{"id":142888,"date":"2014-04-10T07:24:52","date_gmt":"2014-04-10T05:24:52","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=142888"},"modified":"2014-04-09T23:28:43","modified_gmt":"2014-04-09T21:28:43","slug":"bahati-zapad","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/04\/10\/bahati-zapad\/","title":{"rendered":"Bahati Zapad"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Tomislav Jaki\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Putin je realan politi\u010dar. On ne sanja o vra\u0107anju Sovjetskog Saveza, ali sasvim sigurno sanja o Rusiji kao o velikoj sili koja \u0107e, na neki na\u010din poput SSSR-a nekada, imati \u0161to re\u0107i na me\u0111unarodnoj sceni. I \u010dija \u0107e se rije\u010d slu\u0161ati i respektirati. Putin zna da se vrijeme bipolarnog svijeta ne\u0107e vratiti. Ali on zna i to da je sve vi\u0161e zemalja \u0161irom svijeta nezadovoljno, pa i upla\u0161eno dana\u0161njim unipolarnim svijetom i dr\u017eanjem jedine aktualne supersile. On je svjestan toga da se svijet nezaustavljivo kre\u0107e prema multipolarizmu i \u017eeli da u tom multipolarnom svijetu sutra\u0161njice Rusija bude jedan od potpornih stupova. To nije nerealna \u017eelja, a nije ni neostvariva. No upravo je to ono zbog \u010dega odre\u0111eni krugovi na Zapadu na Putina gledaju sa sve ve\u0107om sumnji\u010davo\u0161\u0107u. On, naime, prijeti da \u0107e im uzeti (ne preoteti) monopol odlu\u010divanja o tome \u0161to i kako valja raditi u svijetu, a osobito u kriznim podru\u010djima svijeta\u2026 U godinama \u0161to dolaze nijedna zemlja, ni velika ni mala, ne bi trebala biti do te mjere kratkovidna da \u2013 ako pogleda prema Istoku \u2013 ne vidi diva koji se polako, ali sigurno vra\u0107a.<\/p>\n

Ako bi netko pomislio kako je prethodni odlomak sa\u017eetak analize svega \u0161to posljednjih mjeseci pratimo u kontekstu nasilnih demonstracija u Ukrajini, promjene vlade u toj zemlji, referenduma (dodu\u0161e, nepriznatog) o pripojenju poluotoka Krima Rusiji i reagiranja Zapada na to, uklju\u010duju\u0107i i vidno pogor\u0161avanje ameri\u010dko-ruskih odnosa, grdno bi se prevario. Ne, autor tih procjena je pisac ovih redaka, a objavio ih je \u2013 udahnite duboko \u2013 prije punog jednog desetlje\u0107a u dnevniku \u201cSlobodna Dalmacija\u201d. Ono \u0161to je tada bilo jasno jednom vanjskopoliti\u010dkom novinaru s iskustvom od gotovo trideset godina u novinarstvu i nepune tri godine na polo\u017eaju savjetnika za vanjsku politiku predsjednika Republike Hrvatske, \u0161to je \u2013 tako\u0111er ve\u0107 tada \u2013 naprosto moralo biti jasno svakome tko je htio gledati i vidjeti, to o\u010dito ni danas jo\u0161 nije jasno upravo onima kojima bi trebalo biti, prije svih drugih. Za\u0161to? Pa zato \u0161to je prevladalo ono \u0161to se malo grubo, ali ne i manje to\u010dno mo\u017ee nazvati glupo\u0161\u0107u arogancije ili, u samo prividno bla\u017eem obliku, arogancijom gluposti.<\/p>\n

