Evo opet ja\u2026. Da se javim, \u0161to vele po Crnoj Gori, \u201cvalja se\u201d. Da nastavim \u0111e sam stao, jel\u2019 te\u2026<\/p>\n
Moram priznati da se sve ovo u po\u010detku dojmilo malo glupavim i banalnim.\u00a0 Ruku na srce, ja sam dobrih godinu i po mislio da je sve za d\u017eabe, da malo \u0161to korisno i\u00a0\u017eivotno dobijam od ovog mjesta. Al’ eto ne\u0111e u nekom trenutku sve se mijenja. Mada, kao i sve, \u00a0i ovo zavisi masa od pojedinca, koliko ima\u0161 volje i hrabrosti da nastavi\u0161 da se bori\u0161 i suprostavlja\u0161 svekolikoj \u0111avoljoj raboti. Jer ve\u0107\u00a0u startu treba imati \u00abcojones\u00bb [\u0161to bi rekli \u0160panci] da do\u0111e\u0161 ovamo u jedan, ipak, zatvoren prostor, na\u00a0\u010detiri godine, u drugu zemlju\u00a0\u010dak! Nije malo!<\/p>\n
Svjestan da mnoge stvari na koje si navikao ne\u0107e\u0161 imati ili mnogo toga ne\u0107e\u0161 raditi. Stvari koje su u\u00a0\u017eivotu normalne, prirodne, stvari koje nas okru\u017euju i osmi\u0161ljavaju na\u0161e bivstvovanje, na ovaj ili onaj na\u010din.\u00a0\u017divot bez mobilnog telefona, interneta, televizije, bez odlaska na more i planinu, bez izlaska u grad,\u00a0\u010dak ni everyday \u0161etnju bulevarom, \u010davrljanja uz kaficu subotom ujutru\u00a0 s drugarima, prijateljima, poslovnim partnerima, bez skoro ikakvog dodira s drugim polom (o seksualnim interakcijama da i ne govorimo).\u00a0\u017divi\u0161, dijeli\u0161 sobu sa 7,8,9, 10…ljudi i svaki uboga dan raspravlja\u0161 o nekim njihovim (a i tvojim) razli\u010ditim problemima, 100 razloga za\u0161to ne\u0107e vi\u0161e da budu o\u0111e, i da o\u0107e da se\u00a0vrate tome \u010demu ne smiju, pa to ti je.<\/p>\n
Muzika, film, sport se daju na ka\u0161i\u010dicu, a ja kao veliki ljubitelj u po\u010detku sam stra\u0161no patio zbog toga. Sad sam ve\u0107\u00a0oguglao. Postajem lagano besmrtan a nije li to \u0161to svi\u00a0\u017eelimo – ne biti uslovljen sredinom i ne patiti zbog uticaja sredine na sve \u0161to te okru\u017euje, na tebe. Biti jak, ne posustati kad misli\u0161 da se sve kr\u0161i oko tebe, i da ne mo\u0161 izdr\u017eat vi\u0161e, jadi te na\u0161li. A lako je bogami popit tri piva i ispu\u0161it \u0161togod..No mo\u017ee li se druk\u010de?<\/p>\n
A da sve to nije d\u017eabe (a opet jest d\u017eabe jer o\u0111e se ne pla\u0107a ni\u0161ta – sve \u0161to radimo ,,on a daily basis\u2019\u2019 ustvari radimo za nas), ka\u017eu odli\u010dni rezultati i procenat uspje\u0161nosti ove komune. Sve sami pravimo i uzgajamo, hleb, meso, razne vrste povr\u0107a i vo\u0107a, pa\u0161tu, vino, sireve\u00a0 ov\u010dije, kozije, kravlje, mije\u0161ane \u2026.. Ne\u0161to od toga i prodajemo. Sir je fenomenalan, pogotovu\u00a0\u017euti, tvrdi. Vino je dosta dobro, klasa nema \u0161to, ali nije kao na\u0161e, crnogorsko! Ni slu\u010dajno!<\/p>\n
O\u0111e nema mjesta za prepirke koje je bolje, i za\u0161to, jer vina ima masa vrsta, pogotovu u Italiji, \u0161to mu do\u0111e ka kod nas rakija koju pravi skoro svaka ku\u0107a. O ukusima, narodima i obi\u010dajima ovdje \u00a0ne govorimo, al\u2019 meni li\u010dno se na\u0161e vi\u0161e svidja, ja\u010de je, ,,mu\u0161kije\u2019\u2019 ono ka\u2019 od kr\u0161a odvaljeno, bolje ide uz hranu, \u0161to jes, jes. O\u0111e sam od svih vina probao 4 il 5 vrsta. Pomalo su mi bezli\u010dna. Mada se ja u vina ne\u0161to previ\u0161e i ne razumijem. U vinograde malo bolje, ipak.<\/p>\n
