hegemonisti\u010dke pretenzije? Odgovori na ova pitanja nisu poznati do dana dana\u0161njeg.<\/p>\n

Republika<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prilog pomirenju – malo poznata istorija<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-143005","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/143005","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=143005"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/143005\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=143005"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=143005"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=143005"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}