Kraj hladnoga rata, globalni slom sustava \u0161to je bio poznat pod imenom socijalisti\u010dki (s izuzetkom, mada tako\u0111er primijenjenim i promijenjenim, Kine, Kube, Sjeverne Koreje i Vijetnama), centri mo\u0107i na Zapadu shvatili su kao definitivnu pobjedu nad svime \u0161to je za njih simbolizirao Istok. I krenuli su u operaciju preuzimanja kontrole nad Istokom. Nesputani izvoz potro\u0161a\u010dkog dru\u0161tva i uvo\u0111enje tzv. Hyde Park demokracije (dakle neka\u017enjeno se javno mo\u017ee govoriti protiv vlasti) u svim tranzicijskim zemljama prikrili su u prvome trenutku sve ono \u0161to je zajedno s time i\u0161lo u paketu: drasti\u010dno smanjenje socijalnih prava, pove\u0107anje broja nezaposlenih, nesigurnost radnoga mjesta, osiroma\u0161enje sve ve\u0107eg broja ljudi, obrazovanje i zdravstvena za\u0161tita izravno ovisni o financijskim mogu\u0107nostima bolesnika, odnosno onoga koji se \u0161koluje. Kada su ljudi shvatili, bilo je ve\u0107 kasno. A mnogi nisu ni do danas shvatili i uporno se \u201ctje\u0161e\u201d time da sada \u017eive u slobodi, odbijaju\u0107i shvatiti kako se ona \u010desto svodi na to da gladan \u010dovjek bez posla i bez krova nad glavom ima pravo re\u0107i da njegova vlada ni\u0161ta ne valja. I \u2013 iza\u0107i na vi\u0161estrana\u010dke izbore.<\/p>\n

U isto je vrijeme pobjedni\u010dki Zapad, koji je sebe uporno takvim vidio i do\u017eivljavao, po\u010deo nemilosrdno krojiti svijet po svojoj mjeri, instaliraju\u0107i vazalne re\u017eime i preuzimaju\u0107i nadzor nad klju\u010dnim energentima. Ono \u0161to su u vrijeme dok su postojala ipak koliko-toliko \u010dvrsta pravila pona\u0161anja u me\u0111udr\u017eavnim odnosima bili tek incidenti ili povremene krize, pretvorilo se u obrazac pona\u0161anja. Tranzicijske zemlje redom su najprije primane u NATO, relikt hladnoga rata koji, usprkos raspu\u0161tanju isto\u010dnoga pandana, Var\u0161avskog ugovora, nije nestao s njegovim zavr\u0161etkom, nego je uporno tra\u017eio svoje mjesto i ulogu u promijenjenim uvjetima. Tek potom, a poslije pregovora koji to nisu bili, novim bi se \u201cdrugovima po oru\u017eju\u201d \u2013 kao nagrada \u2013 otvarala vrata Evropske unije. Uniju se time slabilo i razjedinjavalo (nismo, valjda, zaboravili ameri\u010dkog potpredsjednika Dicka Cheneyja i njegovu krilaticu o \u201cstaroj i novoj Evropi\u201d). Izravna posljedica toga jest nemogu\u0107nost Unije da formulira zajedni\u010dku vanjsku i sigurnosnu politiku (osim kada, kao trenutno, poslu\u0161no slijedi politiku, zapravo diktat Washingtona), ali i ekonomsko slabljenje Unije koja te\u0161ko odolijeva udarima gospodarsko-financijske krize uvezene iz Sjedinjenih Dr\u017eava i sve se te\u017ee mo\u017ee othrvati socijalnim nemirima \u0161to su izravni odgovor na bespogovornu poslu\u0161nost u ga\u0161enju krize dolijevanjem ulja na vatru, naime strogom \u0161tednjom koja neminovno rezultira smanjenjem potro\u0161nje i proizvodnje te sve ve\u0107im brojem nezaposlenih.<\/p>\n

No to kao da one koji vuku konce uop\u0107e ne brine. Banke i dalje dobro posluju, gra\u0111ani su, dodu\u0161e, sve siroma\u0161niji, a perspektiva im je sve bezizglednija, mediji (navodno slobodni) sustavno zaglupljuju gledatelje, \u010ditatelje i slu\u0161atelje, ru\u0161e\u0107i u informativnom sektoru sve norme profesionalne etike (uz vrlo rijetke iznimke), a internet nas bombardira gomilom podataka i \u201cpodataka\u201d, stvaraju\u0107i privid informiranosti, a prikrivaju\u0107i stvarnu neinformiranost, pa i otvorene manipulacije (\u010dega ljudi u pravilu nisu svjesni). Na planu me\u0111unarodnih odnosa inaugurirana je kategorija humanitarnih intervencija, oru\u017eje se pote\u017ee s blagoslovom Ujedinjenih naroda, a kada ga nema \u2013 i bez njega. Svjetska se organizacija gura na marginu. U ime demokracije i ljudskih prava, \u010desto s onima koji su danas saveznici a sutra postaju protivnici, ru\u0161e se \u201cnepodobni re\u017eimi\u201d, razara se, ubija i uvodi anarhija (Libija, Egipat, Sirija, Irak, Afganistan), dok se \u201cprijateljskim re\u017eimima\u201d mirno dopu\u0161ta sve to zbog \u010dega se bespogovorno skida one koji samoprogla\u0161enim gospodarima svijeta nisu po volji. U tom kontekstu mo\u017ee se i mora promatrati i procjenjivati i sve \u0161to se doga\u0111a u Ukrajini i oko nje.<\/p>\n