Dva ljeta sam bra\u2019 gro\u017e\u0111e. Druga dva ljeta malo manje al\u2019 svejedno sam dosta nau\u010dio \u00a0o tome kako se vodi briga o vinogradu, kako se pravilno bere gro\u017e\u0111e, i moram re\u0107i da sam rado i\u0161ao u berbu. Ba\u0161 lijepi, jedinstveni momenti. U vinogradu si od 7 ujutru do 7 uve\u010de. Obrok i odmaranje u travi izmedju\u00a0\u010dokota od 13-15 sati, sa nekim stotinjak momaka iz svih sektora. Poma\u017eemo momcima koji rade u kantini\u00a0(<\/em>sektor vina i\u00a0 vinograda). Ide se naveliko, ponekad\u00a0\u010dak i 250 ljudi, ra\u0161trkani posvuda.<\/p>\n Realno, ne znam da l\u2019\u00a0\u0107u tako ne\u0161to ikada vi\u0161e raditi. Nezoboravna, i jedna od najljep\u0161ih stvari koje o\u0111e radimo.<\/p>\n A u po\u010detku mi je mnogo zna\u010dilo, jer sam u komunu u\u0161ao sredinom 2010. godine, deset dana prije po\u010detka berbe te godine, tek po\u010deo upoznavanje ljude, pri\u010dati s njima. Po\u00a0\u010ditav dan na suncu, u prirodi kao na klasi\u010dnom pikniku. (E da me o\u0111e\u00a0\u010duju rekli bi da sam poludio, ali ja sam ovo mjesto tad tako gledao. Valjda mi je tako bilo lak\u0161e.<\/p>\n Sada mi je s jedne starne lak\u0161e al\u2019 s druge biva sve te\u017ee, jer na kraju krajeva o\u0111e sam ve\u0107\u00a0tri godine a prije il\u2019 posle treba iza\u0107\u2019\u00a0odavde, ne?<\/p>\n \u010cesto se sjetim prvog filma Billy Bob Torntona (kao scenariste i re\u017eisera, naravno, jer je kao sporedni glumac po\u010deo mnogo ranije). Dakle, Billy Bob je posle 30tak godina trebao da iza\u0111e iz zatvora \u2013 ludare kao slobodan\u00a0\u010dovjek. Kad je imao 10tak godina vidio je oca kako namrtvo maltretira majku i ubio ga je jednog dana, pa je zatvoren na neodre\u0111eno vrijeme u ludnici. Vra\u0107a se, dakle, posle 30 godina u rodni grad, upoznaje jednog 10togodi\u0161njaka iz kom\u0161iluka. Po\u010dinje s njim da se dru\u017ei. O\u010duh dje\u010daka maltretira i dje\u010daka i njegovu majku i Billy Bob ubija tog zlostavlja\u010da. Naravno, vra\u0107a se u svoju dobro poznatu insituciju. Kad ga pitaju kako je bilo vani, odgovara \u00a0,,veliko\u2019\u2019. Sve je jasno . Il\u2019 nije?<\/p>\n Po\u0161ao je kao dijete i vratio se kao odrastao\u00a0\u010dovjek, ali je presko\u010dio jedan vrlo va\u017ean dio razvojnog perioda i, naravno, pogubio se ne sna\u0161av\u0161i se u novom ,,dru\u0161tvu\u2019\u2019. I sad kakve to veze ima sa mnom i s ovim mjestom. Basically, kad prvi put odem \u00a0ku\u0107i na desetak dana, o\u0107e li to mjesto iz kog sam po\u0161ao biti bezobraznije, ogavnije, ve\u0107e, bu\u010dnije, br\u017ee, tu\u017enije, praznije, mo\u0107nije? \u0160ta\u00a0\u0107u odgovoriti ako mi postave takvo pitanje?<\/p>\n Naravno, ne zna\u010di da kad skapiram da je dosta toga druk\u010de, i da se svijet mo\u017eda kre\u0107e na neki drugi na\u010din, da su se ljudi promijenili, da\u00a0\u0107u se upla\u0161it. Al\u2019, svakako, nije svejedno i nije lako socijalizirat se nakon\u00a0\u017eivota u ovako zatvorenom prostoru, dru\u0161tvu, \u00a0bez realnog opipljivog odnosa sa spoljnim svijetom. To predstavlja novi emotivni skok, koji upore\u0111ujem sa monta\u017enim Godardovim jump cut-om (iz prvih godina novog francuskog vala) da bi se skapiralo kako smo u ,,glavu do\u0107erani\u2019\u2019 i koji nam je jo\u0161\u00a0 jad\u00a0\u010diniti. A ovdje od kad dodje\u0161 pa do kraja si na muke, jad pa fiskove. Em Aj egzad\u017eerejting? Maybe yes, maybe no.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Evo opet ja\u2026. Da se javim, \u0161to vele po Crnoj Gori, \u201cvalja se\u201d. Da nastavim \u0111e sam stao, jel\u2019 te\u2026<\/p>\n","protected":false},"author":2694,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-142870","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/142870","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2694"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=142870"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/142870\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=142870"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=142870"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=142870"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}