I tu dolazimo do klju\u010dnoga pitanja: za\u0161to se Zapad danas pona\u0161a tako kako se pona\u0161a, a pona\u0161a se hladnoratovski? Mo\u017eda zato \u0161to je podlegao gluposti arogancije? Jer vjerovati da se mo\u017ee sve, bilo kada i bilo gdje, da se toj samovolji nema tko oduprijeti, rugati se Rusiji, progla\u0161avaju\u0107i je tek regionalnom silom koja mo\u017ee terorizirati samo male susjede, \u0161to vjerojatno mobilizira i posljednjeg Rusa na strani Putina, govoriti o me\u0111unarodnoj izolaciji Rusije u svijetu s vi\u0161e od 180 suverenih dr\u017eava dok je na strani sankcija njih tridesetak, sve to mo\u017ee biti samo i jedino odraz gluposti \u0161to proizlazi iz arogancije. No mo\u017eda je posrijedi i arogancija gluposti. Ako je tako, moramo se upitati imaju li zapadni politi\u010dki krugovi i oni \u0161to stoje iza njih na raspolaganju znanstvene institute, eksperte, psihologe, geopoliti\u010dare i geostratege, imaju li ikoga tko bi bio u stanju s jedne strane razumjeti Rusiju, Putina i njihov kut gledanja, a s druge jasno procijeniti situaciju i posljedice poteza koje povla\u010di Amerika, vuku\u0107i za sobom i Evropu. Imaju li nekoga tko bi mogao logi\u010dno razmi\u0161ljati i zaklju\u010divati?<\/p>\n

Odgovor je i da i ne. Naravno da imaju cijeli taj \u201cservis\u201d, no on je o\u010dito do te mjere ideolo\u0161ki obojen, zarobljenik (jo\u0161 ili ponovno) hladnoratovskog na\u010dina razmi\u0161ljanja, a time i onemogu\u0107en da stvari sagleda takvima kakve objektivno jesu, da se pona\u0161a s arogancijom svojstvenom samo glupanima. Opasno je i jedno i drugo, i glupost arogancije i arogancija gluposti. I opasno je vrijeme u kojemu \u017eivimo. Ima, me\u0111utim, i mudrih i iskusnih ljudi na Zapadu koji ne pristaju na propagandom nametano \u201cjedinstveno stanovi\u0161te\u201d. Od brojnih primjera navodimo samo dva, i to iz iste zemlje, ali itekako va\u017ene. Biv\u0161i njema\u010dki kancelar Helmut Schmidt otvoreno je nazvao sankcije Rusiji glupo\u0161\u0107u, rekao da bi njihovo dalje zao\u0161travanje nu\u017eno pogodilo i Zapad, dodaju\u0107i kako savr\u0161eno mo\u017ee razumjeti pona\u0161anje Putina. A doajen njema\u010dkog novinarstva Peter Scholl-Latour jasno je osudio primjenu dvostrukih mjerila i licemjerje kojim se odlikuje politika Washingtona. No u ko\u0161maru arogancije i gluposti, \u010duje li ih itko, \u017eeli li ih \u010duti? Ako netko jednoga dana i shvati \u0161to su govorili, ne\u0107e li biti prekasno?<\/p>\n

Dakle glupost arogancije ili arogancija gluposti, pitanje je sad. Odgovora nema. Barem ne od onih koji bi ga trebali dati. A vrijeme istje\u010de.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dakle glupost arogancije ili arogancija gluposti, pitanje je sad. Odgovora nema. Barem ne od onih koji bi ga trebali dati. A vrijeme istje\u010de.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-142888","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/142888","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=142888"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/142888\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=142888"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=142888"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=142888"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}